Afrine mudrolije

nedjelja, 03.11.2019.

Zašto se nekog voli???

U moru zanimljivih životnih tema svakako bi se našlo i pitanje zašto određenu osobu voliš, a zašto ne voliš neku drugu.

Da li ste se vi ikad zapisatli zašto baš određenu osobu volite???

Svakako stojim pri tvrdnji da ljudi lakše zavole objektivno ljepše ljude. Takvim se više oprašta, nećemo se lagati. No, svakako ni sam izgled nije dovoljan. I to dosadi ako osim toga ne postoji još nešto drugo.

Npr. svi znaju da ja volim Paula Walkera. Tj.nemam ni na koju zvijezdu crush kao na njega. Da, ima i drugih objektivno zgodnih. I Brad Pitt je bio zgodan u mlađim danima, i Paul Newman i još horda drugih poznatih zvijezda. Ali Paul mi je crush no.1 i nitko drugi ni blizu nije. Niti čuvam slike u svom mobitelu drugih zvijezda niti ih ne doživljavam toliko. Ali Paul je poseban.Otkad sam ga vidjela prvi put na TV ekranu. Znam da sam si mislila da je to striček s kojim bih se igrala ringe ringe raja. Jer za preteen curicu ni nije nešto drugo. A dobro, možda sam i tad imala neke misli, ali to dobre curice ne rade. To je prljavo i fuj. Kad vidiš da se ljubakaju na televiziji, moraš okrenuti glavu. Poljupci su fuj. Fuj, fuj.

Ne moram ni reći da je sad 2013.g. i da je Paul još živ, došla bi mu i žažvalila ga samo tak. Bez obzira na popriličnu razliku u godinama. A i on sam je imao 16 godina mlađu curu, kaj znači još par godina mlađa u njegovom slučaju??? :D

Kako moj tata kaže:"Najprije se voli glumce i pjevače, onda dečke iz RLa." Najprije imaš sobu punu postera svojih omiljenih zvijezda, a onda dolaze dečki iz stvarnosti. Ja doduše nisam imala postere nijedne zvijezde po svojoj sobi, već neke druge, ali se slažem da tak idu životne faze.

Opet, s druge strane već se cca 5 godina nisam ni u koga zaljubila, a nije da nisam nikog upoznala dotad. U ponedjeljak mi se javio dečko s kojim sam dvaput u životu bila na dejtu, zadnji put u kolovozu 2017. ( čini mi se ) i to s pitanjem: "Jesi ti završila faks?". Nisam više imala njegov broj, skužila sam po slici na Viberu tko je. On je završio faks i radi, znam da je prije dvije godine kupio novi auto. I svi u obitelji su mu visokoobrazovani. Iskreno, lik ne izgleda loše, no ja zaista ne gajim neke osjećaje prema njemu. Vidite da i dečkima u nekim godinama i nije baš svejedno kaj im je ( potencijalna ) cura. Nije me direktno pitao da li imam dečka, ali se prema kasnijem dopisivanju dalo skužiti na što i on puca. Da li bih ga mogla zavoljeti??? Pa recimo da bih mogla. Nisam više onaj tip koji se na prvu zaljubi.

Onda prije cca mjesec dana sam se javila jednom forumašu s kojim sam bila na dejtu negdje u listopadu 2015.g. Pitao me da li radim već budući da dugo nismo bili u kontaktu. Sviđao se on meni fizički, no te godine kad smo bili na dejtu se on prebacio s PFZGa na pravo u Split i zaista mi nije imalo smisla započinjati s njim. Da bi na koncu tipkajući sad s njim saznala da se jest doduše prebacio te godine, no nije mu se dalo putovati budući da u Zagrebu ima stan i na koncu 2016. upisao totalno drukčiji faks u Zagrebu. Lik ima 31 godinu, dva nezavršena faksa iza sebe i sad završava 3. Roditelji su mu kupili stan u Zagrebu na početku školovanja, tak da je kaj se stambenog pitanja tiče zbrinut. Sad je u vezi s curom koja mu je bila fuck frendica kad smo na dejtu bili. Rekao mi je da je dobio dojam tad 2015. da mi se nije sviđao, što nije istina. Nego mi nije imalo smisla započinjati išta s nekim tko ti je tak daleko. A eto, i u roku godine dana on promijenio faks i završava treći u Zagrebu. Budući da cijeli taj period nepune 4 godine ni u kontaktu nismo bili, kak sam ja to mogla znati??? Doduše, tu i tamo sam nabasala na neke njegove komentare na forumu i nešto mu kvotala, no nikad do prije mjesec dana mu nisam privatnu poruku poslala.S jedne strane mi se čini neozbiljan, s druge strane dečko je zgodušan i stambeno zbrinut pa nije ni čudno da su se cure lovile na njega. Ja svakako nisam zaljubljena u njega budući da nikad ništa nije bilo, ali ono.... U moru drugih koji nisu nikakav izbor, on je solidan prema i dalje stojim da imam dojam da je jednostavno neozbiljan. Nije smak svijeta odužiti nešto malo faks ( i ja sam ) budući da s 18, 19 kad upisuješ faks većina ni ne zna kaj točno hoće raditi u životu. Bome promijeniti 3 faksa i biti vječiti student je nešto drugo. Mislim da se nikome ne studira više nakon 25-e, 26-e godine života koliko god faks bio težak. Naravno, uvijek postoje neki teži ispiti koji se naprosto vuku ili se dese neke neplanirane životne situacije na koje nemaš utjecaj pa je razumljivo zašto se faks odužio. Dotičnog dečka bih mogla zavoljeti. Sad baš da bi bila zaljubljena u njega kao u teen godinama /ranim dvadesetima - sumnjam. Ali mogla bih ga zavoljeti, isto kao i prethodno gore navedenog.

Sljedeći primjer kojeg mogu navesti i kojeg sam spomenula već u jednom svom postu je unuk drugog muža moje bivše gazdarice. Dakle, moja bivša gazdarica je o dotičnom Davidu uvijek pričala da je lik zgodan, da je dobio svoj novi stan i auto od djeda odavno, na početku faksa i da mu djed plaća privatni faks. U sve osim to da je lik toliko zgodan sam povjerovala od prve budući da je drugi muž moje bivše gazdarice imućniji čovjek. Masu put komentari o izgledu određene osobe naprosto nisu valjani kad su dani od strane bližnjih. A moja bivša gazdarica je kao baka tom Davidu. No, kako sam već napisala u jednom drugom postu - upoznala sam tog Davida i nema kaj - dečko je komad. Visok, manekenski građen, lijep u faci, ma ono... Lik je stvarno lijep i tu nema govora da su bile preuveličane priče. Tak ja neke klinke pitala da li im je Paul Walker lijep, a one:"Pa da, imam oči." Stoji i za tog Davida je neozbiljan na drugi način, skoro pa svake godine ima novu službenu curu. A ono, može mu biti. Shvaćam da ga cure hoće i zbog financijske potkovanosti i zbog izgleda. A nijedno nije njegova zasluga. Dobar izgled je splet činjenice da je u danom trenutku mamina i tatina spolna stanica napravila lijepo stvorenje. Činjenica da je netko rođen u imućnijoj obitelji je opet sreća i splet okolnosti, nije to zasluga tog djeteta, jasno. Da li je lakše voljeti tog Davida i cmoljiti se za njim nego za drugim likovima koji nisu nikakva prilika??? Svakako jest. Pa i ekipa je bila šokirana smrću Paula Walkera i u komentarima pisali ( https://www.24sata.hr/show/prometna-nesreca-preminula-zvijezda-filma-brzi-i-zestoki-343446 ) kak je lik bio zgodan. A vozača koji je vozio taj auto skoro pa ni spomenuli nisu.

Ne bih se prva složila da je ljepota u očima promatrača jer naprosto postoje ljudi koji se svima ili velikoj većini sviđaju .Ono, nije ni meni Monica Belucci najnajnajnaj budući da ne volim baš crnokose, ali sasvim sigurno neću reći da je prosječna žena ili da je gabor ( ilitiga ružna ), lijepa i zgodna jest žena svakako, premda meni nije top topova. Bome sam se u Zagrebu naviđala gabora po tramvajima, ima ih u selu, u gradu, gdje god hoćeš. Npr. stoji da većina Slavonki i Zagorki nisu nešto ili kako jedan moj frend kaže - "Valjda 2 ili 3 Slavonke i Zagorke valjaju.", ali se da naći i zgodnih i lijepih iz tih krajeva Hrvatske. Kao što i stoji da nisu svi Dalmatinci i Dalmatinke zgodni, mada ću se složiti da su većinom viši i vitkiji od prosjeka populacije u RH pa samim time u pogledu konstrukcije su bolji nego ostatak RH. I Izabel Kovačić i Doris Pinčić su objektivno solidno izgledajuće, mada ne svršavam za nijednom. Rekla mi je bivša cimerica da je vidjela Pinčićku uživo i da je lijepa. Da je nikakva glumica, znamo svi i nećemo o tome sad. A Izabel ima stupaste noge, pa opet neću reći da je prosjek.

