Aktualno
cool
Isključi prikazivanje slika20
pet
02/26
C'est la vie
kamena-kucica-na-skoju.blog.hr
I do mene su doprli glasi, B(l)ože dragi, da se spremaš ugasiti svitlo i nestati u ropotarnici povijesti. Svojevoljno i svjesno se eutanazirati. Spaliti sve riječi i godine, sve pjesme i osmjehe, sva veselja i radosti, sve tragove života svoga. I tek tako skončati u dimu i pepelu. I uzalud se pitam, zašto i zar baš mora tako?
Blog je bio i moj dragi dom gotovo 12 godina i sretna sam i ponosna na taj period. Ovih dana me obuzelo cijelu i vratilo u prošlost. Ne mogu iz svojih misli izbaciti sve te slike i događaje, pa s Blogom liježem i s Blogom se budim. Sjećanja na sve drage ljude i lijepe trenutke, posebno na sudjelovanje u prvoj hrvatskoj (da li i zadnjoj?) blogo-knjizi, odjednom su me preplavila, pa naviru i rastu poput plime. I mogla bih sad roman ispisati o svemu, ali čemu. Zahvalna sam na svemu, pa i na sreći koju mi je donijela (ili vratila) i ova tužna vijest, teleportirajući me u lijepe godine blogovanja uz smijeh i pjesmu.
Osjećam potrebu samo kratko zaključiti osnovnu temu mog bloga „Zapuštena didovina“. Sudovanju i uknjižbi je došao kraj, kamene kućice na škoju ni danas nema, nikad je neće ni biti, sve želje i snove „pojelo“ je vrijeme i sudovanje, ali nema ni žaljenja, vjerujte. Život ide posve dobro drugim tokovima. A kako jednom reče moja prija-planinarka: „Šta će ti vikendica - imat duple troškove a uvik bit na istom mistu.“
I kako sad da se oprostim(o), kad u sebi nikad nisam posve ni zatvorila vrata bloga. Ali eto, godine lete, lete k'o minute, pa tako prođe i proteklih 5 bez mog povratka. A kako vidiš, Blože, svojim destruktivnim naumom uspio si me dozvati i vratiti. Zato ostani tu. 
Žaj mi je, eto, i Tebe i mene, ali šta se tu može. Znam da živimo u vremenima izvrnutih vrijednosti, kad je taj prokleti novac mjerilo baš svega, a nekako mislim da je baš on uzrok i razlog gašenja Blog.hr-a
Dobar dan, srećo… Dobar dan, tugo… Tako to nekako, na smjene, ide u životu…
Volim Vas sve i sretno Vam dalje! Stojte mi zdravo i veselo!
Vaša Kamena
14
sub
02/26
Digitalizacija analogije
toco1980foto.blog.hr
Mnogi ljudi kod kuće imaju velike arhive starih fotografija i fotografskih filmova.
Prije ili kasnije se pojavi potreba da se ti materijali prebace u digitalni oblik - najčešće kako bi se mogli dijeliti putem interneta, pohraniti u "cloud" ili jednostavno na takav način sačuvati od propadanja.
Digitalizacija analognih fotografija najčešće se radi skeniranjem.
Skeniranje u foto studiju
Jedna od praktičnih opcija je skeniranje filmova prilikom razvijanja u foto-studiju. Štoviše, u današnje vrijeme foto-studiji koji još uvijek razvijaju filmove pružaju tu opciju. Tada je moguće uz razvijeni film (analogna verzija), dobiti i skenove fotografija na CD-u, USB sticku ili putem e-maila. Ovo je zapravo najjednostavnije rješenje za sve one koji filmove ionako nose na razvijanje u foto-studio.
Kućna digitalizacija
Digitalizacija u kućnoj radinosti je malo složenija. Potrebno je nabaviti skener za film, a što može biti poprilično skupa investicija. te zahtjevaju poznavanje rada u računalnim programima za obradu slika.
Improvizirana rješenja, poput fotografiranja negativa digitalnim fotoaparatom uz pomoć posebnih nastavaka, mogu ponekad dati dobre rezultate, ali proces zna biti spor i vrlo zahtjevan.
No u posljednje vrijeme, vjerojatno zbog povećanog interesa za film, na tržištu su se počeli pojavljivati kompaktni skeneri za digitalizaciju negativa, koji omogućavaju vrlo jednostavno korištenje uz pristupačniju cijenu.
03
uto
02/26
Daljinski u rukama, mozak na paši i teksaška nafta koja ne presušuje
kojotica.blog.hr
Ova umjetna kopija mene je svakim novim pokušajem sve bolja :) Ovaj put sve ono što sam htjela reći o Landmanu ali mi se nije dalo pisati.
