Pregled posta

Hrvati u dijaspori - dio V. - Bruxelles

Belgija je jedna OK zemlja, ono bez daljnjega, ali mi cisto izgleda ko krizanac Hrvatske i Njemacke - atmosfera je manje-vise opusteni i nema neke velike zurbe, a s druge strane zna se neki red, ljudi postuju propise u svemu osim u prometu (ajme majko kako voze), sve zgrade su im ocuvane i uredjene. Drustvo je izrazito multikulturno, sta se vidi vec iz ustrojstva dvojezicne drzave, a posto su ko i ostale sjevernoeuropske drzave u kojima neprestano pada kisa i koje imaju izlaz na more takodjer poduzele odredjene kolonijalne pustolovine i osvajanja po Africi, Belgijanaca ima svih boja i dezena, a kakvi bi mi bili od doli da nema i nasih. Marokance, Turke, Kurde necu ni spominjat, a u Belgiji je inace dosta brojna talijanska zajednica sta se ogleda u zadnje vrime u biznisu, a vec duze vrime u sportu - jedan od najboljih belgijskih nogometasa svih vremena je bio Enzo Scifo (bio medje vodecim europskim igracima prije 20 godina).

Sam ulaz u Belgiju iz Njemacke dokazuje ono sta sam naveo u prvoj recenici - asfalt na autocesti automatski postaje gori, sela su znacajno manja nego njemacka ali zato nekako pitomija. Buduci smo prolazili tromedjom - izraz kojeg gotovo svi Licani doli kod nas vole koristit, pa se ti misli s koje su tromedje: jel Gracaca, Knina i Lapca ili Gospica, Otocca i Lickog Osika - Njemacke, Belgije i Nizozemske, imali smo priliku odmah na prvu loptu usporedit infrastrukturu navedenih zemalja, a to je pokazatelj koji u pravilu ritko moze falit ko pokazatelj razvijensoti i uredjenosti.
Sam jugoistok Belgije uz granicu s Deutschland über alles odrazava karakter zemlje - flamanska i valonska sela su se poredala u nekom cik-cak rasporedu, sta se nastavilo iducih pedesetak kilometara do Liegea, nakon cega do glavnog grada Bruxellesa slijede flamanski nazivi. Inace do prijestolnice nema nekih znacajnijih prizora za vidit osim povremenih poslovnih zona, jednostavno cesta prolazi kroz ravnicu i to je to, a sva brda visa od 20 m mogu se smatrati planinama ;-)


Kompletna fasada oslikana stripom u sredistu Bruxellesa

Istocni ulaz u glavni grad je takodjer s obe strane omedjen poslovnom zonom, pri cemu prevladavaju predstavnistva multinacionalnih IT kompanija poput Suna, SAPa i slicno, a za razliku od nasih poslovnih zona di ko podize halu kako stigne i zeli, ovde je vecina zgrada istih dimenzija. Kvragu i urbanisticki planovi... Do sredista Bruxellesa se lako stize trima glavnim ulicama, a putokazi prema vodecim gradskim znamenitostima su pregledni i postavljeni na svakom raskrizju tako da se lako snaci. Na ulazu u centar nalazi se srediste Europske komisije, Europskog parlamenta (tu se sjednice odrzavaju naizmjenicno s EP u Strasbourgu) i ostalih EU institucija. Posebno smo se nalozili na zgradu komisije, tili smo do za*ebancije otvorit prozor i vikat Doli Carla Del Ponte! Ne damo Gotovinu! Neces dobit zabidziju! i slicno, ali se sricom odmah upalilo zeleno na semaforu pa je to sprijecilo da nas ljudi blido gledaju. Tim vise sta nas ne bi ni razumili... Nepobitna cinjenica je da Bruxelles svoj status i ekonomsku moc moze zahvalit mnogobrojim eurobirokratima i predstavnicima mnogobrojnih zemalja koje su usle u EU ili ponizno mole I mi bi tu... poput nas i susjedstva. Tako i je - nek svak od te navedene ekipe popije po kavu i pojide sendvic, rijec je o stotinama tisuca € koje na dnevnoj bazi tu ostaju.