Dok s druge strane, i ružnoća je objektivna. Ali ne, ne smije se reći da je Ella Dvornik ružna, odmah si zavidna. Samo ne znam na čemu. Na činjenici da ni poznata ne bi bila da nema poznatog djeda i tatu??? Pa i Amy Winehouse je bila ružna, premda je neosporno da je imala glasovne sposobnosti, kaj da se lažemo. A i Rossy de Palma je baš pravi primjer ružne žene. Ova tu: https://www.tumblr.com/search/rosi%20de%20palma, ne morate ni guglati. Ne znam kakva je glumica jer nijedan njezin film nisam pogledala. Što ne znači da su loše osobe,samo znači da nisu fizički privlačne većini, te shodno tome imaju manji izbor mogućnih partnera. Ili barem solidno izgledajućih partnera. Što znači da je njih teže voljeti.

Nemojmo se lagati, sasvim sigurno je lakše voljeti nekog u čijoj blizini želiš biti i fizički te privlači. Zašto su cure po netu cmoljile kad je Paul umro, a lik je doslovce bio gad prema bivšoj trudnoj curi??? Naime, davne 1998. kad mu je cura bila trudna, a on imao 25 godina, varao je svoju trudnu curu s NJEZINIM frendicama. Mislim, moglo mu je biti. I upitno kakvo su to "frendice" uopće bile. Generalno većina onih koji su ga poznavali vele da je bio dobar čovjek. I vjerujem da jest, ali ne i prema većini svojih bivših cura, a svakako ne prema bivšoj curi koja mu je i rodila kćer jedinicu.

Biti dobar ili loš čovjek je relativan pojam. Što ne znači da nekog zločinca ne možeš voljeti. Tko zna što je Eva Braun vidjela u Hitleru, pa ga je eto voljela... Da li je voljela njegov status??? Moguće. Izgled nije vjerojatno, mada vele da je imao lijepe prodorne plave oči. Generalno, Hitler nije bio ni lijep ni ružan. Imao je STATUS. Da li je lakše voljeti nekog tko ima status od nekog drugog tko jedva šljakari??? Svakako.

Da li je lakše voljeti nekog tko dobro zarađuje od nekog šljakera??? Svakako. Kad tad obrazovanoj ženi će sasvim sigurno smetati činjenica da joj dečko/muž nema faks ili dobar posao da njoj konkurira. Evo jedan životni primjer. Mama mi priča o jednoj svojoj kolegici, ta ima dvije kćeri. I prva kćer je s 16 prohodala s nekim dečkom iz sela, on par godina stariji, završio četverogodišnju. Ona je završila medicinu u Zagrebu u roku, on ništa i otišao je u Chicago i sad tam radi. Ona je digla stan na kredit u gradu na sjeverozapadu Hrvatske i već odavno radi kao doktorica. Kak ta veza funkcionira, ne znam. Ali sam poprilično sigurna da se sad s 32 godine ona ne bi zaljubila u nekog šljakera, a opet joj ne treba neki doktor koji njoj parira, a ima klince i rastavljen je. Masa doktora i inih sličnog obrazovanja njezinih godina je već u ozbiljnijim vezama ili u braku. Nije ona ružna doktorica, nije ni lijepa, nego prosjek izgledom pa ju dečki i ne saljeću baš. I doktori njezinih godina bi neku mlađu i ljepšu, njima i nije bitno da im je cura doktorica. E sad, ona je vezana za tog svog dečka kad je s njim od 16 - e godine života. Vjerujem da ga voli na poseban način, ali vjerujem da joj i ide na živce činjenica da je ona doktorica, a on ima četverogodišnju. S 16 se ona vjerojatno iskreno zaljubila u njega, sad joj vjerojatno smeta da joj ne parira u obrazovanju. A i vjerojatno i njemu samom. Pa lik je otišao u Chicago raditi. U Chicago. Dakle, ni nije u Europi. Pitaj Boga koliko često dolazi doma.

I meni bi smetalo da druga strana nema završen faks. Pritom ne kažem da je ekipa bez faksa besperspektivna, ali ni ljudi s završenim faksom ne mogu naći posao, a oni bez faksa još teže. Ok postoje iznimke i tu, imam jednog frenda koji je super frizer, ima svoj frizerski salon u Zagrebu i već sad zarađuje više nego kaj ćemo mi s završenim faksom za cca 10 godina. Ali to su iznimke - zar ne??? Pa nisam ni ja bila najbolja u generaciji, ni blizu, ali ti bar druga strana ne može s*rati da neki faks nemaš završen. U neke obitelji se ne dolazi samo tak. S 18 smo svi više manje isti, s 25 bome i ne. Diploma ti služi da ti nitko ne može nabijati na nos da nisi ništa završila, taman bio neki faks u rangu tečaja. Taman i da ne nađeš posao u struci nekoliko godina od završetka faksa.

Od cca 25-e kreću pitanja - "A kaj su ti roditelji???" Za neke fakseve je lako naći posao, ali ne studiraju svi medicinu i IT da bi odmah našli posao i da bi bilo nebitno kaj su im roditelji. Npr. pravo je isto u suštini jedna zatvorena branša gdje svatko gura svog u odvjetništvo, javno bilježništvo, sudstvo... Bez obzira na to gdje je faks završen i za koliki period. Npr. tipkam s jednom malom, cura završila PFO u roku i sad na crno slaže kutije za Franck. Dakle, niti ugovor o djelu, kamoli ugovor o radu, kamoli ugovor o radu u struci. Dok imam poznanike i frendove čiji su ćaće odvjetnici, javni bilježnici i ti su duže studirali, ali to je druga stvar - njih ionako čeka siguran posao. Tak da ja prva kažem da pravo jest isplativo studirati, ali za one koji već unaprijed znaju gdje će raditi. Isto tak i ekonomija. Ekonomista na burzi ima gro, masa ih je otišla van, znam par takvih slučajeva, a meni jedan lik pričao kak je našao posao sestri svog frenda odmah sljedeći dan nakon kaj je diplomirala ekonomiju. Masa ih diplomira ekonomiju u roku pa si s tim guzicu mogu obrisati ako nemaju vezu.

Kog se onda više voli??? One sa sigurnim poslom, statusom, solidnim izgledom.... Na navedeno pitanje bih dala odgovor - ONOG KOG SMATRAŠ DOVOLJNO DOBRIM ZA TEBE.

Većina mojih preteen zaljubljenosti je odavno prošla, ni ne sjetim ni ne razmišljam o njima osim sad kad ovo pišem i to baš iz razloga jer navedeni gledano s današnje perspektive - nisu dovoljno dobri za mene. Ni u kog nisam trenutačno zaljubljena, no vjerujem da bi s određenim pojedincima mogla biti u vezi baš iz razloga da su solidne prilike. Ali to onda više nije zaljubljenost, nego racionalno sklapanje veze s nekim. Ni ne znam sama kak to nazvati.

Bome ni dečki nisu drukčiji. Pa vidite da su me navedena spomenuta dvojica gore pitala da li sam završila faks i da li radim. Neće ni dečki u nekim godinama bilo koga ako sami imaju završen faks, posao, auto i/ili stan. A neće ni one koje to sve imaju pa su nikak izgledajuće.

Paula Walkera su cure voljele i kad nije bio poznat, a kad je postao poznat i bogat - još su ga više voljele. Bome ne znam da je neka cura rekla da voli nekog beskućnika. Kaj da se lažemo, lijepim i financijski potkovanim se lakše i više oprašta. Bome bi većina žena ostavila nekog šljakera da ih vara, on je dno dna. A bome je i Paul Walker bio gad prema svojim curama i bivšoj trudnoj curi, pa su mu cure svejedno opraštale i htjele njegov pimpek. Mislim, nije za začuditi se.... Masa doktora, odvjetnika, menadžera i inih sličnih vara svoje žene i nikom ništ. Cura/žena dobi neku skupocjenu narukvicu i ide veza/brak i dalje. Ništa novo niti neviđeno.


Kaj Vi mislite o tome???

Pozdrav,
Afro

03.11.2019. u 10:35 • 42 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.10.2019.

Posvojiti egzotično dijete iz egzotične zemlje ili prihvatiti tuđe klince???

( Ponukana jednim blogerašem koji mi je linkao na mom prijašnjem postu jedan moj stari post moram reći da sam zavoljela svoju struku, no neću sad o tome ni kako ni zašto. Niti je ovo sad post o Instagramušama kojih se ni riješiti ne možeš da te ne zapne neka objava vezana za njih kad ih ni ne pratiš, niti tome zašto se ne "pljuje" po korumpriranim političarima jer ovo nije post o njima, niti o nikakvim Instagramušama, već isključivo o onome kaj piše u naslovu ovog posta da je tema. Stoga, prosim lijepo, držati se teme. Ako ću obrađivati u nekom svom postu kako je moguće na koncu zavoljeti struku ( osim novaca, hahahahaha ) ili o korumpiranim političarima, onda ćete tam o tome komentirati, a ne u ovom postu, jasno??? )

Svakom periodu u životu dođe kraj, a jedan od njih najznačajniji je kraj visokoškolskog obrazovanja, kao što znamo. Po mnogim roditeljima jedva dočekan. A i po studentima samim, mada se druge strane javljaju druga pitanja vezana svakako uz pronalazak posla, gdje živjeti, kako si urediti stan kuću... A jedno od njih je da ti sad odjednom treba dečko koji ti cijeli period faksa nije trebao jer bi bio smetnja i svašta u tom stilu, po mnogim roditeljima, kao i po mojim. Kod mene se nešto drukčije dogodilo od onog kaj su roditelji htjeli / očekivali, kao i u valjda inih 99 % slučajeva. Rijetko kad ide baš po planu, kao što se od nas očekuje, više je to jedna zakrivljena krivulja koja nas dovede do cilja, no nešto drukčije priče nego što smo htjeli / očekivali.


