28.04.2005., četvrtak
Balkan? Europa?
Jel se misto u kojem živimo i kraj oko njega išta pomaknuo od ostalih krajeva u susjednim državama? Pitanje je možda malo čudno ali logično se nameće kad čovik malo bolje razmisli, a iz vlastitog primjera malo sam o tome porazmislio nakon nedavnog susreta s prijeteljem iz vojske.
Momak je naše gore list i živi u Njemačkoj već 10ak godina, a u svojih nepunih 30 godina proša je dobrim dijelom Europe (skoro ko ja prije nedilju-dvi ;-))) Tako se zatekao u Albaniji, boravio tamo malo duže vrime i prinio mi utiske. Pritom je naglasio da ga naše misto – da se razumimo, kojeg voli i redovito tu dođe – i način života u njemu najviše podsjeća upravo na uobičajen way of life u toj zemlji nasuprot Italiji. Kako je sam kaza:
- u kafićima, koji su središta društvenog života, prevladavaju muškarci godina od 17 do 57
- najčešće te iste face nosaju kožne jakete ko neizostavan dio garderobe i stajlinga (kako bi to Neven Ciganović reka)
- većina ekipe vozi ili nastoji vozit auta njemačkog porijekla, pri čemu je više cijenjen Mercedes 190D od recimo novog Renaulta
- svi nastoje auto parkirat na vidno misto, po mogućnosti na ulazu u kafanu
- ljudi uglavnom žive od dotacija ljudi koji rade vani.
Nema šta, dobro je primjetio. Koliko god mi bilo smišno i malo karikirano, nisam moga ne složit se po pitanju većine činjenica. Dakako, našlo bi se i u našim ugostiteljskim objektima osoba ženskog spola koje iz čita mira dođu na piće, nije baš da svi nosaju kožnjake a i to oko auta pomalo izlazi iz đira (ali ipak Njemac je njemac kako već naš svit reče), ali smisao je pogođen.
Naravno, cila priča nam ne mora predstavljat ništa ukoliko smo zainteresirani sami osmislit neke stvari u našoj sredini tako da idu ukorak s vrimenom i da predstavljaju konkretan sadržaj, ka šta je to običaj u normalnim europskim zemljama, a i u Hrvatskoj imamo takvih primjera – ima niz malih mista oko Rijeke i u Istri u kojima su život i posa organizirani jednako ko i na Zapadu. Nije da i u nas tako ne more bit, samo triba zasukat rukave i ne očekivat neku novu Cetinku koja će hranit 4000 ljudi. Toga više nema.
Lovreć naveliko priprema projekt poslovne zone, u Dicmu je ona naveliko funkcionalna, a Dugopolje nećemo ni spominjat. Ko šta sam već pisa o takvoj zoni, ona je kod nas stala u mistu iako je to projekt toliko jednostavan i smislen da se sam nudi na realizaciju. Ako se bude radilo onda će se više i po kafićima trošit, a i više kuća napravit i auta kupit, baš ko nekad.
Osnova je rad. A dok se budu raspredale prazne priče i nadalje će usporedbe Albanije i našeg kraja imati smisla.
|
26.04.2005., utorak
Lokalni izbori 2005.
Iz bilog svita natrag u zonu sumraka - Tajni sastanak na Bravića brigu
Počelo je. Već do sada smo nekoliko puta pisali o lokalnim izborima, a sad možemo konkretno reć nešto više o strankama, listama i svemu uokolo izbora.
Za razliku od zadnjih lokalnih izbora 2001. kad se za 19 mista u Gradskom Vijeću natjecalo 9 stranaka, ovaj put je svoje kandidate za isti broj mista istaknulo 11 lista, od toga 10 stanačkih i/ili koalicijskih i jedna nezavisna. To su abecednim redom s nositeljima lista:
1. DC – nositelj Vjekoslav Jozić
2. HČSP – nositelj Ivan Koprčina
3. HDRS – nositelj Filip Žaper
4. HDZ – nositelj Jozo Sarač
5. koalicija HSLS-HNS-SDP-HSU – nositelj(ica) dr Ivanka Dodig Bravić
6. HSP – nositelj Anton Vuko
7. HB-HKDU – nositelj Frane Strikić
8. HP-HPP (pravaši) – nositelj Petar Vukas
9. HP (proljećari) – nositelj Davor Gojun
10. LS-SU – nositelj Denis Delić
11. Nezavisna lista – nositelj Mate Svalina.
Ka šta se može vidit, došlo je do poplave stranaka s desnog političkog pola koje se nadaju da bi mogle odškrnuti HDZu koji postotak biračkog tijela, na šta pucaju računajući kako je prosječan birač vladajuće stranke nezadovoljan proeuropskim procesima koje ta stranka čini na državnoj razini pa bi se to moglo reflektirat na lokalnu razinu – parola Nedamo generala. S druge strane, vladajući su donekle obnovili listu, u prvi plan stavljajući neka nova imena koja su na mala vrata nakon zadnjih izbora ušla u Vijeće i Poglavarstvo. Šta se tiče njihovih dugogodišnjih protivnika HSLSa, ta stranka je procijenila da najviše šanse za uspjeh ima povezivanjem s ostalim strankama centra i lijevog centra, u prvi plan ističući stručne i sposobne ljude u svojim branšama.
Biračima će bit zanimljivo čut kako su se predvodnici svih lista na inicijativu dosadašnjeg gradonačelnika našli na zajedničkom skupu na Bravića brigu u Čaporicama u poznatom ugostiteljskom objektu kod Bone Bravića. Tema sastanka je bila šta korektniji odnos na izborima u smislu da je dopušteno međusobno prozivanje ali ne i pljuvanje i osobne uvrede. S time su se svi složili, a neki su primjetili kako je zanimljivo da ta inicijativa dolazi iz redova stranke koja se na prošlim i pretprošlim lokalnim izborima jedina blatom nabacivala na političke protivnike.
|
24.04.2005., nedjelja
Hrvati iz dijaspore - back to Croatia
Svugdi pođi, kući dođi.
Napokon slova s kvačicama :-) Eto, vratio sam se iz Njemacke nakon 14 ugodnih dana tamo, i realno gledajući iako sam očekiva da će mi to bit dovoljno, ne bi škodilo još toliko da sam proveo tamo. Ali život ima svoje zakonitosti - među njima je sigurna ona stara sve šta je lipo kratko traje - i dođe kraj godišnjem i šetnji po Evropi. I baš mi je ža šta je doša kraj, to je nešto... Ne bi ima ništa protiv tamo živit i radit kad bi naša nešto primjerenog posla.
U međuvremenu, nakon šta sam se koliko-toliko uspio aklimatizirat ovde, dočekala me strka oko lokalnih izbora. Sve pršti od lista i imena po listama. Detaljnije o tome za koji dan, kad mi se slegnu utisci od dolaska iz jedne sređene i organizirane zemlje u zemlju kojoj fali organizacije i odgovornosti, ali ipak najlipše zemlje na svitu.
Koliko vidim, u nas je sve šta je obično neobično, a vridi i obrnuto - dobro sam se nasmija kad sam pročita da stanovitog svećenika u kraju susjednom našem sumnjiče da je spuca pustu lovu na zvanje seksifona, a pogotovo kad sam u Dnevniku vidio kako ljudi demonstrativno zahtjevaju njegov povratak. Mislim, zastupam onu tezu da je svak nevin dok mu se ne dokaže krivnja, ali cila situacija je tragikomična.
Zasad toliko. Uživajte u proliću, još nek malo zatopli i eto ga, imamo sve.
|
22.04.2005., petak
Hrvati u dijaspori - dio V. - Bruxelles
Belgija je jedna OK zemlja, ono bez daljnjega, ali mi cisto izgleda ko krizanac Hrvatske i Njemacke - atmosfera je manje-vise opusteni i nema neke velike zurbe, a s druge strane zna se neki red, ljudi postuju propise u svemu osim u prometu (ajme majko kako voze), sve zgrade su im ocuvane i uredjene. Drustvo je izrazito multikulturno, sta se vidi vec iz ustrojstva dvojezicne drzave, a posto su ko i ostale sjevernoeuropske drzave u kojima neprestano pada kisa i koje imaju izlaz na more takodjer poduzele odredjene kolonijalne pustolovine i osvajanja po Africi, Belgijanaca ima svih boja i dezena, a kakvi bi mi bili od doli da nema i nasih. Marokance, Turke, Kurde necu ni spominjat, a u Belgiji je inace dosta brojna talijanska zajednica sta se ogleda u zadnje vrime u biznisu, a vec duze vrime u sportu - jedan od najboljih belgijskih nogometasa svih vremena je bio Enzo Scifo (bio medje vodecim europskim igracima prije 20 godina).