Nakon sta smo parkirali auto u samom centru centra, skopcali smo da smo stotinjak metara udaljeni od Galerije Sv. Huberta, natkrivene galerije s mnogobrojnim ducanima u kojima se pretezno prodaju cokolada i cipka, dva proizvoda kojima se Belgija posebno ponosi, uz strip (Rin-Tin-Tin!) i pivo. Obzirom da ima vise od milijun stanovnika, Bruxelles je jedan lip grad koji ima dusu, da se u sirinu i lako se snac po njemu. U sredistu grada, a nakon obilaska galerije koja je objektivno preskupa i za EU standard a kamoli za nas - dat 16 € za 200 g upakiranih cokoladnih bombona a kod nas mos uzet Mikado od 300 gr za 2,5 € !?! - spustili smo se kroz glavnu gastronomsku ulicu Rue des Bouchers s dvadesetak restorana ispred kojih stoje konobari ili sefovi sala i na svim vodecim jezicima zovu i nude turiste da udju i rucaju kod njih. Isprid nas je seta neki Rus i pita nesto na ruskom, da bi ubrzo par njih odmah reklo kako ponjimaju po ruskoj a i ja bih kojemu odgovorio na hrvatskom (nije bas da su me razumili) na sta je jedan reka Pa mozemo i na jugoslavenskom i namignuo da je skopca. Nisam ni sumnja da se nece nac neko od doli...


Rue des Bouchers - dajte pare i pocastit ce vas

Nakon uspjesnog odoljevanja sirenskom zovu tih faca koji bi nas rado ugostili za nasu lovu, dosli smo do glavnog gradskog trga Grand Palace na kojem se nalazi gradska vijecnica s impozantnim tornjem (da ne kazem minaretom jer me na to podsjetio a i da bi se prenamjenit) na cijem vrhu kip Sv. Mihael probada vraga (postavljen jos 1455), Kuca vojvoda od Brabanta koja se satoji od 6 spojenih stambenih jedinica u kojima su svoja sjedista imale korporacije i cehovi obrtnika, te gradski muzej. Svake druge godine za vikend oko 15.VIII se odrzava priredba cvjecara na ovom trgu, i tada se oko 800 000 cvjetova begonija slaze u raznovrsne ogromne cvjetne tepihe.


Grand Palace za vrime cvjetne priredbe

Nadalje, izlazeci s trga pokraj vijecnice ulazi se u ulicu Stoof na kraju koje nakon nekih 250 m stoji zastitini znak ovog grada - spomenik djecaku Maneken Pissu, koji je prema predaji spasio grad od velikog pozara ugasivsi vatru junackim piskenjem na nju - pitanje je je li mali ima komad mjehura, jel mu se pripisalo ili je vatra bila mala? Svaka cast, ko da su mene pitali, i ja bi takvim facama sta pisaju diza spomenike, bar ljudi rade ono sta vole.
A sta je jos najbolje i pokazuje duh Bruxellesa, svako malo naseg manekena obuku u jedan od 750 razlicitih kostima, medju kojima su i odijelo u stilu Elvisa ili dres Barcelone ;-)))))


Najpoznatiji stanovnik Bruxellesa

Nadalje, od vaznijih kulturnih spomenika nezabilazne su crkve St. Michel (zanimljivo kako Kosute, Vedrine, Trilj, Dugopolje i Bruxelles imaju istog sveca zastitnika ;-))) koja je posvecena zastitniku grada te bazilika Sacre Coeur (cetvrta najveca katolicka crkva na svitu), crkva St. Nicholas koja je stara ko i sam grad - potjece iz XII. stoljeca te crkva Notre Dame du Sablon, nastala zahvaljujuci prilozima ceha samotrijelaca pocetkom XIV. stoljeca i ogledni je primjerak goticke arhitekture crkava. Osobno me se posebno dojmio Place Royale, na kojem se nalazi palaca vojvoda od Brabanta, u kojoj je sada smjesten drzavni ustavni sud te prizivni sud, te muzeji tradicionalne i suvremene umjetnosti, a na samom sredistu je spomenik Gottfriedu de Bouillonu, jednom od krizarskih vodja u prvom krizarskom ratu. Za ne falit, prostor oko spomenika sluzi ko veliki kruzni tok u kojeg ko muve ulicu vozaci iz tri smjera, a u svakom po dvi trake, i nastoje posto-poto proc u jednu traku vec u kojem im smjeru triba. Inace je promet u Belgiji slican ograniziranom kaosu - svi voze ko ludi, postuje se samo semafor i nista vise - a ipak svi uspiju proc di su naumili, a nisu ritke situacije u kojem na krizanju s prvenstvom prolaza neki ludjak bezglavo uleti, prodje metar ispred i ko da nije njegov posa odjeuri dalje - osobno smo to nekoliko puta iskusili. Sve skupa mogu rec da se kod nas doli vozi bar 50% umjerenije i normalnije i vise se postuju prometni propisi.