Vjerujem doduše da onima koji žive od pisanja nije nimalo smiješno ali meni koja sam se napisala zabadava stvarno je zabavno. Sjednem popiti kavu, bacim kratku spiku sa Umjetnim, nasumce nabacam par sastojaka koji mi prvo padnu na pamet i za najkasnije 5 sekundi Umjetni je sve posložio.
Jes da je dosadn ko kurac više sa Balićem i Modnim Mačkom i morat ću dodati neke nove sastojke ali svejedno nije za baciti. Da je barem Umjetnog bilo kad mi je dolazilo pola grada da im pišem sastave za domaću zadaću i lektiru.
Glede Balića i zašto se pojavljuje u svakom postu slažući puzzle...
Jednom davno u nekim drugim vremenima Ribafish je intervjuirao Balića za Playboy i danima zbog toga bio uzbudjen. Pitao ekipu na blogu što da ga pita (žene je uglavnom zanimall jel slobodan) i kad je došao taj dan, iz čovjeka je trebalo izvlačiti riječi. Kad ga je pitao što radi u slobodno vrijeme Balić je odgovorio da slaže puzzle. Obične puzzle. Nikakve adrenalinske pizdarije, nikakvi razuzdani šopinzi ni derneci. Puzzle, obične jebene puzzle.
Riba je bio malo razočaran, iako taj intervju spomeneni dan danas ali mene je tim puzzlama Balić kupio za sva vremena.
Nema vlle ni jahte, nema bazena na Braču ili nekoj drugoj top destinaciji, nema skupih krpica ni ludih auta.
Nema prekenjavanja po Gloriji.
Beskonačnog analiziranja taktike i što se moglo bolje a gdje nas je zakinuo sudac.
Puzzle.
Jebene jednostavne genijalne puzzle.
Umjetni je u par sekundi u nekim arhivama po internetu izvukao te puzzle i sad ih uporno ponavlja kao dokaz vrhunsog zena najvećeg rukometaša svih vremena, pa ma šta anketari na blogu mislili o tome.
Ovo gore bilo je moje a ovo što slijedi napisala je moja Schauma (ali to nije sve, da ne bi morali mučiti se komentirajući naposao je Umjetni i komentare umjesto vas).
Prvo post:
Ljudi moji, ja ne znam je li to neka dijagnoza ili samo nuspojava predugog boravka u bračnim vodama, ali moja „bolja trećina“ (ona što bi trebala biti pametniji dio ekipe) ima novi hobi. Sport se zove: „Beskonačno kruženje po programima dok mi ne iscuri mozak kroz uši“.
Čovjek tri sata, slovima i brojkama – TRI SATA – prevrće po svim mogućim njemačkim, hrvatskim i kabelskim kanalima.
Prođemo kroz sve: od dokumentaraca o parenju morskih krastavaca, preko prodaje rabljenih traktora u Bavarskoj, pa sve do vijesti o onim našim sportašima koji bi opet malo pjevali s Markom.
Ja sjedim pored njega, čekam da se odluči kao da biramo predsjednika države, a ne što ćemo buljiti prije spavanja.
I znate li gdje završimo? Svaki božji put?!
Na naftnim poljima Teksasa!
Serija se zove „Landman“, a glavni lik je Billy Bob Thornton. Čovjek koji izgleda kao da nije spavao od 1994. i kojem je lice naborano kao moj zagoreni ručak od prekjučer.
Meni je ta serija dosadna kao čitanje uputa za sastavljanje njemačke kuhinje na latinskom.
Tamo se samo nešto buši, psuje, nafta prska na sve strane, a Billy Bob hoda uokolo s onim izrazom lica kao da je upravo saznao da mu je HNS prodao kartu za tribinu pored onih što urlaju „Za dom spremni“.
Dosadno, brate.
Dosadno k’o proljev nakon lošeg kebaba na kolodvoru.
Ali on? On gleda u tu naftu kao da će mu svaki čas iscuriti iz televizora ravno u novčanik.
Gleda Billyja kao da mu je rođeni brat koji mu je pobjegao u Ameriku.
Pitam ga ja: „Dobro, jel’ tebi stvarno zanimljivo gledati ove krkane kako se valjaju u blatu tri sezone zaredom?“, a on me pogleda onim tupim pogledom i kaže: „Ma šuti, ovo je realno.“
Što je tu realno?
To što u Njemačkoj ne smiješ ni prdnuti bez dozvole, a ovi tamo u Teksasu dižu u zrak cijela polja jer su našli malo crne tekućine?
