Afrine mudrolije
utorak, 19.12.2017.
Cimerstvo & studiranje
Eto, sad imam nešto više vremena za pisanje bloga. Zadnji kolokvij je završio i konačno sam stigla doma.
Prije 16 dana sam navršila 25 i zaista se osjećam kao da nemam toliko godina. Imala sam Paul Walker tortu, samo da se pohvalim. :D 
Zaista, razlike mene između 20 i 25 godina jednostavno - nema. Početak i kraj faksa, razlike zaista nema. Naravno jedan period života završava i kreće drugi, no zaista - razlike nema, tj. malena je. :o
Faks je bio naporan, no prođe i to. Sad su to samo pričice koliko puta sam išla na neki ispit, nije to više toliko važno. Moja mama kaže da jedva čeka da mlađi brat i ja damo zadnji ispit da ONA ima godinu dana odmora od faksa. ONA, ne mi nego ONA. E ako nije za krepati na tu izjavu....
Kaj se cimerica tiče, promijenila sam ih tri dosad, valjda će tak i ostati.
Prva cimerica je bila moja frendica s kojom sam išla u razred srednjoj. Stanovale smo skupa 8 mjeseci. Mogu reći da je bila ok, zabavna, šaljiva, jako draga. Tad je hodala s jednim dečkom. Kad je prekinula s njim negdje u prosincu 2012.g., ja sam ju tješila. Studirala je / još studira mađarski i francuski na FFZG-u. Imale smo mačka kojeg su njezini našli u Čakovcu i dali ga nama da se brinemo o njemu. Nazvala sam ga Lampica, a cimerica je prihvatila to ime. Imale smo ga svega 2 mjeseca. Kad je Tena išla doma iz Zagreba u Čakovec, ostavila ga je negdje kod sebe vani i Lampica pobježe zauvijek. Premda više nismo cimerice, i dalje smo si ostale ok. Jednom smo se slučajno srele u Zagrebu, bilo je i javljanja na Fejs.... Draga cura, u svakom slučaju.
Moja druga cimerica...S njom sam živjela svega 3 i pol mjeseca. Studirala je ( ne znam da li još studira, valjda je gotova ) socijalni rad. Nismo se znale otprije, kad sam tražila stan u Zagrebu preko Oglasnika /Njuškala/ čega već sam nabasala na nju. Izrazito čudno stvorenje. Ne samo da fizički nije bila nešto ( da ne bi bilo da se rugam ) nego je bila i totalno asocijalna. Njezini roditelji su joj kupili stan u Zagrebu na kredit. I stavili su oglas da traže cimericu i tak sam se ja javila, ili moj tata na taj broj - zaista se ne sjećam više. Njezin tata je rekao da Mirnin dečko ne dolazi k njoj u Zagreb, no to naprosto nije bila istina. Frajer je dolazio svaki drugi tjedan, a nekad i svaki tjedan za vikend budući da u Osijeku ( gdje je studirao ) nije imao predavanja od četvrtka/ petka. Zato nismo dugo ni živjele skupa, brzo sam se pobrala. Danas više nismo u kontaktu, izbrisala me s Fejsa nakon što smo prestale biti cimerice. A jednom sam ju prije godinu i pol vidjela kod SCa, bila je s tim dečkom. Tad su očito još bili skupa. Sretno im bilo, nek im veza opstane.
Nakon te druge cimerice sam se par mjeseci vozila od doma do Zagreba, i zaista - to je bila loša ideja. Zaista - loša ideja. Mada mi treba svega sat vremena od mog mjesta do Zagreba i mada sam hodala na dva predavanja tjedno, danas to smatram - lošom odlukom. :o
Tad su počeli moji problemi s depresijom. Loše sam se osjećala zbog toga što je na faksu štekalo i zbog jedne ljubavne situacije čije posljedice i dan danas osjećam.
Nakon toga što sam od doma dolazila na faks u Zagreb su moj roditelji spletom okolnosti nabasali na jednom lika kojem su prodali rajčice ( budući da su ih tad na ljeto uzgajali ). Susjeda od tog lika je iznajmljivala stan i tak su moji došli pogledati taj stan i njima se sviđao, meni je bio ok i odlučili smo da unajmim taj stan. Bilo je to lijepo razdoblje života koje sam provela s tim ljudima. Radi se o kući, a ispod - suteren je bio moj stan od 40 - ak kvadrata, sasvim dovoljno za mene samu. Gore u kući su bili gazdarica, njezina unuka Iva, nepune dvije godine starija od mene i gazdaričin sin Jozo. S bivšom gazdaricom i njezinim susjedama - Maricom i sad već pokojnom Bepinom sam imala običaj da oko 12 h pijemo skupa kavu. Dalo se to, budući da u to vrijeme nisam imala predavanja. Lijep period života je to bio. S gazdaricom Ivankom se još dan danas čujem, bila sam par puta kod nje premda više ne stanujem kod nje. Vjerojatno ću sad na Advent u Zagreb nakon Božića pa k njoj u posjetu. :o
Zadnje, moja treća cimerica je na istom faksu na kojem sam i ja. Ne smatram ju frendicom u pravom smislu te riječi, no ok smo si. Ipak smo skupa na faksu pa idemo na iste kolokvije i ispite. Nakon faksa... Mislim da si Anja i ja nećemo ostati pretjerano bliske niti previše u kontaktu. Imam dojam da mi je zavidna u nekim stvarima, premda ne smatram da ima biti pretjerano za kaj. :o
kakvo je bilo Vaše iskustvo o suživotu s cimerima tijekom školovanja???
Pozdrav,
Afro