Vidili smo zanimljivu situaciju da se na ulici skupilo desetak policajaca, ogradili prijelaz preko semafora i stoje. Buduci nas je zanima najkraci put do najveceg atoma na svitu tj Atomiuma na periferiji Bruxellesa, stali smo i svastika Marija je upitala jednog od njih za smjer. Tip je bio iznimno ljubazan i dao tocne i precizne upute, ko i vecina ljudi sta smo sreli ili ih nesto pitali taj dan, a na njeno pitanje sta se tu dogodilo reka je Nista. Triba se nesto radit na ulici pa smo ogradili. Nema sta, imaju nekih nasih gena :-) Tim vise sta je promet u rush houru jednak zagrebackom. Ajme majko!


Jedno od temeljnih prometnih pravila u Bruxellesu - parkiraj tako da zeznes ostale

Odmah s gornje strane Place Royalea nalazi se gradski park, i na njegovom juznom kraju kraljevska palaca na kojoj je visoko dignuta belgijska zastava kad god je suveren u zemlji, ka sta je bilo i taj put dok smo mi bili tu. Za njen sadasnji izgled najzasluzniji je kralje Leopold II koji je vladao prije nekih stotinjak godina kako Belgijom tako i kolonijama u Africi. Taj Leopold je bio zeznut igrac, volio je pokricat neke inicijative, davat razvojne smjernice i slicno, a kao posebno fascinanatna cinjenica stoji da je jedno vrime bio uknjizen kao vlasnik najvece zemljane povrsine - nesto manje od milijun kvadratnih kilometara povrsine danasnjeg Konga i najveceg dijela susjednog DR Konga (nekadasnjeg Zaira). Uglavnom, da je pitat nekadasnje nesvrstane sta oni misle o njemu ne znam bi li mu dali kakvu pozitivno ocjenu, a u belgijskoj povijesti ima istaknuto misto.

Kisa nas je sprijecila da temeljitije razgledamo Bruxelles osim glavnih stvari, pa smo se odvezli do Atomiuma u cijem neposrednom sudjedstvu se nalazi Brupark - Mini Europe te izlozbeno kompleks u kojem se odrzala svjetska izlozba 1935. Kad covik dodje na lice mista, 160 bilijuna puta uvecana strauktura atoma poznata kao spomenik Atomium je stvarno impozantna gradjevina i nijedna ga slika ne moze tako uvjerljivo docarat - izgradjen 1958. visok je 102 m i sastoji se od 9 kugli promjera 18 m koje su medjusobno povezane cijevima, a ujedno lift vozi do vrha ovog monumenta. Nazalost, iako smo imali zelju popet se liftom ili eventualno stepenicama, to nije moguce jer je u tijeku obnova konstrukcije spomenika i sve okolo je ogradjeno.
Sam Brupark je bio zatvoren jer smo dosli malo prekasno - i tu su nam Belgijanci slicni. Bas steta, jer je rijec o gradjevinama iz svake drzave clanice EU koje u mjerilu 1:25 prikazuju glavne znamenitosti iz tih zemalja.


Najveci atom na svitu ;-)

Objektivno je Bruxelles prevelik da bi ga se moglo kvalitetno dozivit samo u jednom danu, iako smo nastojali upiti sta vise dojmova. Na povratku smo isli nesto drugacijom rutom nego pri dolasku, s tim da smo ovaj put prosli juznim dijelom Nizozemske. Ne znam jel to sta inace dobro primjecujem stvari i pojave, ali zanimljivo je cim se udje iz Belgije u ovu liberalnu drzavu kako odmah ceste postaju uredjenije, asfalt na njima noviji, okolis opcenito uredjeniji, a samo je pitomost kraja i ravnica zajednicka. Tu smo prosli nekih tridesetak km da bi usli u Njemacku sa zapadne strane Aachena, za razliku od polaska kad smo prosli njegove juzne strane. Znaci, opet smo prosli tromedjeom, ali opet ne kroz Liku.

Na putu kuci prosli smo kroz Kerpen, rodni grad brace Shumacher, na sta zorno ukazuje ogroman natpis na motodromu uz cestu Michael Schumacher Kart Center, a na procelju natpis Budweiser sta samo potvrdjuje kako sport i piva ili sport i duhan ne mogu jedno bez drugog, ma koliko se pobijali ;-).


Post je objavljen 22.04.2005. u 09:56 sati.