Afrine mudrolije
četvrtak, 26.05.2016.
Kako nas je ZA & PROTIV podijelilo
Gledam neki dan jednu frendicu kako je nešto lajkala na Fejsu o tome ONA GLASA PROTIV. Imam na Fejsu ekipe koja je ZA & ona koja je PROTIV. A ja da kažem odmah na početku kako nisam ni za jedno i kako nas je oboje podijelilo!!!
Jeste li se pitali zašto ima danas sve više frajera koji su ZA, a ne žele biti u službenoj vezi/braku s majkom svog djeteta??? Kako oni mogu biti ZA, a očekuju da će najveći dio brige o djetetu prepustiti djetetovoj majci s kojom ionako ne žele ženiti/ biti u ozbiljnoj vezi s njom??? Kaj su ti frajeri fakat toliko pošandrcali da misle da će ženi biti dosta 1000 - 1500 kn alimentacije da odluči roditi dijete??? Dragi moji, pa koja to glupača u Hrvatskoj odluči roditi dijete samo zbog alimentacije od 1000 - 1500 kn??? Nadam se da nijedna žena ne pristaje na to. Nadam se.Nije samo stvar u maloj alimentaciji... Ima tu još nešto. Rastavljene žene s djetetom / djecom nisu poželjna roba na tržištu, ugrubo rečeno. Znam da tu ima i rastavljenih žena i nije mi namjera vrijeđati nikog... Sama znam da se i meni može takvo nešto desiti, nisam blesava. I većina muškaraca kasnije ( ne svi naravno ) doživljavaju rastavljene žene samo za zabavu... Ne pričam o Severini koja si je mogla priuštiti i isprobavanja raznih Bananko banana i dijete iz prethodne veze pa sad službeni brak. Već sam pisala da su pravila za siromašne/niži srednji stalež & viši srednji/bogataški stalež totalno drugačija pa neću sad o tome... Pričam o prosječnim Hrvaticama, a one same spadaju u siromašni/niži srednji stalež. Jedino možda ako su ljepše izgledom bi se moglo naći nešto ozbiljnije za njih. Ukoliko imaju kredit iz prethodnog braka, sad žive u unajmljenom stanu... Većini frajera nisu zanimljive. Čak ni rastavljenim ( jer rastavljeni frajeri s djecom iz prethodnog braka imaju manju želju za ponovnim brakom nego rastavljene žene s djecom), a kamoli slobodnom frajeru bez djece. Takav će se radije baviti svojim nećacima/nećakinjama. Dok će njegova fuck frendica ( rastavljena žena s djetetom/djecom) liti suze... Zbog njega ukoliko je zaljubljena u njega, zbog cijele životne situacije, zbog rastave braka, zbog lošijeg financijskog stanja nakon rastave...
Biste li vi žene takvom frajeru koji se ne želi otpočetka obvezati rodili dijete uz malu alimentaciju za dijete ili biste li mu dali tavom po glavi??? Ja bih mu oči iskopala. Ok, možda ne bih ako me netko zaustavi od izljeva bijesa. :o :D A dobit ću stan od svojih nakon faksa. I vidite da opet ne bih bila samohrana majka. Bar ne otpočetka. Ako dođe do rastave, jebiga. Zašto bih ja takvom mamlazu rodila dijete uz malu alimentaciju i uz podupiranje njegovog Petar Pan sindroma??? On bi vječiti neženja bio. A kaj je s mojim životom??? Ha??? Nema toga. Ako hoćeš da ti rodim bebu, ima da se vežeš. Bar u službenu vezu i zajednički život. Bar otpočetka. A pazite. Imam bolju početnu poziciju od Hrvatice koja spada pod siromašni / niži srednji stalež. Moji imaju neko nasljedstvo, planiraju već kaj bude nakon faksa i voljni su brinuti se o svom unuku/unučici. Znate, baka - servis i to.
Lako katolička ekipa zabrijava. Lako je roditi i imati dijete ukoliko imaš potporu svojih roditelja, zajednice, muža uz sebe koji ti emocionalno i novčano pomaže. Ali nisu sve cure/žene te sreće. Dapače, sve manje u Hrvatskoj žena je takve sreće.
