nešto ne baš sasvim osobno...
subota, 30.04.2005.
20. DAN
|
Počelo je dugo očekivano ljeto. Posljednji izlazak na X mjesto prije odlaska na more. Kako izgleda, ne sjećam se. On je bio frend broja 18 i snjim je i došao tamo i preko njega smo se i upoznali. Imao je tada 19 godina, ali je izgledao dosta mlađe, ali kako, to se ne mogu sjetiti. Znam i da jebio onako slatko-zgodan, ali me muči to kako se nikako ne mogu sjetiti izgleda… bili smo tu večer zajedno, onako bez veze, jer je on bio ljut na svoju curu, ja na broj 18 i tako.. više se nikad nismo vidjeli… BROJ 20 - Hrvoje(07.07.2002) |
- 01:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.04.2005.
45. DAN(2 years ago)
Kažu da slika vrijedi tisuću rijeći! a ja ih ionako više nemam.................................................  Ljubav se rodi, živi i umire u očima. W.Shakespeare BROJ 45 – Mladen(25.04.2003-25.09.2003; 01.01.2005) |
- 01:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 19.04.2005.
19. DAN
|
(mojoj dragoj prijateljici Matei) Krug i kružnica. Dva različita pojma. Kada kažem krug, u smislu život je krug, zapravo mislim na kružnicu. Je li to sad bitno ne znam, ali mislim da vas je većina shvatila što sam zapravo htjela reći. Nedavno smo u školi učili nešto nad čime sam se ja jako zamislila. Vratit ću se na nešto o čemu sam već govorila. Sve vrti se u krug…bilo bi to moje poimanje života. Krećemo se kružno, putujemo ka cilj, a ne znamo gdje je on zapravo, postoji li uopće i što je on zapravo. Je li cilj vrhunac ili kraj?! Život kao život svih ljudi na ovoj planeti, shvatila bi ovako…niz koncentričnih krugova, odnosno kružnica. Intenzitetom života naši krugovi se šire, brže ili sporije i..dolazi do ispreplitanja sa tuđim krugom, s tuđim životom. Kako putujemo kroz život dekor se mijenja, a bit ostaje ista, a krugovi se šire sve više i više dok ne budu toliko široki da se više nećemo moći vratiti na ono »mjesto« gdje smo već bili, a tada to više neće biti potrebno, jer umiremo. S krajem života krug se prestaje širiti. Da li on ostaje ili nestaje, ne znam… ako neko zna neka mi javi! A sada prava tema…naravno kao i svaka druga moja priča i ova ima veze s tim prokletim krugom! No dobro… Ja i moje dvije prijateljice izašle smo van, bilo je ljetno vrijeme i bio je dan. Uglavnom smo se dosađivale u istom onom bircu u starom dijelu grada. Komentari su bili da su oko nas sve neki bezveznjaci, i da je stvarno dosadno, što je i bilo, htjele smo otići ali u tom trenutku zapela nam je za oko grupica tipova, oni su odlazili, ali mi smo bile uvjerene da će se vratiti, i bile smo u pravu. Kako smo im točno uletile ne sjećam se, znam da su oni sjedili na jednom kraju a mi na drugom i da su me ove moje dvije natjerale da iskoristim svoj »šarm«. Milim da sam rekla nešto tipa »mojim prijateljicama i meni je malo dosadno, a vidim da ni vama nije ništa zabavnije pa ako bi mogle doći sjest tu kod vas…. « nije to baš tako lijepo zvučalo, ali nešto u tom smislu je bilo. Dobar ulet za petnaestogodišnjakinju! I tako bilo je baš zabavno tu večer, zvali su se Igor(o njemu nešto kasnije - dan broj 32), Fabris, Denis i Nino. Svi smo razmijenili brojeve, a ja sam se skoro svakodnevno čula s Igorom i s Ninom. U ovom trenutku zanima nas ovaj zadnji. Imao je kovrčavu kosu, plave oči, oblačio se onako skaterski, sve smo se tada jako »palile« na to, ličio je malo na Froda iz lotr. Počeli smo izlaziti i bili smo skupa do kada je on otišao na more. Sjećam se da mi je rekao da me voli, onako totalno neočekivano… Makar smo se »dogovorili« da smo skupa i preko ljeta i da ćemo se vidjet kad se oboje vratimo, ali…više se nismo vidjeli, a nismo imali ni neku potrebu. No prije nekoliko mjeseci dogodilo se nešto zaista čudno. Chatala sam s jednim frendom i došao neko s nadimkom »nisam ja«, kako ja volim ovako malo zezati ljude, pitam ja njega »a tko je ako nisi ti?« ili nešto u tom smislu..i kako se rasprava nastavila zaključili smo, tj. on je zaključio tko sam. Oboje nismo mogli vjerovati, i kaj je najbolje ni on nije izbrisao moj broj niti ja njegov. I tako dogovorili smo se za cugu, postao je šminker, iz onog malo bucmastog dečka razvilo se nešto nabildano, ne baš jako, onako taman. Još uvijek je imao onaj svoj isti malo glupavi smisao za humor… Taj prvi put kad smo se našli htio je zabrijat samnom, ali ja nisam htjela, malo sam ga htjela pržiti, zanimalo me dal će se opet javiti! Naravno da je, vidjeli smo se na mjestu gdje sada kada smo malo stariji izlazimo, izašli na cugu još jednom, a da li smo se poljubili?! Jesmo. Makar smo rekli čujemo se opet niko nikom… Vjerojatno ćemo se opet sresti tek za dvije godine…. BROJ 19 – Nino(26.06.2002-07.07.2002; 10.07.2004; 12.07.2004) |
- 22:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.04.2005.
