Ovaj put slušaj: ms john soda
Uguram se u plavetnilo
tik do žutila
koje obespravljeno prisvajam
Ulice su raskopane
u širinu stopala
i srž zemlje bridi oko
tijela,
a zastave koje nepomično
lelujaju tamo gdje ne bi trebale biti
naznaka su zvjezdanih noći
drugačijeg proljeća
onoga koje se prepoznaje po svizcu
Ja volim zečev i kupus
koji raste na nemogućim mjestima
volim zapletene morske struje
mijenjam im smjer
dok plutam kao spužva
natopljena mokrim teretom
upijena u sol
Do naših obala
plutaju grane
i sjećanje na zelenilo
koje smo obujmivali golim rukama
Sad, ponekad, moje sjećanje
seže do telefona kad zovem te
da te podsjetim na
bicikle kojima smo se razbacivali
po okolišu,
uvježbavali osobne monodrame
i još osobnije disanje
jesmo li se dovoljno uvježbali za život
ili su pčele bile u pravu?
Post je objavljen 03.02.2007. u 22:46 sati.