Stazom sjećanja
Kad smo stigli na stazu, prvo sam morala piškiti, jer znam koliki nas napor čeka.
I onda smo krenuli ...
... i odmah sreli nju, Lavu, pravog ridgebacka. Malo sam bila ljubomorna, jer ju je Miško znatiželjno pogledavao.
Kad smo se konačno odlijepili od Lave, zapeli smo uz brdo ...
... pa još uz brdo, uz kamenje ...
Ponekad sam Miška čekala, jer fotkao je ...
... stalno se okretala za njim ...
Na samom vrhu, Miško je učinio ovaj umjetnički klik... he he ...
Dok smo se spuštali vraćajući se, sreli smo nju, trkačicu i Miškovo je srce jače zakucalo!
Ljepotica se zaustavila, mazila me, razgovarala sa Miškom o trčanju, ali i o meni!
Zatim je trkačica krenula dalje, a mi niz brdo, prema kući.
Uhhhhhhhh ... predugačka šetnja! Zar nije ljepše ležati na krevetu?
|
