nešto ne baš sasvim osobno...
utorak, 29.03.2005.
15. DAN
|
Ovog dečka znala sam tada već dulje vrijeme. Neću sad u ulazit u korijene našeg poznanstva, jer mislim da su fakat nebitni. Da se vratim taj dan…izašla sam van sa svoje 4 «novopečene» frendice tamo di smo i uvijek išle(a začudo nije X mjesto). Sjedie smo za stolom za kojim smo i uvijek sjedile, bio je to jedan najobičniji izlazak, ali…shvatila sam jednu stvar, makar to nije prvi put da sa se razočarala…u kome?! U našem, tj. mojem prekrasnom ženskom rodu. Kad sam već skrenula s teme….ja sam trebala biti muško. Nekako sam drugačija od ostalih žena, nije to moj skromni zaključak, nego ono kaj slušam već pitaj boga kolko godina. Od uvijek se više kužim s dečkima, počevši od nogometa na igralištu preko svega ostalog do danas. Oni su nekako prirodniji, nema glumatanja, reći će ti ono kaj misle… ja znam da bi moj buraz i moji «dečki» mogli ubit za mene, a cure…0 bodova! Tu počinje ova priča o «izdaji» koja to zapravo nije ali neznam kako da to drugačije nazovem. Dakle, mi tamo u tom bircu sjedimo za stolom i došla naša 2 poznanika s još njih 3, svi od reda najmanje 2 god. stariji od nas, a tada je to bila dosta velika razlika(14:16,17,18…). Kao što sam već rekla bolje se snalazim u muškom društvu, tako ja počela pričat s njima o nogometu, formulama, i ostalim bliskim mi temama, a moje frendice su iz neznam kojeg razloga i neznam zaprao uopće gdje, otišle. Onak bez da su rekle gdje idu i da uopće negdje idu i ostavile me samu s 5 tipova koje sam neke prvi put vidjela. I onda su to frendice..to me jako povrijedilo, jer uopće ne želim zamišljat kaj mi se moglo dogodit, 5 tipova je ipak jače od jedne male 14-ogodišnje djevojčice. Čini se glupo, zapravo i je, ali mene se to jako dojmilo i od tada mi se još više pokvarila percepcija ženskog roda kao takvog. No da se ja vratim na temu…taj dečko me zamolio da se malo maknemo od stola jer da moramo nešto razgovarati, rekao mi je da se jako sviđam njegovom frendu i da kaj ja mislim o njemu. Taj njegov frend mi je bio samo jako simpatičan, ali i se nije sviđao niti išta. Pošto sam ja tada bila već dosta(za svoje godine) popila, a dijete i alkohol baš i nije dobitna kombinacija. Onda mi je počeo davat neke komplimente i tako…zabrijali smo! U tom trenutku doletio je taj njegov frend o kojem mi je govorio, a ovaj mu je samo reko..sorry buraz, i meni se sviđa. Nakon toga došao je i treći frend i reko da ne može vjerovat, da je on htio bit sa mnom i neš počeo srat ovom mom, a ja sam ih svu trojicu stjerala u k…i otišla, ali je ovaj moj došao za mnom i ispričavao mi se fakat dugo. Ma dobar je on dečko. Viđali smo se tada često, al onda se nismo vidjeli negdje godinu dana sve do prošlog ljeta, radio je blizu mjesta gdje sam i ja radila, pa samo se nekoliko puta sreli u busu i razmijenili br. Moba i dogovorili da ću mu se javit pa da ćemo na kavu, ali…prošlo je već 8 mj. a ju mu još nisam poslala poruku..nekako mi se ne da opet samoj sebi potvarđivat onu «…sve vrti se u krug!». Al vrlo vjerojatno ćemo se opet negdje sresti…BROJ 15 - Slaven(07.06.2002) |
- 18:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.03.2005.