Sam ulaz u Belgiju iz Njemacke dokazuje ono sta sam naveo u prvoj recenici - asfalt na autocesti automatski postaje gori, sela su znacajno manja nego njemacka ali zato nekako pitomija. Buduci smo prolazili tromedjom - izraz kojeg gotovo svi Licani doli kod nas vole koristit, pa se ti misli s koje su tromedje: jel Gracaca, Knina i Lapca ili Gospica, Otocca i Lickog Osika - Njemacke, Belgije i Nizozemske, imali smo priliku odmah na prvu loptu usporedit infrastrukturu navedenih zemalja, a to je pokazatelj koji u pravilu ritko moze falit ko pokazatelj razvijensoti i uredjenosti.
Sam jugoistok Belgije uz granicu s Deutschland über alles odrazava karakter zemlje - flamanska i valonska sela su se poredala u nekom cik-cak rasporedu, sta se nastavilo iducih pedesetak kilometara do Liegea, nakon cega do glavnog grada Bruxellesa slijede flamanski nazivi. Inace do prijestolnice nema nekih znacajnijih prizora za vidit osim povremenih poslovnih zona, jednostavno cesta prolazi kroz ravnicu i to je to, a sva brda visa od 20 m mogu se smatrati planinama ;-)
Kompletna fasada oslikana stripom u sredistu Bruxellesa
Istocni ulaz u glavni grad je takodjer s obe strane omedjen poslovnom zonom, pri cemu prevladavaju predstavnistva multinacionalnih IT kompanija poput Suna, SAPa i slicno, a za razliku od nasih poslovnih zona di ko podize halu kako stigne i zeli, ovde je vecina zgrada istih dimenzija. Kvragu i urbanisticki planovi... Do sredista Bruxellesa se lako stize trima glavnim ulicama, a putokazi prema vodecim gradskim znamenitostima su pregledni i postavljeni na svakom raskrizju tako da se lako snaci. Na ulazu u centar nalazi se srediste Europske komisije, Europskog parlamenta (tu se sjednice odrzavaju naizmjenicno s EP u Strasbourgu) i ostalih EU institucija. Posebno smo se nalozili na zgradu komisije, tili smo do za*ebancije otvorit prozor i vikat Doli Carla Del Ponte! Ne damo Gotovinu! Neces dobit zabidziju! i slicno, ali se sricom odmah upalilo zeleno na semaforu pa je to sprijecilo da nas ljudi blido gledaju. Tim vise sta nas ne bi ni razumili... Nepobitna cinjenica je da Bruxelles svoj status i ekonomsku moc moze zahvalit mnogobrojim eurobirokratima i predstavnicima mnogobrojnih zemalja koje su usle u EU ili ponizno mole I mi bi tu... poput nas i susjedstva. Tako i je - nek svak od te navedene ekipe popije po kavu i pojide sendvic, rijec je o stotinama tisuca € koje na dnevnoj bazi tu ostaju.
Nakon sta smo parkirali auto u samom centru centra, skopcali smo da smo stotinjak metara udaljeni od Galerije Sv. Huberta, natkrivene galerije s mnogobrojnim ducanima u kojima se pretezno prodaju cokolada i cipka, dva proizvoda kojima se Belgija posebno ponosi, uz strip (Rin-Tin-Tin!) i pivo. Obzirom da ima vise od milijun stanovnika, Bruxelles je jedan lip grad koji ima dusu, da se u sirinu i lako se snac po njemu. U sredistu grada, a nakon obilaska galerije koja je objektivno preskupa i za EU standard a kamoli za nas - dat 16 € za 200 g upakiranih cokoladnih bombona a kod nas mos uzet Mikado od 300 gr za 2,5 € !?! - spustili smo se kroz glavnu gastronomsku ulicu Rue des Bouchers s dvadesetak restorana ispred kojih stoje konobari ili sefovi sala i na svim vodecim jezicima zovu i nude turiste da udju i rucaju kod njih. Isprid nas je seta neki Rus i pita nesto na ruskom, da bi ubrzo par njih odmah reklo kako ponjimaju po ruskoj a i ja bih kojemu odgovorio na hrvatskom (nije bas da su me razumili) na sta je jedan reka Pa mozemo i na jugoslavenskom i namignuo da je skopca. Nisam ni sumnja da se nece nac neko od doli...
_Rue%20du%20Bouchers.jpg)
Rue des Bouchers - dajte pare i pocastit ce vas
Nakon uspjesnog odoljevanja sirenskom zovu tih faca koji bi nas rado ugostili za nasu lovu, dosli smo do glavnog gradskog trga Grand Palace na kojem se nalazi gradska vijecnica s impozantnim tornjem (da ne kazem minaretom jer me na to podsjetio a i da bi se prenamjenit) na cijem vrhu kip Sv. Mihael probada vraga (postavljen jos 1455), Kuca vojvoda od Brabanta koja se satoji od 6 spojenih stambenih jedinica u kojima su svoja sjedista imale korporacije i cehovi obrtnika, te gradski muzej. Svake druge godine za vikend oko 15.VIII se odrzava priredba cvjecara na ovom trgu, i tada se oko 800 000 cvjetova begonija slaze u raznovrsne ogromne cvjetne tepihe.
Grand Palace za vrime cvjetne priredbe
Nadalje, izlazeci s trga pokraj vijecnice ulazi se u ulicu Stoof na kraju koje nakon nekih 250 m stoji zastitini znak ovog grada - spomenik djecaku Maneken Pissu, koji je prema predaji spasio grad od velikog pozara ugasivsi vatru junackim piskenjem na nju - pitanje je je li mali ima komad mjehura, jel mu se pripisalo ili je vatra bila mala? Svaka cast, ko da su mene pitali, i ja bi takvim facama sta pisaju diza spomenike, bar ljudi rade ono sta vole.
A sta je jos najbolje i pokazuje duh Bruxellesa, svako malo naseg manekena obuku u jedan od 750 razlicitih kostima, medju kojima su i odijelo u stilu Elvisa ili dres Barcelone ;-)))))
Najpoznatiji stanovnik Bruxellesa
Nadalje, od vaznijih kulturnih spomenika nezabilazne su crkve St. Michel (zanimljivo kako Kosute, Vedrine, Trilj, Dugopolje i Bruxelles imaju istog sveca zastitnika ;-))) koja je posvecena zastitniku grada te bazilika Sacre Coeur (cetvrta najveca katolicka crkva na svitu), crkva St. Nicholas koja je stara ko i sam grad - potjece iz XII. stoljeca te crkva Notre Dame du Sablon, nastala zahvaljujuci prilozima ceha samotrijelaca pocetkom XIV. stoljeca i ogledni je primjerak goticke arhitekture crkava. Osobno me se posebno dojmio Place Royale, na kojem se nalazi palaca vojvoda od Brabanta, u kojoj je sada smjesten drzavni ustavni sud te prizivni sud, te muzeji tradicionalne i suvremene umjetnosti, a na samom sredistu je spomenik Gottfriedu de Bouillonu, jednom od krizarskih vodja u prvom krizarskom ratu. Za ne falit, prostor oko spomenika sluzi ko veliki kruzni tok u kojeg ko muve ulicu vozaci iz tri smjera, a u svakom po dvi trake, i nastoje posto-poto proc u jednu traku vec u kojem im smjeru triba. Inace je promet u Belgiji slican ograniziranom kaosu - svi voze ko ludi, postuje se samo semafor i nista vise - a ipak svi uspiju proc di su naumili, a nisu ritke situacije u kojem na krizanju s prvenstvom prolaza neki ludjak bezglavo uleti, prodje metar ispred i ko da nije njegov posa odjeuri dalje - osobno smo to nekoliko puta iskusili. Sve skupa mogu rec da se kod nas doli vozi bar 50% umjerenije i normalnije i vise se postuju prometni propisi.
Vidili smo zanimljivu situaciju da se na ulici skupilo desetak policajaca, ogradili prijelaz preko semafora i stoje. Buduci nas je zanima najkraci put do najveceg atoma na svitu tj Atomiuma na periferiji Bruxellesa, stali smo i svastika Marija je upitala jednog od njih za smjer. Tip je bio iznimno ljubazan i dao tocne i precizne upute, ko i vecina ljudi sta smo sreli ili ih nesto pitali taj dan, a na njeno pitanje sta se tu dogodilo reka je Nista. Triba se nesto radit na ulici pa smo ogradili. Nema sta, imaju nekih nasih gena :-) Tim vise sta je promet u rush houru jednak zagrebackom. Ajme majko!
