Ovog dečka znala sam tada već dulje vrijeme. Neću sad u ulazit u korijene našeg poznanstva, jer mislim da su fakat nebitni. Da se vratim taj dan…izašla sam van sa svoje 4 «novopečene» frendice tamo di smo i uvijek išle(a začudo nije X mjesto). Sjedie smo za stolom za kojim smo i uvijek sjedile, bio je to jedan najobičniji izlazak, ali…shvatila sam jednu stvar, makar to nije prvi put da sa se razočarala…u kome?! U našem, tj. mojem prekrasnom ženskom rodu. Kad sam već skrenula s teme….ja sam trebala biti muško. Nekako sam drugačija od ostalih žena, nije to moj skromni zaključak, nego ono kaj slušam već pitaj boga kolko godina. Od uvijek se više kužim s dečkima, počevši od nogometa na igralištu preko svega ostalog do danas. Oni su nekako prirodniji, nema glumatanja, reći će ti ono kaj misle… ja znam da bi moj buraz i moji «dečki» mogli ubit za mene, a cure…0 bodova! Tu počinje ova priča o «izdaji» koja to zapravo nije ali neznam kako da to drugačije nazovem. Dakle, mi tamo u tom bircu sjedimo za stolom i došla naša 2 poznanika s još njih 3, svi od reda najmanje 2 god. stariji od nas, a tada je to bila dosta velika razlika(14:16,17,18…). Kao što sam već rekla bolje se snalazim u muškom društvu, tako ja počela pričat s njima o nogometu, formulama, i ostalim bliskim mi temama, a moje frendice su iz neznam kojeg razloga i neznam zaprao uopće gdje, otišle. Onak bez da su rekle gdje idu i da uopće negdje idu i ostavile me samu s 5 tipova koje sam neke prvi put vidjela. I onda su to frendice..to me jako povrijedilo, jer uopće ne želim zamišljat kaj mi se moglo dogodit, 5 tipova je ipak jače od jedne male 14-ogodišnje djevojčice. Čini se glupo, zapravo i je, ali mene se to jako dojmilo i od tada mi se još više pokvarila percepcija ženskog roda kao takvog.
No da se ja vratim na temu…taj dečko me zamolio da se malo maknemo od stola jer da moramo nešto razgovarati, rekao mi je da se jako sviđam njegovom frendu i da kaj ja mislim o njemu. Taj njegov frend mi je bio samo jako simpatičan, ali i se nije sviđao niti išta. Pošto sam ja tada bila već dosta(za svoje godine) popila, a dijete i alkohol baš i nije dobitna kombinacija. Onda mi je počeo davat neke komplimente i tako…zabrijali smo! U tom trenutku doletio je taj njegov frend o kojem mi je govorio, a ovaj mu je samo reko..sorry buraz, i meni se sviđa. Nakon toga došao je i treći frend i reko da ne može vjerovat, da je on htio bit sa mnom i neš počeo srat ovom mom, a ja sam ih svu trojicu stjerala u k…i otišla, ali je ovaj moj došao za mnom i ispričavao mi se fakat dugo. Ma dobar je on dečko. Viđali smo se tada često, al onda se nismo vidjeli negdje godinu dana sve do prošlog ljeta, radio je blizu mjesta gdje sam i ja radila, pa samo se nekoliko puta sreli u busu i razmijenili br. Moba i dogovorili da ću mu se javit pa da ćemo na kavu, ali…prošlo je već 8 mj. a ju mu još nisam poslala poruku..nekako mi se ne da opet samoj sebi potvarđivat onu «…sve vrti se u krug!». Al vrlo vjerojatno ćemo se opet negdje sresti…BROJ 15 - Slaven(07.06.2002)
Post je objavljen 29.03.2005. u 18:12 sati.