Imam li razloga
da se uputim prema onoj
koja mirisom cežnje veže
moju mracnu bit za svjetlo njene nutrine.
Ne znam
zašto je srebreni vrisak
iz svih pora moje kože još
nije stjerao u neki dalji svijet od moga.
Njena aura
kojom me grli
tjera me da skrijem rogove
koje od davnina odbijaše svaku nadu.
Grli me
mislim da izgaram
u tišini rjeci sa usana
u buci srca koje neprestano jeca...
...od srece
Gospode, imaj milosti
i spoji nespojivo
vezi nevezivo
jer je u snovima više gledati...
...ne mogu.
Post je objavljen 29.06.2008. u 00:10 sati.