17.04.2005., nedjelja
Hrvati u dijaspori - dio III. - Köln
Colonia Romana - Cologne - Köln.
Tako je nastalo ime ovog najnapucenijeg grada u pokrajini NordRhein-Westfallen. Prvo stalno rimsko naselje u ovom dijelu Europe, u tadasnjoj provinciji Germaniji. Ko zeli znati vise o tome svemu, moze posjetiti Romanische Museum u neposrednoj blizini glavnog kolodvora i simbola Kölna, katedrale popularno zvane Dom (o njoj malo kasnije). Mi nazalost nismo, jer smo potrosili malo vise vrimena u Altstadtu tj starom dilu grada te uz Rajnu setajuci do Muzeja cokolade ;-) Naravno, i to postoji... Itekako.
Nego da se vratimo etimologiji i popratnim okolnostima nastanka naselja. Vjerojatno je najveci dio ljudi pogleda film Gladijator s R. Croweom, pa bi se tribali sitit kako film zapocinje: iscekivanjem bitke protiv nekog od germanskih plemena u gustim i gotovo neprekidnim sumama na sjeveru tadasnjeg Rimskog carstva. E, u takvim uvjetima su Rimljani osnovali svoju koloniju iz koje ce se kasnije kontinuiranim razvojem prosiriti ovaj grad, malo su usput prokrcili sume i napravili puteve, da bi se naposlijetku malo silom a malo milom dogovorili s Gemanima i primili ih na sluzenje u vojsku. Nisu bili ni ludi, kako ih ne bi primili kad su vec ovi imali zelju borit se, pljackat i sve ostalo, a ako usput jos prizive - puna saka brade.
Iako je sredina travnja i kod nas doli vrime pogoduje svemu, a najvise plandovanju isprid kafica, ovde u Kölnu je metereoloska situacija ko kod nas pocetkom drugog miseca - sivo nebo, temperatura oko 10, sunce se mozda pomoli jednom u tjedan dana i tako to. Vrativsi se u istocni dio Vestfalije, docekalo nas je sunce i nesto toplije vrime. Nema sta, kontrast u nepunih 100 km razlike.
Nego sta smo ono rekli - rimski muzej se nalazi neposredno uz glavni kolodvor i katedralu, pa smo tim redoslijedom i isli. Cim smo izisli van s Hauptbahnhofa prvo sta nam je upalo u oci je bio natpis Gorenje koji se ponosno kocio na zgradi nasuprot kolodvora i katedrale, i na zgradi jasno pise da je to njihovo predstavnistvo. Nema sta, ampak smo Slovenci su poduzetni i znaju onu staru maksimu koju je reka neki americki menadzer (mislim da je faca iz WalMarta ili neke slicke firme) kad su ga pitali koja je tajna uspjeha tvrtke kojoj je na celu: Lokacija, lokacija i samo lokacija. A budimo objektivni - u EU su i imaju proizvode kojima nastupaju na trzistu koje ima svoje standarde kvalitete.
Kölner Dom - jedinstvenih 157 m visine
Katedrala u Kölnu, kojoj su po velicini i znacaju mozda u Europi ravne samo one u Milanu i Barceloni, je zastitni znak ovog grada i dominira na svim turistickim promotivnim materijalima. Oko nje je uvik nepregledna masa svita, iako im je pristup pomalo ogranicen gradjevinskim radovima koji se odvijaju oko nje i na njoj - obnova tece neprekidno, sta je i razumljivo. Kad covik posteno razmisli, zapita sam sebe: pa dobro, kako su bez ove moderne tehnologije stotinama godina unazad ljudi gradili ova grandiozni spomenik i dizali teske kamene blokove na stotinjak i vise metara visine? Realno gledajuci, popularno zvana Dom je stvarno velicanstven spomenik trudu i gradjevinskoj genijalnosti mnostva ljudi kroz povijest.
Uz katedralu me je od crkava impresionirala i crkva Sv. Martina, koja se nalazi u sjevernom Altstadtu uz obalu Rajne. Ogledni je primjer srednjovjekovne predgoticke gradnje, a visinom je tu negdi ko i katedrala, mozda malo niza. Ovde cu opet morat umisat filmove u cilu pricu - gledam u tu crkvu i pitam se na koje me gradjevine podsjeca, i odnekud mi sine: pa ocito cu crkve ovog tipa gradnje uzete za uzor pri izgradnji grada u Gospodaru Prstenova III. I stvarno, kad bolje pogledam, tornjevi i kule u tom filmu izgledaju ko potpune kopije ove crkve, sa gotovo istim prozorima i lukovima. Sad, ne mora znacit, ali je slicnost malo preocita.
Hohestrasse - covjece koja guzva u bilo koje doba dana
Nadalje, nakon Doma slijedi najuze gradsko poslovno srediste, kojeg cine glavna gradska ulica Hohestrasse koja se inace u vecini njemackih vecih gradova mastovito zove Hauptstrasse, i par paralelnih i desetak okomitih ulica koje se krizaju na Visokuulicu. Zivilo potrosacko drustvo! Mnostvo trgovina odjecom i obucom raznih raspona cijena ima za namjenu zadovoljit sve profile kupaca, od onih koji imaju 5 do 5000 € u dzepu. I pritom prosjaci svih vrsta nisu samo trademark splitskih kala - ima ih i ovde na izvoz, strateski su rasporedjeni svako 50ak m, i najcesce ti nude izbor: ili im daj 50 centi ili kupi novine koje kostaju isto toliko, a isto tako ima prosjaka koji otvoreno setaju od covika do covika s pruzenom rukom pa ko se smiluje ko ignorira.
