Afrine mudrolije

četvrtak, 19.09.2019.

Kako i zašto ljudi najčešće gledaju samo svoju stranu priče??? vol.2

Dragi moji, inače nemam naviku pisati nastavke svojih postova, no evo - uvijek može iznimka. Ovo mi je prvi vol.2 mojeg ijednog posta. Iz čistog razloga jer ne mogu svojim obožavateljima koji me pljuju sve odgovoriti u jednom komentaru. Obožavatelji koji me vole će dobiti odgovore na svoje komentare na prethodnom postu. Ja jako volim svoju publiku, i one koji me vole, i oni koji me mrze i nazivaju neodgojenim glupavim derištem, ogorčenom i da sam uzela na pik baš dotične tri koje nikome kruh iz ruke nisu uzele umjesto naših političara. Negativne komentare ne brišem niti blokiram neistomišljenike, niti na Fejsu, niti na Instagramu, a još manje na blog.hru, nisam ja jedna od takvih jadnica, znaju to voditelji blog.hra. Da bi upoznali nekog, treba Vam malo šira slika, dakle opet Vi koji ste negativno komentirali i oslovljavali me pogrdno u svojim komentarima, niste u pravu.

Ja sam poprililčno sarkastično stvorenje, no jedine Hrvatice kojima sam zavidna su mama jedne moje frendice koja je toliko dobro prodala svoju pipinku da se kao obična kuharica s trogodišnjom školom udala za poprilično imućnijeg lika. Žive u dvorcu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a do prije par godina su čak i butlera imali. Mama te moje frendice oduvijek nosi Chanel torbe i ine stvari, nešto što si masa i školovanih Hrvatica apsolutno nikad neće moći priuštiti. Druga Hrvatica kojoj sam zavidna je poludrolja Fani Stipković. Sad se pitate zašto baš njoj, a dotična više nije toliko javno eksponirana. Pa eto, iz jednog jedinog razloga. Dotična je jedina davne 2009. intervjuirala Paula Walkera. Budući da je Paul jedna od ljubaFi mog života, jasno da sam dotičnoj zavidna. Ako znate neku HRVATICU koju je Paul za života okrenuo, slobodno mi napišite u komentarima. Dotičnu uzimam u obzir kao treću Hrvaticu kojoj ja, kao poznata forumašica na forum.hru i blogerica na blog.hru mogu biti zavidna. Niti Andrea, niti Ella, niti Doris nisu osobe kojima treba zavidjeti. Apsolutno nimalo. Dotične samo iskaču iz paštete u zadnje vrijeme pa sam ih uzela za komentiranje.

Kao što i iskačem iz paštete naspram većine na blog.hru budući da imam čak 18 ( čini mi se ) od 24 postova ( s današnjim ) koji su u 3 godine bili na naslovnici blog.hra. Ako i ovaj današnji admini odluče staviti na naslovnicu, bit će to 19. moj post na naslovnici od 24 napisanih na cijelom blogu. Nikome pipinke za to nisam dala, ni ne znam šefove dnevnik.hra ni blog.hra. Ako neće današnji post biti na naslovnici blog.hra, nije smak svijeta. Mislim da i dalje vodim rekord na blog.hru što se toga tiče. Samo jedan moj post nikad nije bio komentiran i to je očito adminima i samim blogerašima promaklo, a ja tad ni znala nisam da trebam prva komentirati svoj post da bi taj došao na Fresh listu. Dakle, admini blog.hra su me sami prepoznali, prvih godinu i pol od otvaranja bloga sam ja već na Fresh listi bila s možda +15 objava, a ni komentirala si nisam prva post. Matija Babić nažalost nije prepoznao moj talent, ali ni nisam imala nikakav kontakt s njim. Sve se to može promijeniti. Znate kako su se smijali Susan Boyle davne 2009.g kad se popela na pozornicu showa Britains Got Talent, a kako je to izgledalo kad je počela pjevati. Dosta bilo samohvale ( mada je sve prethodno navedeno istina ), krećem objašnjavati negativne komantare na svom prethodnom postu.

Budući da me @jeka, @Nisa & @Riba Luca nisu toliko popljuvale, one će/su dobiti/dobile moje replay na njihov komentar na prethodnom postu.

Najprije da komentiram kolegi blogerašu @Lucid-Theatral, budući me on prvi poprilično popljuvao. Dragi kolega blogeraš, jesu li dotične same odlučile biti javne osobe??? Da li se većinu javnih osoba JAVNO komentira??? Kao što mene možete kao blogerašicu na blog.hru i kao forumašicu na forum.hru, nije da ću se uvrijediti. JAVNE OSOBE se JAVNO komentira. Nije baš vjerojatno da će javno komentirati neku bakicu iz Pitomače koja nikad ništa nije napravila, niti napravila neko kazneno djelo za zgražanje kao ona iz Međimurja koja navodno držala truplo svoje seke u zamrzivaču svoje kuće. Nebitnu bakicu iz Pitomače će tračati njezine susjede, nikad neće biti u ičijim sjećanjima osim svojih najbližih i bližih trač baba frendica, pa ni u sjećanju Policije budući da kad napraviš neko kazneno djelo bez obzira na rehabilitaciju, sve trajno ostaje u Policiji. Nije Policija ista stvar kao s našim dragim blogom kojeg hoće ukinuti, kao ni Trosjedom kojeg su ili 2017. ili 2018. trajno ukinuli ( nemoj me držati za riječ koja je godina točno bila u pitanju, nisam ni ja sveznalica ). Za svaku stranicu na Internetu, pa i najpopularnije kao što su Fejs i Instagram postoji šanse da se ukine ( mada neće još neko vrijeme skinuti Zuckerberga s trona Internet monopola, da se razumijemo ). Možda ni Interneta više neće biti za 20 godina, baš kao što su nekad video kazete bile popularne, većina klinaca godišta +2000 nemaju pojma kaj je to. Nije da ikome sugeriram da napravi neko kazneno djelo ili neki prekršaj, ali to Vam je jedino sigurno da je trajno, baš kao i poznata izreka: Sve je prolazno, samo je prolaznost vječna. Ok, vjerojatno ima još par 10000000 % sigurnih stvari u životu, ali to nije tema pa neću o tome. Dakle, sve tri navedene, i Andrea, i Ella i Doris su JAVNE OSOBE, kao i naši KORUMPIRANI POLITIČARI ( skupa sa SUCIMA i inim sličnim ). Imam već jednu temu u glavi za naše političare, tako da ćeš vrlo vjerojatno dobiti uvid kako i njih pljujem. Dotične nisu nikome uzele kruh iz ruke, sve to štima, ali iskaču iz paštete. Svoj život su učinile javno dostupnim, što sam mogla i ja ( da ti ne krenem sad objašnjavati kako i zašto, previše bi to toga bilo ) pa nisam. Ti si neki noviji, pa ne znaš taj dio. Frešek zna. Imam i ja daljnjeg rođaka ( s mamine strane ) JAVNU OSOBU i JAVNO ga se komentira. Ja doduše, neću da me on zasjeni kao što je mali Resller Šeksov poltron.Sin jedinac ljubaFi njegovog života, ugledne doturice. Da, neću da dotični mene zasjeni, dobro čitaš. Ja sam THE MAIN STAR OF THE MAIN STARS. Evo ti primjer mog ćaćka. On je stvarno iz zabiti, doduše nekog daljnjeg seljo beljo plemićkog podrijetla od kojeg ništa nema. I prvi iz svog sela završio faks, doduše višu, ali ok. Ima titulu inžinjera jer je prije više od +30 godina diplomirao, a tad je sistem bio drukčiji. Ne samo da toliko ljudi nije išlo na faks ( mada faks ne znači da si novi Ivan Đikić, da se razumijemo ) nego iz njegove zabiti apsolutno nitko nije išao, čak njegova mama bila protiv toga da ide na faks. Ima svoj doo i do prije par godina je zarađivao cca 30 000 kn. Nikome nije uzeo kruh iz ruke kao ni dotične vrlo talentirane, a nije ni političar ni mafijozo kao el Patron pa ga se zato javno ne komentira. Zamisli ti to. Mama mi je iz imućnije seoske obitelji, htjela je studirati medicinu i imao je njezin tata novac da ju pošalje u Zagreb, ali joj je rekao da bu fačuka dopelala doma. Izvanbračno dijete, dakle. Prije cca 30 godina je to bio smak svijeta u njezinom katoličkom okruženju. Nikad ni višu nije završila, ali svejedno je sa svojom dobrom srednjom imala cca 10 000 kn plaće. E sad, mene sad strah jer znam da tu plaću na početku neću imati ( doduše, nije ni kraljica majka imala ). Mada opet, mogu kod ćaćka raditi, ima doo kao što napisah. Neće me ziher pitati kad mislim ostati trudna i može me zaposliti u struci ( naštima to ćaćko ) da mi ide radni staž kod sebe u najgorem od najgorih slučajeva. No, eto ja bi radije negdje drugdje radila iz čistog razloga jer neću toliku roditeljsku kontrolu. Znaš, kad ti roditelji plate/plaćaju i faks, kupe dio ili cijeli stan/kuću, misle da su feudalni gospodari tvog života i tvoje pičke/tvog pimpeka. A ni to nije neka opcija. mada, da se razumijemo - mnogi to ni nemaju. Neću sad o pronalasku posla, nepotizmu i pokvarenim šefovima čega naravno ima u RH budući da je ovo post o HRVATSKIM POSVUDAŠAMA, a ne o korumpiranim sucima i političarima ni o poslu, shvaćaš???