18. DAN
|
Ovaj dečko je meni osobno dobar prijatelj. Ima smeđu kosu, smeđe oči, nije ništa posebno zgodan, ali je nekako neobično drag i dobar, bar prema meni. Ide u školu ispod moje, upoznali smo se preko moje frendice iz razreda. Na početku smo bili super prijatelji, ali bilo je tu nešto malo, malo više. Tada smo još uvijek izlazili na X mjesto i tamo smo se prvi put i poljubili. Svirala je neka lagana pjesma i zamolio me za ples…mislim ček da je to bila Marina od Prljavaca. Bez obzira na to ostali smo dobri. On je i nakon toga nekako indirektno pokazivao da mu se sviđam, makar ja nisam htjela vezu, jer sam ih onda imala i previše.=) Otišli smo na more, čuli se redovito, a kada je opet počela škola, nekako sam se odvažila i pristala. Mogla je to biti lijepa veza, ali već znate da je u priču uletio broj 17… znam da sam ga jako povrijedila, nije čak ni htio razgovarat samnom neko vrijeme, bilo mi je jako žao al već znate da onda nisam mislila na nikoga osim na samu sebe. Sada smo dobri prijatelji, kao što je to bio i kad smo se upoznali…BROJ 18 – Filip(23.6.2002;12.7.2002; 19.9.2002-24.9.2002) |
- 19:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.04.2005.
17. DAN
|
Ovdje se priča počinje komplicirati. Većina toga što se događalo nekako je vezano, zapravo nije vezano nego se isprepliće…valjda ćete shvatit…hm, to je ono razdoblje života kada ti se toliko toga događa, a ti misliš da je sve to jako, jako važno i da si ti jako, jako važan cijelom svijetu i da se sve vrti oko tebe…kad samo malo porasteš shvatiš da bi svijet bio savršeno jednak i bez tebe… Kako sam samo bila zaljubljena tada, ali u koga?! Vjerojatno jedino sama u sebe…da to je to, nisam marila ni za koga, osim za sebe, a to mi se, kako se kaže i «obilo o glavu» Dakle, bio je zadnji dan škole, nas nekoliko razreda tamo negdje uz jezero blizu Save. Svi sa svima razgovaraju, pjevaju i tako to, makar se većina nas nije nikad ni vidjela, tj. nitko nikad nije na nikog obratio pažnju. Makar ja sam tog dečka znala, znao je i on mene, ali samo onako iz viđenja, iz škole. Bio je naravno plavi, plava kosa, plave oči, nekako privlačno građen i nosio je naočale, tada sam se jako «palila» na to…zašto? Pojima nemam. Moram priznati da ne znam kako se to dogodilo, hm..ne sjećam se, morala bi jako duboko pogledati u ladicu i zaviriti na već dugo ne otvorene stranice starog dnevnika. Znam da je nakon nekoliko dana tražio moj broj mobitela od moje prijateljice, heh..koja smo mi djeca bili tada. Sada se svemu tome slatko nasmijem, a prije..prije je to bio kraj svijeta. Od onda smo se čuli samo preko mobitela, a naš sljedeći susret bio je na tulumu koji smo organizirale ja i frendice. Ja sam u međuvremenu prekinula sa svojim još uvijek najdražim cenerom, i naravno, ja ko ja odmah ulovila drugog. On je to znao, i na tulumu smo izašli van i pričali nekih 2 sata. Naravno priča za mog dečka bila je da mu sređujem frendicu, iako nije bilo ništa između nas tu večer, zapravo je dao mi je jenu tako toplu i lijepu pusu koju još i danas ne mogu zaboraviti! I to je bilo to, makar sam mu rekla da ću ostavit dečka zbog njega nisam to učinila. Zašto? On je otputovao negdje izvan grada, i trebao se vratiti tek nakon što bi moj tadašnji dečko otišao na