Jedno od temeljnih prometnih pravila u Bruxellesu - parkiraj tako da zeznes ostale
Odmah s gornje strane Place Royalea nalazi se gradski park, i na njegovom juznom kraju kraljevska palaca na kojoj je visoko dignuta belgijska zastava kad god je suveren u zemlji, ka sta je bilo i taj put dok smo mi bili tu. Za njen sadasnji izgled najzasluzniji je kralje Leopold II koji je vladao prije nekih stotinjak godina kako Belgijom tako i kolonijama u Africi. Taj Leopold je bio zeznut igrac, volio je pokricat neke inicijative, davat razvojne smjernice i slicno, a kao posebno fascinanatna cinjenica stoji da je jedno vrime bio uknjizen kao vlasnik najvece zemljane povrsine - nesto manje od milijun kvadratnih kilometara povrsine danasnjeg Konga i najveceg dijela susjednog DR Konga (nekadasnjeg Zaira). Uglavnom, da je pitat nekadasnje nesvrstane sta oni misle o njemu ne znam bi li mu dali kakvu pozitivno ocjenu, a u belgijskoj povijesti ima istaknuto misto.
Kisa nas je sprijecila da temeljitije razgledamo Bruxelles osim glavnih stvari, pa smo se odvezli do Atomiuma u cijem neposrednom sudjedstvu se nalazi Brupark - Mini Europe te izlozbeno kompleks u kojem se odrzala svjetska izlozba 1935. Kad covik dodje na lice mista, 160 bilijuna puta uvecana strauktura atoma poznata kao spomenik Atomium je stvarno impozantna gradjevina i nijedna ga slika ne moze tako uvjerljivo docarat - izgradjen 1958. visok je 102 m i sastoji se od 9 kugli promjera 18 m koje su medjusobno povezane cijevima, a ujedno lift vozi do vrha ovog monumenta. Nazalost, iako smo imali zelju popet se liftom ili eventualno stepenicama, to nije moguce jer je u tijeku obnova konstrukcije spomenika i sve okolo je ogradjeno.
Sam Brupark je bio zatvoren jer smo dosli malo prekasno - i tu su nam Belgijanci slicni. Bas steta, jer je rijec o gradjevinama iz svake drzave clanice EU koje u mjerilu 1:25 prikazuju glavne znamenitosti iz tih zemalja.
Najveci atom na svitu ;-)
Objektivno je Bruxelles prevelik da bi ga se moglo kvalitetno dozivit samo u jednom danu, iako smo nastojali upiti sta vise dojmova. Na povratku smo isli nesto drugacijom rutom nego pri dolasku, s tim da smo ovaj put prosli juznim dijelom Nizozemske. Ne znam jel to sta inace dobro primjecujem stvari i pojave, ali zanimljivo je cim se udje iz Belgije u ovu liberalnu drzavu kako odmah ceste postaju uredjenije, asfalt na njima noviji, okolis opcenito uredjeniji, a samo je pitomost kraja i ravnica zajednicka. Tu smo prosli nekih tridesetak km da bi usli u Njemacku sa zapadne strane Aachena, za razliku od polaska kad smo prosli njegove juzne strane. Znaci, opet smo prosli tromedjeom, ali opet ne kroz Liku.
Na putu kuci prosli smo kroz Kerpen, rodni grad brace Shumacher, na sta zorno ukazuje ogroman natpis na motodromu uz cestu Michael Schumacher Kart Center, a na procelju natpis Budweiser sta samo potvrdjuje kako sport i piva ili sport i duhan ne mogu jedno bez drugog, ma koliko se pobijali ;-).
|
19.04.2005., utorak
Hrvati u dijaspori - dio IV. - Novosti iz Rima, domaje, Beneluxa (bez lux)...
Evo ma nakon par dana koje sam korisno utrosio. Jucer sam s drustvom ovde poduzeo izlet do Bruxellesa, glavnog grada Belgije, udaljenog odavde oko 265 km. O tome malo vise drugi put, u malo sirem postu, uglavnom mogu kazat kako se tamo ima sta vidit, grad ima duha i multikulturalan je u potpunosti, a ljudi su posebno ljubazni prema turistima - ko ne zna njemacki zna engleski (osim jedne jedine osobe koja nije znala beknut cak ni svoj flamanski) i eto ga.
Kako vidim na svim news-siteovima, a i zahvaljujuci badzi Tomi koji me pravovremeno obavijestio, imamo novog papu. Ovde u Njemackoj mediji to isticu jednako ko i drugdi, svi to dozivljavaju kroz odredjeno zadovoljstvo time sta je neko iz Njemacke odabran, pa cak i protestanti kojih je ovde di se momentalno nalazim nemali broj.
Sad bi neko doda u sali: brzo ce ih Turci pritec po broju. Ajde, o tome cemo neki drugi put...
Inace mi ovih dana na mob stizu razne vijesti politickog karaktera i ponude za koalicijom ovom ili onom, uzarila se atmosfera. Tipicni lokalni izbori u malom mistu.
Inace je u Beneluxu kojim sam prosao (bez Luxemburga) stanje OK, to je vjerojatno jedan od najpitomijih krajeva u kojima sam bio.
Toliko o novostima. Ova Njemacka, koliko mi god bilo dobro, zna i umorit pa sam:
a) prisiljen odmorit u sredstvima javnog transporta:
b) ili se okripit u jednom od mnogobrojnih eis-cafea koji se u pravilu zovu nekim talijanskim imenom a s druge strane uvik rade neko iz Hr, BiH ili SiCG pa se dogovorimo ko ljudi:
Nije mi lako, nema sta.
|
17.04.2005., nedjelja
Hrvati u dijaspori - dio III. - Köln
Colonia Romana - Cologne - Köln.
Tako je nastalo ime ovog najnapucenijeg grada u pokrajini NordRhein-Westfallen. Prvo stalno rimsko naselje u ovom dijelu Europe, u tadasnjoj provinciji Germaniji. Ko zeli znati vise o tome svemu, moze posjetiti Romanische Museum u neposrednoj blizini glavnog kolodvora i simbola Kölna, katedrale popularno zvane Dom (o njoj malo kasnije). Mi nazalost nismo, jer smo potrosili malo vise vrimena u Altstadtu tj starom dilu grada te uz Rajnu setajuci do Muzeja cokolade ;-) Naravno, i to postoji... Itekako.
Nego da se vratimo etimologiji i popratnim okolnostima nastanka naselja. Vjerojatno je najveci dio ljudi pogleda film Gladijator s R. Croweom, pa bi se tribali sitit kako film zapocinje: iscekivanjem bitke protiv nekog od germanskih plemena u gustim i gotovo neprekidnim sumama na sjeveru tadasnjeg Rimskog carstva. E, u takvim uvjetima su Rimljani osnovali svoju koloniju iz koje ce se kasnije kontinuiranim razvojem prosiriti ovaj grad, malo su usput prokrcili sume i napravili puteve, da bi se naposlijetku malo silom a malo milom dogovorili s Gemanima i primili ih na sluzenje u vojsku. Nisu bili ni ludi, kako ih ne bi primili kad su vec ovi imali zelju borit se, pljackat i sve ostalo, a ako usput jos prizive - puna saka brade.
Iako je sredina travnja i kod nas doli vrime pogoduje svemu, a najvise plandovanju isprid kafica, ovde u Kölnu je metereoloska situacija ko kod nas pocetkom drugog miseca - sivo nebo, temperatura oko 10, sunce se mozda pomoli jednom u tjedan dana i tako to. Vrativsi se u istocni dio Vestfalije, docekalo nas je sunce i nesto toplije vrime. Nema sta, kontrast u nepunih 100 km razlike.
Nego sta smo ono rekli - rimski muzej se nalazi neposredno uz glavni kolodvor i katedralu, pa smo tim redoslijedom i isli. Cim smo izisli van s Hauptbahnhofa prvo sta nam je upalo u oci je bio natpis Gorenje koji se ponosno kocio na zgradi nasuprot kolodvora i katedrale, i na zgradi jasno pise da je to njihovo predstavnistvo. Nema sta, ampak smo Slovenci su poduzetni i znaju onu staru maksimu koju je reka neki americki menadzer (mislim da je faca iz WalMarta ili neke slicke firme) kad su ga pitali koja je tajna uspjeha tvrtke kojoj je na celu: Lokacija, lokacija i samo lokacija. A budimo objektivni - u EU su i imaju proizvode kojima nastupaju na trzistu koje ima svoje standarde kvalitete.