Dakle, zamislite si ovu situaciju. Završili ste faks, našli ste si posao. I što mislite koje je sljedeće pitanje vaše okoline??? Gdje ti je dečko/cura ili kad se X i ti mislite udati / oženiti, zar ne??? Tipično za ovaj naš mentalitet. Začudo da nitko ne pita kad se mislite rastati tj.prekinuti vezu jer i sami vide da veza nije nešto bajna ( budući da nije nešto bajna tijekom studentskih dana bila ). Ako već imaš dečka / curu, onda je dotični / dotična vrlo vjerojatno tvoj vršnjak / vršnjakinja ( par godina razlike amo - tamo, ali to sve stavljam pod vršnjake ). Evo, recimo primjer sadašnjeg šefa SDPa, gospona Bernardića. Oženio se nakon 9 godina veze sa svojom voljenom, dakle studentska ljubav, pa im sam brak trajalo 8 godina. Da li je to bio šok za javnost??? Pa, za javnost možda, ja sam doduše našla stare članke od prošle godine gdje se spominje da između Irene i Davora tad nisu cvjetale ruže. Znate, ne treba sve vjerovati medijskim natpisima pa odmah ljude rastavljati, no zaista su neki tračevi istiniti. Sad je naravno i pitanje što je to trač, a što gorka istina. Nisam fan dotičnog, niti protivnik, no moje osobno mišljenje je da duge veze najčešće i tak puknu. Pucaju i druge naravno, no ja prva osobno nisam fan dugih veza od cca 10 godina. Ne znači ni da ako su ljudi bili kratko u vezi, pa ako se nisu rastali i imaju klince da im je brak bio bajan, divan i krasan. Npr. tu bi bio primjer mojih roditelja koji su skupa bili 10, 11 mj prije samog vjenčanja, a za par mjeseci ih čeka punih 30 godina mrakića - mrakića.

A ako nemaš dečka / curu, sljedeće pitanje je - "Kad ćeš si ti naći nekog???" A komentar moje mame je bio prije par dana - "Krajnje vrijeme ti je da si nađeš nekog." Znate što sam ja odgovorila??? "Neću nikog." I baš to, ja sad uopće nikog ni neću, nego mi treba neko vrijeme da se "odmorim" od nekih životnih događaja ljubavne naravi. Baš neću nikog, ni za ozbiljno, ni za ne ozbiljno. Ili kak kaže jedna moja kolegica."Treba ti neko vrijeme da dođeš k sebi." Psihički, psihički mi treba vremena. Ne možeš se u nekog zaljubiti u ovo vrijeme iz samog razloga jer je sad vrijeme, a na prvoj godini faksa to nije bilo vrijeme. Kaj je to vrijeme??? Kad radiš nešto na silu, prije ispadne sranje nego kad ne radiš na silu. Naravno, sad su i kriteriji za biranje partnera nešto drukčiji. No, rekla bih da se vjerojatno teško zaljubiti baš onu iz prve kao u kasnim teen godinama / ranim dvadesetima. Ako i sam / sama imaš faks, vrlo vjerojatno priželjkuješ nekog takvog, što je sasvim normalno. Što ne znači da netko tko nema formalno obrazovanje neće solidno služiti, no opet to nije tema ovog posta, pa taj dio nećemo. Rekla bih da one priče - "Naći ćeš nekog na poslu." često i ne drže vodu. Pitanje je kakva ti je ta radna atmosfera, koja je radna skupina. Ako su to mahom vršnjaci s cca 10 godina razlike, onda da. Inače... Baš i ne. Lakše je naći nekog za ozbiljno u svom selu / kvartu gdje se svi znaju nego u gradu. Opet, s druge strane, lakše je imati avanturu u Zagrebu nego u malim mjestima. Ta moja kolegica koja kaže:" Treba ti neko vrijeme da dođeš k sebi." si je našla muža tijekom perioda faksa koji joj ne parira po obrazovanju. Kako ona kaže: "Imala sam 29, kad me bivši dečko ( inače odvjetnički vježbenik, dočeli ju koferi spremljeni u kući koju je on kupio kako bi skupa zasnovali život ) spucao, bila sam bez posla i nezavršenog faksa i oni koji su mi se nudili su bili problematični. A njezin drugi dečko, sadašnji muž je bio najbolja prilika od tih ( nikakvih ) prilika. Čuvala je klince jedne žene čiji bivši muž ima status ( neću o detaljima ), no i taj njezin bivši muž je imao dvoje djece iz svog prethodnog braka. Dotična žena je njezina vršnjakinja ( rane četrdesete ) i kaže da se uvijek pitala što su njezini roditelji dopustiti da se uda za lika koji je rastavljen i ima dvoje djece otprije. ( A i sama ta žena se od tog čovjeka rastala, tak da čovjek ima dva propala braka iza sebe i po dvoje djece iz svakog. ) Rekoh ja toj kolegici na njezino pitanje da je i upitno kog je dotična mogla naći s 32 godine. Nije ona više tako mlada bila kad se i njoj desio prekid dugogodišnje bivše veze i sigurno su se i njoj "nikakvi" kačili. Valjda je žena mislila da je obrazovan čovjek, mada rastavljen i s dvoje djece bolja prilika od drugih "nikakvih" prilika. Teško joj je palo prihvaćanje tuđih klinaca, kasnije se ispostavilo. Prva kćer dotičnog je živjela s njima tijekom njihovog braka, bila je problematična tako da je jednom prilikom njihova zajednička kćer pitala tu svoju polusestru: "A kad se ti misliš odseliti od nas???" O da, da. I ta njihova kćer je tad bila par godina stara, već joj je smetala starija problematična polusestra. Na koncu se dotična žena rastala od tog svog muža te joj je postao bivši prije nešto više od 2 godine. A njegova problematična starija kćer je upisala prvu godinu faksa, ostala trudna i rodila prošli mjesec. I sad bi taj bivši muž dotične da se ona i on pomire, dok ona odbija tu pomisao budući da svom bivšem mužu svašta zamjera, pogotovo to da joj nije htio pomoći kad su njihova zajednička djeca bili bebe, da ih pričuva i svašta. Sad se tu postavlja pitanje da li uopće ulaziti u nešto čemu nismo dorasli ( mada možda i u tom trenutku mislimo da jesmo ) ili da se zadovoljimo s nekim tko nema status, nema klince otprije ( pa samim time ni probleme te naravi ), a opet brak nije nešto bajan, nema se novaca, i dalje ima nekog drugog predbacivanja... Moj ćaćko kaže da s takvim primjerom navedene dotične ide samo svađa i dodatni problemi, tj." pakao". Da, ali idu i ako ti muž nema bar neki faks ili neku perspektivu sa svojom strukom. Vidljivo po kolegici koja mi je to pričala. I ona sama kaže za svoj brak da joj sve više smeta činjenica da joj muž nema završen faks jer ne kuži neke stvari, mada zajedno imaju jedno dijete i nijedno nema djecu otprije. Pa ne nađu si svi para svog ranga, zato i kad tad pukne to sve. Moja pak mama kaže da je bolje ostati sama s mačkima nego ući u vezu / brak s nekim tko ima djecu otprije ( a ti nemaš svoju otprije ). Tom mišljenju ja naginjem u zadnje vrijeme. Ne mislim da je "pakao" samo kad neka strana ima klince otprije, ne mora nužno biti, no nije svakako zahvalna situacija kad jedna strana ima otprije klince, a druga nema. "Pakao" je i kad ti je muž alkoholičar, kockar ( užas ), obiteljski nasilnik, kad ti neće pomoći oko klinaca, preljubnik, svašta.... Ja za sebe si mislim da bih radnije svakako imala biološku djecu, no ako se ne dogode radije bih posvojila i to nekog malog Afrikanca ( što ne znači da ćeš i tad biti sretan ). Mislim da teško i rijetko ljudi mogu prihvatiti tuđe klince. Iznimke postoje i lakše prihvaćaju tuđe klince oni koji imaju svoje, no ovo je više komentar na što kad jedina osoba koju nađeš već ima svoje klince otprije.


Kaj Vi mislite o tome???

Pozdrav,
Afro

20.10.2019. u 06:28 • 19 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.09.2019.

Kako i zašto ljudi najčešće gledaju samo svoju stranu priče??? vol.2

Dragi moji, inače nemam naviku pisati nastavke svojih postova, no evo - uvijek može iznimka. Ovo mi je prvi vol.2 mojeg ijednog posta. Iz čistog razloga jer ne mogu svojim obožavateljima koji me pljuju sve odgovoriti u jednom komentaru. Obožavatelji koji me vole će dobiti odgovore na svoje komentare na prethodnom postu. Ja jako volim svoju publiku, i one koji me vole, i oni koji me mrze i nazivaju neodgojenim glupavim derištem, ogorčenom i da sam uzela na pik baš dotične tri koje nikome kruh iz ruke nisu uzele umjesto naših političara. Negativne komentare ne brišem niti blokiram neistomišljenike, niti na Fejsu, niti na Instagramu, a još manje na blog.hru, nisam ja jedna od takvih jadnica, znaju to voditelji blog.hra. Da bi upoznali nekog, treba Vam malo šira slika, dakle opet Vi koji ste negativno komentirali i oslovljavali me pogrdno u svojim komentarima, niste u pravu.

