Walking with Satie

utorak, 27.02.2007.

Powder

Poslušaj opet: Postal service ili originalni spot

Probudih se kao pariški saksofonist
bolnih pristiju, umočenih u Sienu,
s mislima na Marianne.
Tamo su svježe i rahle rali zemlje
za kojim žudi moje korijenje.

Sama sam i tako strašno želim
vjerovati kako mogu biti drugačija:
protisnuta kroz cjedilo promjene
i vlažnosti juga koje obrubljuje prozore.

Ali nisam, to sam samo ja:
ovisna o kontrolnom tornju,
nervozi i titranju srca na 150 mhz.

Odsutnost razuma me užasava,
ali se ne mogu prepusti.
Iz prikrajka bacam se iz tame u san,
neobjašnjivo uživajući u svakodnevnom
padanju nebodera.

Postat ću silueta. Ostat ću jednaka:
zatvorena u svijetu kojeg ne poznajem.
Ali, samo ako nešto ne poduzmem
na putu koji razdvaja na trilijun smjerova.
U potpunom miru koji ja uvijek tu, negdje,
ne mogu izabrati kamo
jer ono ne postoji, samo oči koje promatraju.

27.02.2007. u 22:16 • 42 Komentara • Print • #

nedjelja, 25.02.2007.

Beskrajnost

Poslušaj: Postal Service

Naprijed negdje
stojim pred vama: u masi,
ispružena kao
olovne cijevi,
toksična i masna
od preprženih zvijezda
koje su noćas padale
po mojoj kosi, i licu.
Ulice su mokre poput mjeseca.
Ne treba mi puno da se uspravim
samoća trza sjene
s ruba dana i
Sva se gorčina i cinizam
preliju u šupljine zemlje
Jedino glazba mog bića postaje
svježija i umilnija
Treba mi samo ruka, gola, čvrsta
koja uhvatit će me za gušu vremena
i ubaciti u beskrajnost
ravnolinijskog svjetla
Tako rasut će se nemir
i nestat će sva beskorisna borba
koja se raspršuje i žalosno posustaje
odvojena od sunca i života pod kišom.
Ostaju lica u potpunom srazu
s klaunovskim pokretima
koji rijetko umiru.

25.02.2007. u 23:59 • 13 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.02.2007.

Silencioza

Poslušaj: Bonnie prince billy

Dan je bio dugačak, parada osmijeha i na kraju umor. Raspoloženjima ne pratim vremensku prognozu, uvijek kasnim, trajno neprilagodljiva-relativno neuračunljiva. Bridim od užasa, povremeno. Zatvorim oči i sanjam. Oblaci su nalik na snove obojane gvašem i akverelom. Utiskujem se-nadam se produženom trajanju i što kraćem kružnom kretanju-isparavanju, dizanju, pa ponovnom padanju, isparavanju, dizanju.....u krug, u pičku materinu, u svestranost.

Koliko ti je godina? Koliko ti je godina?
Još nisi shvatila, jebote!!!

Od svih napora najnaporniji mi je boks sa vlastitim mozgom.
Kako god okreneš, završim u komi.

Crtica, točkica, upitnik- to sam ja! Pojačana na 10-etu!

Da sve se ponavlja, dokazujem OVIM

22.02.2007. u 22:10 • 23 Komentara • Print • #

petak, 16.02.2007.

Konzervirani

Pokušaj poslušati: Young Folks

ili Skandinavci- KAIZERS ORCHESTRA

Poplavljena mi je duša
od ormara i ulančanih dolina
Poželim biti Semiramida
Sjedala bih na ljuljački
dlanova velikih kao otoci
Radila fotosintezu i
igrala šah
Moj obličnost bila bi nešto
sasvim novo i beskorisno
Izumila bih gradove-utočišta
za pijune i lovce,
topovi bi im se pridružili nešto kasnije
trajno izbezumljeni
od rušenja svijeta kakvog poznajem
Užurbano je tijelo
koje impregniram
u interaktivnom zatupljivanju
ispred tv-zrcala
Zamišljam kako mi kosa
prolazi kroz zidove
i pravi ultra-ljubičaste ozone
Obavijene oko cjeline
u kojoj sunce utapam u lavoru mlakog dana
Podignem se, ugrijem mlijeko-rižino,
i nacrtam fotografiju gospodina Tofua:

on mršti se jer nemaju ritma:
riječi koje
su na pretekle, zaobišle,
vinule se u nebo
kojem smo stremili.
Krvare mi zanoktice,
ne grizem nokte
neuredno mažem ruke,
hej, krvare mi zanoktice

Atomske centrale nova su pluća svijeta
bojam se u lavandu
u kretanje i gibanje
i pitam se kome je još
poezija donijela kruha?!