Kölner Dom - jedinstvenih 157 m visine
Katedrala u Kölnu, kojoj su po velicini i znacaju mozda u Europi ravne samo one u Milanu i Barceloni, je zastitni znak ovog grada i dominira na svim turistickim promotivnim materijalima. Oko nje je uvik nepregledna masa svita, iako im je pristup pomalo ogranicen gradjevinskim radovima koji se odvijaju oko nje i na njoj - obnova tece neprekidno, sta je i razumljivo. Kad covik posteno razmisli, zapita sam sebe: pa dobro, kako su bez ove moderne tehnologije stotinama godina unazad ljudi gradili ova grandiozni spomenik i dizali teske kamene blokove na stotinjak i vise metara visine? Realno gledajuci, popularno zvana Dom je stvarno velicanstven spomenik trudu i gradjevinskoj genijalnosti mnostva ljudi kroz povijest.
Uz katedralu me je od crkava impresionirala i crkva Sv. Martina, koja se nalazi u sjevernom Altstadtu uz obalu Rajne. Ogledni je primjer srednjovjekovne predgoticke gradnje, a visinom je tu negdi ko i katedrala, mozda malo niza. Ovde cu opet morat umisat filmove u cilu pricu - gledam u tu crkvu i pitam se na koje me gradjevine podsjeca, i odnekud mi sine: pa ocito cu crkve ovog tipa gradnje uzete za uzor pri izgradnji grada u Gospodaru Prstenova III. I stvarno, kad bolje pogledam, tornjevi i kule u tom filmu izgledaju ko potpune kopije ove crkve, sa gotovo istim prozorima i lukovima. Sad, ne mora znacit, ali je slicnost malo preocita.
Hohestrasse - covjece koja guzva u bilo koje doba dana
Nadalje, nakon Doma slijedi najuze gradsko poslovno srediste, kojeg cine glavna gradska ulica Hohestrasse koja se inace u vecini njemackih vecih gradova mastovito zove Hauptstrasse, i par paralelnih i desetak okomitih ulica koje se krizaju na Visokuulicu. Zivilo potrosacko drustvo! Mnostvo trgovina odjecom i obucom raznih raspona cijena ima za namjenu zadovoljit sve profile kupaca, od onih koji imaju 5 do 5000 € u dzepu. I pritom prosjaci svih vrsta nisu samo trademark splitskih kala - ima ih i ovde na izvoz, strateski su rasporedjeni svako 50ak m, i najcesce ti nude izbor: ili im daj 50 centi ili kupi novine koje kostaju isto toliko, a isto tako ima prosjaka koji otvoreno setaju od covika do covika s pruzenom rukom pa ko se smiluje ko ignorira.
U gradskom sredistu svako par stotina metara nastupaju i ulicni sviraci, najcesce po dvojica od kojih jedan svira bubnjeve a drugi digeridoo - ono australijsko aboriginsko glazbalo koje daje niz dubokih i intenzivnih tonova - ili sam svirac koji puse u to cudo i pusta neku jungle muziku s boomboxa/ghettoblastera. Svi koje sam ima priliku cut, a bilo ih je taj dan kad sam bio u Kölnu, znaju svirat i kombinirat zvukove glazbala s ritmom, pa mi nije jasno pokusavaju li ti momci to negdi snimit i ponudit CD na prodaju, jer steta je da ne pokusaju - smislenije zvuce od jedno 95% sastava na medjunarodnoj sceni, pogotovo u tom segmentu glazbenog trzista. Uz svirace te vrste muzike, vidio sam i jednu jaku facu - neki rasta Jamajkanac koji je u polaganom ritmu svira gitaru i lagano piva No Woman No Cry, a pored toga sta mu je izvedba bila OK najvise me fascinira izgledom - crn ko tava, a i ocne jabucice mu imaju boju jako blizu crnoj - stvarno jednistven prizor!
Sad, vezano za pismu koju je svira, to nasi znalci u Trilju i okolici prevode doslovno i dvoznacno:
a) No Woman No Cry = Nema zena u mom kraju, ili
b) No Woman No Cry = Kad nisi ozenjen, nema ti kraja - mo´s di o´s.
Nema sta, kad ljudi znaju onda stvarno znaju. Cini mi se da po broju nezenja i starih momaka prevladavaju oba nacina prevodjenja, i da su svi strastveni obozavatelji ove pisme.
I tako, rasta je osta lagano prebirat po gitari i evocirat uspomenu na prerano umrlu legendu. a mi smo prosetali do starog dijela grada, tocnije sjevernog Altstadta koji se zbio uz zapadnu obalu Rajne. Ima se sta vidit, to nedvojbeno, od stare arhitekture i zgrada koji imaju izvorni izgled otprije nekih 300tinjak godina pa naovamo, do kulturno-povijesnih spomenika i ulicnih animatora koji obuceni u svecane nosnje iz razdoblja kraja Srednjeg vijeka ukazuju na to da ce se odrzati neki festival tradicionalnih vjestina ili slicno. Tako smo i mi nabasali na cobana bez ovaca i na neku dvorsku damu - nazvali smo ih prigodno Jozef i Kunigunda - koji su veselo pristali da se slikaju s nama, valjda su racunali - mi cemo se s njima slikat a oni ce doc na taj nas dogadjaj. Nazalost, raspored nam je nesto drugaciji pa je ostalo 1:0 za nas.
Uz obalu rijeke a izmedju glavnih mostova nalazi se niz kuca gradjenih na tradicionalan nacin u kojima se nalaze hoteli, prenocista, restorani i kneipe tj pivnice - tako da tursit koji zeli vidit kako se zivio i kako se zivi drustveni zivot Nijemaca moze to demonstrirat na vlastitim bubrezima. Buduci je Njemacka jedna uredjena zemlja, sta sam vec isticao, za pretpostavit je da te silne pivnice nude odvozenje kuci, jer kad jednom piva pocne tec tesko se zaustavlja...
Schokomuseum - izvana ne bas reprezentativno, ali iznutra... A daju i probat to sta zamisaju
Na Rajni se nalazi Muzej cokolade (Schokomuseum) kojeg je sagradila poznata njemacka tvornica Stollwerck. Konstatirat cu da je 6 € koliko kosta ulaznica po osobi jedna od boljih investicija u zivotu, iako izvana muzej ne izgleda prereprezentativno. U prvom dijelu se prezentira sta se sve moze napravit od cokolade i to u svim mogucim bojama, da bi posjetitelji bili provedeni kroz tehnicko-tehnoloski dio koji zorno docarava sta se zbiva sa zrnom kakaovca otkad se iz vrece ubaci u strojeve do konacne cokoladice velicine naseg Runolista. Naravno, uz nezaobilazni povijesni dio koji pocinje s upoznavanjem kultura Srednje Amerike koje su razvile umijece uzivanja cokolade i kod kojih je plod kakaovca skuzio kao sredstvo placanja - recimo samo kako se za 100 zrna moglo kupiti muskog roba na trznici. Za one koji zele znat vise, ima cak i dio od nekih 25 kvadrata u kojima je u potpunosti odsimulirana tropska suma u kojoj raste kakaovac, sa svim autenticnim raslinjem, vlagom i zagusljivoscu. Stvarno nesto jednistveno. Tim vise sta je degustacija ukljucena.
Köln je definitivno zasluzio da mu posvetim ovoliko prostora, sta sam ionako mora reducirat (ima jos zanimljivosti ali to sam ostavio za neku drugu priliku), a i grad mi se svidio jer ima svojevrstan karakter tipicnog europskog milijunskog grada koji je pametno iskoristio prostor na kojem se prostire, a ujedno se nije dao previse u visinu. U grubim crtama podsjeca na Zagreb - tocnije bi bilo rec da ZG podsjeca na Köln - ali uz vidljivu razliku gotovo u svemu u korist njemackog grada.
Za sve koji uporno bize s Balkana: evo di nas smistaju
Za kraj, pri odlasku sam se dobro nasmijao. Od tri velike trafike na glavom kolodvoru, samo u jednoj su imali nesto veci izbor naseg tiska, usput je prodavacica bila iz nasih krajeva (osmjeh broj 4 umisto broja 2), a defintivno nam je smijeh izazvalo to kad smo vidili u kojem je odjeljenju nasa stampa. Nema sta, smistili nas di i pripadamo...
|
14.04.2005., četvrtak
Hrvati u dijaspori - dio II. - Düsseldorf i Hagen
Dok nisan dosa vamo nisan moga pojmit kolike se udaljenosti medju gradovima mogu brzo i jednostavno svladat zeljeznicom i auto-cestom, obe prometne mreze su guste i isprepletene tako da u razumnom roku covik moze doc do odredista. A uz to je sve pregledno i jasno, svi ti redovi voznje i putokazi, tako da stvarno nije problem. Iskreno, definitivno vride price nasih ljudi koji su ovamo o posvemasnjem redu i uredjenosti u svim vidovima zivota, a posebice u prometu.
