Moje oči otvaraju dušu

petak, 24.10.2008.

Pismo

I kome sada da se pravdas?
Znao si
jasno kao sto zora osvjetli cvijet
znao si
ali nisi rekao nista.

Kome sada da psujem majku
sto su izginuli
sto su pod zemljom ukopali?
Nadam se da snove snivas
jednako toplo i ugodno
kao nekoc u Sarajevu.

Beograd ne poznaje tvoje ime
niti ce ikada poznavati
jer praznina u tvojoj dusi
praznina je i tvoga tijela
ne postojis prijatelju.

Pises opravdanja
saljes na moju adresu
pa jesi li svjestan da je od ove adrese
ostao temelj
pisma leze na ostacima srapnela.

Kome se pravdas?
Bog prasta
a ja suzama gradim svoje sutra
i nadam se da ti je toplo
zna biti hladno u Nisu.

Pitas me za nasu skolu
koje vise nema
nase prijatelje
koji su rasuti kao pepeo
po snijegu Sarajeva.

Stize zima prijatelju
ogrni se kaputom jer ce biti hladna
ali znaj jedno
svugdje ti moze biti hladno
ali samo kuci ta hladnoca ima smisao.

Adnan S. 14.12.1995

24.10.2008. u 21:28 • 2 KomentaraPrint#

Stradaonica

Prvi je dan
za zlu misao odaslan
a za drugi...

...ko je tome vican
da zna?
Zivot nije statican.

Kao oblak vjetru
jutro pripada pjetlu
ali iz snova zlih
u koji nas uvede prvi
niti drugi, niti bilo koji od bijelih

probuditi nece
mjesec niti vece.

24.10.2008. u 20:04 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.10.2008.

Vrishtecha nebesa

Pogled prema nebu
i zamka plave boje
tjera me
tjesi me.

Nije mi lose
iako bi trebalo biti
volim je
voli me.

Za koji mit
cu danas te voljeti
reci mi
sapni mi.

Za koji zivot
sa tobom cu koracati
reci mi
sapni mi.

Jedva cujem
glas usana tvojih
daleko si
visoko si.

Putem tvoga glasa
idem u nebo
preklinjem
proklinjem.

19.10.2008. u 08:51 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.10.2008.

Bezimeni

Znao je da ga kuci ne ceka niko, i da ce kroz stara neofarbana vrata uci, presvuci se, umiti i leci u drveni krevet sa oronjelim nogama, da prica sam sa sobom o danu koji je prošao. Sljedeceg ce njegovo mamurno lice ustati, obuci se, umiti više puta nego obicno i uputiti se sa malo novaca u polupoderanom dzepu u obliznju birtiju na uglu ulice. Opet ce, po ko zna koji put, zatraziti isto, flašu jeftinog viskija i iz caše sa vec primjetnim talogom zuckaste boje polako piti u nadi da ce danas pijanost i sreca trajati duze i da ce zaboraviti, bar taj dan one noci koje provodi na krevetu sa trulim nogama, u oronuloj kuci sa starim neofarbanim vratima.

1992

11.10.2008. u 22:11 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.10.2008.

Kurva

Posudi se na noc
jer mrtvilo osjecanja
godi u tami
u kojoj osjecaje niko ne gaji.

Zelim da prezirem
onu koju gledam pred sobom
i u tebi da prezirem sebe zelim
jedna noc da mjesamo prijezir.

Prsti svuda, naivna "ljubav"
i vrijeme da se ide
u svijet u kom je sve isto
u mjesta koja poznajem.

Gledam lica koja znam
ceste kojima sam isao bezbroj puta
i sa pogledom prema tlu
govorim da cu ti se vratiti.

05.10.2008. u 12:29 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 01.10.2008.

Cekanje

Smiren...

kome da se pravdam
sto smiren docekujem zoru?

Dim cigare saplice se o moje obrve
i nestaje medju kosom preko cela.

Smiren...

pozivam dva goluba da me dodirnu krilima
oni radosno slijecu na moj prozor.

Hladno je,
pustam malene duse u dimovima kroz usta.

Smiren...

oocekujem tvoje ustajanje
da se orosim ceznjom
zahvatim vodu iz bunara srece
i da te obgrlim
jer golubovi te golu ne smiju vidjeti.