14. DAN
|
Ovaj dečko mi je nekako prirastao srcu, iako nije bilo praktički ništa između nas uvrstit ću ga ovdje. prvi puta smo se vidjeli tamo u starom dijelu grada gdje smo izlazili, bio je petak. On i njegovi frendovi sjedili su stol do našeg i znam da je bio pijan. Nešto mi je govoroi, ne mogu se sjetiti točno što, al znam da mi je bilo jako simpatično to što mi je goorio i da mi je njegov frend mahao u stilu "nemoj ga slušat, pijan je". Kada su odlazili dao mi je pusu u lice ili u čelo, ne mogu se sjetiti bilo je to davno. Jako mi se vidio, je bio jako sladak i imao je lijepe plave oči i kovrčavu kosu. Dva dana nakon toga sreli smo se, a gdje drugdje nego na onom X mjestu. Bili su tamo on i isti onaj frend koji mi je mahao dva dana prije. Njegov fred mi se počeo nabacivati, ako to možemo tako nazvati s obzirom na našu dob tada, a ja i on, "moj plavooki" smo se samo pogledavali i smješkali se jedno drugom. Njegov frend, marko, uzeo je moj br. Mobitela i počeli smo se dopisivati, ništa specijalno s moje strane, al on je jasno dao do znanja da bi nešto htio samnom. Zapamtila sam jedan kompliment koji mi je dao i još dana danas ga se znamo sjetit i slatko mu se nasmijat! Glasio je ovako:» nadam se da se nećeš uvrijedit ali moram ti reći da imaš lijepo oblikovano poprsje. « =) to je prvi i zadnji puta da mi je to neko rekao, jer…to zaista nije tako! Uglavnom, saznala sam da oni ide u školu koja je u istoj zgradi gdje i moja i tako smo se viđali svakodnevno, a meni se sve više sviđao moj plavooki. Nakon što sam odbila marka više me nije pozdravljao ni ništa, sam me odmjeravao, što i danas radi. Ja sma se pomirila s činjenicom da neće nikad biti ništa(a i bila sam u pravu), jer ipak su bili best frendovi. Nakon nekog vremena on me nazvao, nisam mogla vjerovati, bila sam presretna! Taj prvi put pričali smo negdje 2-3 sata, svirao mi je gitaru preko telefona, i sjećam se da mi je rekao da mu je žao što ona pusa nije završila negdje drugdje… i tako, čuli smo se još par puta i pričali jako dugo, «prohodali» smo, ali se nismo mogli vidjeti jer sam ja bila stalno doma zbog već spomenute nezgode. Rekla sam mu da sam odbila njegovog frenda, nije znao za to i od tada je razgovarao samnom nekako drugačije, rezerviranije… kada sam jednom prilikom došla u školu nešto odgovarati, on je naravno bio s markom u društvu i samo smo se pozdravili, onako bezveze, bok-bok. Isti dan me nazvao i rekao da kao ne možemo više biti skupa…pitala sam zašto, ali nisam dobila nikakav konkretan odgovor, a nije ni važno! Još uvijek se viđamo, gotovo svakodnevno, pogotovo od kad je s jednom prvašicom iz moje šk. Danas se više ni ne pozdravljamo, glupo, ali eto…kako je pao prvi razred, on i marko prestali su biti najbolji prijatelji. BROJ 14-Dominik(21.05.2002-1.06.2002) |
- 00:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 22.03.2005.
13. DAN
|
Treba li uopće spominjati gdje smo se upoznali… imao je plave oči, ili zelene…onako reperski obučen, nosio je maramu na glavi, i bio je ćelav. Bio je dosta nabildan, trenirao je boks, i bio neki prvak hrvatske. Sjećam sa da je on uletio meni, tj. moju frendicu je pitao za mene, kao što sam već rekla tako se to tada radilo. Bili smo skupa tu većer i on je zabrijo da smo zajedno il tak neš, makar smo se vidjeli onak sve skupa 3 puta, s ti da ja 2 mj. nisam išla nigdje iz kuće, jer sam imala jednu nezgodu. Al dobro, kad je on već tako mislio, poštovat ću njegovo miljenje…BROJ 13- Ivica B.(14.4.2002-07.06.2002) |
- 22:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.03.2005.