Omiljeno prijevozno sredstvo vecine ekipe u Njemackoj... a i isplativo je
To je u mom slucaju doslo do izrazaja jucer, kad smo otisli do Düsseldorfa, svojevrsnog regionalnog politickog, drustvenog i poslovnog sredista. Köln je doduse veci po broju stanovnika, ali Düsseldorf definitivno ima karakter sredista ove njemacke pokrajine. Nego da se vratimo na misao vodilju o urednosti prometa: posli smo vlakom iz Ennepetala priko Wuppertala do navedenog grada - sad ce neko rec jesi pametan pa i ne mozete drugacije; kako ne mozemo i drugom rutom, samo okolo naokolo - i sve rute su stimale do u minut, a kad smo dosli do samog grada onda smo vrlo lako setnjom dosli do sredista. Na povratku smo kombiniranjem tramvaja i podzemne zeljeznice ilitiga po naski u-bahna dosli do glavnog kolodvora takoreci na knap za vlak kuci a posli smo mozda nekih 12 minuta prije iz najuzeg gradskog sredista. Nema sta, Njemacka i gotovo.
Posebno je dobro sta niko ne vice sa zadnjih vrata Ima izaaac! ko kod nas ili Kooociiii *§5a ti pas m*^er! ko sta se soferu vice u Prometovu busu za Dugopolje.
Sam Düsseldorf je lip grad, kombinacija moderne arhitekture u poslovnom dijelu i stare arhitekture u zapadnom dijelu grada uz Rajnu, uz lipu panoramu na kojoj dominiraju gradski toranj i mostovi priko rijeke. Dosta globalnih multinacionalnih firmi ima ovde svoje predstavnistvo, sta vridi kako za banke i ostale financijske institucije tako i za neke poznate modne marke. Nekoc je ovaj grad ima reputaciju mista kao nepreporucljivog za neki obilazak i soping jer je sve bilo razbacano diljem grada, sta se u medjuvremenu ocito popravilo jer sada u nekoliko susjednih velikih ulica ima sve sta coviku triba, i to po nekoliko puta. A za obilazak starog dila grada isto valja odvojiti vrime jer ovde ocito ekipa koja se briga o ocuvanju bastine nema veze s nasim nazovi konzervatorima i skrbnicima za kulturno-povijesne vrednote - samo cu rec da je ovde bila npr Dioklecijanova palaca jos bi uvik bio sacuvan i prepoznatljiv najveci broj njenih objekata, a ne bi se kotili misevi i boli narkomani te tu zivili socijalni slucajevi jer ljudi nazalost nemaju di.
Mislim, mozda se i ovde bodu po spomenicima bastine (ne mozda nego sigurno) ali sigurno ne bi ovde to uspilo toliko propast.
Düsseldorf - suvremeno i tradicija u zanimljivoj kombinaciji
Uz Rajnu je obala oblikovana ko promenada, sa silom kafica i terasa na obali, a nadje se i pokoji brod preuredjen ko ugostiteljski objekat. Rijeka sluzi ko prometna poveznica velikih gradova na ovom podrucju, i za teretni i za putnicki promet. Svakodnevno njome prema Kölnu prolazi dobar broj dugih teretnih brodova i teglenica. Da je to kod nas, bez analize troskova ili ikakve studije isplativosti nasi bi lumeni rekli Lako im je vozit teret nizvodno u leru ili bi rekli carobnu recenicu Ma ne isplati se to nama. Nismo mi djavli losi, ali nikako da primjenimo ono sta su drugi vec osmislili... A Dunav i Sava nek teku (sad zamislite Pejakovica u pozadini kako piva Moli moli moli Dunaveeeee... ili piva Nemoj nemoj nemoj Dunaveee? Nisam siguran...)
Danas smo bili u susjednom Hagenu. Ukratko: ocekiva sam neki ne tako velik grad s ne tako ozbiljnom ponudom, a na kraju se ugodno iznenadio - grad je pristojne velicine, ima par glavnih ulica u djiru Marmontove, za sopingholicare dovoljan broj ducana i dovoljno prostrano i prozracno sjeciste glavnih ulica. Ima i jedna poslovna galerija u kojoj se moze uzivati u brojnim kombinacijama kolaca i talijanskih sladoleda (ovo potvrdjujem iz osobnog iskustva), u sklopu koje je i Cafe & Bar Celona (tako se efektno zove ;-) - mozes Dalmatinca odvest iz Dalmacije, ali Dalmaciju iz njega ne... A kapucino je u ovoj kafanici (kako bi se strucno izrazio bivsi Gotin konobar Goran iz Graba - koliko samo G u ovoj frazi ;-) stvarno dobar.
Hagen - grad koji je ugodno iznenadjenje
I tako, bit ce jos izvjestaja, bez brige. Robert Pauletic (ima u triljskoj knjiznici) je oda po Brazilu, ali mu sigurno nije bilo upola dobro ko mojoj boljoj polovici i meni ovde u Njemackoj, ma koliko se on trudio to nama docarat posto je vec iskesa lovu.
|
13.04.2005., srijeda
Hrvati u dijaspori - dio I.
U Njemackoj zivi dosta nasih, to je jasno, pogotovo ljudi iz pogranicnih mista u Dalmaciji uzduz granice Lijepe Nase i BiH. Poznato je da u Frankfurtu ima vise Livnjaka nego u Livnu, u Berlinu vise Tijaricana nego u Terici te nase ekipe iz Trilja i pripadajucih mista prakticki svuda od mista kraj njemacko-austrijske granice do ulaza u Dansku. S duge strane, ima ih manje nego Turaka. Covjece to je za nevirovat koliko ih je - skoro ko Albanaca u Istri, u Dortmundu vjerojatno ima dvaput vise navijaca Fenerbahcea nego Borussije, a nije da njemacki klub nije popularan ;-)
Buduci i sam imam rodbine i prijatelja u Njemackoj, a i konacno sam dobio godisnji za iskoristit, odlucio sam skupa s boljom polovicom otic malo vidit sta ima u ovoj zemlji u kojoj iz dana u dan ima sve manje originalnih Nijemaca, ono sta sam vec reka otic vidit kako se Njemacka priprema za svjetsko nogometno prvenstvo. A i nije mi godisnji za lezat u kuci, tim vise sta nikad u zivotu nisam bio u ovoj drzavi a i zelio sam posjetit ekipu onda mi se Njemacka nametnula ko logican izbor. Plus sta smo nasli povoljne avionske karte, u cemu je Germanwings nenadmasan - Zubo lete i iz Berlina ;-)
Odrediste mog boravka je Vestfalija, gusto naseljen industrijski (i nekoc rudarski) pojas nizova gradova koji se prakticki pretapaju jedan u drugog i tek oznaka na ulazu u misto ti kaze na nisi vise u gradu kroz kojeg mislis da jos uvik prolazis. Baza mi je u Ennepetalu u istocnom dilu ovog kraja, a svakog dana nas dvoje u pratnji svastika/svastike obilazimo okolne gradove - ono kad sam vec dosa onda cu stogod i vidit, a ne se zabit u kucu.
Tuda haramo!
Tako smo drugi dan po dolasku bili u susjednom Schwelmu. Lipo misto, ono za jedan ugodan obiteljski zivot, uostalom ko i Ennepetal. Otisli smo se malo maknut iako smo bili skepticni ocemo li uopce nac kakvo misto za sist i popit kavu, jer nije to ko kod nas di prakticki svaka kuca u sredistu mista ima kafic, nevezano zvalo se misto Trilj, Sinj, Cista ili Dicmo. Puno bi nasih lokalnih faca tu pristalo bit face - em je dobar dio grada pjesacka zona, em policija radi svoj posa, a i nema kafica s curicama koje su utekle sa zadnjeg sata pa se nemaju prid kim pokazat. Ti nasi serifi bi zaplakali od muke - glavna gradska ulica dugacka je ko 5 Vrlickih a sve skupa 3 kafane, da ne govorimo da nema nigdi BeeMWeja kocki niti Golfova I sa felgama od 15 cola.
Uglavnom, Schwelm ima par slasticarni, ono pravi kontinentalni stil zivota, kava i kolaci i ugodan razgovor. Za nefalit, nakon sta smo se dogovarali sta cemo uzet, konobar koji je snimio sta pricamo i na kojem jeziku progovorio je na nasem da ga cili svit razumi i ucas smo se sporazumili.
