Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika23
uto
12/25
Digitalna diktatura
toco1980foto.blog.hr
Zadnji hir EU birokracije jest nametanje digitalizacije svega i svačega.
U posljednje vrijeme sve češće se u medijima spominju digitalne vozačke dozvole, digitalni novac, digitalna naplata cestarina, digitalna kontrola na granicama i slična digitalna "moderna rješenja", a pri tome se govori i o bezrezervnom oslanjanju na "umjetnu inteligenciju", koja se u praksi do sada vrlo često pokazala - prilično neinteligentnom.
Problem ovdje nije tehnologija sama po sebi, već slijepo, gotovo fanatično vjerovanje da je digitalizacija nečega automatski sinonim za napredak. Ta današnja fah-idiotska opsjednutost digitalizacijom svega vrlo često ignorira stvarni fizički svijet, stvarne ljude i stvarne probleme koje digitalizacija može uzrokovati.
Digitalizacija bez mogućnosti izbora
Jedna od stvari koja se uporno prešućuje i ignorira je činjenica da ne koriste svi ljudi pametne telefone! I to nije nikakav zločin, jer ne postoji ni zakon ni zakonska obveza koja propisuje da svatko mora posjedovati i koristiti pametni telefon, instalirati određene aplikacije, imati mobilni internet ili stalno biti "online".
Neki ljudi jednostavno to ni ne žele, već radije koriste starije, prokušane i pouzdanije tehnologije. Ima ljudi koji radije koriste starije "obične" mobitele. Jednako kao što ima ljudi koji i danas radije fotografiraju klasičnim fotoaparatima na film, umjesto da koriste isključivo moderne digitalne.
Unatoč tome, ide se u smjeru da se sve više osnovnih usluga za građane planira učiniti dostupnima isključivo u digitalnom obliku, bez onog fizičkog i materijalnog, i zapravo se pokušava građane prisiliti na korištenje tehnologije koju možda ne žele, ne razumiju, ili si je ne mogu priuštiti.
To pak najviše može stvarati probleme starijim ljudima koji su često slabije računalno pismeni jer su živjeli i odrastali u nekim drugim vremenima; ponekad im je već i samo osnovno korištenje pametnog telefona (poziv ili SMS poruka) veliki izazov, a kamoli prijavljivanje u razne on-line sustave, pamćenje PIN-ova i zaporki, korištenje aplikacija, autentifikacija u dva koraka, te stalna ažuriranja aplikacija i sustava koje često za sobom vuku i zbunjujuće promijene izgleda korisničkog sučelja... Štoviše, čak i mlađi korisnici ponekad imaju problema sa time.
Nametnuta digitalizacija koja bi isključivala i marginalizirala dio društva koji ju ne zna ili ne želi koristiti, nije napredak već diskriminacija.
Osjetljivi sustavi i stvarni rizici
Još jedan problem koji se uporno i sustavno ignorira jest potpuna ovisnost digitalnih sustava o računalnoj i komunikacijskoj tehnologiji koja nije apsolutno pouzdana, te o dostupnosti električne energije.
Što ako mobitel bude izgubljen, ukraden, ili padne pa bude oštećen do neupotrebljivosti? Što ako se isprazni baterija na mobitelu, a nema dostupnog punjača? Što ako negdje nema signala ili nestane internetske veze? Što ako padne centralni računalni sustav? Što ako dođe do kibernetičkog napada, pa procure osobni podaci milijuna građana?...
To nisu nekakvi hipotetski "najgori mogući scenariji" - to su realne situacije koje se već događaju, i to sve češće! I svaki put kada se dogode, ljudi se ni krivi ni dužni nađu u problemima.
S druge strane, papirnata vozačka dozvola ne treba ni mobitel ni internet. Gotovina ne treba server. Fizički dokument ne može se "hakirati", ukrasti ili izmjeniti s druge strane svijeta.
No bez obzira na to, digitalna rješenja se pokušavaju na silu nametnuti uz izliku veće sigurnosti, učinkovitosti i kontrole. U stvarnosti, kontrola se sve više centralizira, a građani gube autonomiju, jer kada sve postane digitalno, postaje i uvjetno - može se isključiti, ograničiti, suspendirati, ili nadzirati jednim klikom.
