Umisto da vam doluđujem s lokalnim ludostima (ma koliko zanimljive bile), stigao mi je zanimljiv mail od prijatelja koji studira u ZG (uskoro će se geodetske firme otimat za njega ako ne ništa ko cure za manita momka ;-) Stoga pročitajte kako žive naši studenti u Metropoli i kak je imaju rad:
.....kako je jedan put neko u drustvu dobro spomenuo da su konacno ljudi uvidjeli da treba ulagat u intelekt a i stvorile se neka novcane prilike pa poceli djeci koja su tako zracila omogucavat studij a ne samo slat ih u sjemenista koja su da prostis gledano hladne glave izgledala ko prihvatilista (nekad), tako se i meni rodila ideja da napisem clanak posvecen nasim studentima, mojim vrsnjacima, kolegama i prijateljima...
Pomalo je nezgodno gledat na takve stvari i odredit jasno stajaliste a da je ono ispravno kada si na prvoj godin faksa pa zato ni ja ne bi htio izlicat sa nekim mislima vec bi pokusao ukratko opisat kao izgleda studentski zivot.
Naime govoreci o mojoj malenkosti radi se o istoj situaciji kako i kod vecime nasih studenata,
nebitno da li su u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Rijeci jer svi smo manje vise relativno odvojeni od kuce i ono sta napravimo ili ne napravimo pipsuje se samo nama...
Kad se radi o Zagrebu na kojem cu se ovim javljanjem i zadrzat jer mi je uvid u to stanje posve direktan, valja spomenit da je to grad u kojem se poprilicno ulaze u skolstvo.
Infrastruktura je uređena na nivou nekih europskih sveucilista, kapacitet domova iako uvjek gusto popunjen, relativno je velik, a bome i uvjeti zivljenja nisu ni malo losi.
Znaci sve sta nam ostaje je ucit...
E pa ovako otprilike izgleda jedan studentski dan,
Nakon sta se ustanes, sredis one higijenske potebstine sta bi bio red, ceka te odlazak u menzu.
Otprilike jedan dorucak kad se subvencira na kraju ispadne te neki 3 do 4 kune, a usudija bi se rec da je svedski stol u pitanju, je doduse da meksi nosovi osjet miris deterdženata na tacnama li jednostavno nekima se na da objasnit da se to triba oprat...
Na fakultetu denevno boravis najcesce izmedju 4 i 8 sati s tim da se zna dogodit da mozes ni ne bit jedan dan a drugi sta se kaze od 8 do 8.
Tu vec dolazimo do problematike o kojoj da je mozda malo vise "vremena" moglo bi se i razglabat, naime koliko god jedan tip ljudi vidio a drugi ne vidio takvu vrstu problema, jako su ociti problemi u sustavnom organiziranju pojedinih ustanova.
Prvenstveno se misli na referade i nastavno osoblje, ali i na sam u organizaciju...
Ali da ne bi bilo sve tako crno to su ipak manjinski slucaji koji eto neke zapadnu neke zaobidju, ali i to je sve za ljude, moze se i tome stat u kraj.
Ucenje, e to je sad bolna tocka svih studenata pogotovo nase generacije koja se malo nasla u
škripcu, jer gledajuci realno kad su nasi roditelji krenuli u neke skole njihovi nisu imali pojma
sta je ispit ni koliko triba ucit i jednostavno nisu im se ni dirali u takve stvari a ovi su zivili
i radili kako su mogli, htjeli i znali... Nasa generacija je "uškopljena" za tu opciju, jr naprosto prostora za muljanje nema toliko, mozda je bolje tako ali mozda i ne to je opet kako do koga...
Nego da ne bi ja krenuo ponovo onom starom dobro smjernicom "na rubu pameti" vracam se na raspored.
Znaci ucenje ostavljamo ko problematiku pojedinca o kojoj je suvisno generalizirat neke stvari dalje od toga da je ucit neophodno!
Ako je po ceme Zagreb studentski grad onda su to izlasci, naprosto srijeda, petak i subota malo kome prodju da negdje ne odskita a ima i faca koje spoje i cetvrtak i nedilju ali necu se toliko kudit, ali ne samo i izlasci toga tipa, tu je i Jarun koji evo bas sad u prolice izgleda toliko zanosno i neodoljivo, prepun zelenila u cvatu koje onako kao da odaje tajnu mladosti koja nas nekako veze ali sa dozom postojanosti i ozbiljnosti.
Zima je tako rec zaboravljena, kome zao kome nije, ja sam je iskoristio i zadovoljan sam, od
pokusaja klizanja do klizanja (na ledu), preko pokusaja skijanja do skijanja, covik se obogat za jos jedno iskustvo a usudija bi se rec i kulturu...
Pozivam svako mlado celjade koje ima iti malo volje i mogucnosti da prihvat izazov zdusni i junacki ode na faks, prizivi i pozivi, to su sigurno najljepsi dani u covjekovom zivotu...
|