Sutradan tj jucer smo malo otisli do Wuppertala, jednog od vecih gradova na ovom podrucju. Parkirali smo na City Arkadi, ogromnom trgovackom centru u kojem smo se i zadrzali najveci dio vrimena, a stvarno imas sta i vidit i obac. Uvik ima nekih povoljnih ponuda i ukoliko covik ima volje i vrimena moze sebi nac dobar komad robe za pristojnu cijenu, a i bilo sta drugo sta se zamisli. Svit cirkulira, para se vrti i tako to, a nasi sopingholicari i svi oni koji su sposobni dat pola place za krpice - a takvih u Dalmaciji i u Splitu posebno fala Bogu ima na vagone - bi zinuli od cudenja kad bi vidili npr Zarin ducan koji se proteze na 3 etaze, i malo bi im bilo 3 place za sve pokupovat - ovde savjet za sve takve face: Zara je direktni konkurent Mangu, a ne zna se kad ce i oce li se uopce otvorit u Splitu. Patite!
Prosetali smo gradom koji je malo siv za nase pojmove a ipak se ima sta vidit. Posebna atrakcija za goste je viseci vlak koji za razliku od vlakova u ostalim gradovima visi s tracnica a ne lezi na njima, tako da je stvarno prizor za vidit.
Viseci vlak u Wuppertalu
Uvecer smo bili kod rodbine u Velbertu, udaljenom od nase baze nekih pola sata voznje ili nekih 45 km. Lipo je vidit ljude koji ti znace nakon duzeg vrimena. Velbert ko Velbert (cita se Felbert ko Felbert), jos jedno u nizu tipicnih mista za Vestfaliju. Savjet za namjernike: u Haus Tonscheidtu je dobra spiza a i govore hrvatski ;-) Ako ne nista, to im je materinji jezik
Danas je na redu bio Dortmund. Nakon pola sata voznje vlakom priko Hagena (pojam u krizaljci iz 1990ih: grad iz kojeg je njemacki kosarkaski klub Brandt) stigli smo do ovog grada koji mi je sio na prvu setnju jer se lako orjentirat a ima glavnu ulicu u kojoj je prakticki sve smisteno, a i ima dovoljno lokacija na kojima se moze sist, odmorit i uzivat na suncu. S druge strane, rijec je o znacajno velikom mistu tako da smo danas uspili obic samo polovicu, sta nam bas i nije bilo posebno zao jer smo svakako odredili opet doc ovde. U sredistu se ima sta vidit koga zanimaju kulturno-povijesni spomenici, a jos vise i onaj koga zanimaju spomenci potrosackom drustvu - kome je do sopinga stvarno ima izbora, od robe preko svega ostalog.
Glavna znamenitost u Dortmundu
Za sada toliko. Tek sam dosa i poceo obilazit, a imam jos 10 dana (u nas u Njemackoj bi se reklo cen tage a pise se zehn tage;-))) prid sobom. Bit ce jos izvjestaja...
Dotada kome je do razgovora i kontakta, bit cu u Haus Grebe u Ennepetalu - do Bilsteinove tvornice (ko spusta auta da izgledaju sportski, zna sta oni proizvode), a ako me nema znaju di sam.
|
Stvara se jaka predizborna koalicija
Pada li HDZ? - Ako osvoje vlast, mogu li uopce bit nesposobniji od dosadasnjih? - Osim ove liste, prijeti odljev glasova HDZovih biraca HSPu
Prema informacijama iz pouzdanih izvora, za nastup na lokanim izborima u Trilju sastavlja se ujedinjena oporbena lista koja okuplja stranke centra i lijevog centra. Zasad je bilo poznato da ce zajedno nastupiti HSLS, HNS i ASH, da bi im se ovih dana odlucili pridruziti SDP i LS. Na taj nacin trebalo bi doci do sastavljanja jedne snazne oporbene liste s istaknutim konkretnim pojedinicima koji u ovom kraju imaju svoje ime i mjesto u javnom djelovanju, naravno uz definiran jasan program mjera za izvlacenje Trilja iz 12godisnjeg kolapsa.
kad cemo naprid iz mista?
Da je bilo vise sluha i manje tastine pojedinaca, ovakva lista se mogla sastavit i za prosle lokalne izbore kada je zbog nerealnih zelja pojedinih stranackih vodja izbjegnuto sastavljanje zajednicke liste koja bi u tom momentu sigurno osvojila 45% glasova, a tada se dogodilo rasipanje glasova biraca i cak 3 stranke su za nekih 30 do 40 glasova ostale bez svog predstavnika u 19clanom Gradskom Vijecu Trilja. Iako je tesko definirat kako ce reagirat biracko tijelo, cinejnica je da su ljudi siti politike i stranaka te zele glasat za pojedince koji nisu ostavili crn trag za sobom.
S druge strane, osim ove liste vladajucem HDZu prijeti odljev glasova njihovog standardnog birackog tijela u pravcu HSPa i ostalih stranaka desnice i desnog centra, jer prema sudu dodbrog dijela njihovih standardnih biraca ova stranka na drzavnom nivou je pogazila svoja obecanja iz kampanje za parlamentarne izbore krajem 2003.
U svakom slucaju, dosadasnjoj vlasti nece bit lako. Konkurencija nadire sa svih strana, a i kod njih je veliko pitanje koga ce Zagreb stavit na listu. Sve je moguce - pa cak da i desne stranke koaliraju s onima lijevog centra kako bi napokon srusili HDZ, jer svi najavljuju kako ne triba robovat programskoj podjeli vec radit u interesu lokalne zajednice.
|
10.04.2005., nedjelja
Otvoreno igraliste u Caporicama
Sumnje u pobude oko otvaranja - Znakovit datum otvaranja - Je li igraliste otvoreno da posluzi vise ko reklama za lokalne izbore, a manje da se na njemu igra?
Prigodnom svecanoscu u Caporicama je otvoren sportsko rekreacijski centar Zdenko Pavela Cato, koji se zasad sastoji od nogometnog igralista na kojem bi svoje utakmice triba odigravat NK Caporice i gosti tog kluba.
Vjerojatno nema stanovnika naseg kraja kojemu to nije drago, ali uz otvaranje navedenog centra vezalo se niz kontroverznosti na koje nam je ukazao dobar dio mjestana Trilja i okolice.
1. Iako se igraliste gradi vec duze vrime i moglo je bti gotovo jos lani, zanimljivo da je dovrseno prakticki pred lokalne izbore kako bi gradonacelnik Sarac, i sam iz Caporica, dobio besplatnu reklamu. No, to se tako radi svugdi, pa sad...
2. Znakovito da se igraliste otvorilo bas 10.travnja (za neupucene i onima kojima povijest nije bila u skoli draga: datum kad je proglasena NDH) a ne nekog drugog datuma, fala Bogu ima jos nedilja kroz prolice i u ovom misecu. Na taj nacin, a opet prid izbore, lokalna vlast se ulagiva biracima na terenu koji su nezadovoljni potezima HDZa na drzavnoj razini. Ostaje da vidi kako ce doktur Ivo gledati na cilu stvar, obzirom da mu ovakve pojave (da ne kazemo neposluh na terenu) ni najmanje ne tribaju u ocajnickom dokazivanju EU da je nasa vlast besprijekorna i nema namjeru koketirati s nekim pojavama iz proslosti. Bit ce rizanja s lista za izbore...
3. Jedan poznati lokalni sportas i branitelj iz Domovinskog rata je povodom ovog dogadjaja primjetio kako se gradska vlast nastoji dodvoriti braniteljima na proziran nacin poput ovog, sta je jako, jako blizu istini. Kako sam kaze, na djelu je ona stara rimska Kruha i igara.
4. Prigodom gradnje igralista nekim je mjestanima Caporica bez pitanja odvozena zemlja s njihovih parcela za potrebe igralista, sta je klasicno kazneno djelo oko kojeg i policija moze uredovat.
Ipak, bez obzira na takve (reci cemo i necemo falit) utemeljene prigovore, igraliste je tu.
|
Papin pogreb - pojedincima prilika za nerad
Mi Hrvati smo jaci katolici i vjernici od Iraca, Poljaka, Talijana, Austrijanaca i samog Vatikana skupa.