I tu više nije pitanje "hoće li se to zloupotrijebiti", nego kada i do strane koga.
Zaključak
Digitalizacija bi trebala biti opcija, odnosno alat koji olakšava život onima koji je žele koristiti, a ne nametnuta prisila od strane birokratskog sustava koja bi marginalizirala one koji ju ne žele. Jer dokle god se radi o nametanju bez alternative, bez slobode izbora, bez ozbiljne rasprave i bez uvažavanja stvarnih problema, ne radi se o napretku, već samo o još jednom birokratskom iživljavanju i eksperimentiranju koji se provodi na leđima običnih građana.
18
čet
12/25
Malo o instant fotografiji...
toco1980foto.blog.hr
Kada se spomene instant fotografija, radi se o tehnologiji koja omogućava brzo dobivanje fotografske slike neposredno nakon snimanja, zahvaljujući kemijskoj reakciji unutar samog instant filma. Slika se pojavljuje na papiru gotovo odmah, bez potrebe za razvijanjem u laboratoriju.
Na području instant fotografije najpoznatiji su Polaroid i Instax, koji predstavljaju dvije različite tehnologije razvijene u različitim vremenskim razdobljima. Starije generacije češće su bile korisnici Polaroid kamera, dok su mlađe generacije više upoznate s Instax kamerama.
Polaroid je originalni začetnik instant fotografije, razvijen sredinom 20. stoljeća kao revolucionarni sustav koji nije zahtijevao zasebno razvijanje filma u laboratoriju. Najveću popularnost doživio je od 1950-ih do 1980-ih godina. Nažalost, tvrtka Polaroid je bankrotirala 2001. godine, no u novije je vrijeme, zahvaljujući entuzijastima i novim investicijama, ponovno oživjela i vratila se na tržište instant fotografije, iako u manjem obujmu nego prije.
Instax, koji je zapravo brend japanske kompanije Fujifilm, relativno je noviji sustav, razvijen krajem 1990-ih godina. Postao je iznimno popularan među mladima, koji ga često doživljavaju više kao oblik zabave nego kao ozbiljnu fotografiju. Unatoč tome, danas postoji i čitav umjetnički pokret koji koristi Instax film u svojim radovima, naglašavajući estetiku spontanosti i retro stila.
Što se tiče samog dobivanja slike, između Polaroida i Instaxa postoje značajne razlike u kemiji filma, načinu na koji se slika pojavljuje na papiru, kao i u veličini i formatu fotografija. Polaroid slike su obično veće, dok su Instax slike manje i dolaze u nekoliko varijacija formata. Također, dok je kod Polaroida za dobivanje slike bilo potrebno 10 do 15 minuta, kod Instaxa taj proces najčešće traje svega nekoliko minuta.
Važno je napomenuti da Polaroid i Instax slike nisu dugotrajne. U nepovoljnim uvjetima čuvanja, poput neodgovarajućeg rukovanja ili dugotrajnog izlaganja suncu odnosno UV svjetlu, slike mogu relativno brzo izblijediti. Stoga ih je preporučljivo čuvati u posebnim albumima, na suhom i tamnom mjestu, pri stabilnoj sobnoj temperaturi, kako bi im se produljio vijek trajanja.
17
sri
12/25
Muke po memorijskim karticama...
toco1980foto.blog.hr
Tko god se bavi digitalnom fotografijom zna koliko su važne memorijske kartice. Ono što je film bio za klasičnu, "analognu" fotografiju, to je memorijska kartica za digitalnu fotografiju - medij na koji se pohranjuju snimljene slike, ali i videozapisi.
Danas se u fotografskom (i videografskom) svijetu najčešće koriste tri vrste, odnosno tri formata memorijskih kartica: CompactFlash (CF), SD kartice i microSD kartice.
CompactFlash ili CF kartice dimenzija su približno 43 × 36 mm te su se dugo smatrale profesionalnim standardom, zbog svoje robusnosti i pouzdanosti. Još uvijek se koriste u starijim profesionalnim DSLR fotoaparatima.
