U žuboru srca

...ne traži od mene da razumom ti zborim ja za tu misiju stvorena nisam od duginih sam boja sazdana srcem ljubav živim zvjezdanog sjaja slijedim put... u tajanstvenom žuboru srca sazrijeva proljeće Svemira na sivom kamenjaru postojanja ja puna sam nemira i kiptim, i vrištim tišinu beživotnoj travci pojem pjesmu radosnicu u inat životu mudrujem sreću... ne traži od mene da razumom ti zborim sve sam nade u bezgrješnosti svojoj utopila grijehe davno okajala tugu i sjetu rijekom suza isplakala... pusti to moje srce da na krilu leptira leprša dvorima tvojim... ne traži od mene da razumom ti zborim ja u pupoljku srca nosim ti odsjaj zore na stazama ugaslih nadanja procvjetat će i tvoji izgužvani snovi.... fotka: moja

- 10:56 -

Komentari (10) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.