Iz spomenara prohujalih nadanja

... među laticama jednog proljeća umrla je posuta nakupinama laži i napola skicirane rečenice kojom je počela pisati roman života umrla je u zaboravu moleći se za sve one koji su je zaboravili u molitvi da se sami ne zaborave i slome umrla je zbog onih koji su se kleli da će je čuvati u najskrivenijem kutku srca kao najdragocjenije svoje... *** ...dozivala je mlake snove u promuklim jecajima boreći se s propuštenim iluzijama bježeći od istine da sve je bilo, sada više nije (pluskvamperfekt je ipak pretprošlo vrijeme) umrla je u dalekim mislima, na pohabanim rubovima stvarnosti uvenula s a m a moleći srebrno nebo boje nježnosti da u kovitlacu bure može sahraniti sebe i čežnju skrivenu u spomenarima prohujalih nadanja... fotka: pinterest

- 08:11 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.