Afrine mudrolije
nedjelja, 04.12.2016.
Biti ljubavnica...Čemu???
Evo danas dobila inspiraciju za novi post. Pa krenimo.
Mnoge će se slobodne žene u nekom periodu svog života naći kao potencijalne ljubavnice i na kraju i postati ljubavnicama. To je ok samo ukoliko imaš zacrtanu samo avanturu s oženjenim. Nažalost, čak i kad se nešto zacrta može svašta drugog ispasti.
Uvijek me se dojmilo kako ljubavnice mogu non stop slušati iste priče, da će se rastati kad klinci krenu u vrtić, pa kad krenu u osnovnu, pa kad bude Sv. Pričest, blah, blah, blah... Srać, srać, srać.....
Vele da se svega 3 % oženjenih rastaje zbog ljubavnica i s njima zasniva novi život. S tim da je to ekipa koja ima jedno ili dvoje djece, ljudi s troje i više djece se rijetko rastaju pa mada muž vara ženu godinama.
Što je u pozadini toga da se ljudi toliko varaju, a ne rastaju se toliko koliko varaju??? E pa vidite... Prosječni Hrvati su sretni kad uspiju dignuti kredit za stan. Neki dobivaju naslijeđeno, neki gornji kat kuće ( mada i to nije neka opcija jer dolazi do "sukoba generacija" ), a sretnicima roditelji kupe stan. Jasno da je teško rastati se premda se zna za muževo šaranje uokoliko ukoliko imate zajednički kredit. Ukoliko žena vara, prosječan Hrvat s pivskim trbuščićem će htjeti rastavu jer on ne može podnijeti da mu se žena fuka(la) ukolo. Ukoliko je svatko od vas dobio stan od roditelja ili ste sami zaradili cijeli stan ( manjina u RH ), boli vas ona stvar. Možete se rastati vrlo jednostavno.
I tako prosječna Hrvatica se ne može baš rastati od muža jer sama nema gdje s klincima. A naivna ljubavnica čeka i čeka... Dok joj ne dopizdi.
Rijetko koja od tih ljubavnica na koncu postane zakonita žena. A sve su mahom slušale priče da je zakonita ovakva, onakva... Takvim oženjenim frajerima treba dati tavom po glavi.
I kaj to pobogu većina ljubavnica u oženjenim frajerima s pivskim trbušćićem??? Kužim ako je lik zgodan, ali ovo....
Kako kaže jedna žena - "Život je dovoljno kompliciran da se itko upušta u takvo što. I ako čak i dođe do rastave i taman se on oženio sa svojom ljubavnicom, on plaća alimentaciju za dijete/djecu iz bivšeg braka...." Rijetko tko si može priuštiti to sve, i djecu iz prošlog braka i iz novog. Ako je bogatun, sasvim sigurno da može... Ali prosječan Hrvat ne.
Pozdrav,
Afro
petak, 02.12.2016.
A za čime vi žalite u životu???
Nakon male stanke, evo me opet s novim postom. Danas bi mi svjećica na nepostojećoj rođendanskoj torti trebala ukazivati na jedan brojček više. Vele meni moji da više nisam mala. A ja se osjećam kao mala zločesta curica premda danas punim 24 godine života.
Potaknuta ovim člankom - http://zivim.hr/rastem/za-ovim-ljudi-najcesce-zale-u-zivotu-hoce-li-se-i-vama-dogoditi-2/ - pitam vas za čime vi žalite u svom životu??? Što biste danas drukčije napravili da možete???
Jednom mi je mama natukla da ona žali da nikad nismo kao obitelj svi otišli na jednodnevni izlet u ZOO i na takve slične kraće izlete. Tata je non stop radio, mama radila, a nas su baka i pokojna prabaka čuvale. Čak ni previše nismo bili u kontaktu s roditeljima kao klinci. Mislim, spavali smo doma i to sve, ali jednostavno roditelje smo viđali samo navečer. Ja sam za vrijeme srednje više bila u bakinoj kući nego doma. Kod bake sam učila i spavala, a kad sam došla doma je bilo:"Kaj ti tu radiš, zakaj nisi kod bake???" Bome ne mogu reći da sam nešto previše količinski vremena provodila s roditeljima, ni u djetinjstvu, ni u razdoblju osnovne škole ni za vrijeme srednje, a ponajmanje sad za vrijeme faksa ( jasna stvar ).
Kaj se tiče obiteljskih izleta, nadoknadila sam to ja sve kasnije, no ne s članovima svoje obitelji. Baš sam prošle godine zadnji put bila u ZOO - u. Obišla sam i sve zagrebačke shopping centre nekoliko puta, bila u kino, na Maksimiru, u Tkalči na ispijanju kave i gubljenju vremena,... Ali opet - ne s članovima svoje obitelji.
A sad svi u obitelji jedino čekaju da ja i mlađi brat diplomiramo. Nakon diplome već očekujem pitanja u vezi posla, pa u vezi dečka, pa nakon toga u vezi braka, pa prvog djeteta, pa drugog djeteta, pa odgoja djece...
Zamorno. Rijetko tko živi u vremenu. I onda kad završi jedno razdoblje, kreće drugo.... Umjesto da se veselimo sadašnjem trenutku.
Iskreno, već sad mogu reći da žalim za nekih događajima u svom životu. Napravila bih neke stvari drukčije. Ali ti se događaji više nikad neće ponoviti. Na koncu su stvari ispale onako kako su ispale.
A kaj vi??? Da vas čujem.
Pozdrav,
Afro