Dragi/a @viki, pa mogao/mogla si bar napisati pod blogeraškim imenom, sumnjam da si netko tko nema blog. A možda si samo jedan veliki fan dotičnih,ajme, možda. Dušice, Andrea je dobra nekad, nekad totalno promaši poantu. Da joj djed nije tko joj je, bi k*rac ona pisala na IMBEXu bez davanja pičke, mada nije baš da itko poželi njezinu pičku kad ju vidi. Ono, osrednja žalost po izgledu, reklo bi se. A za Ellu, i sam/sama kažeš da nema nikakvu naobrazbu. Misliš li da bi s takvom naobrazbom i izgledom koji je na granici s ružnjikavim ( guglaj fotke njezinih starih zubeka, strava nad stravama ) uspjela u životu da nije bilo njezinog djeda i ćaće??? A loš engleski strava još veća nego njezini zubi prije. Ne samo zato jer je udala/u vezi ( kaj već ) s nekim tog izvornog govornog područja nego su bar njezini njoj mogli plaćati te strane jezike odmalena. Moguće i da jesu pa je dotična žešći očaj za jezike. Ne bih ni znala da tak očajno engleski priča ( jer ju ne pratim ) da nije bilo Jelene Perić. Zajedno su nekam išle pa čula Ellin engleski na Jeleninom stroyju. Nju pratim zbog šminkanja mada je loš klon Kim Kardashian ( da se razumijemo ), a engleski joj solidan, ne bih rekla toliko dobar nego solidan u smislu kak ga ostali pričaju. Da, 50 % Hrvata ne priča ni naš materinji kak spada, to štima. Ne priča ni moja voljena jedina baka ( mamina mama ), nekad i ja razmišljam i prevodim na hrvatski kaj je rekla na svom zagorskom. Ali moja baka ni nije javna osoba, ima samo osnovnu školu. Ok, javna osoba je u svom selu ( okružje - nebitnih seoskih trač baba ) i iznimno je voljena s moje strane, daleko više od one koja me okotila i onog koji je metnuo pimpeka u onu koja me okotila. A za Elline pratioce se i brinem, ne za nju samu, da ti kažem. Mislim da i nisu baš previše psihički čisti.

Pričam engleski sasvim solidno ( skupa sa španjolskim - C1 razina budući da sam završila jezičnu gimnaziju i hodala privatno na to ), služim se i francuskim i talijanskim, njemački mi je loš ( za razliku od mog mlađeg brata, ali nitko nije savršen pa ćete mi to oprostiti - osim kraljice majke, ona mi ne prašta ),formalnu naobrazbu uskoro i izgledam bolje nego 90 % nikakik izgledajućih Hrvatica. Poprilično sam uvjerena da nemam potrebe biti zavidna dotičnim, komentiram ih jer iskaču iz paštete na vijestima. Dakle, ako imate sljedeći prijedlog kome bih trebala biti zavidna osim spomenute majke moje frendice i poludrolje Fani, napišite mi u komentarima. Ali dajte konstruktivno. Recimo, trebam biti zavidna neospornoj inteligenciji i karijeri gospona Ivana Đikića. Nemojte mi govoriti i umišljavati si da sam dotičnim Andreji, Elli i Doris zavidna. Ne znam na čemu dotičnima biti zavidan, a ne mogu ih zaobići kad iskaču iz paštete. I da gledam tuđe objave za kozmetiku i modu, eto njih, Instagram i Facebook ih sami stave kao prijedlog za praćenjem. Baš su POSVUDUŠE. Nemojte ni žene nogometaša tipa Izabel Kovačić koja jest lijepa, a to kaj joj muž igra super duper nogomet je drek jer su baš ti nogometaši najplaćeniji od svih sportaša, a ni ja sama ne znam zašto. Srećom pa mi doma nitko ne prati nogomet, tavom po glavi bi dobio. Nemojte me krivo shvatiti. jest to talent, ali previše love zgrču nogometaši naspram ostalih sportaša.

Očekujem paljbu.

Pozdrav,
Afro




19.09.2019. u 06:46 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 17.09.2019.

Kako i zašto ljudi najčešće gledaju samo svoju stranu priče???

Pozdrav nakon dugo vremena, znam da sam vam falila. Falili ste Vi i meni, ali nisam imala ni vremena, a ni inspiracije za pisanjem. Jučer sam dobila inspiraciju. Umjetnik uvijek mora imati inspiraciju, znate, ne ide to na silu.

