Ovaj dečko mi je nekako prirastao srcu, iako nije bilo praktički ništa između nas uvrstit ću ga ovdje. prvi puta smo se vidjeli tamo u starom dijelu grada gdje smo izlazili, bio je petak. On i njegovi frendovi sjedili su stol do našeg i znam da je bio pijan. Nešto mi je govoroi, ne mogu se sjetiti točno što, al znam da mi je bilo jako simpatično to što mi je goorio i da mi je njegov frend mahao u stilu "nemoj ga slušat, pijan je". Kada su odlazili dao mi je pusu u lice ili u čelo, ne mogu se sjetiti bilo je to davno. Jako mi se vidio, je bio jako sladak i imao je lijepe plave oči i kovrčavu kosu. Dva dana nakon toga sreli smo se, a gdje drugdje nego na onom X mjestu. Bili su tamo on i isti onaj frend koji mi je mahao dva dana prije. Njegov fred mi se počeo nabacivati, ako to možemo tako nazvati s obzirom na našu dob tada, a ja i on, "moj plavooki" smo se samo pogledavali i smješkali se jedno drugom. Njegov frend, marko, uzeo je moj br. Mobitela i počeli smo se dopisivati, ništa specijalno s moje strane, al on je jasno dao do znanja da bi nešto htio samnom. Zapamtila sam jedan kompliment koji mi je dao i još dana danas ga se znamo sjetit i slatko mu se nasmijat! Glasio je ovako:» nadam se da se nećeš uvrijedit ali moram ti reći da imaš lijepo oblikovano poprsje. « =) to je prvi i zadnji puta da mi je to neko rekao, jer…to zaista nije tako! Uglavnom, saznala sam da oni ide u školu koja je u istoj zgradi gdje i moja i tako smo se viđali svakodnevno, a meni se sve više sviđao moj plavooki. Nakon što sam odbila marka više me nije pozdravljao ni ništa, sam me odmjeravao, što i danas radi. Ja sma se pomirila s činjenicom da neće nikad biti ništa(a i bila sam u pravu), jer ipak su bili best frendovi. Nakon nekog vremena on me nazvao, nisam mogla vjerovati, bila sam presretna! Taj prvi put pričali smo negdje 2-3 sata, svirao mi je gitaru preko telefona, i sjećam se da mi je rekao da mu je žao što ona pusa nije završila negdje drugdje… i tako, čuli smo se još par puta i pričali jako dugo, «prohodali» smo, ali se nismo mogli vidjeti jer sam ja bila stalno doma zbog već spomenute nezgode. Rekla sam mu da sam odbila njegovog frenda, nije znao za to i od tada je razgovarao samnom nekako drugačije, rezerviranije… kada sam jednom prilikom došla u školu nešto odgovarati, on je naravno bio s markom u društvu i samo smo se pozdravili, onako bezveze, bok-bok. Isti dan me nazvao i rekao da kao ne možemo više biti skupa…pitala sam zašto, ali nisam dobila nikakav konkretan odgovor, a nije ni važno! Još uvijek se viđamo, gotovo svakodnevno, pogotovo od kad je s jednom prvašicom iz moje šk. Danas se više ni ne pozdravljamo, glupo, ali eto…kako je pao prvi razred, on i marko prestali su biti najbolji prijatelji. BROJ 14-Dominik(21.05.2002-1.06.2002)
Post je objavljen 27.03.2005. u 00:40 sati.