Afrine mudrolije

nedjelja, 20.10.2019.

Posvojiti egzotično dijete iz egzotične zemlje ili prihvatiti tuđe klince???

( Ponukana jednim blogerašem koji mi je linkao na mom prijašnjem postu jedan moj stari post moram reći da sam zavoljela svoju struku, no neću sad o tome ni kako ni zašto. Niti je ovo sad post o Instagramušama kojih se ni riješiti ne možeš da te ne zapne neka objava vezana za njih kad ih ni ne pratiš, niti tome zašto se ne "pljuje" po korumpriranim političarima jer ovo nije post o njima, niti o nikakvim Instagramušama, već isključivo o onome kaj piše u naslovu ovog posta da je tema. Stoga, prosim lijepo, držati se teme. Ako ću obrađivati u nekom svom postu kako je moguće na koncu zavoljeti struku ( osim novaca, hahahahaha ) ili o korumpiranim političarima, onda ćete tam o tome komentirati, a ne u ovom postu, jasno??? )

Svakom periodu u životu dođe kraj, a jedan od njih najznačajniji je kraj visokoškolskog obrazovanja, kao što znamo. Po mnogim roditeljima jedva dočekan. A i po studentima samim, mada se druge strane javljaju druga pitanja vezana svakako uz pronalazak posla, gdje živjeti, kako si urediti stan kuću... A jedno od njih je da ti sad odjednom treba dečko koji ti cijeli period faksa nije trebao jer bi bio smetnja i svašta u tom stilu, po mnogim roditeljima, kao i po mojim. Kod mene se nešto drukčije dogodilo od onog kaj su roditelji htjeli / očekivali, kao i u valjda inih 99 % slučajeva. Rijetko kad ide baš po planu, kao što se od nas očekuje, više je to jedna zakrivljena krivulja koja nas dovede do cilja, no nešto drukčije priče nego što smo htjeli / očekivali.


Dakle, zamislite si ovu situaciju. Završili ste faks, našli ste si posao. I što mislite koje je sljedeće pitanje vaše okoline??? Gdje ti je dečko/cura ili kad se X i ti mislite udati / oženiti, zar ne??? Tipično za ovaj naš mentalitet. Začudo da nitko ne pita kad se mislite rastati tj.prekinuti vezu jer i sami vide da veza nije nešto bajna ( budući da nije nešto bajna tijekom studentskih dana bila ). Ako već imaš dečka / curu, onda je dotični / dotična vrlo vjerojatno tvoj vršnjak / vršnjakinja ( par godina razlike amo - tamo, ali to sve stavljam pod vršnjake ). Evo, recimo primjer sadašnjeg šefa SDPa, gospona Bernardića. Oženio se nakon 9 godina veze sa svojom voljenom, dakle studentska ljubav, pa im sam brak trajalo 8 godina. Da li je to bio šok za javnost??? Pa, za javnost možda, ja sam doduše našla stare članke od prošle godine gdje se spominje da između Irene i Davora tad nisu cvjetale ruže. Znate, ne treba sve vjerovati medijskim natpisima pa odmah ljude rastavljati, no zaista su neki tračevi istiniti. Sad je naravno i pitanje što je to trač, a što gorka istina. Nisam fan dotičnog, niti protivnik, no moje osobno mišljenje je da duge veze najčešće i tak puknu. Pucaju i druge naravno, no ja prva osobno nisam fan dugih veza od cca 10 godina. Ne znači ni da ako su ljudi bili kratko u vezi, pa ako se nisu rastali i imaju klince da im je brak bio bajan, divan i krasan. Npr. tu bi bio primjer mojih roditelja koji su skupa bili 10, 11 mj prije samog vjenčanja, a za par mjeseci ih čeka punih 30 godina mrakića - mrakića.