Smiren...

evo sjedim i cekam godinama
da ustanes iz postelje koja zategnuta je
odavno nedodirivana
neukaljana nicijim dodirima.

01.10.2008. u 20:29 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (18)
Lipanj 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Potpuno miran





Dusa

Nisam ja zao, niti crn
samo me tako gledaju oci koje sam u sebe uronio
onog momenta kada sam ih pogledao
te oci su me prozdrirale
polako
nijezno
uzele srce
ali podarile emociju.

Ko je Adnan Sokolović?

Rodjen u Sarajevu, neke 1984.
Piše poeziju od neke 1993
Nije objavio više od dvije pjesme
Nije dopustio da izgubi zagrljaj sa danas.
Pise pod pseudonimima Adrian Solakhov
i Therrarrius Golliath.
Zivi i studira u Sarajevu.

Kontakt
adnansokolovi@yahoo.com

Neko drugi


Sakrivena između stihova
redaka koji opisuju tvoje znamenke
namještaš kosu i zazivaš đavola.
Nisam ja molio da se staviš među moje osjećaje
to si ti sama izabrala
odredila sopstvenu sudbinu
zatvorila odaje slobode
i postala moj lični demon.

Koje vragove sam vidio na asfaltu
magla je bila previše gusta
nisam razaznao oblik
nisam vidio kožu
možda je bio samo pas
ja siguran ne mogu biti
ali ti si se osmjehnula.

Ja nisam on
tvoje stope si potrošila sa njim
ja svoje ne dajem olako
pa zašto uporno insistiraš na tom?

Ja ne mogu biti on
moje sobe nisu bjele
crne im se zidovi
samo ovaj stih u koji si se skrila
bjelinom svojom laže oči moje.

Vaše su odaje izgorile
izabrala si takav kraj
tvoja davna prahistorija
crnči nad tvojom ljepotom
ti
voljena ne možeš biti.

Moj izbor postoji
sthovi nisu moja sudbina
ja mogu da ih spalim
i njih i demone sa njima
prestati pisati requieme za sve i svakoga
pokušavati objašnjavati kojeg vraga
griješim u gramatici
pjevati poeme o svojoj divnoj duši
kada ih NIKO NEČE SHVATITI.

ZAŠTO SE SMIJEŠ
TVOJ PAKAO JE U MOJIM STIHOVIMA
TVOJ ŽIVOT MEĐU PTICAMA NIJE STVARAN
TI SI OSUĐENA NA PROPAST KOJI JA PIŠEM
TI NE POSTOJIŠ NIGDJE DRUGO
JA VIŠE NE ŽELIM BITI SHVATAN
NEGO VOLJEN.

DOSTA SAM STIHOVE PISKARAO
MISLEĆI DA MJENJAM OSJEĆANJA U UTROBI
JA NE MOGU BITI ADNAN
JA NIKADA NEČU BITI ON
ON JE PREDALEKO OTIŠAO U SVOJIM SLUTNJAMA
ZA BOLJE SUTRA KOJE NE DOLAZI
ZA VOLJENIM DODIROM KOJEG JE GLADAN
ZA OSMIJESIMA KOJE NE OSJEĆA.

HVALA ONIMA KOJI VOLE
KOJI INSPIRACIJU SVOJU DAJU
KOJI OSJEĆAJE UZGAJAJU
JA VIŠE TO NE MOGU
SOBA JE PREVIŠE CRNA
DEMONI SU U KLOPCI
OTVORITI PEČ, SPALITI SVE
IZOSTATI IZ SREĆE
ŽIVOTA
SMRTI
DANA
JUTRA
NOĆI
ŽIVJETI U BEZSVIJESTI
TIH U GNIJEZDIMA SVOJE MLADOSTI.

Konačno smiren
osjećaj da sam demone ubio jasan je
osjećaj da nisam sam lažan je
o da
sam
konačno mogu da zaspem
konačno mogu da se odmorim
obgrlim prostoriju koju osjećam domom
a ona kurva neka vrišti
njen kraj je zapisan u stihove
u koje se i sakrila.

Laku noč.

Free Hit Counter
Free Hit Counter