I da ne bi bilo da zagovaram apsolutni pobačaj i da smatram da je to sasvim ok... Ne, no shvaćam da ne možete nijednoj ženi nametnuti da rodi. Sama bih pobacila u slučaju silovanja vjerojatno i možda u gore navedenom slučaju kad frajer ne želi ništa ozbiljno i fura svoj Petar Pan sindrom uz malu alimentaciju. I to drugo vjerojatno kao mlada cura. Da sam u drugoj polovici tridesetih i da mi je to prvo ili drugo dijete vjerojatno ne bih radila pobačaj u takvom slučaju.
Pozdrav,
Afro
Vraćanje bivših & privid ogromnog izbora
Koliko puta vam se desilo da vam se opet javio neki bivši??? Jeste li se vi ikad javili svojoj bivšoj ljubavi??? Da li je to bilo čisto prijateljski ( obično prijateljstvo ) ili javljanje zbog seksa ili nije osoba ništa zanimljivog našla u roku od zadnjeg prekida pa do javljanja???
Vjerujete li uopće u ponovne početke s bivšom ljubavi??? Evo nekih primjera. Te koje ću sad opisivati nisu osobni, a kasnije ću se osvrnuti na jedan svoj takav primjer. Dakle, priča ide ovako. X. je bila fuck frendica Y neke 2 godine kad ju je dotični odlučio pitati za službenu vezu i cura je pristala. Budući da nisam cura u priči i ne znam kakvog je tu sve bilo natezanja neću o stvarima koje su se desile u roku te dvije godine nego ću vas pitati...Biste li pristali nakon kaj ste bili 2 godine u neslužbenoj vezi s nekom osobom pristali na službenu vezu s tom osobom??? Ne biste li se osjećali razočarano - prije svega??? Razočarano jer vas osoba tek nakon 2 godine pita za službenu vezu??? Zašto je taj dečko uopće mislio da će naći nešto bolje u roku te dvije godine??? Iskreno, mislim da ne bih pristala. Prije svega bila bih razočarana. Čak ni ne ljuta, ni bijesna, već razočarana. Dubinski razočarana. Kaže mi dečko s kojima sam zadnji put bila na dejtu da mu ipak treba nekog vremena da odluči biti s nekog curom u vezi budući da mu prethodne veze koje su bile službene otpočetka nisu uspjele. Ok, mogu to djelomice shvatiti kad je osoba razočarana bivšim tak da odluči polako u nove veze i ne se odmah vezati... No... Baš 2 godine čekanje??? Mogu shvatiti 3, 4 mjeseca, maksimalno 6 mjeseci... Ali više od toga mi nema smisla. Ako ta osoba ne misli da si ti osoba za nju u roku od nekoliko mjeseci...
Evo i drugog primjera, također neosobnog. Z je imala prvog dečka, pa su prekinuli, ona imala druge dečke, on druge cure da bi se ponovno našli nakon nekoliko godina i sad su u braku i imaju dvoje djece. Ne znam... Jednostavno ne vjerujem u to. Ne vjerujem u ništa kaj nije otpočetka išlo glatko. Naravno da nisi ista osoba u teen godinama kad imaš prvog dečka / prvu curu, ali mislim da se tu najčešće previše toga desi da bi moglo biti isto. Po meni, ne vjerujem da tu ima više ikakvog povjerenja. I smiješno je kad ljudi misle da imaju gro izbora, a eto... Ispada da nemaju. Većina ima ono kaj MOŽE imati, a ne ono kaj HOĆE. A MOŽE & HOĆE su totalno drukčije stvari.