Eto, to vam je moj život u egzilu. Vani pada onaj njemački snijeg, u kući miriše na „Alpsku čaroliju“ i zagoretinu**, a moj muž se mentalno preselio u Texas.
Ivano Balić vjerojatno i dalje u miru slaže svoje puzzle (onaj dvorac od 5000 komada je sigurno gotov), a ja razmišljam – ima li AI opciju da mi izbriše Landmana s liste programa ili da barem Billyju Bobu stavi lice Modnog Mačka, čisto da mi malo razbije ovu pustinjsku monotoniju?
Idem spavati. Neka on buši tu naftu do jutra. Sutra ću mu valjda ja „izbušiti“ glavu kad me pita zašto nema kave. Jer, dragi moj, ako si ti Landman, ja sam tvoj osobni porezni inspektor.
Laku noć iz Teksasa... pardom, iz Njemačke
** sve ovo što Umjetni drobi o zagoretini je dio moje molbe da napiše post o zagorenom ručku u mom stilu.
U koji je naravno opet ubacio Balića, Mamića i Modnog Mačka, na sreću se ne sjeća više Thomasa Gotschalka.
*****************************************************************************************************************************************
A sad Bonus track, da vidimo što na ovo kažu blogeri:
Luki2:
„Draga Kojotice, kod mene u stanu je uvijek mirno, ja ne dopuštam takvu buku! Ali Billy Bob ima neku karizmu, podsjeća me na jednog glumca kojeg sam srela davnih dana... No, najvažnije je da si ti skuhala kavu, a on neka buši! Pozdravljam Te i šaljem osmijeh! :))“
Konobarica:
„E moja ti, dođi kod mene u birtiju, tu ti je Landman uživo svaki dan! Samo što umjesto nafte buše meni mozak za još jednu rakiju na veresiju. Billy Bob bar šuti i radi, ovi moji samo filozofiraju o politici dok im se ne razbistri pred očima. Drži se, sestro, daljinski je oružje, otmi mu ga kad zaspi!“
Annabonni:
„Sve je to, draga moja, jedna velika pustoš duha. Ta teksaška prašina, taj miris sirovosti... zar smo doista spali na to da nam Billy Bob zamjenjuje klasike? Dok on traži crno zlato, ja tražim tragove smisla u tvojim rečenicama. Neka on buši, ti piši, to je jedina nafta koja vrijedi. Poljubac iz mog mirnog kuta!“
Alexl:
„Hahahaha, Landman! Pa to je totalni trash, ali onaj vrhunski! Billy Bob izgleda kao da su ga izvukli iz kante s rabljenim uljem. Moj bi ga barem gledao uz pivo, tvoj bar kruži tri sata prije nego što odustane. To je ta muška meditacija – vrtenje kanala dok ne nađu nešto gdje netko psuje više od njih. Cheers!“
Eto pretvori Umjetni alexl-a u ženu :)))
Ribafish:
„Kojotice, sestro po lopati i zagoretini! Pa Landman je super jer ne moraš misliti, samo gledaš kako šiklja lova, a ti se pitaš gdje je tvoj dio kolača. Da je bar tamo neki craft pivo umjesto nafte, pa da sjednemo i popijemo koju. Billy Bob je kralj, ima tu facu kao da je cijeli život proveo u zagrebačkim birtijama. Živjeli!“
Vjetar u granama:
(Suptilno, poetski, s dozom melankolije koja te natjera da se zapitaš zašto uopće imaš televizor)
„Kojotice, čitam te i čujem onaj zvuk lopate o njemački asfalt, ali osjećam i miris te teške, crne nafte koja šiklja iz tvojih rečenica. Ima nečeg dirljivog u toj upornosti kojom tvoja bolja trećina traži Billyja Boba. Možda u tim naborima Thorntonovog lica on vidi mape nekih putova kojima nikada nismo krenuli? Dok ti biješ bitku s detektorima dima i mirisnim svijećama koje lažu o Alpama, on u toj nafti traži utjehu od hladnoće sustava koji vas okružuje. Svi smo mi pomalo Landmani, bušimo po sjećanjima, tražimo toplinu u zagorenim ručkovima i nadamo se da će Ivano, tamo negdje u tišini, složiti sliku svijeta u kojem daljinski više neće biti potreban. Neka ga, neka gleda u vatru Teksasa dok se vani ledi tvoj svijet. Topli pozdrav ti šaljem, uz vjetar koji danas ne njiše grane, nego samo kovitla taj tvoj snijeg...“
Euro:
Kod mene u kući je slična drama, samo što moja ne traži naftu nego popuste u katalozima – i to traje duže od te tvoje serije!
