31.12.2023., nedjelja

Bili ste mi ...

...Ispratimo ovu 2023. godinu ... bez petardi recimo zbogom svemu što nas je žalostilo pamtimo lijepe dane bilo ih je... čuvajmo ljude koji nas vole znamo da ih ima... bili ste mi pravi, bili ste mi dobri bili ste mi posebni h v a l a na blogodruženju i svakom zajedničkom trenutku svima u 2024. želim dostojanstveno i mirno putovanje budimo skromni i ponizni godina Nova neka bude svima zdrava i mirna ! vidimo se iduće godine...

- 08:38 -

Komentari (7)

28.12.2023., četvrtak

To mi treba

...ma koji Maldivi ma koji Šejseli ma koje skijanje ili Las Vegasi komadić šetnice uz more klupica tu je i tu smo On i ja to mi treba toga imam u izobilju... fotka: moja 2023. sam istrošila, potrošila žvakala, ižvakala neka joj je sretan put što dalje od mene, u ropotarnicu vremena... Bila mi je zla, bila mi je opaka otela mi je, ukrala neke meni drage ljude osmrtnicama izrezala dušu bolom i patnjom za njima srce izdrobila... neka ode... ako je i od nje previše je bilo idem dalje grickat ću 2024. oprezno, polako bez posebnih planova rukama u molitvu sklopljenih da mi prema Nj e m u bude naklona neka mu bolest ne bude preteška a ja ću se već nekako znati boriti i snaći... ...blogerice, blogeri dragi moji, više svoji nego moji svako dobro neka Vas prati a pratit ću Vas i ja u to sam sigurna...

- 10:45 -

Komentari (12)

11.12.2023., ponedjeljak

Vratili djevojčici osmjeh na lice

Lijepa priča iz malog grada. danas ju je objavio 5portal, a ja je prenosim jer su akteri to zaslužili... fotka: 5portal U ponedjeljak, 11.12.2023. nam je na redakcijski mail stigla jedna lijepa vijest, koja je, kako to obično biva, započela gorkim suzama jedne djevojčice. Priča je krenula ovako….djevojčica je skinula omiljene joj naušnice od posebne sentimentalne vrijednosti i ostavila ih na kuhinjskoj plohi u salveti. Netko od ukućana, ne znajući što je u salveti, baca ih u smeće, a vrećicu sa smećem u kontejner. Naravno, kako u tim situacijama, biva, kontejner je ispražnjen drugo jutro i sav sadržaj je završio u Cere. Majka, ne znajući više što da učini i kako da umiri djevojčicu, nazvala je Komunalno poduzeće 1.MAJ Labin, gdje joj se javlja Toni Verbanac, koji je nakon što mu je ispričala što se dogodilo, otišao na odlagalište otpada Cere i našao sav otpad koji je iz tog kontejnera iskrcan. Zajedno s kolegom, Ninom Knapićem, dočekao je majku, dozvolio joj ulaz, pronašli su vrećicu, i naušnice! Majka ovim putem zahvaljuje na ljudskosti i susretljivosti djelatnicima Komunalnog poduzeća, jer djevojčici to nisu samo naušnice! (I.A.)11.12.2023./10:51:06 klik na link: https://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=45794 fotka: 5portal

- 16:11 -

Komentari (16)

