(Ja sam bijel, iz mojih ociju sjene su nijezne
one zagrljaj poznaju
one rosom bljeste
njih niko ne vidi, sem mene, sanjara ili prokletinju)
Vrijeme je za ljubavnu...
Bijelina snijega
remeti me u mislima,
hladi svaki dodir
između dvije duše tople u krevetu.
Strši ruka iz kose tvoje
ruka je moja
bijela
tvoje oci se rose.
Govoriš mi kako si sretna
ja slušam.
pa grci se moja noga lijeva
dok je stavljam među tvoje.
vitke, simbole ljepote i avetinjske privlačnosti
pred kojom drhtim.
Nema razloga ustajati
nema razloga, uopšte.
bolje je grijati tvoje
kao što ti griješ moje tijelo.
tad shvatim da lice tvoje je
duša moja.
ljepota koju poredim sa zvukom.
španjolskih gitarista
koji sviraju najljepše melodije
tjeraju bubnjice u uhu da lagano plešu .
Volim te iako ne shvatam
zašto voliš mene.
zagrli me
prije nego svijet postane previše okrutan.
Ljubavi
vidiš da te mogu gledati satima.
i ne zasititi se tvog smijeha i usana.
koje se kao valovi razmicu
i pokazuju bijele bisere.
iza koji glas poput pticijeg pijeva kaže
VOLIM TE.
Teško sam opsjednut
cinjenicom naše sreće.
shvatam našu sreću
ali loše misli teške.
Ne tjeram loše misli iza ušiju
one tjeraju mene.
do kada.
ljubavi.
Post je objavljen 09.07.2008. u 22:20 sati.