U gradskom sredistu svako par stotina metara nastupaju i ulicni sviraci, najcesce po dvojica od kojih jedan svira bubnjeve a drugi digeridoo - ono australijsko aboriginsko glazbalo koje daje niz dubokih i intenzivnih tonova - ili sam svirac koji puse u to cudo i pusta neku jungle muziku s boomboxa/ghettoblastera. Svi koje sam ima priliku cut, a bilo ih je taj dan kad sam bio u Kölnu, znaju svirat i kombinirat zvukove glazbala s ritmom, pa mi nije jasno pokusavaju li ti momci to negdi snimit i ponudit CD na prodaju, jer steta je da ne pokusaju - smislenije zvuce od jedno 95% sastava na medjunarodnoj sceni, pogotovo u tom segmentu glazbenog trzista. Uz svirace te vrste muzike, vidio sam i jednu jaku facu - neki rasta Jamajkanac koji je u polaganom ritmu svira gitaru i lagano piva No Woman No Cry, a pored toga sta mu je izvedba bila OK najvise me fascinira izgledom - crn ko tava, a i ocne jabucice mu imaju boju jako blizu crnoj - stvarno jednistven prizor!
Sad, vezano za pismu koju je svira, to nasi znalci u Trilju i okolici prevode doslovno i dvoznacno:
a) No Woman No Cry = Nema zena u mom kraju, ili
b) No Woman No Cry = Kad nisi ozenjen, nema ti kraja - mo´s di o´s.
Nema sta, kad ljudi znaju onda stvarno znaju. Cini mi se da po broju nezenja i starih momaka prevladavaju oba nacina prevodjenja, i da su svi strastveni obozavatelji ove pisme.
I tako, rasta je osta lagano prebirat po gitari i evocirat uspomenu na prerano umrlu legendu. a mi smo prosetali do starog dijela grada, tocnije sjevernog Altstadta koji se zbio uz zapadnu obalu Rajne. Ima se sta vidit, to nedvojbeno, od stare arhitekture i zgrada koji imaju izvorni izgled otprije nekih 300tinjak godina pa naovamo, do kulturno-povijesnih spomenika i ulicnih animatora koji obuceni u svecane nosnje iz razdoblja kraja Srednjeg vijeka ukazuju na to da ce se odrzati neki festival tradicionalnih vjestina ili slicno. Tako smo i mi nabasali na cobana bez ovaca i na neku dvorsku damu - nazvali smo ih prigodno Jozef i Kunigunda - koji su veselo pristali da se slikaju s nama, valjda su racunali - mi cemo se s njima slikat a oni ce doc na taj nas dogadjaj. Nazalost, raspored nam je nesto drugaciji pa je ostalo 1:0 za nas.
Uz obalu rijeke a izmedju glavnih mostova nalazi se niz kuca gradjenih na tradicionalan nacin u kojima se nalaze hoteli, prenocista, restorani i kneipe tj pivnice - tako da tursit koji zeli vidit kako se zivio i kako se zivi drustveni zivot Nijemaca moze to demonstrirat na vlastitim bubrezima. Buduci je Njemacka jedna uredjena zemlja, sta sam vec isticao, za pretpostavit je da te silne pivnice nude odvozenje kuci, jer kad jednom piva pocne tec tesko se zaustavlja...
Schokomuseum - izvana ne bas reprezentativno, ali iznutra... A daju i probat to sta zamisaju
Na Rajni se nalazi Muzej cokolade (Schokomuseum) kojeg je sagradila poznata njemacka tvornica Stollwerck. Konstatirat cu da je 6 € koliko kosta ulaznica po osobi jedna od boljih investicija u zivotu, iako izvana muzej ne izgleda prereprezentativno. U prvom dijelu se prezentira sta se sve moze napravit od cokolade i to u svim mogucim bojama, da bi posjetitelji bili provedeni kroz tehnicko-tehnoloski dio koji zorno docarava sta se zbiva sa zrnom kakaovca otkad se iz vrece ubaci u strojeve do konacne cokoladice velicine naseg Runolista. Naravno, uz nezaobilazni povijesni dio koji pocinje s upoznavanjem kultura Srednje Amerike koje su razvile umijece uzivanja cokolade i kod kojih je plod kakaovca skuzio kao sredstvo placanja - recimo samo kako se za 100 zrna moglo kupiti muskog roba na trznici. Za one koji zele znat vise, ima cak i dio od nekih 25 kvadrata u kojima je u potpunosti odsimulirana tropska suma u kojoj raste kakaovac, sa svim autenticnim raslinjem, vlagom i zagusljivoscu. Stvarno nesto jednistveno. Tim vise sta je degustacija ukljucena.
Köln je definitivno zasluzio da mu posvetim ovoliko prostora, sta sam ionako mora reducirat (ima jos zanimljivosti ali to sam ostavio za neku drugu priliku), a i grad mi se svidio jer ima svojevrstan karakter tipicnog europskog milijunskog grada koji je pametno iskoristio prostor na kojem se prostire, a ujedno se nije dao previse u visinu. U grubim crtama podsjeca na Zagreb - tocnije bi bilo rec da ZG podsjeca na Köln - ali uz vidljivu razliku gotovo u svemu u korist njemackog grada.
Za sve koji uporno bize s Balkana: evo di nas smistaju
Za kraj, pri odlasku sam se dobro nasmijao. Od tri velike trafike na glavom kolodvoru, samo u jednoj su imali nesto veci izbor naseg tiska, usput je prodavacica bila iz nasih krajeva (osmjeh broj 4 umisto broja 2), a defintivno nam je smijeh izazvalo to kad smo vidili u kojem je odjeljenju nasa stampa. Nema sta, smistili nas di i pripadamo...
|
|