12. DAN
|
Još puno puta vračat ću se na ono već puno puta spomenuto X-mjesto. Hm…glupo je što uopće ovdje spominjem ljude koje sam vidjela jednom u život, i stavljam ih u istu košaru s onima koji su mi svojevremeno bili sve…al kaj se može «život je kurva»! bio je ono, prosječan, tamnoput, smeđa kosa, smeđe oči, bio je frend sada bivšeg, tada budućeg dečka moje frendice…i to je sve…BROJ 12-Ivan(31.3.2002) |
- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.03.2005.
11. DAN
|
Ovo je jedan od lošijih primjeraka. Bilo je to vrijeme intenzivnih izlazaka subotom u stari dio grada. On je bio dio ekipe s kojoj smo se tada družile, kako smo završili skupa neznam, on je tipičan primjer broja, nisam sigurna ni kako mu je pravo ime. Kako izgleda…znam da je imao zelene oči, i svijetlo smeđu kosu, kada bi ga srela sad negdje mislim da ga ne bi prepoznala, jer ga nisam vidjela valjda 3 godine…a nije ni važno….BROJ 11-Čičo(23.02.2002) |
- 16:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 19.03.2005.
10. DAN
|
Neko je jednom izjavio-čudni su putevi tvoji!(misleći pritom na mene). Nema to sad veze s ovom pričom, al eto kad sam već dobila inspiraciju! Al kad malko bolje promislim možda i ima…hm… Imam neku teoriju da je život-krug! Da šta god napravimo, gdje god bili opet ćemo se naći tamo, slučajno ili namjerno…kako sad to?! Ne znam kako bih vam moja malenkost mogla pojasniti tu glupost koja se nalazi u mojoj glavi. A probat ću…ljubav na primjer, imaš nekoga, nije važno kada, nije važno koliko dugo…i dođe kraj, jer svemu dođe kraj, nema vječnosti, ne postoji zauvijek, nema beskraja…i misliš da ćeš patit vječno, izgubiš svaku nadu da će se vratiti to što si imao, iste osobe, isto mjesto, isto vrijeme. I prođu tako godine, polako zaboravljaš što je bilo…i onda, odjednom, kao da si opet na početku. Sretneš nekoga, neko nešto kaže, napravi i evo…opet isti ljudi, isto mjesto, isto vrijeme. Opet ista patnja, opet ista bol…sve si to već proživio i proživljavaš opet. I to ne jednom, tako je stalno…uvijek se vraća nešto što je bilo..kao deja vu! Razmišljam, što bi bilo kad bi mi prva prava ljubav bila i zadnja…da, bilo bi to lijepo, ali mislim da smo tada bili premladi za razmišljanje o tame da li ćemo si biti i zadnja. A sada, sada bi se već dalo o tome razmišljati i razgovarati…ali još nismo došli na tu temu! Dakle…ovaj, je dečko moja prva, onako prava ljubav, za koju smo mislili da nikad neće prestati…bili smo u pravu! Oprostit čete što će ovaj post biti nešto duži, ali ovaj dečko nije vrijedan samo spomena! Upoznali smo se slučajno, kad bolje pogledam…sve što mi se dogodilo, dogodilo se slučajno! Da li sam i nastala slučajno?! Ja i frendica sjedile smo na jednom zidiću u starom dijelu grada. Prolazila su neka dva dečka i nešto nam dobacila, a ja ko ja odmah uzvratila i tako smo započeli neki razgovori pozvali su nas da odemo s njima do njihove ekipe, koja je bila otprilike 20 koraka udaljena od mjesta gdje smo mi sjedile. Njih otprilike 6 je sjedilo na 2 klupice i cugalo, među njima i on, i baš tada mu je bio rođendan, mislim cugali su povodom njegovog rođendana. On je bio visok crni dečko, faca među svojima, točno godinu i mjesec dana mlađi od mene, ali je po stavovima, ponašanju i razmišljanjima bio daleko ispred svojih vršnjaka. Sjećam se, bi je to 2.3, subota, bilo je dosta toplo za taj dio godine, imao je na sebi dres, neki košarkaški, ne sjećam se točno koje boje, al da njega pitate, reko bi vam. Zna točno kako smo bili obučeni i on i ja. Znam da su me on i njegov frend Stipe pratili na tramvaj, dok smo čekali tramvaj kupovao je pljuge na kiosku i kupio