Ja sam poprililčno sarkastično stvorenje, no jedine Hrvatice kojima sam zavidna su mama jedne moje frendice koja je toliko dobro prodala svoju pipinku da se kao obična kuharica s trogodišnjom školom udala za poprilično imućnijeg lika. Žive u dvorcu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a do prije par godina su čak i butlera imali. Mama te moje frendice oduvijek nosi Chanel torbe i ine stvari, nešto što si masa i školovanih Hrvatica apsolutno nikad neće moći priuštiti. Druga Hrvatica kojoj sam zavidna je poludrolja Fani Stipković. Sad se pitate zašto baš njoj, a dotična više nije toliko javno eksponirana. Pa eto, iz jednog jedinog razloga. Dotična je jedina davne 2009. intervjuirala Paula Walkera. Budući da je Paul jedna od ljubaFi mog života, jasno da sam dotičnoj zavidna. Ako znate neku HRVATICU koju je Paul za života okrenuo, slobodno mi napišite u komentarima. Dotičnu uzimam u obzir kao treću Hrvaticu kojoj ja, kao poznata forumašica na forum.hru i blogerica na blog.hru mogu biti zavidna. Niti Andrea, niti Ella, niti Doris nisu osobe kojima treba zavidjeti. Apsolutno nimalo. Dotične samo iskaču iz paštete u zadnje vrijeme pa sam ih uzela za komentiranje.

Kao što i iskačem iz paštete naspram većine na blog.hru budući da imam čak 18 ( čini mi se ) od 24 postova ( s današnjim ) koji su u 3 godine bili na naslovnici blog.hra. Ako i ovaj današnji admini odluče staviti na naslovnicu, bit će to 19. moj post na naslovnici od 24 napisanih na cijelom blogu. Nikome pipinke za to nisam dala, ni ne znam šefove dnevnik.hra ni blog.hra. Ako neće današnji post biti na naslovnici blog.hra, nije smak svijeta. Mislim da i dalje vodim rekord na blog.hru što se toga tiče. Samo jedan moj post nikad nije bio komentiran i to je očito adminima i samim blogerašima promaklo, a ja tad ni znala nisam da trebam prva komentirati svoj post da bi taj došao na Fresh listu. Dakle, admini blog.hra su me sami prepoznali, prvih godinu i pol od otvaranja bloga sam ja već na Fresh listi bila s možda +15 objava, a ni komentirala si nisam prva post. Matija Babić nažalost nije prepoznao moj talent, ali ni nisam imala nikakav kontakt s njim. Sve se to može promijeniti. Znate kako su se smijali Susan Boyle davne 2009.g kad se popela na pozornicu showa Britains Got Talent, a kako je to izgledalo kad je počela pjevati. Dosta bilo samohvale ( mada je sve prethodno navedeno istina ), krećem objašnjavati negativne komantare na svom prethodnom postu.

Budući da me @jeka, @Nisa & @Riba Luca nisu toliko popljuvale, one će/su dobiti/dobile moje replay na njihov komentar na prethodnom postu.

Najprije da komentiram kolegi blogerašu @Lucid-Theatral, budući me on prvi poprilično popljuvao. Dragi kolega blogeraš, jesu li dotične same odlučile biti javne osobe??? Da li se većinu javnih osoba JAVNO komentira??? Kao što mene možete kao blogerašicu na blog.hru i kao forumašicu na forum.hru, nije da ću se uvrijediti. JAVNE OSOBE se JAVNO komentira. Nije baš vjerojatno da će javno komentirati neku bakicu iz Pitomače koja nikad ništa nije napravila, niti napravila neko kazneno djelo za zgražanje kao ona iz Međimurja koja navodno držala truplo svoje seke u zamrzivaču svoje kuće. Nebitnu bakicu iz Pitomače će tračati njezine susjede, nikad neće biti u ičijim sjećanjima osim svojih najbližih i bližih trač baba frendica, pa ni u sjećanju Policije budući da kad napraviš neko kazneno djelo bez obzira na rehabilitaciju, sve trajno ostaje u Policiji. Nije Policija ista stvar kao s našim dragim blogom kojeg hoće ukinuti, kao ni Trosjedom kojeg su ili 2017. ili 2018. trajno ukinuli ( nemoj me držati za riječ koja je godina točno bila u pitanju, nisam ni ja sveznalica ). Za svaku stranicu na Internetu, pa i najpopularnije kao što su Fejs i Instagram postoji šanse da se ukine ( mada neće još neko vrijeme skinuti Zuckerberga s trona Internet monopola, da se razumijemo ). Možda ni Interneta više neće biti za 20 godina, baš kao što su nekad video kazete bile popularne, većina klinaca godišta +2000 nemaju pojma kaj je to. Nije da ikome sugeriram da napravi neko kazneno djelo ili neki prekršaj, ali to Vam je jedino sigurno da je trajno, baš kao i poznata izreka: Sve je prolazno, samo je prolaznost vječna. Ok, vjerojatno ima još par 10000000 % sigurnih stvari u životu, ali to nije tema pa neću o tome. Dakle, sve tri navedene, i Andrea, i Ella i Doris su JAVNE OSOBE, kao i naši KORUMPIRANI POLITIČARI ( skupa sa SUCIMA i inim sličnim ). Imam već jednu temu u glavi za naše političare, tako da ćeš vrlo vjerojatno dobiti uvid kako i njih pljujem. Dotične nisu nikome uzele kruh iz ruke, sve to štima, ali iskaču iz paštete. Svoj život su učinile javno dostupnim, što sam mogla i ja ( da ti ne krenem sad objašnjavati kako i zašto, previše bi to toga bilo ) pa nisam. Ti si neki noviji, pa ne znaš taj dio. Frešek zna. Imam i ja daljnjeg rođaka ( s mamine strane ) JAVNU OSOBU i JAVNO ga se komentira. Ja doduše, neću da me on zasjeni kao što je mali Resller Šeksov poltron.Sin jedinac ljubaFi njegovog života, ugledne doturice. Da, neću da dotični mene zasjeni, dobro čitaš. Ja sam THE MAIN STAR OF THE MAIN STARS. Evo ti primjer mog ćaćka. On je stvarno iz zabiti, doduše nekog daljnjeg seljo beljo plemićkog podrijetla od kojeg ništa nema. I prvi iz svog sela završio faks, doduše višu, ali ok. Ima titulu inžinjera jer je prije više od +30 godina diplomirao, a tad je sistem bio drukčiji. Ne samo da toliko ljudi nije išlo na faks ( mada faks ne znači da si novi Ivan Đikić, da se razumijemo ) nego iz njegove zabiti apsolutno nitko nije išao, čak njegova mama bila protiv toga da ide na faks. Ima svoj doo i do prije par godina je zarađivao cca 30 000 kn. Nikome nije uzeo kruh iz ruke kao ni dotične vrlo talentirane, a nije ni političar ni mafijozo kao el Patron pa ga se zato javno ne komentira. Zamisli ti to. Mama mi je iz imućnije seoske obitelji, htjela je studirati medicinu i imao je njezin tata novac da ju pošalje u Zagreb, ali joj je rekao da bu fačuka dopelala doma. Izvanbračno dijete, dakle. Prije cca 30 godina je to bio smak svijeta u njezinom katoličkom okruženju. Nikad ni višu nije završila, ali svejedno je sa svojom dobrom srednjom imala cca 10 000 kn plaće. E sad, mene sad strah jer znam da tu plaću na početku neću imati ( doduše, nije ni kraljica majka imala ). Mada opet, mogu kod ćaćka raditi, ima doo kao što napisah. Neće me ziher pitati kad mislim ostati trudna i može me zaposliti u struci ( naštima to ćaćko ) da mi ide radni staž kod sebe u najgorem od najgorih slučajeva. No, eto ja bi radije negdje drugdje radila iz čistog razloga jer neću toliku roditeljsku kontrolu. Znaš, kad ti roditelji plate/plaćaju i faks, kupe dio ili cijeli stan/kuću, misle da su feudalni gospodari tvog života i tvoje pičke/tvog pimpeka. A ni to nije neka opcija. mada, da se razumijemo - mnogi to ni nemaju. Neću sad o pronalasku posla, nepotizmu i pokvarenim šefovima čega naravno ima u RH budući da je ovo post o HRVATSKIM POSVUDAŠAMA, a ne o korumpiranim sucima i političarima ni o poslu, shvaćaš???

Dragi/a @viki, pa mogao/mogla si bar napisati pod blogeraškim imenom, sumnjam da si netko tko nema blog. A možda si samo jedan veliki fan dotičnih,ajme, možda. Dušice, Andrea je dobra nekad, nekad totalno promaši poantu. Da joj djed nije tko joj je, bi k*rac ona pisala na IMBEXu bez davanja pičke, mada nije baš da itko poželi njezinu pičku kad ju vidi. Ono, osrednja žalost po izgledu, reklo bi se. A za Ellu, i sam/sama kažeš da nema nikakvu naobrazbu. Misliš li da bi s takvom naobrazbom i izgledom koji je na granici s ružnjikavim ( guglaj fotke njezinih starih zubeka, strava nad stravama ) uspjela u životu da nije bilo njezinog djeda i ćaće??? A loš engleski strava još veća nego njezini zubi prije. Ne samo zato jer je udala/u vezi ( kaj već ) s nekim tog izvornog govornog područja nego su bar njezini njoj mogli plaćati te strane jezike odmalena. Moguće i da jesu pa je dotična žešći očaj za jezike. Ne bih ni znala da tak očajno engleski priča ( jer ju ne pratim ) da nije bilo Jelene Perić. Zajedno su nekam išle pa čula Ellin engleski na Jeleninom stroyju. Nju pratim zbog šminkanja mada je loš klon Kim Kardashian ( da se razumijemo ), a engleski joj solidan, ne bih rekla toliko dobar nego solidan u smislu kak ga ostali pričaju. Da, 50 % Hrvata ne priča ni naš materinji kak spada, to štima. Ne priča ni moja voljena jedina baka ( mamina mama ), nekad i ja razmišljam i prevodim na hrvatski kaj je rekla na svom zagorskom. Ali moja baka ni nije javna osoba, ima samo osnovnu školu. Ok, javna osoba je u svom selu ( okružje - nebitnih seoskih trač baba ) i iznimno je voljena s moje strane, daleko više od one koja me okotila i onog koji je metnuo pimpeka u onu koja me okotila. A za Elline pratioce se i brinem, ne za nju samu, da ti kažem. Mislim da i nisu baš previše psihički čisti.