Taj zakljucak se namece vrlo jednostavno - tijekom pogreba pokojnog pape mnogi djelatnici javnih sluzbi su iskoristili to sta je proglasen dan zalosti i kombinirali navedenu mogucnost s urodjenom sposobnoscu izbjegavanja posla i odlaska kuci s radnog mista cim prije to bolje. Jos je ispalo skroz dobro sta je petak, pa se namistio produzen vikend i eto ti ga gusta.
Nekoliko bolesnika iz naseg kraja koji moraju ici na redovite lijecnicke kontrole u Zdravstvenu stanicu u Trilju je ostalo neugodno iznenadjeno time sta u petak 08.04. u cilom objektu nije bilo niti doktora niti sestre ni za lika, iako imaju obvezu dezurati u takvim prigodama. Ipak, ljudi su se snasli i zvali pojedine doktore i sestre da dodju, pregledaju ih ili previju, na sta su se ovi odazvali tako da nije bilo posljedica.
Sve se to moglo izbjec da su doktori i sestre koji su tribali dezurat postivali svoju radnu obvezu. Ukoliko je neko ima potrebu gledat papin sprovod, moga je to ucinit na radnom mistu gledajuci TV, ka sta su to obavili mnogi djelatnici privatnih firmi diljem Hrvatske jer im taj civilizacijski i kulturan cin gazde nisu branile niti malo.
I u nasem Ustavu stoji da pojedinac ima pravo upraznjavati svoja vjerska uvjerenja. Nisam siguran da tamo ima dio koji se odnosi na neradna uvjerenja.
A mi budale placajmo porez.
|
09.04.2005., subota
Hrvati u dijaspori iliti na godisnjem
Eto, konacno sam uspio dobit malo odmora od posla i svakodnevnih obaveza, a ekipa koja mi je nadredjena na poslu nagradila me s par tjedana godisnjeg, doduse lanjskog, ali posto to triba iskoristit necemo se puno tuzit (dapace ;-))))
I tako, di cemo sta cemo, odlucim otic malo do rodbine u Njemacku, u Ennepetal u srcu Ruhra. Reka sam ekipi da idem u inspekciju vidit kako se Njemacka priprema za Euro 2006, i ruku na srce sve stima :-)
Da znate da je cudno doc u uredjenu i organiziranu zemlju - vec me aerodrom sokirao organiziranoscu
Tek sta smo sletili i nasli odbor za docek, isli smo liftom na parking, i na jednoj od etaza pita na njemackom neka zena u kojem cemo smjeru, a mali kraj nje kaze Pa hajde da udjemo na domacem, na sto sam odvalio od smija - odma naisli na ekipu s Balkana - a kad sma vidio neke Pakistance, Indijce Whatever zan sam da smo na pravom katu, ka sta je i bilo. Nema do stranaca.
Malo cu se odmorit od posla, buducih izbora i slicnih stvari, ali cu redovito donositi novosti u nasem kraju, uz jedinu napomenu kako sam uskracen za slova s kvachicama, triba mi svastika pokazat kako se to dobije na njemackoj tastaturi ;-). Ima kod nas materijala za 10 postova a ne za 1, eto naprimjer nas Tregeze kupi lovu za laptop, osnivaju se neke nove politicke koalicije a u Strmedocu ekipa uredno cuca isprid bivseg diska Las Vegas.
Stoga, pozdrav iz srca Vostana, Kamenska i Zapadnohercegovacke zupanije. U Zagrebu ima vise Hercegovaca nego u zavicaju, pa tako i mjestana navedenih mista nego doli kod nas. A isto je lipo svako toliko cut poznat jezik u tudjoj zemlji.
|
08.04.2005., petak
Kad se iz Trilja (Košuta) ode studirati...
Umisto da vam doluđujem s lokalnim ludostima (ma koliko zanimljive bile), stigao mi je zanimljiv mail od prijatelja koji studira u ZG (uskoro će se geodetske firme otimat za njega ako ne ništa ko cure za manita momka ;-) Stoga pročitajte kako žive naši studenti u Metropoli i kak je imaju rad:
.....kako je jedan put neko u drustvu dobro spomenuo da su konacno ljudi uvidjeli da treba ulagat u intelekt a i stvorile se neka novcane prilike pa poceli djeci koja su tako zracila omogucavat studij a ne samo slat ih u sjemenista koja su da prostis gledano hladne glave izgledala ko prihvatilista (nekad), tako se i meni rodila ideja da napisem clanak posvecen nasim studentima, mojim vrsnjacima, kolegama i prijateljima...
Pomalo je nezgodno gledat na takve stvari i odredit jasno stajaliste a da je ono ispravno kada si na prvoj godin faksa pa zato ni ja ne bi htio izlicat sa nekim mislima vec bi pokusao ukratko opisat kao izgleda studentski zivot.
Naime govoreci o mojoj malenkosti radi se o istoj situaciji kako i kod vecime nasih studenata,
nebitno da li su u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Rijeci jer svi smo manje vise relativno odvojeni od kuce i ono sta napravimo ili ne napravimo pipsuje se samo nama...
Kad se radi o Zagrebu na kojem cu se ovim javljanjem i zadrzat jer mi je uvid u to stanje posve direktan, valja spomenit da je to grad u kojem se poprilicno ulaze u skolstvo.
Infrastruktura je uređena na nivou nekih europskih sveucilista, kapacitet domova iako uvjek gusto popunjen, relativno je velik, a bome i uvjeti zivljenja nisu ni malo losi.
Znaci sve sta nam ostaje je ucit...
E pa ovako otprilike izgleda jedan studentski dan,
Nakon sta se ustanes, sredis one higijenske potebstine sta bi bio red, ceka te odlazak u menzu.
Otprilike jedan dorucak kad se subvencira na kraju ispadne te neki 3 do 4 kune, a usudija bi se rec da je svedski stol u pitanju, je doduse da meksi nosovi osjet miris deterdženata na tacnama li jednostavno nekima se na da objasnit da se to triba oprat...
Na fakultetu denevno boravis najcesce izmedju 4 i 8 sati s tim da se zna dogodit da mozes ni ne bit jedan dan a drugi sta se kaze od 8 do 8.
Tu vec dolazimo do problematike o kojoj da je mozda malo vise "vremena" moglo bi se i razglabat, naime koliko god jedan tip ljudi vidio a drugi ne vidio takvu vrstu problema, jako su ociti problemi u sustavnom organiziranju pojedinih ustanova.
Prvenstveno se misli na referade i nastavno osoblje, ali i na sam u organizaciju...
Ali da ne bi bilo sve tako crno to su ipak manjinski slucaji koji eto neke zapadnu neke zaobidju, ali i to je sve za ljude, moze se i tome stat u kraj.
Ucenje, e to je sad bolna tocka svih studenata pogotovo nase generacije koja se malo nasla u
škripcu, jer gledajuci realno kad su nasi roditelji krenuli u neke skole njihovi nisu imali pojma
sta je ispit ni koliko triba ucit i jednostavno nisu im se ni dirali u takve stvari a ovi su zivili
i radili kako su mogli, htjeli i znali... Nasa generacija je "uškopljena" za tu opciju, jr naprosto prostora za muljanje nema toliko, mozda je bolje tako ali mozda i ne to je opet kako do koga...
Nego da ne bi ja krenuo ponovo onom starom dobro smjernicom "na rubu pameti" vracam se na raspored.
Znaci ucenje ostavljamo ko problematiku pojedinca o kojoj je suvisno generalizirat neke stvari dalje od toga da je ucit neophodno!
Ako je po ceme Zagreb studentski grad onda su to izlasci, naprosto srijeda, petak i subota malo kome prodju da negdje ne odskita a ima i faca koje spoje i cetvrtak i nedilju ali necu se toliko kudit, ali ne samo i izlasci toga tipa, tu je i Jarun koji evo bas sad u prolice izgleda toliko zanosno i neodoljivo, prepun zelenila u cvatu koje onako kao da odaje tajnu mladosti koja nas nekako veze ali sa dozom postojanosti i ozbiljnosti.
Zima je tako rec zaboravljena, kome zao kome nije, ja sam je iskoristio i zadovoljan sam, od
pokusaja klizanja do klizanja (na ledu), preko pokusaja skijanja do skijanja, covik se obogat za jos jedno iskustvo a usudija bi se rec i kulturu...
Pozivam svako mlado celjade koje ima iti malo volje i mogucnosti da prihvat izazov zdusni i junacki ode na faks, prizivi i pozivi, to su sigurno najljepsi dani u covjekovom zivotu...
|
06.04.2005., srijeda
Uredio se park
Vidi se da će izbori, a možda se i varamo i možda se radi o redovitom održavanju, ali lipo je vidit da je park uređen. Otpilana su stara stabla i grane, a zasađeno je i stotinjak novih sadnica, posijana trava i uređeni prilazi, tako da je šetačima i ribarima (krivolovcima) sad pravo zadovoljstvo proći stazom do Cetine.