mi je kaugumu, još uvijek imam omot… razmijenili smo brojeve mobitela, ali nismo ni slutili da bi moglo biti išta. Čuli smo se svaki dan i pričali po 2-3 sata, stvarno smo se super poznali. Ne bih sad razvlačila na dugo i široko kaj smo sve proživjeli, al mogu reći da mi je ta veza bila ono što sam uvijek htjela imati, ono što svatko želi imati. Ali to nisam shvaćala, bila sam dijete i sve mi je to bilo nekako….dječje, mislila sam samo na sebe, a sad mi je žao…jer sam ga zbog tog i ostavila, zbog svoje pohlepe. I žao mi je što sam shvatila onu Voltairovu "velike boli plod su naše neobuzdane požude" Htjela sam imati sve i svakog, pa i njega, istovremeno, ali sam bila dovoljno razumna da shvatim da bi neko zbog toga mogao jako patiti. I ovako smo, oboje, ali…puno puta sam se pitala, što bi bilo da ga nisam ostavila, bi li još bili skupa?? Možda, vjerojatno… da smo se bar kasnije sreli!! Čudo je to što se ja uopće ne sjećam našeg prvog poljupca, gdje je bio i kada, ne znam… i zbog tog mi je beskrajno žao! Nedavno mu je bio rođendan i esemesala sam mu ovo…»laž je da nikad ne preboliš nekog tko te ostavi, jer kad prestaneš voljet sve se to brzo zaboravi, laž je da preduge su noći kad si napušten i sam, evo godine su prošle, a ja o tebi ne razmišljam. Samo ponekad na tvoj rođendan ja osjetim da nemam nikog. Laž je da živjeti nećeš moći, sve su to lažne zablude, uvijek će nova ljubav doći, vrijeme i stari prijatelji. Kad me pitaju za tebe više mi glas ne zadrhti…samo ponekad na tvoj rođendan! » to ga je ostavilo bez daha… i jako mi je drago što on razmišlja na isti način ko ja…a to je uvijek tako bilo! Naš odonos danas, i svih ovih godina koje su prošle, je jednostavno…nemam pravu riječ! Ostali smo jako, jako dobri i još uvijek si možemo apsolutno sve reći…kao nekada! Jedino što još mogu reći je…."žao mi je što nismo pokisnuli zajedno!" BROJ 10 – Marko A.(04.03.2002-02.07.2002) |
- 03:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.03.2005.
9.DAN
|
Opet ono isto, već pomalo dosadno X-mjesto. Visoki crni dečko, znamo se iz škole, on je tada bio best frend moje frendice iz razreda, i iz iste ekipe kao i «Broj 8».ne sijećam se točno kako je sve to bilo i kako smo završili skupa. Vjerojatno je pito moju frendicu za mene, to je tako išla tada, kad smo bili dijca! Sve u svemu, ništa posebeno, još uvijek se sretnemo u školi i na «bok» smo. BROJ 9-Marko-Ceta(03.03.2002) |
- 23:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 16.03.2005.
8. DAN
|
Ovo je jedan od rijetkih primjera ovakvog dečka. Bilo je to na istom onom X-mjestu i isti onaj dan kada me «Broj 5», ostavio, zapravo dan poslije. To je više bila kao neka osveta il tako nešto…al znate ono- ugodno s korisnim!! Bio je sitan, i još je, ali presladak, ima zelene oči i crnu kosu, puna usta. Da nije tako niski bio bi pravi maneken…al ni Tom Cruise nije ništa viši od njega! Bilo je to, kao i većina ostalih, za jednu večer, al… njegov odnos prema meni nakon toga, to mi je nešto kaj me se fakat dojmilo. Evo dat ću vam samo jedan primjer. Bilo je to sad prije jedno mjesec-dva. Hodam ulicom, on isto, al prema meni, odmah sam ga skužila, al sam mislila da me se ne sjeća, jer se fakat dugo prije toga nismo vidli, pa se nisam obazirala, al on ko on…odmah je skočio «hej, pa di si ti, nisam te vidio 100 godina…bla, bla, bla» izljubio me, izgrlio, pričali smo negdje 20-tak min. makar znam da vjerojatno ne zna kak se zovem, al nije bitno..namjera je ono kaj radi razliku između ljudi, a ne ime. I to mi je fakat super…BROJ 8-Zoky(24.02.2002) |
- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 15.03.2005.