Pričam engleski sasvim solidno ( skupa sa španjolskim - C1 razina budući da sam završila jezičnu gimnaziju i hodala privatno na to ), služim se i francuskim i talijanskim, njemački mi je loš ( za razliku od mog mlađeg brata, ali nitko nije savršen pa ćete mi to oprostiti - osim kraljice majke, ona mi ne prašta ),formalnu naobrazbu uskoro i izgledam bolje nego 90 % nikakik izgledajućih Hrvatica. Poprilično sam uvjerena da nemam potrebe biti zavidna dotičnim, komentiram ih jer iskaču iz paštete na vijestima. Dakle, ako imate sljedeći prijedlog kome bih trebala biti zavidna osim spomenute majke moje frendice i poludrolje Fani, napišite mi u komentarima. Ali dajte konstruktivno. Recimo, trebam biti zavidna neospornoj inteligenciji i karijeri gospona Ivana Đikića. Nemojte mi govoriti i umišljavati si da sam dotičnim Andreji, Elli i Doris zavidna. Ne znam na čemu dotičnima biti zavidan, a ne mogu ih zaobići kad iskaču iz paštete. I da gledam tuđe objave za kozmetiku i modu, eto njih, Instagram i Facebook ih sami stave kao prijedlog za praćenjem. Baš su POSVUDUŠE. Nemojte ni žene nogometaša tipa Izabel Kovačić koja jest lijepa, a to kaj joj muž igra super duper nogomet je drek jer su baš ti nogometaši najplaćeniji od svih sportaša, a ni ja sama ne znam zašto. Srećom pa mi doma nitko ne prati nogomet, tavom po glavi bi dobio. Nemojte me krivo shvatiti. jest to talent, ali previše love zgrču nogometaši naspram ostalih sportaša.

Očekujem paljbu.

Pozdrav,
Afro




19.09.2019. u 06:46 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 17.09.2019.

Kako i zašto ljudi najčešće gledaju samo svoju stranu priče???

Pozdrav nakon dugo vremena, znam da sam vam falila. Falili ste Vi i meni, ali nisam imala ni vremena, a ni inspiracije za pisanjem. Jučer sam dobila inspiraciju. Umjetnik uvijek mora imati inspiraciju, znate, ne ide to na silu.

Danas Vam pišem o tome kako svatko gleda svoju stranu priče najčešće uvažavajući samo svoje stvavove i samo svoje stavove smatrajući istinitima. Jučer sam, po običaju razgovarala s jednom dragom kolegicom ( i frendicom ). Između ostalog o Andreji Andrassy, Elli Dvornik i Doris Pinčić. Prve dvije su imale bolju startnu poziciju u životu, a treća prednjači po slatkom izgledu i glumačkoj netalentiranosti. Je, jako sam zavidna svih trima navedenim. Naime, one su odlučile postati javne osobe ( na što bih se ja teško odlučila ), dok sam ja jesam razmišljala o tome - ali sam ipak odustala zasad. Mogu odmah reći da bolje izgledam sasvim sigurno od prve dvije, premda imam manje obiteljsko zaleđe. Za treću ostavljam svakome da odluči između dotične i mene što se fizički tiče ( Vi na blog.hru morate glasati za mene, a ne za Doris, da se razumijemo ), dok imam bolje obiteljsko zaleđe.

Dakle, Andrea Andrassy je kao što znate poznata hrvatska blogerica. Ja sam "samo" na fresh listi blog.hra. "Samo". I ne dobivam nikakvu novčanu naknadu za svoje postove ni plaću. Prije sad već više od 4 godine je naša poznata blogerica napisala ovaj članak: https://www.index.hr/rouge/clanak/Dnevnik-gradske-cure-Deset-deset-deset/829426.aspx Mene nešto poprilično bode u oči u tom njezinom postu, a to je ovaj citirani dio: Uvijek ima ta jedna Seknka iz Kaštel Kaštelovca koja vjeruje da se može uspjet samo ako spavaš s nekim. Andrea radi za Index, jebe se s Matijom Babićem. Da, dušice draga, vjerujem da se nisi j*bala s šefekom index.hra, no dušice draga, reci ti nama tko je tebi tvoj deda... Mislim da ti je deda bio poznati profesor na PFZGu i poprilično je poznato da je međunarodno pravo na PFZGu po čijim knjigama se dandanas uči međunarodno pravo, poprilično težak predmet na PFZGu. Dušice draga, pratim te i na Fejsu i na Instagramu jer nekad točno ubodeš. No, ovo ti je bio promašaj. Ti vrlo vjerojatno bi bila nitko i ništa da ti je deda bio neki Pero Perić iz Suhopolja. Lijepa nisi, doduše ni ružna, ono ništa posebno fizički. Tu i tamo ubodeš nešto dobro u svojim postovima and that's it.

Poznata blogerica i Instagramuša Ella Dvornik je urnebes nad urnebesima. Dotičnu ni ne pratim ni na Fejsu ni na Instagramu mada mi je jednom lajkala komentar na Instagramu. Zamislite Vi to, meni običnoj pučanki ( ok nije baš, tata mi ima neko dalje seljo beljo plemićko podrijetlo, ali s tim si možeš dupe obrisati jer od toga nemam nikakve novčeke ni dvorce - nažalost ) Ella Dvorrnik lajkala jedan komenatar na Instagramu. Trebala bih joj se nakloniti. Po čemu je dotična poznata??? Niti lijepa, engleski katastrofa priča što je poprilično žalosno s obzirom na to da je udana za onog Engleza ili Britanca ( ne gugla mi se )... Poznata je po tome tko su joj ćaća i deda bili. Boris je bio legenda. Ali dušice draga, ti si ništa. Ni klinka ti slatka nije. Buuuu.... baš sam zločesta, zar ne??? Inače, Instagram mi ju sam izbacuje pod prijedloge za praćenjem, ne zanima me dotična nimalo.

Poznata "glumica" Doris Pinčić Rogoznica je pak druga strana priče. Uspjela na temelju slatkog izgleda. Možda je i nekome pružala nekakve usluge za ulogu glavne glumice nebitne hrvatske serije, ne znam, a možda i nije, ne bih o tome. Znate, danas ne možete skoro pa i ništa javno reći, završiti ćete na OPĆINSKOM KAZNENOM SUDU u Zagrebu. Naime, taj sud je poznat po svojim cirkus presudama i tome da su stranke koje su tamo ikad boravile ili manji kriminalci ili neke vrste "zvijezda". O tome neću dalje budući da to nije tema ovog mog današnjeg posta. Dakle, vratimo se mi na našu Doris. Prije par tjedana sam bila kod mame na poslu, uzela časopise koji su tam i zamislite Vi to, na naslovnici Glorije je bila naša Doris sa svoje dvoje klinaca. Naime, dotična prodaje svoj stan u Zagrebu i s mužem koji je najpoznatiji po tome da je Boris Pinčić, pardon ovaj Boris Rogoznica. Dakle, poznatiji po tome tko mu je ženica. Bojim se da od njegove glazbene karijere nikad neće biti ništa. Slutim ja to. Ovih dana pak sam slučajno nabasala na ovaj članak: https://net.hr/hot/zvijezde/muz-doris-pincic-progovorio-o-krizi-u-braku-a-onda-se-pohvalio-u-nekoliko-godina-zajednickog-rada-uspjeli-smo-kupiti-kucu-bez-kredita/. I prisjetila se razgovora kod svoje mame na poslu. Ona se naime jako divi našoj Doris. Doris već ima dvoje djece, a 31 godinu tek, a već dva faksa koja uopće nisu neke težine, sad i kuću, a ja s 26 i pol tek sad nosila u 7. i 9.mj 2019.g. mentoru rad na pregled na nekoliko puta težem faksu nego dva kaj je naša dotična pametna Doris završila. I da, nemam dečka ni nijednu buhtlicu ni rješeno stambeno pitanje. Ni posao. Imam dva peseka, tek sad tražim posao,a prvo danas kupujem/razgledavam online odjeću i cipele/štikle za diplomu i promociju. Propali slučaj sam, znam. I Doris sam jako, jako zavidna. Doduše, ja znam da ću neki dio nasljeđa dobiti od svojih, dok je ona mukom i svojim neviđenim talentom morala to sve sama. U međuvremenu je Doris sa svojim voljenim mužekom Borisom dobila dva ploda neviđeno neviđene ljubaFi, a ja si nekako mislim da si oboje njezinih klinaca ništa drugo nego plod običnog seksića. Dakle, plod obične kopulacije, tata je "metnul pimpeka u maminu pipinku" i tak su nastali klinci. Nemam ja ništa s Borisom da njihove klince nazivam plodovima neviđeno neviđene ljubaFi, da se razumijemo. Ni ne znam ga. No po pričama od bolje upućenih, Boris si tu i tam voli cugnuti na nekoj feštici, a i gledati druge cure/žene. Tak da ja poprilično sumnjam u njihov brakić mrakić. Znate, mnogi su imali super duper brakić mrakić i onda "odjednom" puklo. Je, tak je. Odjednom. Samo mi se čini da je to odjednom trajalo više mjeseci najmanje, a vjerojatno godinama. Nisam nikad u braku bila, a nisam ni sudski vještak psiholog ( a zna se da oni nikad ne griješe u svojim mišljenjima ), tak da se moje mišljenje ne uvažava. Doduše, moram javno pohvaliti Doris u vezi jedne stvari. Ne blokira na Instagramu svoje neistomišljenike. Pratim ju i pratit ću ju, ne djeluje tak umišljeno, no bome - po meni taj brakić mrakić nije nešto.

Kaj Vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

17.09.2019. u 06:46 • 15 KomentaraPrint#

petak, 22.06.2018.

Kraj jedne ljubavi...

Kad dolazi kraj jedne ljubavi??? Da li ste se ikad zapitali ovo pitanje...

Pričam o dužim vezama / brakovima, dakle nečemu ozbiljnijem. Potaknuta raspravom od prije par godina na forum.hru kad je jedna forumašica napisala da je rastava braka kraj jedne ljubavi. Sva sam neka emocionalna danas pa se eto sjetila te rasprave. Dakle, da li je to prekidom veze, rastavom braka... Ili je to već nastupilo davno prije prekida veze / braka??? Ili možda bolje pitanje... Da li je i ( prave ) ljubavi ikad bilo???

Točno se sjećam prije neke 2 godine kad je tu netko na blogu napisao da je još sve rješivo kad su obje strane žive. Ali kad jedna strana umre, više ne možeš ništa reći drugoj strani. Sve kaj je bilo, je bilo. Čak ni da ti je žao jer su neke stvari ispale kako su ispale... Pa da li je kraj jedne ljubavi nečijom smrću ili tad s te strane koja je još živa nije i traje ako ta osoba ima ???

Ili je kraj jedne ljubavi kad osjetiš ravnodušnost prema drugoj strani??? Čini mi se da je to najtočniji odgovor.


Kaj Vi o tome mislite???


Pozdrav,
Afro





22.06.2018. u 15:36 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.02.2018.

Dejtanje u 2017.g.

Evo, razmišljala sam o čemu bi mi mogao biti prvi post u 2018.g. i pogodite kaj??? Palo mi je na pamet da bi mogao biti o dejtanju u 2017.g.

Općenito je 2017.g. bila moja jedna od uspješnijih godina iz perspektive faksa, ali i jako loša na emocionalnom planu.

Do prve polovice 2017.g. nisam bila ni na ijednom dejtu budući da sam se isključivo bavila faksom, a i desilo se nešto u svibnju 2017.g. o čemu sad ipak ne bih. Radi se o događaju u vezi s muškarcem koji je obilježio skoro cijeli period mog studiranja. Već sam to spomenula na jednom od svojih prošlih postova, no nisam nikakve detalje u vezi toga javno otkrivala niti ne planiram zasad.


Što se dejtova tiče, zaista se ne sjećam koji su redom išli kronološki dejtovi od srpnja ili kolovoza. Ti dečki ionako nisu ostavili jaču impresiju na mene ili se ništa nije desilo između nas, tak da to sve detaljno ne pamtim, samo okvirno. Tijekom srpnja ili kolovoza 2017.g. sam ponovno aktivirala Iskricu. U tom periodu sam bila na dejtovima s 3 različita lika.Najsmiješnije od svega da ja sve te likove ni nisam pitala na iskrici/mailu koliko imaju godina, samo sam se pristala naći s njima.

Jedan lik je imao 38, nema djece otprije niti je bio u braku, već počeo sijediti, ekonomist po struci, išao u gimnaziju u koju sam i ja išla. Iz okolice Ludbrega je. Bili smo na dva dejta i to je bilo to. Em je stariji više od 13 godina od mene, em me nije nešto impresionirao. Lik je htio avanturu. Mislim si ja u sebi: "Ako ti koji izgledom i nisi nešto hoćeš avanturu, kakvi su ostali koji izgledaju bolje od tebe???" Naravno da mu to u facu nisam rekla. Jednom me blokirao kad sam ga odbila pa ponovno odblokirao i navaljivao da imamo neku avanturu, ali je odustao kad je vidio da ja zaista ne želim ništa s njim.

Drugi je brat jedne prodekanice na Sveučilištu u Zagrebu, nema djece otprije niti je bio u braku, 38 godina, po stuci fizioterapet, no ne bavi se s tim već s drugim poslovima. Posao mu ide jer ima dosta naslijeđene imovine koju iznajmljuje. Bili smo na jednom dejtu i to je bilo to. No, ostali smo do danas u kontaktu te tu i tamo tipkamo. Nisam obrisala njegov broj budući da zna ljude koji bi mi mogli pomoći u zapošljavanju.

Treći je jedan jako dragi dečko s kojim sam prvi put bila na dejtu u kolovozu 2016.g. S njim još uvijek komuniciram tu i tamo. To nam je bio drugi dejt sveukupno. 33 godine ima, Zagrepčanin, došao je u moj grad na dejt, bratić jedne naše pjevačice, nema djece otprije, niti je bio u braku, profesor tjelesnog. S njim bih i nešto mogla imati, prikladniji je po godinama nego prethodna dvojica. Vidjet ćemo što i da li će biti nešto između nas.

U rujnu i studenom sam bila na dejtu s jednim rastavljenim likom, no nema djecu otprije, bavi se rekreativno trčanjem, 38 ili 39 godina. Veterinar je po struci i radi u jednom našem ministarstvu. Bili smo na dva dejta, jednom u rujnu, drugi put u studenom 2017.g. Iskreno, lik nije ružan, no nisam ni impresionirana. Ni njegov broj više nemam, izbrisala sam ga. Više mi je bilo zanimljivije slušati kako je bio na nekim konferencijama po Europi i kako su tamo mahom udane žene varale svoje muževe kad su svi bili zajedno na konferenciji. Veli da sve te strankinje nisu takve kad su doma sa svojim zemljacima, ali se razuzdaju kad se radi o strancima i o ekipi koju valjda više nikad nećeš vidjeti u životu. Jedan moj frend veli da je to sasvim normalno, žene se i danas osuđuje kad se ponašaju kao muškarci, zato i skrivaju da su i one same ponekad nestašne.

U prosincu sam bila na dejtovima s tri lika. Prvi ima 28, ne znam ni čime se bavi, nisam ga to sve previše pitala u detalje. Iz Zagreba je došao u moj grad na dejt, na kavi smo proveli neka 2 h, lijepo se napričali i to je bilo to. Dečko ne misli živjeti u Zagrebu za par godina već otići negdje u Zagorje jer tamo ima neku kućicu, a meni je to turn off budući da jako želim živjeti u Zagrebu i tu si i naći posao sad uskoro nakon kraja faksa. On bi da se nađemo još jednom, ja ne znam. To bi ionako bila više neka prijateljska kava nego kaj bi vodilo ičemu u ljubavno - romantičnom smislu. Nakon dejta s tim dečkom sam se brzo žurila na dejt s drugim likom ( da, isti dan sam imala dva dejta s dva različita lika ). Frajer ima 33, ni ne sjećam se više gdje radi osim da je iz Čakovca. Još smo tipkali par dana nakon dejta i nijednom mi se više nije javio, ni ja njemu. Izbrisala sam njegov broj. Nit' ševio, nit' oduševio, reklo bi se.

Treći lik s kojim sam išla na dejt u prosincu 2017.g. je zgodnički, ima 32 godine, profesor njemačkog, ali ne radi u struci već u jednoj tvrtki i jest vezano i nije uz njegovu profesiju. Iz Čakovca je dečko, a u mom gradu radi. No opet mi je problem da ja nakon faksa želim živjeti u Zagrebu, a ne u svom gradu. Vjerojatno ćemo ići na drugi dejt. Dobila sam dojam da on misli da bi trebala biti oduševljena s njim, a ja i nisam. Zgodnički je dečko, za razliku od većine s kojima sam bila ove godine ne dejtu, no.... Ne znam. Možda sam i sama previše komplicirana i teško me oduševiti sad kad imam 25. Vjerojatno me se dalo daleko lakše oduševiti kad sam imala 15 - 20 godina.

A Vi, jeste li Vi bili na nekom dejtu ove godine??? Ili da li vam se desilo nešto pamtljivo u vezi ljubavno - romantičnih odnosa ove godine??? Pišite.

Pozdrav,
Afro

04.02.2018. u 08:08 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2017.

Cimerstvo & studiranje

Eto, sad imam nešto više vremena za pisanje bloga. Zadnji kolokvij je završio i konačno sam stigla doma.