Napokon očišćeno
Ujedno je obnovljena i očišćena fontana Djevojka s vrčem kipara Vanje Radauša na početku parka. Za radove, koje su izveli gradski komunalci uz stručnu pomoć tvrtke Pinus iz Prološca, Poglavarstvo trilja izdvojilo je 80 tisuća kuna.
Ako će se radit ovako, slobodno nek izbori budu svake godine. Bar bi se misto uredilo ako ne ništa.
|
05.04.2005., utorak
Međuljudski sukobi u Ugljanama
Iako svugdi u svitu traju dani žalosti zbog smrti velikana pape Ivana Pavla II, taj tužni događaj znade ponegdi posredno izazvat i tragikomične situacije. Budući triljksi kraj (fala Bogu) obiluje facama svih vrsta, i kod nas je to bio slučaj.
Tako su pojedini pametnjakovići u Ugljanama krenuli smjeniti mjesnog remetu Milog Perkušića, pod izlikom da nije pravovremeno zvonio i označio smrt pape. Svakome se može dogoditi greška, a to šta je Mili napravio previd - pa događa se, i sam je svjestan toga, a da ne govorimo da je riješio to ispravit dostojnim obilježavanjem pokopa crkvenog poglavara. A na kraju svega, neš ti i stvari šta je bitna...
Uostalom, narod kaže da nije bitno šta ti e reče nego ko ti govori. tako je bilo sada i u ugljanskom slučaju. Naime, legendu Perkušića optužio je čovik koji je prije godinu-dvi od Grada Trilja dobio lovu za organizaciju mačkara kojih na kraju nije bilo, s tim da tu lovu nije vratio, a u mistu je poznat ko sin čovika koji bi početkom osmog miseca kad bi hodočasnici išli u Sinj na zavit po cesti prosipao špedice tako da se ljudi nabodu.... Ajme! Je da se ljudi ne sude prema roditeljima, ali također vridi ona stara da neće kruška pod jabuku.
Ne znan šta mi je ovde bilo smišnije, to šta se digla halabuka oko nezvonjenja ili ove popratne okolnosti oko face šta je optužila remetu. Nego, ko to more bit toliko lud da prosipa špedice po cesti?
|
03.04.2005., nedjelja
Kontejneri u selima...
Uvatili smo se komunalnih tema, pa sad nek bude u tom stilu – stanovnici šest sela u triljskom kraju više ne bacaju smeće okolo kuća niti ga voze do prvog kontejnera u mistima bližim Trilju. Naime, pojačana je komunalna infratstruktura postavljanjem kontejnera za smeće u Vojniću, Gardunu, Čaporicama, Ugljanama i Novim Selima. Vojnićani ili po domaći Vonjićani su dobili i javnu rasvjetu.
|
...ali ne u svima, već u odabranima. Zna se
Čačvina je još jedanput zaobiđena, što nikako nije u redu, iako već godinama tražimo da se kontejneri za otpad dovedu i u naše selo - reagirao je Filip Žaper Pilić iz ovog mista nedaleko Trilja na vijest o postavljanju kontejnera u šest triljskih naselja. Naime, kako kaže Žaper, u više puta je tijekom više mjeseci razgovarao o postavljanju kontejnera sa gradonačelnikom Saračom i drugim članovima gradskih tijela i odbora, i nije mu jasno kako se iz godine u godinu zaobilazi Čačvina po ovom pitanju. Jedino što je postavljeno je kontejner kod groblja, što nije iznimka jer zakon propisuje da kod svakog groblja mora biti i infrastruktura za otpad, nevezano postoji li ostala komunalna infrastruktura u dotičnom naselju.
|
02.04.2005., subota
Proliće, proliće...
Koji lip dan danas a ja sam mora radit, dopala me moja radna subota, srićom svaka 4. u misecu od 6 do 12. Nije dugo, dade se izdržat, a imam živopisnu i dobru ekipu na poslu pa mi podne dođe relativno brzo. Pored kolega nađe se i jakih kupaca koji kod nas dolaze po robu za svoje dućane, i oni se taman uklope u situaciju. Stvarno brzo prođe dan s njima.
Na stranu obveze, vidi se da je proliće došlo. Sunčano je i toplo, ekipa sidi po štekatima i lagano ispija kafice, dok stariji bar kroz jutro nešto rade po polju i po povrtnjacima (neće ova današnja mladost ništa ;-)) Odma je sve nekako zadovoljnije i dobrovoljnije. Neki ljudi fale jer su iz pojedinih razloga odsutni, ali koga nema bez njega se mora i može (Loser javi se), pogotovo ako je rič o pijuckanju crnog napitka s mlikom, pričanju gluposti i ubijanju subotnjeg popodneva nakon ručka.
Ko ovo more platit
Uostalom, i Blaž Slišković u današnim Sportskim kaže kako voli kafu meračit, i zato mu je tim draže da su nedavno znanstvenici dokazali da nije štetna. Jak je Blaž, nema šta, iako su njegovi momci danas popušili od Zagreba poraz i to jeftinim golom iz sve skupa drugog Zagrebovog ulaska u šesnaesterac, pri čemu majstor Tvrtko Kale još jednom pokazuje da zna padat ali pogodit balun ni slučajno. Ali eto, nije rič o Hajduku nego o Trilju, no nisam moga to ne primjetit.
I tako, onaj ko nije ovde ne zna šta propušta. Albo i dalje pere trotoar, isprid Ferarrija ekipa pije kavu i za***aje se uzduž i popriko, triljski narkomani (popularno nazvani ekipa Sunčani Hvar) čekaju pošiljke oko mosta, a besposličari svih vrsta i dezena piju kavu u Žuljevića i usput prolistaju sve novine mukte. U Oscara je mnoštvo Dukića i kladioničara, a u podrumima život tek počinje dok ovo pišemo ;-)
Ono idila jedna, stanje redovno i nepromjenjivo. Još kad bi proliće trajalo 12 miseci…
|
01.04.2005., petak
Komunalno Trilj d.d. samo za probrane
Odlukom Gradskog vijeća Trilja 2003.godine je osnovano trgovačko društvo u vlasništvu grada za obavljanje komunalne djelatnosti. Tajnik Gradskog poglavarstva Stipe Roguljić dobio je tada zadaću pripremiti dokumentaciju potrebnu za pravnu registraciju novoosnovane komunalne tvrtke na Trgovačkom sudu u Splitu.
Na ovaj potez triljska gradska uprava odlučila se nakon višemjesečnih priprema i neslužbenih najava, a donošenje odluke o osnivanju tvrtke ubrzala je kriza s odvoženjem smeća početkom srpnja 2003, kada je skupina građana Turjaka među ostalim zabranila dovoz smeća s područja Trilja na deponij Kukuzovac. Očito je ljudima njihovo smeće mirisalo a ono iz susjedne lokalne jedinice uprave ne...
Uz stopostotno vlasništvo nad novoosnovanim komunalnim poduzećem, koje bi u doglednoj budućnosti na širem triljskom području prikupljalo otpad iz kućanstava i skrbilo se o održavanju groblja i javnih površina, Grad Trilj posjeduje i suvlasnički udjel u JKP "Vodovod i čistoća" iz Sinja, koje je do turjačke krize odvozilo smeće s područja gradskih naselja a još uvijek opskrbljuje građane vodom. Time ostaje za vidjeti hoće li doći do konflikta u poslovanju obaju poduzeća koje se bave istom djelatnošću, a u manjem ili većem udjelu su u vlasništvu ove jedinice lokalne uprave.
S druge strane, mještani Trilja su u velikoj većini već komentirali kako osnivanje novog komunalnog poduzeća nije ništa drugo nego način rješavanja egzistencijalnih problema gradskih vlastodržaca i zbrinjavanje njih i članova njihovih obitelji kroz dobivanje zaposlenja u navedenoj tvrtci. Neslužbeno se naveliko priča kako će budući direktor triljskih komunalaca biti nekadašnji općinski načelnik Šuki, koji je očito nečim grdno velikim zadužio sadašnje općinare pa da mu vraćaju usluge.
Đava je oprema...
Osnovno pitanje je: kakvo je to komunalno poduzeće koje u svom posjedu nema ništa osim nekoliko alatki? Mislim, bilo bi smišno da novine objave npr. naslov Obnavlja se strojni park triljskog komunalnog poduzeća a ono radnici dobili one motorne šišače trave za na leđa…
|
|