7. DAN
|
Ovog sam upoznala, ni više ni manje, kod sebe doma! Heh, da ovaj, kao i većina ostalih, nije ništa drugo nego ime pridruženo broju. Poljak, plave oči, smeđa kosa, bio je reper, pa neki šminker, a sad je nešto između. Živio je u poljskoj, al se prije 2 godine doselio natrag u našu nam dragu…i krenuo u našu školu, sad je razred preko puta našeg, i nismo ostali u nikakvim odnosima. Ne sjećam si kad smo si rekli bok, što ja smatram izrazito primitivno i glupo, jer smo si bili čisto ok prije. Bila sam mu narihtala da zabrije s jednom mojom frendicom. Al dobro, lagala bih kad bih rekla da mi je stalo…nije…BROJ 7-Jan(03.01.2002) |
- 21:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.03.2005.
6. DAN
|
Ko bi sada pomislio da smo mi nekad bili skupa. Dečko iz kluba. Svijetlo-smeđa kosa, plave oči, fenomenalno razvijen. Trenirao je, i još trenira, jedno 3 godine dulje od mene, i svi smo ga gledali ko nekog boga! Svidio mi se čim sam ga ugledala, bilo je to tamo negdje u 7-8 razredu osnovne, ali hrabrosti za ulet skupila sam nešto kasnije, ali samo malo kasnije. Dao mi je broj mobitela i značajno mi se nasmiješio, sjećam se bila je srijeda, zadnji trening prije zimskih praznika. Uvijek sam čekala pravi trenutak za takvo što i osiguravala se da se ne bi osramotila…ah! =) i tako znam počeli smo se dopisivat tako da sam mu čestitala Božić. Kakvi su to bili dani, kad smo bili «mali», a glumili neku ozbiljnost. Prvi poljubac bio je u ponoć, na tulumu koji sam radila za novu godinu. Ta večer je bila ok, al naša veza nije bila ništa zanimljivo, shvatila sam da sam upoznala jednog fenomenalnog frenda, ali nisam znala da ćemo postat tako dobri prijatelji. Sada smo više ko braća. Mi unutar kluba, nas 10-tak(nešto manje), je ko obitelj, sve prolazimo skupa, baš sve, i volimo se ko obitelj. Što će reći da ga volim, volim ga onako bratski. A u to sam se uvjerila nedavno, također na mom tulumu, htio me poljubit, i je…i to je bilo toliko toplo i prijateljski da vam ne mogu opisati! Ta gesta mi jako svidjela, jer sam shvatila koliko smo zapravo povezani…bar sam ja to tako shvatila! On je, tada, kada smo bili mali, više bio neki pojam, i zato je sve to i bilo. Čim sam ga uspjela dobit, bio mi je dosta! Žao mi je što ga moram staviti ovako pod broj, ali broj je samo kao jedan od onih mojih….BROJ 6-Ivan(01.01.2002-11.02.2002; 06.01.2005) |
- 00:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.03.2005.