Nema ga zemlja

Moj cimer (čitaj ili ti ga zakoniti ) i ja slažemo se i razumijemo kako kada evo primjera nekoliko pa zaključite sami… *** On: Treba li ti danas auto? (mangup, vidi da je gorivo na minimumu pa bi ja trebala ići na benzinsku ), Ja: naravno da mi ne treba… trebat će mi mi sutra, imam termin kod frizerke… *** On: idem pod tuš pa ćemo kavicu razgovorušu zajedno, važi? Ja: važi, ne moraš brisati pločice poslije tuširanja ( poslije njegovog tuširanja u kupaonici je sveopći kaos i potop…) sad, pod stare dane potrudi se za sobom ostaviti urednu kupaonicu jer sam mu nekoliko puta sve zvijezde s neba brojila… pa nije mene moja majčica na ulici rodila… njegovo tuširanje sada je njegov problem… *** Za mene je odlazak u trgovinu izgubljeno vrijeme… srećom njemu to nije problem, a znate zašto?...ide, kupi, odloži u prtljažnik i ode na kavu s nekim penzićem i naravno, zaglavi do podna…meni odgovara fotka: moja Kod njega je sve na izvolite, uvijek i uzaludna su moja gunđanja... oko kompjutera nered, kaos, zbrka, hrpe svega i svačega Ja: imam ideju, vrijeme je za ozbiljnu svađu, pa radni stol ti je pravo odlagalište svaštarija... On: živ, hladan: Žao mi je, za svađu je potrebno dvoje… ( naravno da mi istog momenta digne tlak…) kaos ostaje do daljnjeg, ja se mogu na Himalaje penjati, promijeniti ga ne mogu takvog ga je rodila majka… *** On: mogli bi malo prošetati Ja: ček, ček, malo kasnije, moram pjesmu napisati dok je ne zaboravim (naravno, zaboravio je da mi je predložio šetnju, evo ga igra šah, puštam lava na miru ... *** Nismo kompatibilni, ali smo si takvi, meni je dobro, a kako je njemu trebalo bi ga pitati.. Isključujem se, eno ga urulava u dvorište, bio je po benzin i svratio u Plodine, javlja mi da iskrcam što je kupio... hajde, njemu za ljubav učinit ću to, ali ako dobro ne očisti cipele o otirač morat će znati čija majka vunu prede… *** cimer moj, nema ga zemlja takvog… fotka: moja

- 11:11 -

Komentari (9)

09.12.2023., subota

Kako siješ tako žanješ

znate li onu kako siješ, tako žanješ sijala sam ja želi su neki drugi tako je to, vjerujte mi komentare su imali svi jedna je rekla da su prevelike ( jednom prilikom su joj bile male, da, da) druga je rekla da su trebale biti reprezentativnije servirane dobrica jedan jedini pitao je recept a jedna djevojčica pitala je može li jednu ponijeti kući... vjerujte meni, od koga je, dobro je za koga je, moglo je biti bolje eto tako i toliko... fotka: moja ...product of JA

- 10:55 -

Komentari (17)

08.12.2023., petak

Desi se pjesma

...desi se pjesma ne jednom...mnogo puta... desi se uvijek kad su osjećanja intenzivna... u trenu moram zapisati jer već sljedeći nije isti... desi se pjesma kad rana peče desi se kad sam ushićena sitnicom koju nitko ne primjećuje desi se iznenada, nenajavljeno... klize riječi drage kao prijateljice dobre jedna drugu traže, pored njih i uz njih nemoćna sam... samo ih skupljam kao što dijete skuplja igračke... desi se pjesma... zapisana i ostavljena u pretincu gdje srce sanja... već sljedećeg trena, desi se, ta ista pjesma postaje prošlost, postaje uspomena u njoj ponekad caruje bol, snažna, reska kao nož ... desi se pjesma u njoj i razdraganost misli, u cvrkutu duše i srca netko drag... ilustracija - izvor internet

- 08:06 -

Komentari (10)

07.12.2023., četvrtak

Kakve to pjesme pišeš

Jučer sam imala telefonski poziv sa poznatog mi broja - što je tebi, kakve to pjesme sada pišeš je li to neki novi ciklus, neka nova ti - kakve pjesme, moje pjesme, po diktatu srca pisane - ali ne poznajem te takvu, čemu sad odjednom oporost riječi iz tvog pera - čudim se, načuditi se ne mogu uvijek, baš uvijek iz nutrine na sunce objelodanjujem sebe suncu i svjetlu ispisujem najiskreniju sebe ima u meni sunca, svjetla, radosti, ljubavi na pretek ali zar je grijeh ako ponekad srce išće da na praznom papiru ostavim trag sjete, tuge, razočaranja, sumnje ili zebnje i to je ljudski, zar ne? zaključila sam da je jučerašnji poziv bio dobronamjeran ali jednostavno ljudi ne žele čitati moj disonantan stih za mene poezija nije samo valcer pozitivnih vibracija stih je i tuga i bol i čežnja, gubitak, ljutnja ili gnjev... slažete li se sa mnom? ja sam svakakva, nekakva znam biti i nikakva sve to bez zadrške ispoljavam i u virtuali i reali, u stihu i prozi... danas od mene stiha nema, moram se resetirati o svemu razmisliti želim ja ostati ja, bez obzira na sve one koji žele od mene samo ono što oni žele... eto tako je to... živi mi i zadovoljni bili danas vam ostavljam post gastropoeziju iz moje kuhinje živi mi i zadovoljni bili... fotka: moja fotka: moja

- 10:11 -

Komentari (11)

06.12.2023., srijeda

Protestiram !!!