SD kartice su dimenzija su oko 32 × 24 mm i danas su najrašireniji format. Koriste se u velikom broju fotoaparata, kamera, dronova, ali i u mnogim drugim elektroničkim uređajima. Zahvaljujući različitim podverzijama (SD, SDHC, SDXC), omogućuju velik kapacitet i visoke brzine zapisivanja.
microSD kartice su zapravo "smanjene" SD kartice, dimenzija svega 15 × 11 mm. Najčešće se koriste u akcijskim kamerama (npr. GoPro i tome slično), pametnim mobitelima i dronovima.
Većina proizvođača fotoaparata, kamera i drugih uređaja za snimanje koji se danas mogu naći na tržištu koristi jedan od ova tri formata.
No postoje, ili su postojali, i drugi formati kartica koji su danas vrlo rijetki ili potpuno zastarjeli te se više ne proizvode - bilo zato što je proizvođač u nekom trenutku prešao na "standardne" CF ili SD kartice, bilo zato što se ugasila tvrtka koja ih je proizvodila.
Jedan primjer toga je Olympus i njegov xD-Picture Card format, koji je bio popularan početkom 2000-ih, ali je s vremenom napušten. Iako još uvijek ima u opticaju kamera koje koriste ovu vrstu kartica, na tržištu je nove kartice gotovo nemoguće pronaći.
Sreća je u tome što danas postoje razni adapteri za memorijske kartice. Najčešći su adapteri koji omogućuju korištenje microSD kartica u SD utorima, a nešto rjeđe i u CF utorima. Takvi adapteri su jednostavni, povoljni i često jedino praktično rješenje za starije uređaje. Čak postoje i adapteri koji omogućuju korištenje SD ili microSD kartica u uređajima koji su izvorno koristili rjeđe i danas zastarjele formate kartica (poput npr. xD-Picture Card formata).
Iako upotreba adaptera ponekad ima svojih ograničenja (u brzini zapisa ili kompatibilnosti), u praksi, za nuždu, može biti sasvim upotrebljiva opcija.
14
ned
12/25
Još malo o AI generiranim šalama...
toco1980foto.blog.hr
...za sve one ljude koje ne shvaćaju koliko AI generirane deepfake slike zapravo mogu biti opasne!
Nastavno na prethodni tekst...
Mala šala - veliki problem
Deepfake AI slike mogu staviti nečiji lik u neprimjerene, kriminalne ili kompromitirajuće situacije te izgledati dovoljno uvjerljivo da ljudi povjeruju kako su zaista stvarne. Problem je tim veći što takve slike i video-klipovi često nisu označeni kao sadržaj generiran pomoću AI-ja, a vrlo često se dijele bez ikakvog konteksta. Zbog toga ljudi na temelju same AI slike ili videa olako donose zaključke. Dodatni problem je to što AI tehnologija stalno napreduje te danas stvara iznimno uvjerljive slike i video-klipove koje ni obični ljudi, a nerijetko ni institucije (bez detaljnih, gotovo forenzičkih provjera), ne mogu odmah prepoznati kao lažne.
Takve slike ili video-klipovi generirani pomoću AI tehnologije, čak i ako su nastali "iz šale", kao "zabava" ili "zafrkancija", u stanju su ljudima stvoriti velike probleme - ponekad i toliko ozbiljne da ta „šala“ više nije šala.
Na primjer...:
Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu prikaže kako radi nešto potencijalno nezakonito, to može izazvati vrlo ozbiljne probleme, čak i ako je sadržaj lažan i napravljen iz šale. Ako takva AI fotomontaža ili video prikazuje osobu kako, npr. provaljuje, uništava imovinu, krade, zlostavlja ili ubija nekoga, sudjeluje u nasilju ili koristi nedozvoljene supstance, mogu reagirati policija ili druge institucije gonjenja (socijalne službe i sl.). Za osobu koja je iskorištena kao predmet takve AI foto ili video šale to može rezultirati privođenjima, ispitivanjima, pretresima i provjerama, a u nekim slučajevima i upisom u sustav kao "sumnjive osobe".
Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu prikaže kako sudjeluje na nekom prosvjedu, političkom skupu ili sličnom okupljanju, iako tamo nikada nije bila niti je politički angažirana, to također može izazvati vrlo ozbiljne probleme. Posebno je to osjetljivo u situacijama kada je prosvjed, u čiju je sliku ili video osoba umetnuta, ekstremistički, nasilan i/ili povezan s govorom mržnje ili drugim ilegalnim aktivnostima. U takvim slučajevima može se dogoditi da osoba, zbog nečije "šale", ima posla s policijom i drugim državnim institucijama, kao i probleme prilikom putovanja u druge države.