Kaj se tiče osobnog primjera... Neću opisivati kako je priča počela, već samo kraj. Kažu da se ljudi uvijek, uvijek sjećaju kakav je to kraj bio. Pogotovo ako je to bio onaj filmski kraj... Znate, kad je i publika bila prisutna.... E pa takav je to kraj bio. Baš ono filmski. Ružno filmski. Toliko me boljelo da čak ni nisam mogla mu nešto opsovati ni rasplakati se ni išta progovoriti. Samo mi je knedla u grlu cijelo vrijeme bila. Rasplakala sam se tek kad sam došla doma. Bilo je to u lipnju 2014. Zadnje mailove sam mu poslala u rujnu 2014. Pisala sam kako jedva čekam kad ću mu se nasmijati sljedeći put kad se vidimo. Vidjela sam ga u veljači 2015., no on mene tad nije primjetio. U lipnju 2015. su nam se pogledi sreli. Nakon skoro godine dana od onog filmskog kraja. Znate kad vidite tugu i razočaranje u očima. Nisam mu nikakvu poruku ni mail poslala. Sljedeći put smo nabasali jedno na drugo u rujnu 2015. Tj. on je došao k meni kad je vidio da se nešto hihotam s nekim dečkima. I tad sam mu se toliko nasmijala i ismijala ga. Dobila sam "zadovoljštinu". Dobio je dva kraća maila i to je to. Otad smo se dvaput vidjeli i opet nikakav mail nije dobio, ni poruku. Samo pogled....Znae onaj pogled kd kojeg se vidi neki osjećaj.. Nešto.. Onaj pogled kojeg upućujete samo nekome do kome vam je bilo nekad stalo.. Ne znam da li je to sad više razočaranje ili žaljenje... No... Uvijek ću se sjećati tog filmskog kraja. Možda je 2 minute trajao taj kraj, no to je nešto preko čega ne vjerujem da mogu preći. Da li sam ravnodušna prema njemu??? Nisam, no nisam ziher da li bih tu priču ikad više nastavila. Nema tu apsolutnog povjerenja, a sumnjam da ga može imati uopće ikakvog. Da li sam našla boljeg pa zato ne želim nastaviti tu priču??? Jednog nakon toga, ali je i s njim ionako završilo.... Doduše, ne filmski ružno. Ali je i to završilo. E pa sad... Ukoliko nisam ni ja sama našla boljeg nakon 2 godine ( ok jednog - ako računamo tog jednog nakon njega ).. A bila sam na dejtovima... Koliko nam je zapravo ogromni izbor samo prividan???
Jasno da biste mogli naći nešto bolje s godinama... No, zašto su ljudi toliko uvjereni da će naći bolje??? Zašto ne misle da bi mogli naći i gore???
Pozdrav,
Afro
subota, 21.05.2016.
Iskustvo & značenje iskustva
Iskustvo... Koliko ono uopće znači??? Puno ili malo???
Neki će kazati da znači puno, neki da ne znači puno. Hmmm... Pa istina je uvijek negdje u sredini. Recimo, osobno sam bila na gro dejtova na kojima se u 90 % nije apsolutno ništa desilo. Neki bi rekli da to nisu bili dejtovi, već samo kave jer nije bilo intimnog upoznavanja. Tak mi je rekao jedan lik s kojim sam bila na dva dejta. Opičen ljepuškasti lik. Pretpostavljam da on to tako tumači jer na ta dva dejta nije ni pusu dobio, a kamoli nešto više. Zašto nije došlo do nečeg između nas, a lik je bio ljepuškast neću sad. Uglavnom, reći ću samo da mu fali daska ili dvije u glavi i da ima iza sebe propali brak i jednu curicu. Možda ga opišem u jednom od sljedećih blogova. A i danas mi je isto rekao jedan zbilja drag frend. Kaže da je za njega dejt barem neko intimno upoznavanje, a ne kava gdje trkeljaš s nekim.
Ali da bi ijedna veza uspjela ti moraš drugu osobu dobro upoznati. Stručnjaci savjetuju da bi minimalno vrijeme dejtanja bez intimnosti trebalo biti 3 - 4 mjeseca. Eh, sad.... Problem je u tome da te većina frajera neće čekati 3 - 4 mjeseca. Govorim o dečkima od +25 godina. Lako je imati "ozbiljnu vezu" do 25 - e. Cure tad ne interesira toliko da li frajer ima neko nasljedstvo, da li ima auto, dobru plaću... Kad je to ekipa koja je još uvijek na faksu. Tak da je poprilično upitno koliko su to "ozbiljne veze" do 25 -e godine života. A ne pričam ni o uberkatolički orijentiranoj ekipi, naravno.
Osobno... Najviše kaj sam dejtala nekog bez da je ta osoba postavila ultimatum - i to je bio ultimatum za službenu vezu ( dakle - ne avantura ) 9 dejtova, i to s vršnjakom. A kaj se tiče starije ekipe... Užas. Masa frajera uvjetuje drugi ili treći dejt da završi seksom. J*bote, sad bih ja trebala odmah skočiti u krevet s nekim kog jedva jedvice poznam. Zar to nije poprilično sick??? Pa naravno da se ne želim naći s njima nakon prvog ( i jedinog ) dejta. Eh, sad... Kažu oni da seksom upoznaješ osobu. Da, da, sve to štima. Ali i dalje je too much nakon drugog ili trećeg dejta završiti s nekim u krevetu. Too much. Baš se pitam kaj bi ti svi frajeri napravili da oni imaju kćer u ranim dvadestima. Doduše, znam za jednog zgodnog odvjetnika da on ne bi dečkima svoje princezice ( sada 6 godina ) jednog dana takvo ponašanje. A da ima sina, samo bi mu rekao da poševi čim više cura. Tak mi je rekao. A meni je baš drago da on ima žensko dijete. Kako je on imao 7 djevica i kako se on ponašao prema bivšim curama i bivšoj ženi, tak će i njega sustići karma. Da ne bi bilo - nikad nisam ništa s tim odvjetnikom imala, čak ga ni poljubila nisam... A dam se kladiti da mu se sviđam. 
:D Samo bih se rado u pozadini za nekih desetak godina smijala ne samo njemu, već svim takvim likovima, priznajem.
I opet se vraćamo na priču o iskustvu. Da li je ono toliko dobro??? Iskreno... Evo primjer dejta s jednim dečkom u ponedjeljak. Dečko je ljepuškast, 30 godina, drag, katolički odgojen, završen faks, roditelji su mu kupili stan u Zagrebu, ima svoj auto... Kaže da je imao samo službene cure, no da je razočaran u svega. Iz razloga jer ga je bivša cura varala. Vjerujem mu. Mimika lica mu paše komentarima. Čak me i začudilo da nikad nije imao avanturu jer je dečko fakat ljepuškast. Ne ono kad ljudi kažu da je dečko ljepuškast, a zapravo im je više drag nego ljepuškast. Nego baš ljepuškast. I sad bi on polako. Ne avantura i da to nikad neće biti ozbiljna veza, ali polako. Djelovao je nekako razočaran kad je pričao o toj svojoj bivšoj.
I sad... Koliko iskustvo znači??? Kaj ako je 3.cura bila bolja nego njih 17 kasnije pa je ta 3. cura već udana??? Čemu svi toliko u zadnje vrijeme navijaju za iskustvom??? Ne kažem da se treba udati za prvog ni drugog jer si inače totalna štraca koju nitko ne želi za ozbiljno, naravno da ne... Ali... Koji je to magičan broj??? Moj je dojam da onaj koji je zadovoljan vezom neće varati. I da iskustvo ni ne znači toliko koliko.... Ljudi sve manje i manje vjeruju drugima i sve više i više vole mačke i pse.
Pozdrav,
Afro
srijeda, 18.05.2016.
LjubaF, uvjetovanost ljubaFi & muškarčevo glumatanje
Koliko je zapravo ljubaF uvjetovana??? Kaj mi to vidimo u jednoj osobi... A da druga nema???
Izgled.... Karakter... Većini jasno da da. No, u zadnje vrijeme i novac i nasljedstvo. I to poprilično. I dečki u zadnje vrijeme sve više i više kalkuliraju u vezi novca i nasljedstva. Dečki su postali sponze. Danas više nego ikad. A nisam baš ziher da su Casanove. Dapače, dam se kladiti da većina nema te čari kakve je imao Casanove. Odnosno, nisu toliko originalni. Casanova je jedan jedini.
A jesu li frajeri uopće toliko neosjetljivi kao što žele djelovati??? Da li je moguće dejtati nekog neko vrijeme i baš ništa ne osjetiti prema drugoj osobi??? Rekli bi da muškarci to daleko lakše mogu nego žene... A da li je moguće da muškarac voli neku ženu, a da s njom nije uopće spavao??? Jeste li ikad vidjeli muškarca koji plače zbog neke žene???
Iz osobnog iskustva... Muškarci su postali pičkice. Muškarac plače samo zbog ljubavi. ( Isabel Allende ). Poprilično bih se složila jer sam nekoliko puta bila svjedok tome. A zašto neku ženu toliko voli??? Zašto neku drugu koja ne odudara ni po čemu od prve ne voli toliko??? Ponovni strah od ljubavi??? Ali.... Skoro svi do kojih ti je stalo će te povrijediti. Ama baš skoro svi. Od roditelja, do braće....
......
Za razmislit.
Pozdrav,
Afro
nedjelja, 15.05.2016.
Feminizam i naivnost siromašnog/ nižeg srednjeg staleža u vezi feminizma
Evo zločeste curice s još jednim blogom. Ovaj blog je nastavak na prethodni, prvi u mojoj blogerskoj povijesti. Također je i ponukan prethodnim blogom jedne blogerice koja je u vezi s čovjekom koji će se rastati uskoro od supruge kako bi bio s njom, a i viškom mog vremena. :)
Pa dakle... Zašto ( ispravno! ) smatram da feminizam nije ništa donio ženama siromašnog/nižeg srednjeg staleža??? Evo recimo primjer jedne naše kraljice - Marije Terezije. Ovdje naravno neću pričati o tome kakva je ona bila vladarica. Navodno da je imala brojne ljubavnike u svom životu. E sad..... Ona je mogla to sve, nitko nije smio javno brbljati da je ona štraca/droca/drolja/kurva, naravno. Pa primjer naše poznate estradne zvijezde Severine, njezinim bivših ljubavnika i njezinog pornića..... Takva situacija nije sa prosječnom Hrvaticom koja pripada nižem srednjem staležu. Prosječna Hrvatica si ne može omogućiti sama da bude samohrana majka. Dakle, ovisi poprilično o svom dečku/mužu. A znamo da je prosječan Hrvat patrijalhalno odgojen frajer s pivskim trbušćićem i bez puno dlaka na glavi... Koji će ziher htjeti znati o bivšoj seksualnoj prošlosti svoje odabranice... Jer neće njemu štraca/droca/drolja/kurva roditi djecu. Što je u priči Severine i Marije Terezije i žena koje same po sebi ( nasljedstvom ili zaradom ) pripadaju među viši srednji/bogati stalež nije ( toliko ) bitno. Prema tome, feminizam nije ništa donio prosječnoj Hrvatici. Apsolutno ništa. Dok je prosječnom Hrvatu ( koji također spada u siromašni/niži srednji stalež ) itekako pogodovao. Frajeri danas ne moraju u vojsku, mogu mijenjati cure i time stvoriti lažan privid da su uberjebači kojima se cure žele toliko nabiti na njihovu Bananko bananu jer su naprosto neodoljivi. Kaj naravno nije točno. Paul Walker je bio tip frajera kojem bi se žene bacale pod noge.
Da ne bi bilo zabune... Ovim postom nimalo ne potičem niti zagovaram promiskuitet kod žena ( no ni kamenje ni nazivanje pogrdim i ponižavajućim epitetima ukoliko se desi neka avantura ) već samo ukazujem da dvostruke kriterije između spolova i dvostruke kriterije naspram društvenih klasa. Jednom sam pročitala priču o dvjema mladim cura koje su obje bile spolno zlostavljane od strane svog oca. No između njih je postojala kardinalna razlika - prva je bila iz bogataške obitelji, druga iz siromašne. Prva si je kupila konja, naučila jahati, kasnije pisala knjige o tome kako je preživjela to očevo zlostavljanje u djetinstvu, dobila potporu šire okoline. A druga??? Eh druga... Ona si je našla frajera ološa, alkoholičara, zaglibila s dvoje djece... U siromaštvu. Bez ikakve potpore prijatelja i šire obitelji.