5. DAN
|
Nova sredina, novi ljudi…izlasci učestali, na tzv. X mjesto. Tamo je sve zapravo i počelo. Dečkić, mali, sladak, sitan…baš po mojoj mjeri. plava kosa, plave oči. Parijaner…svi smo se tada palili na paritjanere. Ovaj je bio nekako drugačiji…nisam slutila da bi se to moglo tako oduljiti. Nije to bilo nešto naročito dugo, ali bili smo djeca i sve iznad 2 tj. bilo je i previše! bili smo si super, super smo se slagali, iako nije sve to bilo baš previše vjerno, ali…bili smo djeca! I da, voljeli smo se…onako dječje! tada, u tom razdoblju shvatila sam razliku između voljeti i ljubiti…koliko god tada bila mlada, shvatila sam…i dobro da jesam. Poštedila sam se mnogo suza! On je mene ostavio s objašnjenjem da me ne želi više varati. Nije mi bilo svejedno, ali nisam plakala, znala sam da to radi, a znao je i on da je to bilo uzajamno. Od tada, viđali smo se redovito, na istom onom X mjestu, i koji put smo izašli i van skupa. Ostali smo prijatelji. Onda smo jednog dana jednostavno prerasli takve stvari i to X mjesto. Svako je otišao negdje na svoju stranu. Koji put ga sretnem u gradu, evo zadnji put je to bilo negdje prije božića. Ostao je partijaner, i nekako mi se čini da je totalno propao, a čula sam i da je pao razred, a bio je vrlo dobar učenik…kako god bilo…bila su to lijepa 3 mj. BROJ 5-Kiki(13.11.2001-23.2.2002) |
- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 12.03.2005.
4. DAN
|
Po prvi puta suočila sam se sa pojmom- neuzvraćenih osjećaja! S moje strane. Mislim da sam se ponijela totalno glupo, ali… nikad prije nisam bila u takvoj situaciji i još uvijek sam bila dijete. On se jako zaljubio… «vozala»,makar to nije pravi izraz, sam ga 2 tj. i onda jednostavno rekla da je gotovo da imam drugog. Sjećam se da su mu počele ići suze, a ja sam se samo okrenula i otišla. Bilo mi je to nekako smiješno. Svašta je poslije pričao okolo, što mislim da totalno nije u redu, molio me da ponovo budem s njim… čula sam da je bio s nekoliko cura odjednom, i s jednom je bio jako dugo, godinu i nešto, ako ne i više…želite znati kako se zvala - kao i ja! Ali ni približno nije izgledala isto…BROJ 4- Ivan(5.11.2001-25.11.2001) |
- 17:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
3.DAN
|
7 dana…zadnjih 7 dana. Bilo je slatko! Još danas ga volim sresti i popričati s njim. Mali je sladak…godinu dana mlađi. Tamnoput, smeđa kosa, velike smeđe oči… Frendica je tupila da sam se zaljubila, mislim…možda i jesam, ali…to nikako nisam smjela priznati, jer jedno od pravila je bilo: ne smiješ se zaljubiti. A sada ionako nije važno…a nije bilo ni onda! Ja sam njemu bila onaj br.1… da li sam mu ostala broj…ne znam, glupo je pitati nakon toliko godina. A prije me iskreno nije ni zanimalo. Sve u svemu, bilo je kratko-slatko, ah… pa bili smo djeca. Dakle, BROJ 3- Nikola (26.8.2001-01.09.2001) |
- 00:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 09.03.2005.
2. DAN
|
Da..bilo je to zanimljivo ljeto. Nakon prvog brzo dođe i drugi…Nijemac. Nije bio naročito zgodan, ali imao plavu kosu i plave oči…dobro zapamtite to-PLAVA KOSA ili PLAVE OČI! A možete i oboje, sad svejedno…već na početku nekako sam znala tko me najviše znanima…tko ima tu prednost. No dobro! Vratimo se na temu. Bila je to neka fešta, nešto i ništa, lagao je za godine, a i ja sam…rekao je da ima 16, imao je 19…BROJ 2-Albert(05.08.2001) |
- 19:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 02.03.2005.
1.DAN
|
Kažu da je prvi uvijek onaj najdraži. Nije… Kažu da se prvi uvijek pamti. Sve ih pamtim… Bio je rođendan moje prijateljice. River, diskoteka. Imao je…kosu obojanu u crveno, oči-zelene, koju godinu stariji od mene-mislim 3. Dan poslije, znao je, ali nije se sjećao kako izgledam. Bratić rekao da sam to ja. Još danas se pitam…zna li tko sam kad me ljeti vidi. On je bio jedan od onih tzv. ženskara…u svakom slučaju-dobro mi je došlo, jer tada je bilo već krajnje vrijeme! Njemu sam ja Bila samo ime…broj…jedna u nizu. Kao što je on sada meni- BROJ 1-Dario (22.07.2001) |
- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||