Moje oči otvaraju dušu

ponedjeljak, 30.06.2008.

Svitanje Adriana Solakhova

Pomjeranje svjetla iza zidina
moja sjena se izduzuje prema zapadu
cini se da cu cekati novo svitanje.

U tvojim ocima sam fetus
nerodjena ljubav buducih godina
neprirodno bice koje jos nisi upoznala
a koje gledas svakog dana.
Zasto si kapcima pokrila moje domove
moja mjesta radjanja
i tvoja mjesta u kojima sabiras razum?
Otopljena u mome vidu
u kojem si vec odrasla
sa tobom prolazim buduca svitanja
i cekam kada ces me poroditi na
svojim obrazima.

nedjelja, 29.06.2008.

Putevi kojima hodim

Kojoj iluziji se predajem ovoga jutra?
Koja se bjelina iza ugla pretvara u osjecaj?
Koja slutnja, postaje razlog?

Mrzim zaobilaziti
moje ceste su moje
ja ih pravim i vodim ih
ne pratim ceste todjom nogom gazene.

Bah
svitanje donosi smiraj
kafa i cigareta u ustima
smezuranje pluca je logika koju shvatam
put koji sam napravio
sa ponorom na kraju
i koncem nade na sredini jame.

Osjecaje sam pokopao na pocetku
i slomio ono cime bih mogao da ih otkopam
moji putevi ili moji snovi?

Jos jedno jutro i odgovori ce da dodju
govorim sebi godinama.

Kirie eleison (gospode, smiluj se)

Imam li razloga
da se uputim prema onoj
koja mirisom cežnje veže
moju mracnu bit za svjetlo njene nutrine.

Ne znam
zašto je srebreni vrisak
iz svih pora moje kože još
nije stjerao u neki dalji svijet od moga.

Njena aura
kojom me grli
tjera me da skrijem rogove
koje od davnina odbijaše svaku nadu.

Grli me
mislim da izgaram
u tišini rjeci sa usana
u buci srca koje neprestano jeca...
...od srece

Gospode, imaj milosti
i spoji nespojivo
vezi nevezivo
jer je u snovima više gledati...
...ne mogu.

subota, 28.06.2008.

Romantizam (trazenje opravdanja)

Ispucala koža na rukama
predugo na vjetru stojim
a da razloge nisam niti pokušao shvatiti.

.....................................................

Više ne gledaš svjetla ulica
sa moje kože, tada glatke
sa očima punim svjetla
refleksijama raja.
Kako smo stigli do ove tačke
u kojoj ja stojim pored stabla
vjetar šiba stoljecima, čini se
a poznata figura sa stabla visi?

Moguće je da placem
ali nisam pretjerano siguran
moji obrazi suhi nisu vec dugo
tvoja ruka nije uz moju...predugo.
Kako sada da otrpim policijske sirene
hitnu pomoć, roditelje, svi su zakasnili.

Glupa pitanja koja ne shvatam
"Kako se dogodilo"?
Pustio sam da muzika stane

"Gdje ste vi bili"?
Jecao sa druge strane svemira.

Njeni roditelji krive mene
njena krv želi moju krv
vraga da oslobodi
vežuci oko mene bodljikave žice
"Vi ne znate voljeti".
"Ja ovdje jecam danima".

A vi tek sada dolazite
"Gonite se od nje"
njenu čistoću kvarite svojim spravama
jer ne možete oživjeti ono što anđeo je postalo.

...............................................................

Stojim na vjetrovima predugo
ispred stabala na kojima počivaju sjećanja
stoljecima nakon nje, ćini se.
Ruke ispucale
u rukama uže, zašto?

"Ova grana se čini dovoljno cvrsta".

Prvo

Pišem ti pismo


Previše je svjetala vani
niti jedno ne gleda prema meni
i trebam
se smijati
plakati
tresti
jecati
osjecati
mrziti
letjeti
padati?

Moje ruke su neopisive
moje oci vrisak
tvoji prsti su svjetla
koja nikako da me ugledaju.

Porezao sam se na koplje
probodeno kroz moja prsa
od neke figure koja tvoj lik nosi
i sada krvava želja ispunjava se.

Pretpostavka da sam prestrašen
i da ne znam koje snove u mislima nosim
rješava pitanje sopstvenog postanka
i prihvaljive mržnje koja je tebi dom sagradila.

Dali ce kiša?
Vidim li oluje na horizontu?
Osjećam li hladne noževe samoce?
Mrzim li samoga sebe?

Otvaram li misli samo tebi
ili se ovi stihovi tope u masi tvoje nutrine?

Više nije bitno.

Vrijeme je da udahnem.