Ako se neku osobu u realističnoj AI deepfake slici ili videu, koja je u ljubavnoj vezi ili braku, prikaže kako s nekom drugom osobom (a ne sa svojim intimnim ili bračnim partnerom) razmjenjuje nježnosti ili čak i nešto više od toga, iako ta osoba to nikada nije učinila, takav sadržaj može rezultirati raspadom veze ili razvodom braka.
Općenito, sve takve "šale" mogu dovesti do toga da osoba koja je njihov predmet, ni kriva ni dužna, bude uvučena u ozbiljne i neugodne probleme. "Dokaz" u obliku AI generirane slike ili videa može se vrlo brzo, putem interneta i društvenih mreža, proširiti viralno, a čak i ako se naknadno utvrdi da je riječ o "samo šali“ ili "zabavi“, odnosno da su slika ili video lažni i stvoreni pomoću AI-ja, to neće poništiti već nastalu štetu.
Ta šteta može biti raznolika: narušavanje ugleda, stigmatizacija u društvu, disciplinski postupci, gubitak posla, razvod braka, javni linč na društvenim mrežama, cyberbullying, pa sve do primanja prijetnji nasiljem ili čak stvarnog nasilja.
Osoba koja stvori takvu "šalu“ zbog koje netko nedužan nastrada, može za to itekako odgovarati - npr. za klevetu, narušavanje ugleda, povredu privatnosti ili nedozvoljenu upotrebu osobnih podataka, s obzirom da u Hrvatskoj postojeći kazneni zakon i civilni propisi omogućavaju sankcioniranje zloupotrebe deepfakeova, i činjenici da legislativa postupno prepoznaje i regulira AI-generirane sadržaje te uvodi sankcije za njihovu zloupotrebu. Štoviše, u nekim drugim europskim zemljama, poput Francuske, Danske i Španjolske, već postoje ili se uvode posebne mjere protiv neovlaštenog dijeljenja AIgeneriranih sadržaja.
Jer kako je već rečeno, male šale mogu izazvati velike probleme!
11
čet
12/25
Mala šala - veliki problem
toco1980foto.blog.hr
Male šale mogu izazvati velike probleme!
Međutim, postoje ljudi kojima to zbog intelektualne potkapacitiranosti nije jasno...
Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali, bilo u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) bilo u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.)
No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata tim AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo teško ili čak nemoguće razlučiti što je pravo, a što je AI generirano.
Naime, u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati AI alati i aplikacije kojima se, upravo zahvaljujući AI tehnologiji, može vrlo lako i bez imalo muke stvoriti fotomontažu (za što je nekad trebalo znanje rada u grafičkim alatima poput Photoshopa).
Takva AI tehnologija generiranja fotomontaža, odnosno deepfake, koristila se u situacijama kada se nekome baš zlonamjerno željelo napakostiti, nekoga diskreditirati, stvarajući lažne fotografije i videe (npr. situacija u kojma nikada nisu bili, ili izjava koje nikada nisu izjavili...), često u političke, propagandne i demagoške svrhe.
Međutim, počelo se događati da, upravo zahvaljujući AI aplikacijama za mobilne telefone, danas ljudi rade slične stvari iz puke zafrkancije, jer im je to "smješno i zabavno".
Pa se onda događa da netko namontira sliku ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla ili nekog trećeg (slučajnog prolaznika, na primjer) u neku za njega vrlo nezgodnu situaciju ili lokaciju, pa zatim to onda tvorac takve slike ili videa iz zafrkancije pošalje nekome, ta osoba to dalje proslijedi svojim prijateljima, pa se to dalje proširi i zatim osvane negdje na internetu i društvenim mrežama, te na kraju takva deepfake slika ili video može onome tko je na slici izazvati nezamislivo velike probleme, iako u startu nije bilo loše namjere, ali ni upotrebe mozga o mogućim posljedicama!
A onaj tko bude objekt takve AI generirane fotomontaže mora nekome dokazivati da je ta slika lažna, a što je ponekad nemoguće, pogotovo nekome tko vjeruje u onu da "slike ne lažu".
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr