petak, 18.07.2008.
Umjesto pjesme realnost
Ovo nije tipicno za mene, ovaj tekst izlazi spontano, bez pripreme, lektorisanja i preseravanja.
Danas sam pretrnuo.
Rijetko mi se dogodi da me nesto tako poremeti u svakodnevnici, ali se i to ponekad desi.
Pa koji se to djavo desio danas?
Sjedio sam sa prijateljima na kafi i uz iscekivanje da se nmekoliko galona kise sruci na mene iz smoga Sarajeva ispijao milionitu fekaliju koju svi od meraka zovemo kafom. Pricalo se o nicemu pametnom, ali i taj neintelektualni dijalog je moralo nesto poremetiti, naime, prisao nam je nekakav stari dedo i pitao:
"Imate li sta dedi da date djeco?"
Dokazujuci da ljudskost nije krepala 1996 godine dao je koliko je ko mogao, dedo se uljudno zahvalio i produzio dalje, do drugog stola za kojim su sjedile neke osobe za koje sam gotovo 100% siguran da su skoro dosli u grad (citaj seljaci).
Nisam cuo pocetak dijaloga ali ono sto je uslijedilo poslije dokazalo mi je da je ljudskost ipak crkla nekada davno.
"Popusi ga stari, odjebi od mene smradu jedan..."
Okrecemo se prema stolu i primjecujemo da je jedan od pripadnika primitivne elite ustao sa stolice i poceo da gura starca prema zidicu nekih tri metra od starcevih ledja. Uz konstantno gurkanje bilo je primjetno da ce starac da padne na zemlju, i pao je.
"De Malco pusti ga, ko ga jebe stara bolan"
Jedan od onih za stolom je dobacio, dok je treci ustao, prisao starcu i poceo da ga drmusa nogom, konstantno ponavljajuci:
"e serem ti se u usta seljacka, ti meni trazis pola marke".
Odustajanje od svake ravnodusnosti je neupitan slijed dogadjaja, pa smo tako (primjetivsi letargiju oko sebe) ustali i prisli starcu da mu pomognemo. Brzo smo dokazali da su kukavice najnasilnije prema nemocnima, pa su primitivci brzo platili pice i otisli. Starca smo podigli na noge, i nakon sto se zahvalio otisao je.
Pratili smo ga poogledom jedno vrijeme dok nije zamakao iza prodavnice i onda smo se vratili na svoje mjesto smatrajuci da je primitivizam prestao, ali nedugo potom dosao je konobar i rekao:
"Neki su se gosti zalili da ste bili nasilni prema drugim gostima, i molim vas da napustite kafic".
Nakon placanja krenuli smo kucama praznih srca i jos praznije duse.
"Sta ti se dogodilo, rodni grade moj"?
18.07.2008. u 22:01 •
4 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 14.07.2008.
Iskrena
Zasto pisem poeziju?
Jer sam mlad
u zidove svijeta zagledan
oblacima protkan?
Ne.
Niti sam mlad
niti oblacima protkan
niti odvec zaljubljen
u jedinu sto
voljeti me nece nikada
vec sam star
na licu mi bore
godine se risu.
Pa pogledaj me u oci
jasno ti je prijatelju
protkan sam snovima
o boljem svijetu
u kom ima mjesta za mene
u kom me voli
ali onda se probudim.
Crpim stihove iz sebe
kao vodu iz kamena
pa ne disem
nego gledam
vidim bijeli zrak
i
ne diviti mi se
jer
nije ovo dar
vec je crno
od davnina ispod noktiju
predugo sam kopao
i ne recite da sam mudar
jer mudrost nije dokaz zivota
dokaz je smrti.
14.07.2008. u 17:13 •
0 Komentara •
Print •
#
Divna
Prolazi pored mene
zraka osjecanja koje ne razumijem
koje ne definišem
drukcije nego ti.
Srastao sa tvojim bicem
rađam se i umirem jutrima
svitanjima suncanih dana.
Sudbina?
Želja?
Mora da je to.
Želja da hodamo koracima jednakim
da se spajamo
da se mješamo u jednu masu osjecanja
koji zajedno svicu eonima koji dolaze.
Prolazi pored mene
i udaljava se
a ja i dalje mislim
crtajuci lice koje znam na papir
koji jeca od ljepote.
Morao bih da priđem
da pitam
da osjetim govor one koju gledam
ali tvoj korak nije samotan
i to osjecam
i to vidim
bice koje pored tebe korača.
Prijezir?
Mržnja?
Ne, to nikada nisam bio ja
osjecajan
romantik
lik koji u nebu vidi nadu
a u zemlji
kraj.
Papir jeca nd tvojom ljepotom
a ja loše crtam likove.
14.07.2008. u 17:06 •
0 Komentara •
Print •
#
Prvi... san pred svitanje
Prvi je dan za zlu misao odaslan
a za drugi...
ko je tome vican da zna?
Dan nije statican.
Kao oblak vjetru
jutro pripada pjetlu
ali iz snova zlih
u koji uvede prvi
niti drugi
niti bilo koji od njih
probuditi nece
mjesec niti vece.
14.07.2008. u 17:02 •
0 Komentara •
Print •
#
subota, 12.07.2008.
Neko sutra, ono koje neupitno stize
Danas mi srce preskace
danas sam loše.
Imam šansu da procvijetam
da ustanem
ali mi srce preskace.
Nošis cipele poput božice
i preskaceš sjeverne vjetrove
želim da te pogledam
ali sam zgrcen od bolova.
Ne mogu čitati tvoje misli
niti stiskati note života
nemam šta iscijediti iz njih
niti prepoznati novu nadu ispred mene.
Danas mi srce preskace
i ovo su posljednje rijeći
na koje ne želim čitati
tužne komentare.
Danas sam završio sa sobom
otpočinjem sutra sa tobom
pred vratima sopstvene lokve krvi
i pred priznanjem sirotinjske ljubavi.
Imam šansu da procvijetam
da se nasmijem
da se krečem veoma niježno
ali mi srce preskace.
Pred tastaturom crvene boje
zadnje rijeći crpim
i ne želim nastaviti dalje
jer znam šta je iza svakih vrata.
Zaboravi moje postojanje
pokrij moje oci velom maslinaste boje
i zašuti na tren ako mozeš
ali nece biti niti bitno.
Stižem ka tebi
bijela zgrado
i ulazim u tebe
a za izlazak... pa snovi za to i postoje.
Moj Bože
srce mi preskace.
12.07.2008. u 13:26 •
2 Komentara •
Print •
#
srijeda, 09.07.2008.
Svijet u bijelom (sitna ljubavna)
(Ja sam bijel, iz mojih ociju sjene su nijezne
one zagrljaj poznaju
one rosom bljeste
njih niko ne vidi, sem mene, sanjara ili prokletinju)
Vrijeme je za ljubavnu...
Bijelina snijega
remeti me u mislima,
hladi svaki dodir
između dvije duše tople u krevetu.
Strši ruka iz kose tvoje
ruka je moja
bijela
tvoje oci se rose.
Govoriš mi kako si sretna
ja slušam.
pa grci se moja noga lijeva
dok je stavljam među tvoje.
vitke, simbole ljepote i avetinjske privlačnosti
pred kojom drhtim.
Nema razloga ustajati
nema razloga, uopšte.
bolje je grijati tvoje
kao što ti griješ moje tijelo.
tad shvatim da lice tvoje je
duša moja.
ljepota koju poredim sa zvukom.
španjolskih gitarista
koji sviraju najljepše melodije
tjeraju bubnjice u uhu da lagano plešu .
Volim te iako ne shvatam
zašto voliš mene.
zagrli me
prije nego svijet postane previše okrutan.
Ljubavi
vidiš da te mogu gledati satima.
i ne zasititi se tvog smijeha i usana.
koje se kao valovi razmicu
i pokazuju bijele bisere.
iza koji glas poput pticijeg pijeva kaže
VOLIM TE.
Teško sam opsjednut
cinjenicom naše sreće.
shvatam našu sreću
ali loše misli teške.
Ne tjeram loše misli iza ušiju
one tjeraju mene.
do kada.
ljubavi.
09.07.2008. u 22:20 •
2 Komentara •
Print •
#
Jama
Još uvijek voda crnom rijekom tece
a davno sam vec udario u zid.
Opet se tmurno nebo iznad mene krece.
na morskoj pucini siva je hrid.
Tvoja rijec kao meduza me pece
gore nego na ranu staviti soli.
Ništa više ovako peči nece
nego kad je rekla da me ne voli.
Teške rijeci, kao teško breme
teške ko krcata torba.
Zasijala ti zlo si sjeme.
pocinje moja đavolja borba.
Ponovo ka meni hrli jama
nikada do sad nisam plakao.
Dno se ne vidi, đavolja tama
baš kao da je pravi pakao.
Kao žig na srcu me boli.
a niti dno još nisam takao,
ali dno vidim i svi su krvavi i goli.
a ja nikad ovako očajno u jamu nisam skakao.
(1994 Sarajevo pod opsadom)
09.07.2008. u 19:22 •
2 Komentara •
Print •
#
utorak, 08.07.2008.
Raj
Koliko sam daleko od raja
toliko sam daleko od tebe
jedine
kojoj zelim dati
da me mrvi
kao suhi komad hljeba.
08.07.2008. u 19:22 •
4 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 07.07.2008.
Nespokoj
Bojati se je
Da ce doci
Ne plasiti se
Da nece
Jer mi dobro ne donese
Iz vjekova
Na vjekove
Na dobro ne mirisa
Pogledom me obuzima
Sa zlom mjesa
Na izmet prosipa
Da s njime bivam
Da u njem snivam
Snove neuke
I zivim svoj
Nespokoj.
07.07.2008. u 22:51 •
2 Komentara •
Print •
#
subota, 05.07.2008.
Uzvišeni strah
gorim
sa suzama zborim
jecam
pred Bogom štrecam
05.07.2008. u 22:20 •
9 Komentara •
Print •
#
Spoznaja
Stih ili osjecaj?
Ne znam
vise ne razaznajem dane od noci
mrznju od ljubavi
zagrljaj od samara.
Optimizam...
...drugacije nikada necu ni moci.
Usamljenost i pokusaji sklapanja srece,
uzaludan modus nadanja.
Talentovan ili proklet?
Prozet sjenama koje odisu nesretnim.
Optimizam...
...drugacije ova trula dusa niti ne zna.
05.07.2008. u 21:05 •
2 Komentara •
Print •
#
Uzgred
Pretpostavka je da pise
jer njegova ruka vec neko vrijeme
papir olovkom pritisce.
Pitanje koje lebdi nad glavom
sastoji se iz misljenja o sastavu
recenica koje slaze na papir.
Njegova razmisljanja su teska
po njemu zivi zaboravljaju
a mrtvima su usta nijema.
Njegove su misli teske
ali jasne onima koji svoja srca
drze na dlanu, otvorenih vrata.
05.07.2008. u 12:08 •
4 Komentara •
Print •
#
Zivot, smrt i izmedju
Cigareta dogorijela do kraja
u ruci prljavoj od zemlje
šta znaciti može
u šta se dim iz nje
pretvoriti zna?
Cigareta dogorijela do kraja prica pricu
o životu koji mogao biti je,
biti prestao je.
Dim iz nje govori
o mrtvilu oblacnog neba
crnini i bjelini, sivoga dana.
Ko je ubio dušu?
Pitanje stoji na lepezi tvojoj
sve dok kroz oblake
zraka ne osvijetli odgovor
na licu tvom
pa ga istom zamraci
tamnom zavjesom tvoga ludila.
Sada je ludilo, nekada život
biti će smrt.
05.07.2008. u 00:05 •
10 Komentara •
Print •
#
petak, 04.07.2008.
Tvrdoglav
Ja i dalje lomim
grane koje se slomiti ne daju.
I krčim šume
koje se dirati ne daju.
Lovim snove
koji su brži od mene.
Tragam za istinom
koja je laž u srcu.
Pokušavam voljeti
onu koja se voljeti ne da.
Uporno.
04.07.2008. u 23:03 •
5 Komentara •
Print •
#
Sutra (svitanje priziva moru)
Neprepoznatljiv
iza svojih laznih lica
stotine laznih osmjeha
grimasa i emocija
da se zapitam jutrima pored ogledala
ko sam ja?
Gleda lice koje ne poznam
"Skivam li se od samoga sebe"?
Moguce je da sam zivio negdje drugo
u nekom drugom gradu
u nekom drugom stoljecu
bez shvatanja
da moje danas i moje juce
cine moje sutra.
Nasmijesen iza ogledala
blagosiljam sopstvenu laz
jer jos nisam shvatio
ono sto moj odraz odavno zna
moje sutra dolazi prekasno.
04.07.2008. u 20:45 •
4 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 03.07.2008.
Briga
Plamen nad gradom...
...nije moja briga.
Zadrži dodir
ukradi osmjeh
otmi sreću
ubij tugu
zakopaj mržnju...
...to me brine.
03.07.2008. u 22:09 •
2 Komentara •
Print •
#
Pjesnikova
Prošetaj malo putevima izvan grada
i pogledaj momka koji gol stoji na kiši
prkosi poniženjima
mržnji
suzama.
On je duh
on je covjek
on je neznan
kojem šapucu ime
"crvenih duša tjeme"
on nosi tudji nemir
on smiruje obraze natopljene
on je smiraj svima sem sebi.
Pogledaj ga u oci
vidječeš ono što se bojiš pitati
on je podigao spaljene mostove
ispravio krive puteve
on je osmjehu vratio znacenje
samo njemu kiša tjeme vlaži.
Koga ceka na kiši?
Pitajte njega.
03.07.2008. u 09:14 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 01.07.2008.
Ovisnik
seciram sebe
iznutra
prema van
sa kožom cu zavrsiti
moram spoznati sebe
da bi mogao spoznati
ostale
bijelim prahom
u venama
u srcu
plucima
sondiram svaku svoju stanicu
polako i smiono.
01.07.2008. u 15:12 •
0 Komentara •
Print •
#