16.02.2007. u 20:33 • 25 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.02.2007.

Spavati, sanjati, kao da ništa drugo ne postoji

Ranojutarnja klasika (klik)

Jutro sam započela
u balončić sapunice
nastao u imaginarnom
pranju nakupljenog sanjanja
Ono je zapelo sa škurom robom
Brižljivo je skupljam na istom mjestu
Idem spavati s namjerom
kako sutra pokorit ću dan, sigurno
i električne žice
koje sijeku mi zjenice
u dodiru s morem
Tamo iza skriva se horizont, znam
u horizontu je 7 i 30
i krevet topao od guranja
u njemu ja
koja plutam na valovima
iskrivljenih frekvencija
Teško mi se dići
i odlijepiti od zaljevskog privida
teško mi je popiti kafu,
oprati oči,
izabrati smjer.
Teško mi je ujutro prije 8,
zapravo.

05.02.2007. u 23:35 • 36 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.02.2007.

Detka

A sad malo argentinsko-urugvajska kombinacija: baja fondo tango club

(svakako pokušajte skinuti pjesmu MAROMA)

Ima tu puno trčanja i nekih ulica
slijevanja niz vrpce
one koje se pružaju iz solar pleksusa
treptaj ili dva
klik ili tri
prženje i prebacivanje
i sve češće susretanje drugara vegana
nenasilnih i yogastičnih
uz neke čudne večere
Raspoređeni kao apostoli
guramo svoje brokule
i komadiće srca
kao žvakaću
razvlačim misli
sve do latino književnosti
pred kojom padam ničice
Sjećaš li se moj Pessoa
Tjeskobe uzavrelog grada
kad mi je bilo sedamnaest,
a ti si došao nenajavaljen
i uvukao mi se pod ljepljive prste
u tristo godina stare gradove
Marquezovih prašuma
u kojima mi je kosa rasla
stoljećima, a tijelo treptalo
kao iskrivljeni neboderi Kuala-Lumpura,
psi i djevojčica u pustinji,
prsti ljepljivi od ljepljivog grada
kojima htjela sam dodirivati tijela
i biti dodirnuta, bar na jednu noć.

Kao ovu noć.

Prsti ljepljiv,
usta proždrljiva
srce nestabilno
tijelo podatno,
za noć u kojoj nastat će
gradacija ranojutarnje kafe.

3 dana to go...

04.02.2007. u 23:49 • 19 Komentara • Print • #

subota, 03.02.2007.

Bee man

Ovaj put slušaj: ms john soda

Uguram se u plavetnilo
tik do žutila
koje obespravljeno prisvajam
Ulice su raskopane
u širinu stopala
i srž zemlje bridi oko
tijela,
a zastave koje nepomično
lelujaju tamo gdje ne bi trebale biti
naznaka su zvjezdanih noći
drugačijeg proljeća
onoga koje se prepoznaje po svizcu
Ja volim zečev i kupus
koji raste na nemogućim mjestima
volim zapletene morske struje
mijenjam im smjer
dok plutam kao spužva
natopljena mokrim teretom
upijena u sol

Do naših obala
plutaju grane
i sjećanje na zelenilo
koje smo obujmivali golim rukama

Sad, ponekad, moje sjećanje
seže do telefona kad zovem te
da te podsjetim na
bicikle kojima smo se razbacivali
po okolišu,
uvježbavali osobne monodrame
i još osobnije disanje
jesmo li se dovoljno uvježbali za život
ili su pčele bile u pravu?

03.02.2007. u 22:46 • 17 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.02.2007.

Vokativ girl

Uz čitanje je obvezno slušanje explosion in the sky (klikni) , inače
MIČI SE S MOG BLOGA :p

Mokri sam pločnik
i klicanje
Ja sam svakodnevno
padanje s oblaka
Urasli nokat u bolno meso
Žuljam se
Smijem se
Žica sam, žlica i preoksid, vodikov
Budha mi spava na dlanu
neboderi voze slalom
Djevojko, kažem sebi
Djevojko, ti si ukupnost
kabela koji u svakom trenu
mogu pregoriti
Djevojko, sa zidova
padaju boje, a ti ih ližeš kao
da padaju atomske bombe
Skuhala sam čaj,
i kukuljice isto,
napinjem se u luku
djevojko, kažem sebi
ti ne znaš da si i jedno, i drugo i treće,
jer nikad nisi samo jedno.

A onda sam se probudila kao Budhina majka
misleći da biti majka
znači biti ja.

Sjebala sam si identitet,
krcnulo mi je pregnuće.

I dobro je...
režu se čvorovi,
raspinju se šatori,
ližu se planine,
šaraju se gradovi,

jede se tofu!

Sretna sam, zapravo!

01.02.2007. u 22:02 • 15 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>