...nepravda ... pa to ti je... staviš čizmicu, dobiješ šibu... hajde, ako je za utjehu, bar je u boji... protestiraaaaam...!!! pohvalite se, jeste li vi bili bolji od mene pa zaslužili bolje iskrenost molim... ok... kad me Sv. Nikola ne voli ja sam se počastila sama čizmica je ovako baš simpa ... fotka: moja

- 08:10 -

Komentari (15)

05.12.2023., utorak

Nismo stigli

Nismo se stigli sresti vremena nismo imali, preteklo nas je vjerovali smo mu, ono nas je prevarilo jutro nam je kliznulo popodne smo negdje žurili nekud trčali, i sad se pitamo zašto... prejaka je želja bila na vrata duše uporno je zvonila svaku pomisao na susret u zlatni kovčeg uspomena smo zaključali ... svako jutro komadić smijeha smo crtali s ruba teške zebnje i sudbine i sami smo se izgubili neke misli duboko na dno nutrine smo potisnuli da nam lakše bude čežnju izdržati... u zrcalo smo se pogledavali, utjehom sami sebe varali da će možda sutra biti bolje, da će i nama svanuti, nama nije, samo je vragu bilo bolje… svakim danom bušili smo račun kao kondukter u nepostojećem vlaku sreće kad ga buši kao da je plaćen možda će na bolje krenuti, teže od ovog više nije moglo... ti si htio hvatati prečice moja olovka to nije stigla zarezi, upitnici, uskličnici, točke i velika slova po praznom papiru umjesto nas su se sretala… fotka: iz moje arhive...porijeklo internet

- 10:28 -

Komentari (11)

04.12.2023., ponedjeljak

U žuboru srca

...ne traži od mene da razumom ti zborim ja za tu misiju stvorena nisam od duginih sam boja sazdana srcem ljubav živim zvjezdanog sjaja slijedim put... u tajanstvenom žuboru srca sazrijeva proljeće Svemira na sivom kamenjaru postojanja ja puna sam nemira i kiptim, i vrištim tišinu beživotnoj travci pojem pjesmu radosnicu u inat životu mudrujem sreću... ne traži od mene da razumom ti zborim sve sam nade u bezgrješnosti svojoj utopila grijehe davno okajala tugu i sjetu rijekom suza isplakala... pusti to moje srce da na krilu leptira leprša dvorima tvojim... ne traži od mene da razumom ti zborim ja u pupoljku srca nosim ti odsjaj zore na stazama ugaslih nadanja procvjetat će i tvoji izgužvani snovi.... fotka: moja

- 10:56 -

Komentari (10)

03.12.2023., nedjelja

Još ga nema

Kod mene ga još nema samo bura vije, zavija kad ga ima izgleda ovako... fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja

- 08:57 -

Komentari (9)

01.12.2023., petak

Prolaznost

… u grudima srce kuca pukotine vremena bilježe prolaznost sve plime i oseke žudnji i vremena zapletene misli vjetar u krošnjama mrsi stamen u snu sjajiš labirinte beskraja istražuje usnula duša ne dotiču me se nade u kovitlacu vjetra eho je raznesen noć šapuće jutru svitanje oblači odore snježne kušam uspomene, putenost raspletene sudbine sneno je ovo jutro, tvoje ime tihujem ne izgovaram ga u velikom strahu da mi te ne ukradu u snovima te tražim put oblaka pogled propinjem u sazviježđu mira i spokoja misli u snovima dodira zastaju… fotka: moja školjka u pretprazničnom ruhu

- 08:47 -

Komentari (9)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.