A ako nemaš dečka / curu, sljedeće pitanje je - "Kad ćeš si ti naći nekog???" A komentar moje mame je bio prije par dana - "Krajnje vrijeme ti je da si nađeš nekog." Znate što sam ja odgovorila??? "Neću nikog." I baš to, ja sad uopće nikog ni neću, nego mi treba neko vrijeme da se "odmorim" od nekih životnih događaja ljubavne naravi. Baš neću nikog, ni za ozbiljno, ni za ne ozbiljno. Ili kak kaže jedna moja kolegica."Treba ti neko vrijeme da dođeš k sebi." Psihički, psihički mi treba vremena. Ne možeš se u nekog zaljubiti u ovo vrijeme iz samog razloga jer je sad vrijeme, a na prvoj godini faksa to nije bilo vrijeme. Kaj je to vrijeme??? Kad radiš nešto na silu, prije ispadne sranje nego kad ne radiš na silu. Naravno, sad su i kriteriji za biranje partnera nešto drukčiji. No, rekla bih da se vjerojatno teško zaljubiti baš onu iz prve kao u kasnim teen godinama / ranim dvadesetima. Ako i sam / sama imaš faks, vrlo vjerojatno priželjkuješ nekog takvog, što je sasvim normalno. Što ne znači da netko tko nema formalno obrazovanje neće solidno služiti, no opet to nije tema ovog posta, pa taj dio nećemo. Rekla bih da one priče - "Naći ćeš nekog na poslu." često i ne drže vodu. Pitanje je kakva ti je ta radna atmosfera, koja je radna skupina. Ako su to mahom vršnjaci s cca 10 godina razlike, onda da. Inače... Baš i ne. Lakše je naći nekog za ozbiljno u svom selu / kvartu gdje se svi znaju nego u gradu. Opet, s druge strane, lakše je imati avanturu u Zagrebu nego u malim mjestima. Ta moja kolegica koja kaže:" Treba ti neko vrijeme da dođeš k sebi." si je našla muža tijekom perioda faksa koji joj ne parira po obrazovanju. Kako ona kaže: "Imala sam 29, kad me bivši dečko ( inače odvjetnički vježbenik, dočeli ju koferi spremljeni u kući koju je on kupio kako bi skupa zasnovali život ) spucao, bila sam bez posla i nezavršenog faksa i oni koji su mi se nudili su bili problematični. A njezin drugi dečko, sadašnji muž je bio najbolja prilika od tih ( nikakvih ) prilika. Čuvala je klince jedne žene čiji bivši muž ima status ( neću o detaljima ), no i taj njezin bivši muž je imao dvoje djece iz svog prethodnog braka. Dotična žena je njezina vršnjakinja ( rane četrdesete ) i kaže da se uvijek pitala što su njezini roditelji dopustiti da se uda za lika koji je rastavljen i ima dvoje djece otprije. ( A i sama ta žena se od tog čovjeka rastala, tak da čovjek ima dva propala braka iza sebe i po dvoje djece iz svakog. ) Rekoh ja toj kolegici na njezino pitanje da je i upitno kog je dotična mogla naći s 32 godine. Nije ona više tako mlada bila kad se i njoj desio prekid dugogodišnje bivše veze i sigurno su se i njoj "nikakvi" kačili. Valjda je žena mislila da je obrazovan čovjek, mada rastavljen i s dvoje djece bolja prilika od drugih "nikakvih" prilika. Teško joj je palo prihvaćanje tuđih klinaca, kasnije se ispostavilo. Prva kćer dotičnog je živjela s njima tijekom njihovog braka, bila je problematična tako da je jednom prilikom njihova zajednička kćer pitala tu svoju polusestru: "A kad se ti misliš odseliti od nas???" O da, da. I ta njihova kćer je tad bila par godina stara, već joj je smetala starija problematična polusestra. Na koncu se dotična žena rastala od tog svog muža te joj je postao bivši prije nešto više od 2 godine. A njegova problematična starija kćer je upisala prvu godinu faksa, ostala trudna i rodila prošli mjesec. I sad bi taj bivši muž dotične da se ona i on pomire, dok ona odbija tu pomisao budući da svom bivšem mužu svašta zamjera, pogotovo to da joj nije htio pomoći kad su njihova zajednička djeca bili bebe, da ih pričuva i svašta. Sad se tu postavlja pitanje da li uopće ulaziti u nešto čemu nismo dorasli ( mada možda i u tom trenutku mislimo da jesmo ) ili da se zadovoljimo s nekim tko nema status, nema klince otprije ( pa samim time ni probleme te naravi ), a opet brak nije nešto bajan, nema se novaca, i dalje ima nekog drugog predbacivanja... Moj ćaćko kaže da s takvim primjerom navedene dotične ide samo svađa i dodatni problemi, tj." pakao". Da, ali idu i ako ti muž nema bar neki faks ili neku perspektivu sa svojom strukom. Vidljivo po kolegici koja mi je to pričala. I ona sama kaže za svoj brak da joj sve više smeta činjenica da joj muž nema završen faks jer ne kuži neke stvari, mada zajedno imaju jedno dijete i nijedno nema djecu otprije. Pa ne nađu si svi para svog ranga, zato i kad tad pukne to sve. Moja pak mama kaže da je bolje ostati sama s mačkima nego ući u vezu / brak s nekim tko ima djecu otprije ( a ti nemaš svoju otprije ). Tom mišljenju ja naginjem u zadnje vrijeme. Ne mislim da je "pakao" samo kad neka strana ima klince otprije, ne mora nužno biti, no nije svakako zahvalna situacija kad jedna strana ima otprije klince, a druga nema. "Pakao" je i kad ti je muž alkoholičar, kockar ( užas ), obiteljski nasilnik, kad ti neće pomoći oko klinaca, preljubnik, svašta.... Ja za sebe si mislim da bih radnije svakako imala biološku djecu, no ako se ne dogode radije bih posvojila i to nekog malog Afrikanca ( što ne znači da ćeš i tad biti sretan ). Mislim da teško i rijetko ljudi mogu prihvatiti tuđe klince. Iznimke postoje i lakše prihvaćaju tuđe klince oni koji imaju svoje, no ovo je više komentar na što kad jedina osoba koju nađeš već ima svoje klince otprije.


Kaj Vi mislite o tome???

Pozdrav,
Afro

20.10.2019. u 06:28 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sunce21292@hotmail.com ( mailić za upite i dopisivanja )

Afro Dita ( forum.hr )

Afro Dita ( croportal.net/forum )



Hit Web Stats

Linkovi