Danas Vam pišem o tome kako svatko gleda svoju stranu priče najčešće uvažavajući samo svoje stvavove i samo svoje stavove smatrajući istinitima. Jučer sam, po običaju razgovarala s jednom dragom kolegicom ( i frendicom ). Između ostalog o Andreji Andrassy, Elli Dvornik i Doris Pinčić. Prve dvije su imale bolju startnu poziciju u životu, a treća prednjači po slatkom izgledu i glumačkoj netalentiranosti. Je, jako sam zavidna svih trima navedenim. Naime, one su odlučile postati javne osobe ( na što bih se ja teško odlučila ), dok sam ja jesam razmišljala o tome - ali sam ipak odustala zasad. Mogu odmah reći da bolje izgledam sasvim sigurno od prve dvije, premda imam manje obiteljsko zaleđe. Za treću ostavljam svakome da odluči između dotične i mene što se fizički tiče ( Vi na blog.hru morate glasati za mene, a ne za Doris, da se razumijemo ), dok imam bolje obiteljsko zaleđe.

Dakle, Andrea Andrassy je kao što znate poznata hrvatska blogerica. Ja sam "samo" na fresh listi blog.hra. "Samo". I ne dobivam nikakvu novčanu naknadu za svoje postove ni plaću. Prije sad već više od 4 godine je naša poznata blogerica napisala ovaj članak: https://www.index.hr/rouge/clanak/Dnevnik-gradske-cure-Deset-deset-deset/829426.aspx Mene nešto poprilično bode u oči u tom njezinom postu, a to je ovaj citirani dio: Uvijek ima ta jedna Seknka iz Kaštel Kaštelovca koja vjeruje da se može uspjet samo ako spavaš s nekim. Andrea radi za Index, jebe se s Matijom Babićem. Da, dušice draga, vjerujem da se nisi j*bala s šefekom index.hra, no dušice draga, reci ti nama tko je tebi tvoj deda... Mislim da ti je deda bio poznati profesor na PFZGu i poprilično je poznato da je međunarodno pravo na PFZGu po čijim knjigama se dandanas uči međunarodno pravo, poprilično težak predmet na PFZGu. Dušice draga, pratim te i na Fejsu i na Instagramu jer nekad točno ubodeš. No, ovo ti je bio promašaj. Ti vrlo vjerojatno bi bila nitko i ništa da ti je deda bio neki Pero Perić iz Suhopolja. Lijepa nisi, doduše ni ružna, ono ništa posebno fizički. Tu i tamo ubodeš nešto dobro u svojim postovima and that's it.

Poznata blogerica i Instagramuša Ella Dvornik je urnebes nad urnebesima. Dotičnu ni ne pratim ni na Fejsu ni na Instagramu mada mi je jednom lajkala komentar na Instagramu. Zamislite Vi to, meni običnoj pučanki ( ok nije baš, tata mi ima neko dalje seljo beljo plemićko podrijetlo, ali s tim si možeš dupe obrisati jer od toga nemam nikakve novčeke ni dvorce - nažalost ) Ella Dvorrnik lajkala jedan komenatar na Instagramu. Trebala bih joj se nakloniti. Po čemu je dotična poznata??? Niti lijepa, engleski katastrofa priča što je poprilično žalosno s obzirom na to da je udana za onog Engleza ili Britanca ( ne gugla mi se )... Poznata je po tome tko su joj ćaća i deda bili. Boris je bio legenda. Ali dušice draga, ti si ništa. Ni klinka ti slatka nije. Buuuu.... baš sam zločesta, zar ne??? Inače, Instagram mi ju sam izbacuje pod prijedloge za praćenjem, ne zanima me dotična nimalo.

Poznata "glumica" Doris Pinčić Rogoznica je pak druga strana priče. Uspjela na temelju slatkog izgleda. Možda je i nekome pružala nekakve usluge za ulogu glavne glumice nebitne hrvatske serije, ne znam, a možda i nije, ne bih o tome. Znate, danas ne možete skoro pa i ništa javno reći, završiti ćete na OPĆINSKOM KAZNENOM SUDU u Zagrebu. Naime, taj sud je poznat po svojim cirkus presudama i tome da su stranke koje su tamo ikad boravile ili manji kriminalci ili neke vrste "zvijezda". O tome neću dalje budući da to nije tema ovog mog današnjeg posta. Dakle, vratimo se mi na našu Doris. Prije par tjedana sam bila kod mame na poslu, uzela časopise koji su tam i zamislite Vi to, na naslovnici Glorije je bila naša Doris sa svoje dvoje klinaca. Naime, dotična prodaje svoj stan u Zagrebu i s mužem koji je najpoznatiji po tome da je Boris Pinčić, pardon ovaj Boris Rogoznica. Dakle, poznatiji po tome tko mu je ženica. Bojim se da od njegove glazbene karijere nikad neće biti ništa. Slutim ja to. Ovih dana pak sam slučajno nabasala na ovaj članak: https://net.hr/hot/zvijezde/muz-doris-pincic-progovorio-o-krizi-u-braku-a-onda-se-pohvalio-u-nekoliko-godina-zajednickog-rada-uspjeli-smo-kupiti-kucu-bez-kredita/. I prisjetila se razgovora kod svoje mame na poslu. Ona se naime jako divi našoj Doris. Doris već ima dvoje djece, a 31 godinu tek, a već dva faksa koja uopće nisu neke težine, sad i kuću, a ja s 26 i pol tek sad nosila u 7. i 9.mj 2019.g. mentoru rad na pregled na nekoliko puta težem faksu nego dva kaj je naša dotična pametna Doris završila. I da, nemam dečka ni nijednu buhtlicu ni rješeno stambeno pitanje. Ni posao. Imam dva peseka, tek sad tražim posao,a prvo danas kupujem/razgledavam online odjeću i cipele/štikle za diplomu i promociju. Propali slučaj sam, znam. I Doris sam jako, jako zavidna. Doduše, ja znam da ću neki dio nasljeđa dobiti od svojih, dok je ona mukom i svojim neviđenim talentom morala to sve sama. U međuvremenu je Doris sa svojim voljenim mužekom Borisom dobila dva ploda neviđeno neviđene ljubaFi, a ja si nekako mislim da si oboje njezinih klinaca ništa drugo nego plod običnog seksića. Dakle, plod obične kopulacije, tata je "metnul pimpeka u maminu pipinku" i tak su nastali klinci. Nemam ja ništa s Borisom da njihove klince nazivam plodovima neviđeno neviđene ljubaFi, da se razumijemo. Ni ne znam ga. No po pričama od bolje upućenih, Boris si tu i tam voli cugnuti na nekoj feštici, a i gledati druge cure/žene. Tak da ja poprilično sumnjam u njihov brakić mrakić. Znate, mnogi su imali super duper brakić mrakić i onda "odjednom" puklo. Je, tak je. Odjednom. Samo mi se čini da je to odjednom trajalo više mjeseci najmanje, a vjerojatno godinama. Nisam nikad u braku bila, a nisam ni sudski vještak psiholog ( a zna se da oni nikad ne griješe u svojim mišljenjima ), tak da se moje mišljenje ne uvažava. Doduše, moram javno pohvaliti Doris u vezi jedne stvari. Ne blokira na Instagramu svoje neistomišljenike. Pratim ju i pratit ću ju, ne djeluje tak umišljeno, no bome - po meni taj brakić mrakić nije nešto.

Kaj Vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

17.09.2019. u 06:46 • 15 KomentaraPrint#

petak, 22.06.2018.

Kraj jedne ljubavi...

Kad dolazi kraj jedne ljubavi??? Da li ste se ikad zapitali ovo pitanje...