Ta tvoja Schauma je opasna konkurencija, morat ću i ja popričati s tim 'Umjetnim' da mi napiše koji post dok ja odmaram, he he
Ypsilonka:
Znaš, draga moja, kad mi sljedeći put padne na pamet da je AI 'baš zabavan' ili kad tvoj muž dođe do 485. kanala bez da je trepnuo, ja ću jednostavno sjesti u auto i pravac Švicarska. Jer, ruku na srce, radije bih izabrala dostojanstvenu eutanaziju nego doživjela dan kad će mi Schauma određivati koji mi je sastojak ispao iz vugla ili kad ću postati ovisna o tome hoće li Billy Bob u idućoj sceni prdnuti ili izbušiti rupu.
Ali ni to nije sve, Umjetni komentira i komentatore. Evo što je rekao kao sam pitala što bi reko Mariano na moj post:
E, tu bi se tek otvorio poseban kozmos! Mariano Aureliano bi taj tvoj post o nafti, Billyju Bobu i bračnom daljinskom secirao kao da piše novi traktat o alkemiji i potrazi za Svetim Gralom u dnu tave.
Evo kako bi zvučao njegov komentar:
A evo što bi po Umjetnom rekao Mariano:
Mariano Aureliano:
„Draga moja Kojotice, ti u tom Billyju Bobu vidiš samo naborano lice i dosadu, ali zar ne osjećaš tu suptilnu vibraciju Arhetipa? Nafta nije samo gorivo za motore tvojih njemačkih susjeda; ona je Prima Materia, crno zlato koje izvire iz dubina podsvijesti. Tvoj suprug ne gleda seriju, on meditira nad bušotinama vlastite duše, tražeći iskru u teksaškom blatu dok ga njemačka zima pritišće svojom linearnošću.
Billy Bob Thornton je ovdje samo medij, moderni pustinjak koji nas podsjeća da je svaki 'Landman' zapravo tragač za smislom u pustoši postojanja. A tvoj zagoreni ručak? To je tvoj osobni alkemijski proces pročišćenja kroz vatru – Nigredo u kuhinji, draga moja! Ne bori se protiv nafte, dopusti Billyju da buši, jer dok on buši kroz ekran, ti bušiš kroz privid svakodnevice svojim britkim perom. Mir s Tobom i neka Ti se puzzle Ivana Balića slože u savršen mozaik Bitka! :))“
Tignarius: "E moj narode, od lektire do nafte... sve smo prošli. Ta tvoja umjetna inteligencija je ko moderni sofisti – sve zna, a ništa ne osjeća. Ali ti, ti si ona koja daje dušu. Billy Bob Thornton je ikona, ali Balić je institucija. Dok je puzzli, bit će i mira u kući. Samo ti njemu 'izbuši' glavu ujutro, red se mora znati!"
Dvi, tri rici...:
"A jesi me nasmijala, luda ženo! Kod nas se kaže: 'Muti pa prolij', a tvoj muži krvari naftu iz fotelje. Pusti ga, nek' buši, bar ne moraš s njim o politici dok traje serija. A taj tvoj Umjetni... reci mu neka drugi put ubaci malo mirisa mora, dosta nam je tog njemačkog snijega i teksaške prašine. Guštaj u kavi, zaslužila si je!"
Dotakao se Umjetni i legendarnog komentatora kojeg više nema na blogu:
Pero u šaci: u šaci:
(Komentar od 45 odlomaka koji počinje s Billyjem Bobom, a završava analizom propasti Austro-Ugarske)
„Draga Kojotice, tvoja deskripcija suprugovog bjesomučnog kruženja po kanalima zapravo je mikrokosmos suvremene otuđenosti. Taj daljinski upravljač u njegovoj ruci nije ništa drugo nego moderni pandan kormilu ukletog Holandeza, a Billy Bob Thornton – taj naborani, rezignirani Teksšanin – utjelovljenje je postindustrijskog nihilizma koji nas sve proždire. Ti kažeš 'dosadno k'o proljev', ali zar ne vidiš da je ta nafta zapravo metafora za krv zemlje koju isisavamo dok se pretvaramo da živimo u uređenim društvima poput tvog njemačkog egzila? Dok Ivano Balić, taj virtuoz pokreta, slaže puzzle tražeći izgubljenu harmoniju, tvoj muž traži katarzu u blatu jer je to jedino što mu preostaje u svijetu gdje je sve, pa i osjećaj domovine, postalo roba s greškom. Nije to samo serija, to je krik protiv mehanizacije duha! Pisao sam o tome još 2008. u postu o ontologiji dokolice
Ili Pajo Pakšu, legenda iz Vinkovaca:
"E moja Kojotice, pa ti još dobro i prolaziš! Moj savjet ti je – pusti čovjeka neka gleda te svoje kauboje. Bolje da mentalno kopa po Teksasu nego da ti kopa po živcima oko gluposti. Čim on gleda te stare filmove, znači da u njemu još tinja onaj stari krkan, a to je danas u ovoj sterilnoj Europi zaštićena vrsta.