Kao što vidite, feminizam nije ništa donio dobro ženama siromašnog/nižeg srednjeg staleža. Apsolutno ništa. A djevojkama koje su same odrasle u izobilju i bogatstvu??? Njima je dobro došao. Zasigurno nije Todorićevog zeta puno mučilo koliko je frajera prije imala Todorićeva kćer. No dobro, možda mu je kćer i bila nevina. No, kužite poantu. Koliko je cura imala dečkiju prije je daleko više bitnije prosječnom Hrvatu. Bogataši si postavljaju druga pitanja - Koliko će se meni taj brak financijski isplatiti??? Hoću li dobiti tim brakom veći publicitet u javnosti???. Pravo bi pitanje bilo - Ljubav & uvjetovanost ljubavi. To bi mogao biti jedan od mojih sljedećih blog uradaka.
Srdačan pozdrav,
Afro
subota, 14.05.2016.
Površnost i nesporazumi kod ljudi različitih običaja
Većinu ljudi ja ne kužim. A oni misle da sam ja "mala Afro" koja ništa ne kuži. A zapravo oni ne kuže mene. Mislim da su po prirodi plavuše. U smislu, čak i ako nemaju prirodno plavu kosu, puno toga krivo shvate, tj. shvate na način na koji to mogu shvatiti. Što uvjetovano njihovom uberinteligencijom, što uvjetovano različitim običajima i navikama ustanovljenim u krugu obitelji.
Tako sam ja odrasla u obitelji gdje je bilo generacijama normalno da roditelji daju klincima popriličnu svotu za početni život. Primjerice: moj djed ( mamin tata ) nije dao mojoj mami da studira medicinu u Zagrebu jer je bio uvjeren da će mu kćer ( dakle - moja mama ) ostati trudna i doći doma s "fačekom". Ali joj je zato popriličnu svotu dao za kuću, platio joj vjenčanje i vjenčanu haljinu. I nitko se tome nije čudio. Krediti se nisu dizali i oba moja roditelja su protivnici kredita. Pošto znaju da planiram ostati u Zagrebu nakon završetka faksa, planiraju kupiti svojoj "zločestoj curici" ( dakle: meni ) stan nakon završetka faksa. Nisu oni glupi ljudi nimalo, samo ne vjeruju budućem zetu. Baš sam pitala mamu za jednu našu poznanicu ( koja je završila faks na koji ja idem ) da li bi ona bila zadovoljna da ja završim kao i ta poznanica: 36 godina, 10 000 kuna plaće, kredit za stančić, auto koji je vjerojatno otplaćen i - bez ijedne buhtlice. Krvnog potomka, za vas koji razmišljate kaj je to. Da ne bi bilo da pričam o mačku ili psu. :D I naravno, rekla je mama da ne bi bila sretna s tim.
Ono kaj mene nervira je to zašto meni ljudi pokušavaju prodati neke priče. Npr. frajer priča da je uberjebač, a visi na dejting stranicama i trkelja kako je lako naći avanturu, a on cijelo vrijeme visi na tim dejting stranicama. Čovječe, da si našao nekog ne bi kakio o tome toliko i ne bi toliko visio na tim dejting stranicama. Fascinantno je koliko se većina ljudi želi prodati. Uberjebači zasigurno ne vise na takvim stranicama. Zasigurno. Mislim, kaj bi neki Apolon radio na takvim stranicama??? Neki sexy arijavac u naci odijelu??? Bilo bi im bolje da kažu da sami nemaju nikakvo nasljedstvo niti su zaradili do 30 - e ( manjina u Hrvatskoj ) i da zato glumataju. Nemaju za daljnji život i zato izbjegavaju veze. A ne zato jer su uberjebači. Vjerujem za Paula Walkera da je bio uberjebač, ali on je ionako tip kojemu bi se većina cura poskliznula na njegovu bananu taman i da nikad nije bio slavan. Svakako da većina cura nema neku preveliku želju poskliznuti se na bananu prosječnog Hrvata jer je eto, em loš izgledom s pivskim trbušćićem, em vrlo vjerojatno ne stoji dobro s financijama. Dakle, manje glume i veličanja sebe.
I ovo ne pišem kao neka iskomplesirana osoba, već kao "zločesta curica". Većina koliko znam bi me nategnula i bez da znaju da me čeka stan nakon faksa.
S ljubavlju,
zločesta curica Afro