Radjanje

Udahni
ispred tebe neonska svjetla zovu radjanje.

Udahni
tvoj vrisak osmjeh za bolno lice majke.

Udahni
tvoji putevi su na pocetku.

Udahni
smrt te proganjati pocinje.

petak, 27.06.2008.

Samotne

*samotna (prva)*

Ona osjeća ljubav
ali nije voljena.
Ona sama korača pustim ulicama
sama broji milionite korake samoće
sama.
Sjedi na stanici i čeka tramvaj
kiša je davno pokrila njenu kosu
kiša je davno pokrila sve njene nade
da če je neko pronači
zagrliti
zavoljeti
povesti kući i ostati sa njom
do kraja vremena.

Sjedi sama u tramvaju
spuštenog pogleda broji
fleke na svojim čizmama
gleda bijele dlanove
krpicom suši vlasi kose.

Dolazi kući
zelenilom iz oćiju promatra sobe
sve je isto
stoljećima
stavlja slušalice na uši
i umire do sljedećega dana.

Jutra sviću svima
njoj sviće samoća
umiva se hladnom vodom
čisto lice nema ko da dodirne
pere zube
bisere nema ko da gleda
veže kosu u rep
kosu nema ko da gladi.



*samotna (druga)*

Novi dani se rađaju
nova čekanja tramvaja
nove samotne suze
nove natapajuće kiše.

Ne želi ustajati sama
ne želi grliti jastuk
jecati na prozoru
vrištati u nebo.
Želi biti zagrljena
da joj kosa odmara na nečijim dlanovima
da njene usne neko sniva
da za njenim dodirom neko žudi.

Milioniti povratak sa posla
nebrojeni izbrojani korak
ulicama čije nebo ne gleda
hodi ka stanici koja vodi njenom bezživotu.

Ovog puta ne čeka sama
neko sjedi na stanici
olovkom crta stabla
spuštene glave
skrivenog lica.

Ona se trese
osjeća nešto što je mislila
da je osjećati zaboravila
njene se zjenice šire
desna šaka grči
prilazi mu
sjeda pored njega
zelenim pogledom promatra papir
pokušava izustiti pozdrav
usne se ne otvaraju,
pokušava izustiti ime
jezik je odavno zapleten.

Sa bolnom grimasom na licu
razmiće usne u dnevnu svijetlost
i ljepotu jutarnjeg pjeva:

"Ja sam ******, i koraćam ovim ulicama
zatvorene duše i zatvorenog srca".

On podiže pogled
vrača papir i olovku u torbu
nesiguran u sljedeći potez
okreće pogled prema njoj
smeđe oći su je presjekle
poklanja joj osmijeh
stavlja ruku na rame i progovara:

"Ja sam Adnan, i moje oći otvaraju dušu".

Misao i shvatanje

MISAO

Koliko sam daleko od raja
toliko sam daleko od tebe
Jedine kojoj zelim dati
da me mrvi
kao suhi komad hljeba
pred budjanje


**************

SHVATANJE

Sam cu sebi biti kraj
u dnu pore na kozi tvojoj
pokopat cu sebe
i svaku drugu patnju
jer je bolje da isceznem sretan
jer je snaznije da isceznem voljen
a da ostanem dio tebe
u pori koze zauvjek dio istog ...bica.

Adria

Nema pretjeranog razmisljanja
kada tvoje ime sjena postane i
izbjegavajuci moje stihove
poput prestravljene macke
kostrijesi se i poskakuje
kidajuci namjestaj i
cupajuci kosu sa tjemena u
kom se prelama jutro.

Ti si mene izbrisala, zaboravila
pokusala odgonetnuti i nisi.
Svoju noc si zamjenila putinjskim suncem
i pomislila da je to bolje.

Podrska u danima
poslije kojih dolazi sutra
tebi osmjeh a meni suze
JA SKUPLJAM TUDJE MORE ADRIA!

Sumoran promjer chevaliera
koji nema kome da ruku pruzi
da me zanese neciji pogled...
...kome sam se ja rodio?

JA DRZIM TUDJI NESPOKOJ ADRIA!
Ne izgovaram tvoje ime, nema potrebe
ti si svoje ime promjenila u zelji
da ovu sjenu izbjegnes, istrgnes iz postojanja
a da ja ne saznam, nikada.

Otisla bez pozdrava
izbrisala sve koje je poznavala
jer nema opravdanja
koje laz moze naciniti istinom, nikada nije toga bilo.

Ti si Adria, spokoj nekoc
mirni odraz bjeline u srebru
a sada tvoj ocaj je logican
vidljiv iz svake pore moga spokoja
miran, sjetan, sretan.

LAKU NOC ADRIA.

Free Hit Counter