< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Jutros sam se na oko -18 Celzića prošetala do posla. Šal se zabijelio okomotan oko glave. Kažeju na rejdiju da je to super, jer je u 6 sati jutros bilo -20. Je, i ja kažem. Ak nas sunce ne zaobiđe, možda do podneva doguramo i do fenomenalnih -10 Nivesica. U uredu je ugodnih17 kad se uđe izvana sa isto toliko, ali u minusu, ali kad se sjedi pred kompom, onda to postaje neudobnih 17 (zebu koljena). I sve je to pis ov kejk naspram -29 koje pamtim kao najnižu temp, a ohladila me je 13.1.2003. Taj dan je inače mojoj svekrvi rođendan, i toga dana sam dobila uzv slikicu mog malog zlata, 8 tjedana mladog :)) Ah, memories.. odmah mi je toplije ( oko srca, ak već ne i oko koljena). |
Škripi! Škripi! A nije đeram .Od sinoć pada bez prestanka. Snijeg, naravno. I jutros, dok sam hodala po neočišćenim duuugačkim pješačkim stazama, ono škripanje snijega pod čizmama vratilo me u djetinjastvo. I na tren zaboravih da bih po najcrnjem scenariju za cca tri tjedna mrzila svaku naznaku snijega i hladnoće ( da, da, mi se grijemo na plin, i kuhamo, i vodu grijemo, čak nam je i pećnica plinska), zaboravih na sto drugih stvari koje me muče, i samo hodam i uživam..kao nekad. |
Prošlo je blagdansko blagovanje i plandovanje, opet sam na radnom mjestu, kao i većina radnog naroda. Osim onih koji su na skijanju ili slave Božić danas ( a njima čestitam). Neta i kompa se nisam dotakla do sinoć. A onda su me vrlo obradovali svi vaši komentari i čestitke.. baš, ono, super ste mi, moram se ponaosob otići javiti svima, do kraja tjedna vjerojatno ću izvršiti i tu misiju. Rekapitulaciju 2008. nisam napravila, a i ne namjeravam. Nek 2009. bude bolja, dovoljno je reći i poželjeti. Za kraj popisujem ( ne radim inventuru, to sam obavila krajem godine) nekoliko bisera moje dječice, posebice Malog, koji je u punom pogonu zadnjih dana: - nakon malo dulje šetnje po snijegu Mali iznenada čučne i ušuti. «M., što se dogodilo?», pitamo ga. «Ma, ništa posebno», odmahuje on, « samo sam trenutno ostao BEZ ENERGIJE!» - Veliki je na dva dana bio kod mojih roditelja. Manirom pravog gospodičića, na sve je frktao nosom, a na ponuđene «pače» ( hladetinu) za večeru odvratio je, da, iako TO nikad nije jeo u životu, možda može malo probati, ali samo ako mu UGRIJU! - Mali: «u mom vrtiću, i po NAJVEĆOJ NOĆI ima nekoga!» 2mama: «a-a, pa i tete moraju ići kući, svojoj dječici i muževima» Mali: «ma ok, tete idu, ali ostane čika-domar i vatrogasci!» 2mama: »vatrogasci????» Mali: «pa naravno! Tko bi radio i gasio ako bi moj vrtić po noći slučajno ZAGORIO?!?» |