more, a nakon ljeta i se sve lijepo dalo objasniti! I tako sam ja njemu rekla da sam ostavila dečka, iako nisam, a on…vratio se dan ranije… I naravno, sreo mene i mog…samo se osmjehnuo i pozdravio me. Bila sam glupa što sam mu se poslije uopće javila, samo me onako po kratkom postupku otpilio…tada mi to i nije previše pogodilo, ali ljeto je zvaršilo! Opet je počela škola, a ja i on smo se stalono nešto prepucavali oko toga zašto ja njega ne pozdravljam kad ga vidim i obrnuto…smiješno, zar ne!? Ali ti pogledi i smješkanja bili su nekako znakoviti… makar sam se tada upustila u «vezu» s jednim dečkom koji mi se samo sviđao, a on je bio totalno lud za mnom, bila sam stvarno jako zaljubljena u svog 17. ne mogu opisati taj osjećaj, inače sam bila jako živahna, što s vidi iz priložnog, ali kad sam s njim razgovarala nisam mogla izustiti ni riječi, nisam se mogla opustiti ni sekundu. Ne sjećam se kako me i pozvao na kavu, ali mislim da je to bio u školi…hm…na žalost to nam je bio prvi i zadnji izlazak. Istu večer poslala sam svom dečku da je gotovo, a onda se nakon otprilike tjedan dana isto dogodilo i meni! Kako sam plakala tada…bila sam toliko zaljubljena u njega…ali kako sam već rekla sve mi je to sad nekako smiješno! Naravno ko i sve dugo nije me to dugo držalo, morala sam nečime zaliječiti svoje napuklo srce, ali nisam zanla da će tako samo pucati sve jače i ječe… Danas smo samo na bok-bok, makar u početku nismo ni to bili! Sve u svemu- vratilo mi se «milo za drago» BROJ 17-Neven(15.06.2002; 28.06.2002;24.09-04.10.2002) |
- 00:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.04.2005.
16. DAN
|
Poznata vam je priča od prethodnog dana(doslovce), a mi opet na istom mjestu, isti ljudi, slična priča…zapravo nije uopće slična, ali pošto se radi o onom simpatičnom prijatelju 15-og, ta riječ mi se nekako činila prikladnom. Sreli smo se gore dan poslije, pozdravio me i nešto smo pričali bezveze. Malo kasnije opet je došao do mene i zamolio me da odemo prošetat. Kaj se tiće njegovog izgleda bio je onak normalan, izgledao je tipično splitski(od tamo je i bio), malo tamnoput, smeđa kosa, smeđe oči, koju godinu stariji od mene. I tako mi šetali i pričali, vratili se natrag i znam da me zamolio da stanem, pitao je dal bi ga htjela poljubit, nisam htjela, ali me molio, sjećam se dosta dugo preko 15 minuta, na kraju sam pristala, al to je trajalo onak - 3 sekunde, znam da je ankon toga bio ful sretan…zašto mi je to tolko značilo, ne znam …nikad ne ću ni saznat, a ni ne zanima me…BROJ 16 - Ivan(08.06.2002) |
- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, ima neki viši sud, svak plaća svoj dug
ODJEB...
…odjeb ide svima koji misle da je lova jedino sredstvo ostvarivanja snova. Tu mislim i na one ljude, znaš, koji se ožene pa vrište: «ima li nade za nas?!» i taj stih vraća ih u dane kad su odjebali ljubav i uzeli konje vrane! T.B.F. free website counter ...ko da ništa ne ostaje tu kad se prijatelji rastaju. Znam da ću opet vas sresti, negdje zajedno mi ćemo sresti, ali tuga će ostati tu, kad se prijatelji rastaju. svega će bit la prijatelja neće, svega će bit al ne će biti sreće, svega će bit, pusti suza nek teće..kad se prijatelji rastaju! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||