Zablindirani prozori i slozena taraca
Da ne bi bilo brzinskog nocnog dizanja
Da nam ne dune, vatru sune i odnese kucu
Ili bar kroviste - al to bi bilo dugorocno dobro
Jer bi se u konacnici prisilno podijelili i napokon uredili
Stara kuca bi postala mlada
/sto se za mene ne moze reci/
No oluja je putem potrosila dzepove
Rukavce, slila rijeke negdje drugdje
Nama ostalo samo puno
Vlage u zraku i odgodjeni koncerat
Za sutra, a mozda i oluja zakasni koji dan
Pa unese reda i zida medju
Mrtve i zive stanovnike nase male zajednice
Ovako, u miru i suncu stalno smo na frizuri jedni drugima
Vrijeme kad zdrav razum razvaljen krmi
A ja ustajem
Rastrojena kombinacijom
Straha od otocke gluposti i strepnje za nestalo mace
Ono sareno, za nositi doma na sljedecih
Bas desetak godina a srecom i vise
Dakle na dan kad je
Trobojna i dvomjesecna, tek razmazena
Pippi Dugacarapa Midleton nestala
A ja ustala u tri
Prizvana vrucinom od nedostatka daha
I osamdesetsedmicnom vlaznosti u zraku
Koja gusi i grije u isti dah
I svaki put se pitam sto li radim krivo
I zasto mi respiracija ne stima
A i inspiracija takodjer
U tri ujutro
I muze, jednako kao i
Glupo
sigurnosno pitanje
spavaju
Mrtvackim snom
Postovi i macke nestaju
Mame otocke macke ne mjaucu
I ne cuvaju svoje bebe
Dovoljno dobro
Nista se dakle nije promijenilo
Jednom vrlo davno
Zapitah se kako bi sve to
Izgledalo da se gleda
Bez ociju bez naocala i iz neke druge
Perspektive
I tko to tako vidi
I otkuda treba gledati
Sa ove ili druge strane
I koliko je treba poznavati
Da bi se o njoj pisalo
I da li je svejedno
Izgubiti jedan zivot ili
Uzeti stotinu njih
I sto to uopce znaci izgubiti se
U tom kontekstu
Lutati unutar njega
Kruziti ko leptir oko lampe
Zajeb je ako je plinska .... Izgoris
Samo tako
I onda ti bude jasnije
No prekasno
Sacuvati jedan, svoj
Ili samo stotinu njih
Za drugo se dobiju priznanja i lente
A za prvo vrijeme
Cisto, neobiljezeno, nepokvareno i nepotkupljivo
V r i j e m e
E vidis
U to se razumijem
I o njemu ti pisem
Skrhnulo mi se parcijalno, na brzinu
Bez najave, iznenadno
Otprasilo put zvijezda, put promjene
Na bolje, nadam se
Na gore, na mentalni plan
Samo mi se preselilo u vjecna lovista
Toliko brzo da nisam ni dosla
Do straha kao takvog
A vec je sve bilo gotovo
I odumrlo
/ako se pitate gdje sam bila,
uglavom na sprovodu, odgovaram/
je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!
Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">