Walking with Satie

nedjelja, 25.02.2007.

Beskrajnost

Poslušaj: Postal Service

Naprijed negdje
stojim pred vama: u masi,
ispružena kao
olovne cijevi,
toksična i masna
od preprženih zvijezda
koje su noćas padale
po mojoj kosi, i licu.
Ulice su mokre poput mjeseca.
Ne treba mi puno da se uspravim
samoća trza sjene
s ruba dana i
Sva se gorčina i cinizam
preliju u šupljine zemlje
Jedino glazba mog bića postaje
svježija i umilnija
Treba mi samo ruka, gola, čvrsta
koja uhvatit će me za gušu vremena
i ubaciti u beskrajnost
ravnolinijskog svjetla
Tako rasut će se nemir
i nestat će sva beskorisna borba
koja se raspršuje i žalosno posustaje
odvojena od sunca i života pod kišom.
Ostaju lica u potpunom srazu
s klaunovskim pokretima
koji rijetko umiru.