< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
ipak... nije mi žao što sam malkice čekala u onoj čekaonici iz prošlog posta... dok mi pogled vrludao okolo, zapazih nešto... ja ću bez komentara, a vi možete.... NATPIS NA VRATIMA LIJEČNIČKE ORDINACIJE (SA SESRINE STRANE) Molimo da ne kucate samo ako je "hitno" (ovo je doslovno, zapisala sam si u mob da ni bih falila ) |
Tell me why I don'l like Monday... P Priča Ponedjeljak Prolazi Prilično Pogubno Posebno Popodne : Psujem, Prostačim Pošto Prilike Postaju Problematične Po Pitanju ... SVEGA Grlobolja sve jača. Odlučujem otići kod dr popodne, iako sam u stvari trebala kod zubara na skidanje kamenca Prekid tel veza i neta dvai pol sata prije kraja radnog vremena Pokušavam sama, router namrdavam, molim, restartam...ništa Zovem te komovog majstora, obećaje da će doći oko pola 4. Tad mi, inače, završava radno vrijeme, ali što ću drugo nego pričekati... Zovem muža i otkazujem vožnju kući, dajem upute za ručak Majstor zove u pola i pet i veli da nikako ne može doći, ostavljamo sve za sutradan, tj. danas Zakoniti ipak dolazi po mene na čemu sam mu neizmjerno zahvalna jer sam imala više torbi i vrećica nego Dragutin Tadijanović onomad kad je nosio sve torbe zbog neke Jelice. A pomalo se i osjećam namagarčeno. Nabrzinsko tuširanje, dijelim poljupce u prolazu mojim dečkima i kidam nalijevo kod dotura Gužva nije strašna, taman da me ohrabri da uplatim parking i strpljivo čekam čitajući ispitnu literaturu. Naravno da je počela pauza taman kad sam bila JA na redu. Pola sata iskoristih za posjet vjenčanoj kumi. Sad mi žao što pauza ne traje 1 sat. Bar nešto. Dotur mi gleda grlo. Veli da nije za antibiotik nego za noviju verziju nekadašnjeg hexorala. Ostavljam 20 kunića za dvominutni pregled i recept koji još moram i platiti. Nervozna i gladna sjedam u auto, recept spremam na ono mjesto koje se zove "pretinac za rukavice" i procvikam ga nenamjerno. Opsujem namjerno. Kod kuće nered kao da je prohujala raketa zemlja-zrak-kuhinja. Zakoniti ima smisla i volje za kuhanje, ali je posebno talentiran za zasrat štednjak i hrpu posuđa. Ha, bolje išta nego ništa – jel tak? Tako jeee. Presvlačenje i boj sa neredom karatkog je vijeka. Negdje oko 20 do 6 sine mi napamet da je Veliki sin spominjao roditeljski sastanak... Urlam, dozivam, da, je, za 20 minuta počinje... Vratila se oko 20 sati kući. Poslije roditeljskog sastanka otišla na roditeljsku kofi, ponajviše zbog toga da se sredim i da ne bude loma kod kuće. Pomoglo je. Do pol 11 sređujem živce, Malo dijete uspavljujem čitajući priče, i sređujem nered. Koliko toliko. Slijedeći sat propitujem zemljopis. Piše se test iz Azije. Azija je kontinent sa najviše naj.... Liježem prije ponoći. Ustajem desatak minuta do 1. Ne znam zašto. Ko duh Pero hodam po kući. Pokrivam i ušuškavam moje muškarce. Najslađi su dok spavaju. Najstarijem skidam očale s nosa. Najmlađem guram ručice pod pokrivač. Srednjem gasim svjetlo i čupam zemljopisni udžbenik ispod glave. Pokušaj uspavljivanja uz Seinfelda je uspio. Budim se tek u 4. Baš fino, još 2 sata i 15 minuta do zvona budilice. Koji mi je???? |
priča o spovanju poslije kupanja brišem i oblačim malo zlato, i vidim neku crvenu flekicu ja odma panika - što je, tko te je? brat? sam? a on - ma neee, to me neki KONJ u vutiću! - konj?! ljubavi, pa ja mislila da ti ideš među djecu, a ti u štalu??? - ma, mamaaaa, to ti se tako SPUJE!! (mama nema pojma...) |
mislila sam da sam brža, jača, bolja..ali nisam stiso poso, a i neki drugi prioriteti, tak da sam od ponedjeljka do sad tek žemski dio uspjela obići, i to ne sve. dobro i poneke muške blogere, tek toliko da ne bude sumnjivo, ili upitno štogod i jučer čak i post napisah, al ga pisah (aorist ili imperfekt,nikako da zapamtim...) tu, u editoru, uz 100 drugih otvorenih i poluotvorenih prozora.. to moram tako, zbog sunca...i naravno, ode moje promišljanje u bespuće...virtualno, a možda je i bolje tako. inače, danas navečer će Dvojka i to jako, jer rodio je jedan junačina, veeeliki, od 4,600 gr, Marko naravno da sam malo zaplakala od sreće to je dite onih što smo im na vjenčanje u Pulu potegli, ak se ko sjeća i tak..super je, zar ne? i novi ispit je idući mjesec i neću baš biti često na blogu što ne znači da vas se ne sjetim, i da nekad neću bar malkice priviriti, mada me neki špijuniraju, da, da sve vas ja |
kako malo treba za sreću. meni. pretpostavljam i nekom od vas. u ponedjeljak ispit. nee, to nije malo. |
ko za mene pita euforična pomalo već me pušta al, eto.... da ostanem u haiku formi jednostavno ne znam što bih sad: spavala, jela, radila ( a neee) ma znaaam idem moje blogere obići :) |
živa relativno zdrava radim i ne radim učim i ne učim jedem al baš i ne (umproforce sanjam, osobito one koji su na pokaznoj vježbi golim rukama kvočki nekoj zavrnili vratom, očerupali je i popapali..ne sjećam se samo jesu li drob bacili ili ne, a ni odklem su ono došli..al tamo neke ratne godine u tkz ružičastoj umpa zoni pare zarađivali...ak tko zna nek mi napiše..) djeca dobro, hvala na pitanju kolači su svaki četvrti dan tak da je u nedelju fešta alkohola bez što i nije greda bloga bez apstinencijaka kriza al uzimam D vitamin pa prebrodim, nekako ( D se uzima u kad nema dovoljno prirodne izloženosti blogu, ovaj..suncu..roditelji će znati o čemu trkeljam) come back očekujte za jedno dva (!) tjedna nadam se u nekom euforičnom stanju |