Prije 16 dana sam navršila 25 i zaista se osjećam kao da nemam toliko godina. Imala sam Paul Walker tortu, samo da se pohvalim. :D rofl Zaista, razlike mene između 20 i 25 godina jednostavno - nema. Početak i kraj faksa, razlike zaista nema. Naravno jedan period života završava i kreće drugi, no zaista - razlike nema, tj. malena je. :o

Faks je bio naporan, no prođe i to. Sad su to samo pričice koliko puta sam išla na neki ispit, nije to više toliko važno. Moja mama kaže da jedva čeka da mlađi brat i ja damo zadnji ispit da ONA ima godinu dana odmora od faksa. ONA, ne mi nego ONA. E ako nije za krepati na tu izjavu....

Kaj se cimerica tiče, promijenila sam ih tri dosad, valjda će tak i ostati.

Prva cimerica je bila moja frendica s kojom sam išla u razred srednjoj. Stanovale smo skupa 8 mjeseci. Mogu reći da je bila ok, zabavna, šaljiva, jako draga. Tad je hodala s jednim dečkom. Kad je prekinula s njim negdje u prosincu 2012.g., ja sam ju tješila. Studirala je / još studira mađarski i francuski na FFZG-u. Imale smo mačka kojeg su njezini našli u Čakovcu i dali ga nama da se brinemo o njemu. Nazvala sam ga Lampica, a cimerica je prihvatila to ime. rofl rofl Imale smo ga svega 2 mjeseca. Kad je Tena išla doma iz Zagreba u Čakovec, ostavila ga je negdje kod sebe vani i Lampica pobježe zauvijek. Premda više nismo cimerice, i dalje smo si ostale ok. Jednom smo se slučajno srele u Zagrebu, bilo je i javljanja na Fejs.... Draga cura, u svakom slučaju.

Moja druga cimerica...S njom sam živjela svega 3 i pol mjeseca. Studirala je ( ne znam da li još studira, valjda je gotova ) socijalni rad. Nismo se znale otprije, kad sam tražila stan u Zagrebu preko Oglasnika /Njuškala/ čega već sam nabasala na nju. Izrazito čudno stvorenje. Ne samo da fizički nije bila nešto ( da ne bi bilo da se rugam ) nego je bila i totalno asocijalna. Njezini roditelji su joj kupili stan u Zagrebu na kredit. I stavili su oglas da traže cimericu i tak sam se ja javila, ili moj tata na taj broj - zaista se ne sjećam više. Njezin tata je rekao da Mirnin dečko ne dolazi k njoj u Zagreb, no to naprosto nije bila istina. Frajer je dolazio svaki drugi tjedan, a nekad i svaki tjedan za vikend budući da u Osijeku ( gdje je studirao ) nije imao predavanja od četvrtka/ petka. Zato nismo dugo ni živjele skupa, brzo sam se pobrala. Danas više nismo u kontaktu, izbrisala me s Fejsa nakon što smo prestale biti cimerice. A jednom sam ju prije godinu i pol vidjela kod SCa, bila je s tim dečkom. Tad su očito još bili skupa. Sretno im bilo, nek im veza opstane.

Nakon te druge cimerice sam se par mjeseci vozila od doma do Zagreba, i zaista - to je bila loša ideja. Zaista - loša ideja. Mada mi treba svega sat vremena od mog mjesta do Zagreba i mada sam hodala na dva predavanja tjedno, danas to smatram - lošom odlukom. :o

Tad su počeli moji problemi s depresijom. Loše sam se osjećala zbog toga što je na faksu štekalo i zbog jedne ljubavne situacije čije posljedice i dan danas osjećam.

Nakon toga što sam od doma dolazila na faks u Zagreb su moj roditelji spletom okolnosti nabasali na jednom lika kojem su prodali rajčice ( budući da su ih tad na ljeto uzgajali ). Susjeda od tog lika je iznajmljivala stan i tak su moji došli pogledati taj stan i njima se sviđao, meni je bio ok i odlučili smo da unajmim taj stan. Bilo je to lijepo razdoblje života koje sam provela s tim ljudima. Radi se o kući, a ispod - suteren je bio moj stan od 40 - ak kvadrata, sasvim dovoljno za mene samu. Gore u kući su bili gazdarica, njezina unuka Iva, nepune dvije godine starija od mene i gazdaričin sin Jozo. S bivšom gazdaricom i njezinim susjedama - Maricom i sad već pokojnom Bepinom sam imala običaj da oko 12 h pijemo skupa kavu. Dalo se to, budući da u to vrijeme nisam imala predavanja. Lijep period života je to bio. S gazdaricom Ivankom se još dan danas čujem, bila sam par puta kod nje premda više ne stanujem kod nje. Vjerojatno ću sad na Advent u Zagreb nakon Božića pa k njoj u posjetu. :o

Zadnje, moja treća cimerica je na istom faksu na kojem sam i ja. Ne smatram ju frendicom u pravom smislu te riječi, no ok smo si. Ipak smo skupa na faksu pa idemo na iste kolokvije i ispite. Nakon faksa... Mislim da si Anja i ja nećemo ostati pretjerano bliske niti previše u kontaktu. Imam dojam da mi je zavidna u nekim stvarima, premda ne smatram da ima biti pretjerano za kaj. :o

kakvo je bilo Vaše iskustvo o suživotu s cimerima tijekom školovanja???
Pozdrav,
Afro



19.12.2017. u 06:54 • 23 KomentaraPrint#

subota, 18.11.2017.

Koliko zapravo roditelji nenamjerno naprave loše za svoju djecu???

Ovih dana često razmišljam koliko roditelji nenamjerno s*ebu svoju djecu. Želeći dobro, naprave potpuno suprotno. Takvi su i moji roditelji. Želeći mi dobro, potpuno su pogriješili u nekim stvarima, a meni je danas s jedne strane žao jer sam ih slušala, s druge se pitam kako bi bilo da ih nisam slušala.

Ne znam... Nisam sretna s tim da sam previše slušala svoje roditelje u vezi odabira faksa, u vezi onog s kojim nikad na koncu nije bilo, a obilježio je period mog studiranja, u vezi toga da ipak nisam izlazila kao moji vršnjaci.....

Prije nekoliko mjeseci je susjeda rekla mojoj mami da može biti sretna jer ima dobru djecu ( zaboravila je na mog starijeg brata koji je oduvijek bio problematičan očito ), dok je moja majčica počela negodovati. U suštini nas roditelji ni nisu odgajali, već mamina mama i mamina baka, dakle moja baka i prabaka. Mama je često radila noćne smjene, a tata je kao privatni poduzetnik ionako oduvijek bio više u svom poslu nego u bilo čemu drugom.

Moja mama je oduvijek imala shemu da nakon kaj završiš faks ( u roku, naravno ) da ćeš si onda naći posao i dečka i onda ćeš se udati i imati dvoje djece i kućicu u cvijeću, peseka i mačku i živjeti happily ever after. Jer ona, naravno kao medicinska sestra koja nije išla studirati medicinu zna da je tak lako završiti teži faks u roku. LOL. Lako se njoj i bilo udati ranih 90 - ih kad se ionako udala za ružnijeg od sebe, mogla je i bolje. Možda će zvučati bezobrazno, ali ja sam joj odavno rekla da tata nikad nije bio atraktivan muškarac i da mi nije tata i da je mlađi, ni pogledala ga ne bi. Čak je baka rekla da su na vjenčanju mojih roditelja govorili da je mladenka ljepša od mladoženje i to - evidentno. A sama mama mi je nekoliko puta rekla da sva sreća da ne naličim fizički na svog tatu i njegovu obitelj ( budući da kažu da dosta često kćeri naliče na tate, a sinovi na mame ) već na nju. Zato moj mlađi brat naliči na tatu. rofl rofl

Vrh mi je i bio kad je izjavila da joj je drago da između onog koji je obilježio cijeli moj period studiranja i mene nije bilo ništa. A moj odgovor na to je bio: "Ne znam, nekad žalim, nekad ne žalim jer nisam spavala s njim."

Dakle, kako netko tko ni nije išao na neki teži faks zna kak je to studirati, doći iz malog mjesta u veliki grad gdje nikog ne znaš, sasvim solidne osnovnoškolske učitelje i srednjoškolske profesore zamijeniti nabrušenim, bahatim, bezobraznim i dosta strogim sveučilišnim profesorima??? Ovo za tatu joj svaka čast. Ne znam kak je to probati pimpek osobe koja ti se fizički ne dopada nimalo, a bolje ni da ne saznam nikad.

Završit ću faks nešto dulje nego kaj je moja mama očekivala, malo duže od njezinog životnog plana za mene. Na njezino razočaranje, naravno. Kao da je to toliki životni neuspjeh studirati godinu - dvije duže, ali ajde... Najbolje da sam ne nađem posao preko veza ili da mi oni ne nađu. -.-

Kaj se veza tiče... Tu mi je oduvijek bio najbolji tata i njegove usporedbe. Najbolje mi je bilo dok je opisivao muške spolne organe s poprilično zanimljivim izrazom - "grlavi k*rac". "Bu ti ga neko natrenkal... ", "Te predrl???" i tome slični izrazi. Kao da će to spriječiti kćer da ako želi probati nečiji pimpek da će odbiti zbog tih izraza. Sjećam se susjede svoje bivše gazdarice, bakice od 80 - ak godina koja je izgubila nevinost 3 dana prije svog 18 rođendana tj. udaje budući da se udala za tog lika na svoj 18 rođendan. Veli nama ta susjeda Marica da je to njezin "papa" saznao da bi bio jako, jako razočaran. Ok, ono su bila druga vremena, ali i danas postoji odgoj kćeri da čim kasnije imaju prvog dečka i da ih ne mijenjaju. Kod mene je bilo još i gore. Pokušali su me naučiti da su pimpek i seks nešto ružno, odvratno i prljavo. Na početku sam ih bezprigovorno slušala i bila uvjerena da su u pravu u teen godinama budući da nisam doživljavala nešto posebno tad dečke, jasno da danas to ne mislim. No, slažem se da cure više na*ebu zbog pimpeka nego dečki zbog pipinke.