Pričam o dužim vezama / brakovima, dakle nečemu ozbiljnijem. Potaknuta raspravom od prije par godina na forum.hru kad je jedna forumašica napisala da je rastava braka kraj jedne ljubavi. Sva sam neka emocionalna danas pa se eto sjetila te rasprave. Dakle, da li je to prekidom veze, rastavom braka... Ili je to već nastupilo davno prije prekida veze / braka??? Ili možda bolje pitanje... Da li je i ( prave ) ljubavi ikad bilo???

Točno se sjećam prije neke 2 godine kad je tu netko na blogu napisao da je još sve rješivo kad su obje strane žive. Ali kad jedna strana umre, više ne možeš ništa reći drugoj strani. Sve kaj je bilo, je bilo. Čak ni da ti je žao jer su neke stvari ispale kako su ispale... Pa da li je kraj jedne ljubavi nečijom smrću ili tad s te strane koja je još živa nije i traje ako ta osoba ima ???

Ili je kraj jedne ljubavi kad osjetiš ravnodušnost prema drugoj strani??? Čini mi se da je to najtočniji odgovor.


Kaj Vi o tome mislite???


Pozdrav,
Afro





22.06.2018. u 15:36 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.02.2018.

Dejtanje u 2017.g.

Evo, razmišljala sam o čemu bi mi mogao biti prvi post u 2018.g. i pogodite kaj??? Palo mi je na pamet da bi mogao biti o dejtanju u 2017.g.

Općenito je 2017.g. bila moja jedna od uspješnijih godina iz perspektive faksa, ali i jako loša na emocionalnom planu.

Do prve polovice 2017.g. nisam bila ni na ijednom dejtu budući da sam se isključivo bavila faksom, a i desilo se nešto u svibnju 2017.g. o čemu sad ipak ne bih. Radi se o događaju u vezi s muškarcem koji je obilježio skoro cijeli period mog studiranja. Već sam to spomenula na jednom od svojih prošlih postova, no nisam nikakve detalje u vezi toga javno otkrivala niti ne planiram zasad.


Što se dejtova tiče, zaista se ne sjećam koji su redom išli kronološki dejtovi od srpnja ili kolovoza. Ti dečki ionako nisu ostavili jaču impresiju na mene ili se ništa nije desilo između nas, tak da to sve detaljno ne pamtim, samo okvirno. Tijekom srpnja ili kolovoza 2017.g. sam ponovno aktivirala Iskricu. U tom periodu sam bila na dejtovima s 3 različita lika.Najsmiješnije od svega da ja sve te likove ni nisam pitala na iskrici/mailu koliko imaju godina, samo sam se pristala naći s njima.

Jedan lik je imao 38, nema djece otprije niti je bio u braku, već počeo sijediti, ekonomist po struci, išao u gimnaziju u koju sam i ja išla. Iz okolice Ludbrega je. Bili smo na dva dejta i to je bilo to. Em je stariji više od 13 godina od mene, em me nije nešto impresionirao. Lik je htio avanturu. Mislim si ja u sebi: "Ako ti koji izgledom i nisi nešto hoćeš avanturu, kakvi su ostali koji izgledaju bolje od tebe???" Naravno da mu to u facu nisam rekla. Jednom me blokirao kad sam ga odbila pa ponovno odblokirao i navaljivao da imamo neku avanturu, ali je odustao kad je vidio da ja zaista ne želim ništa s njim.

Drugi je brat jedne prodekanice na Sveučilištu u Zagrebu, nema djece otprije niti je bio u braku, 38 godina, po stuci fizioterapet, no ne bavi se s tim već s drugim poslovima. Posao mu ide jer ima dosta naslijeđene imovine koju iznajmljuje. Bili smo na jednom dejtu i to je bilo to. No, ostali smo do danas u kontaktu te tu i tamo tipkamo. Nisam obrisala njegov broj budući da zna ljude koji bi mi mogli pomoći u zapošljavanju.

Treći je jedan jako dragi dečko s kojim sam prvi put bila na dejtu u kolovozu 2016.g. S njim još uvijek komuniciram tu i tamo. To nam je bio drugi dejt sveukupno. 33 godine ima, Zagrepčanin, došao je u moj grad na dejt, bratić jedne naše pjevačice, nema djece otprije, niti je bio u braku, profesor tjelesnog. S njim bih i nešto mogla imati, prikladniji je po godinama nego prethodna dvojica. Vidjet ćemo što i da li će biti nešto između nas.

U rujnu i studenom sam bila na dejtu s jednim rastavljenim likom, no nema djecu otprije, bavi se rekreativno trčanjem, 38 ili 39 godina. Veterinar je po struci i radi u jednom našem ministarstvu. Bili smo na dva dejta, jednom u rujnu, drugi put u studenom 2017.g. Iskreno, lik nije ružan, no nisam ni impresionirana. Ni njegov broj više nemam, izbrisala sam ga. Više mi je bilo zanimljivije slušati kako je bio na nekim konferencijama po Europi i kako su tamo mahom udane žene varale svoje muževe kad su svi bili zajedno na konferenciji. Veli da sve te strankinje nisu takve kad su doma sa svojim zemljacima, ali se razuzdaju kad se radi o strancima i o ekipi koju valjda više nikad nećeš vidjeti u životu. Jedan moj frend veli da je to sasvim normalno, žene se i danas osuđuje kad se ponašaju kao muškarci, zato i skrivaju da su i one same ponekad nestašne.

U prosincu sam bila na dejtovima s tri lika. Prvi ima 28, ne znam ni čime se bavi, nisam ga to sve previše pitala u detalje. Iz Zagreba je došao u moj grad na dejt, na kavi smo proveli neka 2 h, lijepo se napričali i to je bilo to. Dečko ne misli živjeti u Zagrebu za par godina već otići negdje u Zagorje jer tamo ima neku kućicu, a meni je to turn off budući da jako želim živjeti u Zagrebu i tu si i naći posao sad uskoro nakon kraja faksa. On bi da se nađemo još jednom, ja ne znam. To bi ionako bila više neka prijateljska kava nego kaj bi vodilo ičemu u ljubavno - romantičnom smislu. Nakon dejta s tim dečkom sam se brzo žurila na dejt s drugim likom ( da, isti dan sam imala dva dejta s dva različita lika ). Frajer ima 33, ni ne sjećam se više gdje radi osim da je iz Čakovca. Još smo tipkali par dana nakon dejta i nijednom mi se više nije javio, ni ja njemu. Izbrisala sam njegov broj. Nit' ševio, nit' oduševio, reklo bi se.

Treći lik s kojim sam išla na dejt u prosincu 2017.g. je zgodnički, ima 32 godine, profesor njemačkog, ali ne radi u struci već u jednoj tvrtki i jest vezano i nije uz njegovu profesiju. Iz Čakovca je dečko, a u mom gradu radi. No opet mi je problem da ja nakon faksa želim živjeti u Zagrebu, a ne u svom gradu. Vjerojatno ćemo ići na drugi dejt. Dobila sam dojam da on misli da bi trebala biti oduševljena s njim, a ja i nisam. Zgodnički je dečko, za razliku od većine s kojima sam bila ove godine ne dejtu, no.... Ne znam. Možda sam i sama previše komplicirana i teško me oduševiti sad kad imam 25. Vjerojatno me se dalo daleko lakše oduševiti kad sam imala 15 - 20 godina.

A Vi, jeste li Vi bili na nekom dejtu ove godine??? Ili da li vam se desilo nešto pamtljivo u vezi ljubavno - romantičnih odnosa ove godine??? Pišite.

Pozdrav,
Afro

04.02.2018. u 08:08 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2017.

Cimerstvo & studiranje

Eto, sad imam nešto više vremena za pisanje bloga. Zadnji kolokvij je završio i konačno sam stigla doma.

Prije 16 dana sam navršila 25 i zaista se osjećam kao da nemam toliko godina. Imala sam Paul Walker tortu, samo da se pohvalim. :D rofl Zaista, razlike mene između 20 i 25 godina jednostavno - nema. Početak i kraj faksa, razlike zaista nema. Naravno jedan period života završava i kreće drugi, no zaista - razlike nema, tj. malena je. :o

Faks je bio naporan, no prođe i to. Sad su to samo pričice koliko puta sam išla na neki ispit, nije to više toliko važno. Moja mama kaže da jedva čeka da mlađi brat i ja damo zadnji ispit da ONA ima godinu dana odmora od faksa. ONA, ne mi nego ONA. E ako nije za krepati na tu izjavu....

Kaj se cimerica tiče, promijenila sam ih tri dosad, valjda će tak i ostati.

Prva cimerica je bila moja frendica s kojom sam išla u razred srednjoj. Stanovale smo skupa 8 mjeseci. Mogu reći da je bila ok, zabavna, šaljiva, jako draga. Tad je hodala s jednim dečkom. Kad je prekinula s njim negdje u prosincu 2012.g., ja sam ju tješila. Studirala je / još studira mađarski i francuski na FFZG-u. Imale smo mačka kojeg su njezini našli u Čakovcu i dali ga nama da se brinemo o njemu. Nazvala sam ga Lampica, a cimerica je prihvatila to ime. rofl rofl Imale smo ga svega 2 mjeseca. Kad je Tena išla doma iz Zagreba u Čakovec, ostavila ga je negdje kod sebe vani i Lampica pobježe zauvijek. Premda više nismo cimerice, i dalje smo si ostale ok. Jednom smo se slučajno srele u Zagrebu, bilo je i javljanja na Fejs.... Draga cura, u svakom slučaju.

Moja druga cimerica...S njom sam živjela svega 3 i pol mjeseca. Studirala je ( ne znam da li još studira, valjda je gotova ) socijalni rad. Nismo se znale otprije, kad sam tražila stan u Zagrebu preko Oglasnika /Njuškala/ čega već sam nabasala na nju. Izrazito čudno stvorenje. Ne samo da fizički nije bila nešto ( da ne bi bilo da se rugam ) nego je bila i totalno asocijalna. Njezini roditelji su joj kupili stan u Zagrebu na kredit. I stavili su oglas da traže cimericu i tak sam se ja javila, ili moj tata na taj broj - zaista se ne sjećam više. Njezin tata je rekao da Mirnin dečko ne dolazi k njoj u Zagreb, no to naprosto nije bila istina. Frajer je dolazio svaki drugi tjedan, a nekad i svaki tjedan za vikend budući da u Osijeku ( gdje je studirao ) nije imao predavanja od četvrtka/ petka. Zato nismo dugo ni živjele skupa, brzo sam se pobrala. Danas više nismo u kontaktu, izbrisala me s Fejsa nakon što smo prestale biti cimerice. A jednom sam ju prije godinu i pol vidjela kod SCa, bila je s tim dečkom. Tad su očito još bili skupa. Sretno im bilo, nek im veza opstane.

Nakon te druge cimerice sam se par mjeseci vozila od doma do Zagreba, i zaista - to je bila loša ideja. Zaista - loša ideja. Mada mi treba svega sat vremena od mog mjesta do Zagreba i mada sam hodala na dva predavanja tjedno, danas to smatram - lošom odlukom. :o

Tad su počeli moji problemi s depresijom. Loše sam se osjećala zbog toga što je na faksu štekalo i zbog jedne ljubavne situacije čije posljedice i dan danas osjećam.

Nakon toga što sam od doma dolazila na faks u Zagreb su moj roditelji spletom okolnosti nabasali na jednom lika kojem su prodali rajčice ( budući da su ih tad na ljeto uzgajali ). Susjeda od tog lika je iznajmljivala stan i tak su moji došli pogledati taj stan i njima se sviđao, meni je bio ok i odlučili smo da unajmim taj stan. Bilo je to lijepo razdoblje života koje sam provela s tim ljudima. Radi se o kući, a ispod - suteren je bio moj stan od 40 - ak kvadrata, sasvim dovoljno za mene samu. Gore u kući su bili gazdarica, njezina unuka Iva, nepune dvije godine starija od mene i gazdaričin sin Jozo. S bivšom gazdaricom i njezinim susjedama - Maricom i sad već pokojnom Bepinom sam imala običaj da oko 12 h pijemo skupa kavu. Dalo se to, budući da u to vrijeme nisam imala predavanja. Lijep period života je to bio. S gazdaricom Ivankom se još dan danas čujem, bila sam par puta kod nje premda više ne stanujem kod nje. Vjerojatno ću sad na Advent u Zagreb nakon Božića pa k njoj u posjetu. :o

Zadnje, moja treća cimerica je na istom faksu na kojem sam i ja. Ne smatram ju frendicom u pravom smislu te riječi, no ok smo si. Ipak smo skupa na faksu pa idemo na iste kolokvije i ispite. Nakon faksa... Mislim da si Anja i ja nećemo ostati pretjerano bliske niti previše u kontaktu. Imam dojam da mi je zavidna u nekim stvarima, premda ne smatram da ima biti pretjerano za kaj. :o

kakvo je bilo Vaše iskustvo o suživotu s cimerima tijekom školovanja???
Pozdrav,
Afro



19.12.2017. u 06:54 • 23 KomentaraPrint#

subota, 18.11.2017.

Koliko zapravo roditelji nenamjerno naprave loše za svoju djecu???

Ovih dana često razmišljam koliko roditelji nenamjerno s*ebu svoju djecu. Želeći dobro, naprave potpuno suprotno. Takvi su i moji roditelji. Želeći mi dobro, potpuno su pogriješili u nekim stvarima, a meni je danas s jedne strane žao jer sam ih slušala, s druge se pitam kako bi bilo da ih nisam slušala.

Ne znam... Nisam sretna s tim da sam previše slušala svoje roditelje u vezi odabira faksa, u vezi onog s kojim nikad na koncu nije bilo, a obilježio je period mog studiranja, u vezi toga da ipak nisam izlazila kao moji vršnjaci.....

Prije nekoliko mjeseci je susjeda rekla mojoj mami da može biti sretna jer ima dobru djecu ( zaboravila je na mog starijeg brata koji je oduvijek bio problematičan očito ), dok je moja majčica počela negodovati. U suštini nas roditelji ni nisu odgajali, već mamina mama i mamina baka, dakle moja baka i prabaka. Mama je često radila noćne smjene, a tata je kao privatni poduzetnik ionako oduvijek bio više u svom poslu nego u bilo čemu drugom.

Moja mama je oduvijek imala shemu da nakon kaj završiš faks ( u roku, naravno ) da ćeš si onda naći posao i dečka i onda ćeš se udati i imati dvoje djece i kućicu u cvijeću, peseka i mačku i živjeti happily ever after. Jer ona, naravno kao medicinska sestra koja nije išla studirati medicinu zna da je tak lako završiti teži faks u roku. LOL. Lako se njoj i bilo udati ranih 90 - ih kad se ionako udala za ružnijeg od sebe, mogla je i bolje. Možda će zvučati bezobrazno, ali ja sam joj odavno rekla da tata nikad nije bio atraktivan muškarac i da mi nije tata i da je mlađi, ni pogledala ga ne bi. Čak je baka rekla da su na vjenčanju mojih roditelja govorili da je mladenka ljepša od mladoženje i to - evidentno. A sama mama mi je nekoliko puta rekla da sva sreća da ne naličim fizički na svog tatu i njegovu obitelj ( budući da kažu da dosta često kćeri naliče na tate, a sinovi na mame ) već na nju. Zato moj mlađi brat naliči na tatu. rofl rofl

Vrh mi je i bio kad je izjavila da joj je drago da između onog koji je obilježio cijeli moj period studiranja i mene nije bilo ništa. A moj odgovor na to je bio: "Ne znam, nekad žalim, nekad ne žalim jer nisam spavala s njim."

Dakle, kako netko tko ni nije išao na neki teži faks zna kak je to studirati, doći iz malog mjesta u veliki grad gdje nikog ne znaš, sasvim solidne osnovnoškolske učitelje i srednjoškolske profesore zamijeniti nabrušenim, bahatim, bezobraznim i dosta strogim sveučilišnim profesorima??? Ovo za tatu joj svaka čast. Ne znam kak je to probati pimpek osobe koja ti se fizički ne dopada nimalo, a bolje ni da ne saznam nikad.

Završit ću faks nešto dulje nego kaj je moja mama očekivala, malo duže od njezinog životnog plana za mene. Na njezino razočaranje, naravno. Kao da je to toliki životni neuspjeh studirati godinu - dvije duže, ali ajde... Najbolje da sam ne nađem posao preko veza ili da mi oni ne nađu. -.-

Kaj se veza tiče... Tu mi je oduvijek bio najbolji tata i njegove usporedbe. Najbolje mi je bilo dok je opisivao muške spolne organe s poprilično zanimljivim izrazom - "grlavi k*rac". "Bu ti ga neko natrenkal... ", "Te predrl???" i tome slični izrazi. Kao da će to spriječiti kćer da ako želi probati nečiji pimpek da će odbiti zbog tih izraza. Sjećam se susjede svoje bivše gazdarice, bakice od 80 - ak godina koja je izgubila nevinost 3 dana prije svog 18 rođendana tj. udaje budući da se udala za tog lika na svoj 18 rođendan. Veli nama ta susjeda Marica da je to njezin "papa" saznao da bi bio jako, jako razočaran. Ok, ono su bila druga vremena, ali i danas postoji odgoj kćeri da čim kasnije imaju prvog dečka i da ih ne mijenjaju. Kod mene je bilo još i gore. Pokušali su me naučiti da su pimpek i seks nešto ružno, odvratno i prljavo. Na početku sam ih bezprigovorno slušala i bila uvjerena da su u pravu u teen godinama budući da nisam doživljavala nešto posebno tad dečke, jasno da danas to ne mislim. No, slažem se da cure više na*ebu zbog pimpeka nego dečki zbog pipinke.

Badava to kad se zaljubiš i želiš probati pimpek lika u kojeg si zaljubljena. Badava ti zamisli tvojih roditelja u vezi faksa i veza i kak oni misle da je najbolje za tebe. Jasno da tad najčešće i faks trpi, a roditelji negoduju zbog dečka i faksa. Onda kad se faks završi, nađe se posao negoduje se jer se nema stalan dečko ili ga uopće nema jer je vrijeme za brak i djecu. :facepalm: :facepalm: Tak je gazdarica mog mlađeg brata napravila u vezi svoje kćeri jedinice. Branila s mužem kćeri da ima dečka prije nego kaj završi faks, a to je ova slušala i tak napravila. Danas je u braku, ima dobru plaću, no kasno se udala i nema djece s mužem, dok on ima kćer iz prvog braka. A danas gazdarica mog mlađeg brata misli da možda nije trebala braniti kćeri da nema dečka do dok ne završi faks. Sad kad nema nijednog unuka, kćer joj udana za Nijemca i živi u Njemačkoj, daleko od rodne Rijeke, drukčije gleda na to sve.

U želji da savjetuju svoju djecu, mnogi roditelji ih nenamjerno s*ebu i zapravo naprave štetu.


Kaj Vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

18.11.2017. u 11:29 • 24 KomentaraPrint#

subota, 11.11.2017.

Oda Durilu

Jeste se ikad zapitali zašto roditelji drukčije odgajaju kćeri i sinove??? Mislim u seksualnom smislu. Kad sin traži curu, onda to roditelji ne doživljavaju tako tragično, a kad otkriju kad kćer ima dečka, onda je to šok. Izreka nekako ide:"Kad mi se sin j*be, to je kao da ja j*bem, kad mi se kćer j*be, to je kao da netko mene j*be."

Neki dan mi je tata rekao da se ne smijem k*rvati uokolo, a ja njemu:"Da je meni do toga, odavno bi se k*rvala uokolo, ali mi se zaista rijetko kad netko sviđa da bi se upuštala u bilo kaj s njim." Evo, recimo. Masa frajera misli da su svojom pojavom toliko neodoljivi kao npr. Paul Walker i da će cura odmah pasti na njih, a zaista nisu.

Znam da se većini frajera sviđam ( da ne bi ispalo da se hvalim, ali kad je tak :o ) i ponekad mi je teško neke zgodne frajere zaobići ili ne misliti na njih. Priznajem. U suštini su i cure i dečki isti. Cura već na prvom dejtu zna bi li ikad "dala" nekom frajeru ili nikad, baš kao što i većina frajera zna na koju mu se diže, a i da mu se na većinu ipak ne diže. Sve ostalo su puste priče. Samo se slažem da se ne treba žuriti u bilo kakve odnose u teen godinama, ima vremena, a kasnije kako tko odluči za sebe. I naravno, cure uvijek više naj*bu s upuštanjem u seksualne odnose. Em mogućnost trudnoće, em kaj će roditelji reći, em najčešće frajeri tvojih godina ne znaju šutjeti nego se hvale uokolo... Cure uče da one nisu takve da hoće odmah nekog lika ili nikad, no i cure su takve. Primjećujem po sebi. Nikad nisam direktno odbila lika. No da, bilo je to najčešće iz dva razloga - ili meni neprivlačan fizički izgled ili nedostatak naobrazbe. Da, da, znam kaj ćete reći... Da možda netko sa srednjom može zarađivati više nego netko s doktoratom, ali budimo realni... To su iznimke i takvi nemaju problema s uparivanjem. A kaj se fizičkog izgleda tiče, jasno da ne mora biti sad neki maneken, ali mora biti do neke mjere privlačan.

E sad... Zašto je roditeljima toliko teško prihvatiti da i kćeri kad dođu u određene godine imaju potrebe??? Naravno da tad kćeri počinju lagati i prešućivati neke stvari vezano za dečke. Umjesto da se roditelji prave da njihove kćeri nemaju nikog do samog braka i da se ne poigravaju tu i tamo s prstićima tamo dolje, a možda i da imaju neko Durilo ( Mr. Gumenjak ako Vam je to draže ) sakriveno u kutku neke sobe ili nešto tome slično.... Ovo Durilo je dovoljno poražavajuće i ponižavajuće za svaku iole normalnu žensku osobu kao da bi se žene najviše trebale sramiti svoje seksualnosti. Zar ne bi bilo bolje da se sjedne i da se porazgovara s ženskim djetetom o tim stvarima nego da se svi prave da se to dešava nekome drugome, a ne njima???

Npr. moj stariji brat ponekad prespava kod svoje cure i moja mama se čudi kako njezini roditelji to dopuštaju kad nije sigurno da li će se moj brat i ta cura udati??? No, više bi ih šokiralo da ja dovedem nekog dečka doma za kojeg nije sigurno da ću se udati. Konzervativni kakvi jesu, njima bi takvo što bilo smak svijeta. Mogla bi dovesti doma samo budućeg muža, već mi je to mama odavno rekla. Ne zagovaram j*bavanje uokolo, ali ni krutost ni surovost čistog katoličkog konzervativizma.

Shvaćam da roditelji žele najbolje za kćeri, pogotovo danas dok ima toliko rastava i jednostavno ne možeš računati na frajera... Ali nema smisla ni pretvarati se da kćeri nemaju potrebe... Onda najbolje da se koristi Durilo do dok se cura ne odluči udati za roditeljima koliko toliko prihvatljivog dečka.


Kaj Vi mislite???

Pozdrav,
Afro

11.11.2017. u 17:49 • 37 KomentaraPrint#

petak, 27.10.2017.

Čega se ljudi najviše sjećaju???

Kako je vrijeme brzo prošlo.... Ni sama ne mogu vjerovati da već imam skoro 25 godina.

Za ozbiljno, da me pitate - koja je razlika između tebe prije pet godina kad si imala 20 i sad kad imaš 25, rekla bih da je skoro pa ni nema. Dok su mi razlike između 15-e i 20-e itekako bile osjetljive. I sve druge razlike u godinama. Zaista, ništa posebno mi nema razlike između razdoblja početka faksa i njegovog kraja. I dalje se osjećam kao da ni ne znam što ću točno u svom životu.

U razdoblju zadnjih pet godina su se desile razne i lijepe i poprilično ružne stvari, tako da se s te strane može reći da mi je to bilo burno razdoblje života. Pogotovo se jedna osoba u tom periodu pojavljivala pa odlazila iz mog života. Muška osoba. Teško je objasniti taj odnos budući da nikad nismo bili intimni, no ta osoba je zasigurno obilježila cijeli period mog studiranja.

Mogu reći za tu osobu da se ljudi uvijek sjećaju onih koji su bili uz njih kad su se desili neki problemi i onih koji nikad nisu bili tu. Tako se i ja sjećam za tu osobu da je nikad nije bilo uz mene kad su bili neki problemi. Ne razmišljam više o nijednom ispitu kojeg sam položila niti koliko puta sam na neki ispit izlazila premda se itekako sjećam muka s nekim predmetima. Dok s druge strane, itekako se sjećam svih situacija vezanih za tu osobu.

Kažu da svi mi imamo neku osobu o kojoj ne želimo govoriti. Ne želimo govoriti jer nas uvijek boli spomen na to ime i tu osobu. Pa tako i mene boli spomen na tu osobu. Većina meni bliskih ljudi zna za tu osobu, no klonim se da bi o tome možda saznali neki moji kolege, tzv. "frendovi" i poznanici.

Moji roditelji su striktno protiv te veze. A dam se kladiti da je i s njegove strane isto. Od roditelja pa do šefa. Ne sumnjam da je zaljubljen u mene, znam to. S jedne strane bi da smo odavno završili skupa, s druge strane mi je drago da nikad nije bilo ništa. S jedne strane se pitam kakav bi mi život bio da smo završili skupa, s druge strane već unaprijed mislim da ne bio dobar. I volim i mrzim ga u isto vrijeme.

U jednom razgovoru kojeg smo vodili preko telefona početkom ove godine me upitao da li postoji netko za kog bi napravila više i ja sam rekla nesigurnim glasom da postoji, premda to svakako nije istina. Danas mislim da je to krivo pitanje i da bi pitanje trebalo glasiti: "Da li te spomen na tu osobu čini tužnim???" Recimo, mene spomen na njega itekako čini tužnim. Vele da teško možeš zaboraviti odnos koji je ružno završio. Naš odnos ni nije bio tipični ljubavno - intimni odnos, no poprilično je ružno, filmski završio.

Na koncu itekako stoji: “I’ve learned that people will forget what you said, people will forget what you did, but people will never forget how you made them feel.”  Maya Angelou


Pozdrav,
Afro

27.10.2017. u 20:39 • 21 KomentaraPrint#

subota, 07.10.2017.

Ljudi su sebična govna

Evo, danas imam inspiraciju za novi post. Kad je inspiracija za novi post, mora se napisati novi post na blogu. :o :D

Potaknuta nekim nedavnim događajima u mom životu, ne mogu ne razmišljati kako su ljudi sebični. Ako će i nešto napraviti za tebe, to je zato jer njima tako paše. Ako su ljudi odlučili napraviti nešto kaj vama ide u korist, to su prvenstveno napravili jer njima tak paše. Jer njihovoj guzici prvenstveno tak odgovara.

Ne kažem da ja nisam sebična, Bože moj... Jesam, no zaista ne u tolikoj mjeri. A ok, još sad mogu biti sebična do neke mjere kad ionako nemam veće obaveze od faksa u životu. Kad ću imati djecu, njih i njihove želje ću staviti ispred svojih želja.

Npr. prije 2 mjeseca sam tražila u svom gradu organizator za šminku koji je bio na akciji u Plodinama, no nisam ga uspjela naći. I tak sam neke frendove i par njih koji hoće ići sa mnom na dejt izgnjavila da mi odu to pogledati. No, nažalost taj organizator za šminku mi nitko nije uspio naći jer u neke Plodine uopće ni nije došao, a u nekima je rasprodan u roku jednog dana. No, opet. Neke od tih frendova sam ja dodavala u grupe od faksa, dijelila skripte, savjete oko faksa... A priznajem da sam par tih koje imam za dejt unaprijed izgnjavila. Sad moram s njima na dejt.

No, jedan od tih "frendova" mi je pogledao za taj organizator za šminku, drugi put me odjebao ( koji lijep izraz ) za jednu drugu uslugu. Nisam mu ništa kontrirala mada sam ja njemu napravila još jednu uslugu. Ne smatram ga pravim frendom, kao ni većinu "frendova". Ok, ne tračam niti ne pljuvam po njemu, niti to planiram, no ne smatram ga ni pravim prijateljem.