Badava to kad se zaljubiš i želiš probati pimpek lika u kojeg si zaljubljena. Badava ti zamisli tvojih roditelja u vezi faksa i veza i kak oni misle da je najbolje za tebe. Jasno da tad najčešće i faks trpi, a roditelji negoduju zbog dečka i faksa. Onda kad se faks završi, nađe se posao negoduje se jer se nema stalan dečko ili ga uopće nema jer je vrijeme za brak i djecu. :facepalm: :facepalm: Tak je gazdarica mog mlađeg brata napravila u vezi svoje kćeri jedinice. Branila s mužem kćeri da ima dečka prije nego kaj završi faks, a to je ova slušala i tak napravila. Danas je u braku, ima dobru plaću, no kasno se udala i nema djece s mužem, dok on ima kćer iz prvog braka. A danas gazdarica mog mlađeg brata misli da možda nije trebala braniti kćeri da nema dečka do dok ne završi faks. Sad kad nema nijednog unuka, kćer joj udana za Nijemca i živi u Njemačkoj, daleko od rodne Rijeke, drukčije gleda na to sve.

U želji da savjetuju svoju djecu, mnogi roditelji ih nenamjerno s*ebu i zapravo naprave štetu.


Kaj Vi mislite o tome???


Pozdrav,
Afro

18.11.2017. u 11:29 • 24 KomentaraPrint#

subota, 11.11.2017.

Oda Durilu

Jeste se ikad zapitali zašto roditelji drukčije odgajaju kćeri i sinove??? Mislim u seksualnom smislu. Kad sin traži curu, onda to roditelji ne doživljavaju tako tragično, a kad otkriju kad kćer ima dečka, onda je to šok. Izreka nekako ide:"Kad mi se sin j*be, to je kao da ja j*bem, kad mi se kćer j*be, to je kao da netko mene j*be."

Neki dan mi je tata rekao da se ne smijem k*rvati uokolo, a ja njemu:"Da je meni do toga, odavno bi se k*rvala uokolo, ali mi se zaista rijetko kad netko sviđa da bi se upuštala u bilo kaj s njim." Evo, recimo. Masa frajera misli da su svojom pojavom toliko neodoljivi kao npr. Paul Walker i da će cura odmah pasti na njih, a zaista nisu.

Znam da se većini frajera sviđam ( da ne bi ispalo da se hvalim, ali kad je tak :o ) i ponekad mi je teško neke zgodne frajere zaobići ili ne misliti na njih. Priznajem. U suštini su i cure i dečki isti. Cura već na prvom dejtu zna bi li ikad "dala" nekom frajeru ili nikad, baš kao što i većina frajera zna na koju mu se diže, a i da mu se na većinu ipak ne diže. Sve ostalo su puste priče. Samo se slažem da se ne treba žuriti u bilo kakve odnose u teen godinama, ima vremena, a kasnije kako tko odluči za sebe. I naravno, cure uvijek više naj*bu s upuštanjem u seksualne odnose. Em mogućnost trudnoće, em kaj će roditelji reći, em najčešće frajeri tvojih godina ne znaju šutjeti nego se hvale uokolo... Cure uče da one nisu takve da hoće odmah nekog lika ili nikad, no i cure su takve. Primjećujem po sebi. Nikad nisam direktno odbila lika. No da, bilo je to najčešće iz dva razloga - ili meni neprivlačan fizički izgled ili nedostatak naobrazbe. Da, da, znam kaj ćete reći... Da možda netko sa srednjom može zarađivati više nego netko s doktoratom, ali budimo realni... To su iznimke i takvi nemaju problema s uparivanjem. A kaj se fizičkog izgleda tiče, jasno da ne mora biti sad neki maneken, ali mora biti do neke mjere privlačan.

E sad... Zašto je roditeljima toliko teško prihvatiti da i kćeri kad dođu u određene godine imaju potrebe??? Naravno da tad kćeri počinju lagati i prešućivati neke stvari vezano za dečke. Umjesto da se roditelji prave da njihove kćeri nemaju nikog do samog braka i da se ne poigravaju tu i tamo s prstićima tamo dolje, a možda i da imaju neko Durilo ( Mr. Gumenjak ako Vam je to draže ) sakriveno u kutku neke sobe ili nešto tome slično.... Ovo Durilo je dovoljno poražavajuće i ponižavajuće za svaku iole normalnu žensku osobu kao da bi se žene najviše trebale sramiti svoje seksualnosti. Zar ne bi bilo bolje da se sjedne i da se porazgovara s ženskim djetetom o tim stvarima nego da se svi prave da se to dešava nekome drugome, a ne njima???

Npr. moj stariji brat ponekad prespava kod svoje cure i moja mama se čudi kako njezini roditelji to dopuštaju kad nije sigurno da li će se moj brat i ta cura udati??? No, više bi ih šokiralo da ja dovedem nekog dečka doma za kojeg nije sigurno da ću se udati. Konzervativni kakvi jesu, njima bi takvo što bilo smak svijeta. Mogla bi dovesti doma samo budućeg muža, već mi je to mama odavno rekla. Ne zagovaram j*bavanje uokolo, ali ni krutost ni surovost čistog katoličkog konzervativizma.

Shvaćam da roditelji žele najbolje za kćeri, pogotovo danas dok ima toliko rastava i jednostavno ne možeš računati na frajera... Ali nema smisla ni pretvarati se da kćeri nemaju potrebe... Onda najbolje da se koristi Durilo do dok se cura ne odluči udati za roditeljima koliko toliko prihvatljivog dečka.


Kaj Vi mislite???

Pozdrav,
Afro

11.11.2017. u 17:49 • 37 KomentaraPrint#

petak, 27.10.2017.

Čega se ljudi najviše sjećaju???

Kako je vrijeme brzo prošlo.... Ni sama ne mogu vjerovati da već imam skoro 25 godina.

Za ozbiljno, da me pitate - koja je razlika između tebe prije pet godina kad si imala 20 i sad kad imaš 25, rekla bih da je skoro pa ni nema. Dok su mi razlike između 15-e i 20-e itekako bile osjetljive. I sve druge razlike u godinama. Zaista, ništa posebno mi nema razlike između razdoblja početka faksa i njegovog kraja. I dalje se osjećam kao da ni ne znam što ću točno u svom životu.

U razdoblju zadnjih pet godina su se desile razne i lijepe i poprilično ružne stvari, tako da se s te strane može reći da mi je to bilo burno razdoblje života. Pogotovo se jedna osoba u tom periodu pojavljivala pa odlazila iz mog života. Muška osoba. Teško je objasniti taj odnos budući da nikad nismo bili intimni, no ta osoba je zasigurno obilježila cijeli period mog studiranja.

Mogu reći za tu osobu da se ljudi uvijek sjećaju onih koji su bili uz njih kad su se desili neki problemi i onih koji nikad nisu bili tu. Tako se i ja sjećam za tu osobu da je nikad nije bilo uz mene kad su bili neki problemi. Ne razmišljam više o nijednom ispitu kojeg sam položila niti koliko puta sam na neki ispit izlazila premda se itekako sjećam muka s nekim predmetima. Dok s druge strane, itekako se sjećam svih situacija vezanih za tu osobu.

Kažu da svi mi imamo neku osobu o kojoj ne želimo govoriti. Ne želimo govoriti jer nas uvijek boli spomen na to ime i tu osobu. Pa tako i mene boli spomen na tu osobu. Većina meni bliskih ljudi zna za tu osobu, no klonim se da bi o tome možda saznali neki moji kolege, tzv. "frendovi" i poznanici.

Moji roditelji su striktno protiv te veze. A dam se kladiti da je i s njegove strane isto. Od roditelja pa do šefa. Ne sumnjam da je zaljubljen u mene, znam to. S jedne strane bi da smo odavno završili skupa, s druge strane mi je drago da nikad nije bilo ništa. S jedne strane se pitam kakav bi mi život bio da smo završili skupa, s druge strane već unaprijed mislim da ne bio dobar. I volim i mrzim ga u isto vrijeme.

U jednom razgovoru kojeg smo vodili preko telefona početkom ove godine me upitao da li postoji netko za kog bi napravila više i ja sam rekla nesigurnim glasom da postoji, premda to svakako nije istina. Danas mislim da je to krivo pitanje i da bi pitanje trebalo glasiti: "Da li te spomen na tu osobu čini tužnim???" Recimo, mene spomen na njega itekako čini tužnim. Vele da teško možeš zaboraviti odnos koji je ružno završio. Naš odnos ni nije bio tipični ljubavno - intimni odnos, no poprilično je ružno, filmski završio.

Na koncu itekako stoji: “I’ve learned that people will forget what you said, people will forget what you did, but people will never forget how you made them feel.”  Maya Angelou


Pozdrav,
Afro

27.10.2017. u 20:39 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sunce21292@hotmail.com ( mailić za upite i dopisivanja )

Afro Dita ( forum.hr )

Afro Dita ( croportal.net/forum )



Hit Web Stats

Linkovi