A kaj se koristi i ljubavnih odnosa tiče... Tu itekako vrijedi da su ljudi sebična govna. Veli jedna ženska:"Ljudi, kaj je vama??? Ljudi lažu i kad prave djecu i kad se kunu da ne lažu. Tad lažu." Odnosilo se to na prevare u ljubavnim odnosima danas. Slažem se da ljudi u suštini nisu monogamna bića, no ne znači da podržavam prevaru, no mogu reći da kako vrijeme prolazi - jednostavno shvaćam. I sve manje i manje osuđujem i ne čudim se skoro više ničemu. Recimo, kad muž prevari ženu, ljubavnica čeka i čeka i u većini slučajeva ne dolazi do rastave. A i kad se čovjek odluči za ljubavnicu, uvijek stoji da su ljudi tako odlučili prvenstveno jer je njima išlo u korist. Vjerojatno su se odlučili za ljubavnicu zato jer mogu plaćati alimentaciju za djecu iz prvog braka i jer imaju mjesto gdje otići nakon rastave. Npr. masa Hrvata vara, no ne žele se rastati od svoje žene jer imaju zajedničke kredite i financije osim djece. Kad imate samo djecu zajedničku, a ostalo sve odvojeno, lakše se rastati. Jedan dečko s kojim tipkam ovih dana ( nemam ništa s njim, samo tipkamo ) kaže da jako voli svoju curu, no da ga muči činjenica da je do 28- e imao samo 4 ženske u životu, jedan ONS, dvije kraće veze i tu vezu od 6 godina u kojoj je sad. Inače je tu dugogodišnju curu prevario na jednu noć. Kaže da je on curi prvi, no ne zna da li ga je varala i da veza više nije kako je bila na početku, više je sad to neka navika. Kažem ja njemu da sve shvaćam, dapače i sama kažem da ljudi nisu monogamna bića, no ipak... Valjda bi trebao imati neko poštovanje prema osobi s kojom si toliko godina u vezi / braku. Kaže da se s tom curom misli vjenčati i da ju zaista voli, no da ima i potrebu za drugim curama. Ne bi curu ostavio zbog druge, možda bi no zaista iznimno jer mu je ta sadašnja cura zaista super.

Evo, na primjeru tog dečka... On se vjerojatno ne bi odlučio za drugu curu. Baš kao što kažem. Ako je netko odlučio u vašu korist, odlučio je to jer to njima tak paše. Ljudi su zaista sebična govna.

A vaš komentar na sve to???


Pozdrav,
Afro

07.10.2017. u 09:06 • 23 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.08.2017.

Život tijekom prve polovice 2017. godine

Da vas prvo sve pozdravim. Nekolicina vas je već pitala na mojim starim temama gdje sam i zašto nema novih postova. Mislim da je sad došlo vrijeme da se odužim. Volim čitati druge blogere, par njih i pratim i volim ponekad nešto komentirati. No, nisam baš u zadnje vrijeme imala ni vremena ni volje za pisanje postova na blogu. A nema mi smisla napisati neki post na blogu tek toliko. Radije manje postova količinski, ali da imaju nekog smisla.

Prva polovica ove godine je za mene bila poprilično uzbudljiva. S aspekta faksa je bila i više nego uspješna te faks ide svom kraju. Uspjela sam dati većinu planiranih ispita i jako mi je drago zbog toga. Opet, s druge strane, već se raspitujem o zaposlenju, tražim neka poznanstva, sakupljam neke informacije.... Znam da se na masu natječaja za posao traži vozački kojeg ja još uvijek nemam. Kad sam imala 17 i pol, mama me upisala na vozački sa starijim bratom, no on je bio užasno zavidan jer bi to značilo da ćemo završiti vozački u isto vrijeme te sam ja odustala od vozačkog tad. Zato sad to želim čim pije riješiti. Ionako će roditelji platiti vozački.

A s ljubavne strane, poprilično drukčija. Ružna??? Hmmm... Ne znam kako to ni opisati. Nemam riječi, ne pada mi na pamet nijedna prikladna riječ da opišem prvu polovicu ljubavnog života. Bolno mi je pričati o tome. To je fakat filmski bilo sve. Nekolicina meni bliskih ljudi koji će pročitati taj post će znati o čemu se točno radi, no zasad ne želim svima otkrivati o čemu se radi. Morala bi vam sve opisati kaj se dešavalo u toj priči godinama. Možda nekom drugom prilikom.

Kaj se dejtova tiče, nije ih uopće bilo tijekom prve polovice 2017.g. Sad ovog ljeta sam si ponovno aktivirala iskricu te umirala od smijeha na neke likove, no to je druga tema - ne spada pod prvu polovicu 2017.g.

Kaj se prijateljstva tiče, i dalje imam par bliskih frendova i frendica. Kolege s faksa su mi ok za sam faks, privatno im ne dajem previše osobnih i intimnih informacija o sebi. Ok smo si, ali ništa posebno. Ne smatram ih pravim frendovima. Već sam pisala o njima na postu "Lažna prijateljstva" te se ne bi ponavljala.

Hobiji su mi i dalje isti. Nešto sam malo smanjila kupovinu kozmetike jer imam dosta toga i jer trebam potrošiti zalihe. Uskoro ću u Ikeu da si pogledam kozmetičke stoliće, a možda i naručim preko neta ako mi se u Ikei neće sviđati. Mislim da ću sad krenuti više istraživati modu jer fakat imam puno kozmetike i nema mi smisla trošiti lovu do dok ne potrošim zalihe. Čak mi je mlađi brat neki dan rekao da mi soba izgleda kao kozmetički salon. Oko 60 lakova za nokte, oko 15 parfema ( s tim da sam i podijelila dosta toga :o :o ), šampona i gelova za tuširanje uvijek ima u zalihi.... Volim i modne dodatke. Imam hrpu bižuterije i ukrasa za kosu. Kaj ću, ipak sam žensko. rofl rofl Sutra si planiram kupiti nove sandale jer su popusti.I tak.

Ovih dana razmišljam da mi je krajnje vrijeme da mi tata pofarba sobu jer su zidovi na štekerima jako zmazani. Ne znam ni koju boju da uzmem. Trebam si u cijelu sobu prerasporediti. Volim jako razne dekoracije interijera.

Trudim se zdravo hraniti, a ne junk foodom zbog kojeg sam se prije godinu i pol uprasila te sam te kile na koncu skinula. Barem jednom dnevno pojedem neko voće. Coca Colu izbjegavam, no tu i tamo me opali želja za tim pa popijem to smeće od napitka.

Horoskop je i dalje aktivan kao zanimacija. Čitanje bloga i čitanje forum.hra također.

Imam već duže vremena žarku želju da se naučim rolati ( da, sram me priznati - no ne znam se rolati ) pa mi se možda ostvari želja sljedeće godine. Za ovu sumnjam.


Evo, ovo je rijedak post ( mislim da jedini zasad ) gdje sam opisala zašto nisam pisala neko vrijeme. Kad nađem inspiraciju za neku fora temu, jasno da ću napisati post o tome.


Pozdrav svima,

Afro

13.08.2017. u 13:51 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sunce21292@hotmail.com ( mailić za upite i dopisivanja )

Afro Dita ( forum.hr )

Afro Dita ( croportal.net/forum )



Hit Web Stats

Linkovi