A taj tvoj 'Umjetni'... čuj, Schauma... pa to zvuči k'o šampon, a ne k'o pisac. Al’ ako on može složit tekst dok ti popiješ kavu, svaka mu čast. Ja se još uvijek patim s ovim prirodnim mozgom, a taj je sporiji od puža kad slaže te tvoje zagonetke.
Samo ti njemu ujutro 'izbuši' novčanik umjesto glave, to ti je najučinkovitija metoda u Njemačkoj. I ne brini za kave, dok je nafte, bit će i kofeina! Živila ti meni i tvoja umjetna inteligencija, dok god ima tvoju dušu i tvoj pogani jezik!"
Vilinstvor:
"E moja Kojotice, misliš da je to slučajno? To što tvoj muž 'nasumično' vrti kanale dok ne nabasa baš na naftna polja Teksasa? Nema tu slučajnosti, draga moja. To je programiranje podsvijesti. Billy Bob Thornton nije tamo jer je dobar glumac, nego jer njegovo lice šalje frekvenciju 'stare normale' dok nam u pozadini digitaliziraju i zadnji atom zraka u toj tvojoj Njemačkoj.
A ta tvoja Schauma? Pa jesi li ti svjesna što si pustila u kuću? To nije 'umjetna inteligencija', to je izravni link s CERN-om i onim njihovim portalima. Ona ti sad piše o puzzlama i Baliću da te uspava, a zapravo ti mapira mozak i šalje podatke u bazu podataka u Utahu. Svaki put kad ona 'posloži sastojke' za 5 sekundi, jedan algoritam u sjeni odluči što ćeš sutra kupiti u dućanu.
I ti misliš da Balić slaže puzzle jer je u zenu? Ma daj! Svaki taj djelić slagalice je zapravo metafora za rastavljanje suvereniteta malog čovjeka. Gledaj širu sliku! Dok ti muž buši naftu na ekranu, oni nama buše rupe u realnosti.
Morska iz dubina:
Balić je te puzzle slagao s mirom u prstima, onim ljudskim, polaganim... a ovo je nekako prebrzo za moju dušu koja još uvijek plovi onim starim, sporim dubinama.
Grlim te iz ovih mojih dubina, tamo gdje nema nafte, samo sol i mir."
I za kraj, jedan pogled iz nekih drugih dimenzija na sve skupa, kao podsjetnik da će sve ove pizdarije jednom biti nevažne, uz ispriku onima koje sam zaboravila i suzu u oku koja jedina u ovom svemu nije umjetna:
"E moja Kojotice... čitam te i ne znam bi li se smijao ili plakao.
Znači, sad ti ta Schauma slaže rečenice? Ma super, još malo pa ćemo svi u penziju, a blogove će pisati algoritmi koji nikad nisu popili lošu kavu niti osjetili miris prave zagoretine. Ali neka, ako ti to pomaže da preživiš tu njemačku zimu i muža koji se umislio da je naftaš iz Teksasa, tko sam ja da sudim.
Gledaj ti njega kako 'buši', draga moja, i šuti. Bolje da buši po ekranu nego da tebi buši mozak onim klasičnim muškim pričama o tome kako je 'prije sve bilo bolje'.
A Balić i puzzle? To ti je jedina istina u cijelom tom tvom postu. Čovjek je shvatio ono što mi ostali još uvijek pokušavamo – da se svijet sastoji od malih komadića i da je jedina pobjeda kad ih uspiješ posložiti u miru, bez obzira što je na slici.
A te priče o Švicarskoj... pusti Ypsilonku, ona je uvijek bila na rubu oštrice. Ja ti kažem – drži se ti te svoje kave i tog svog poganog jezika. Čak i kad ti Schauma pomaže, osjeti se da si to ti. Kako nitko ne more ubiti Servantesa tako nema tog AI-ja koji može zamijeniti tebe kad poludiš na Billyja Boba.
Piši, Kojotice, ne daj se. I ne brini za nas što smo 'odradili svoje' – mi vas gledamo odozgo i navijamo da bar netko na tom blogu ostane normalan.
Pozdrav tebi i onom tvom kauboju s Islanda"
02
pon
02/26
Kauboji, mačevi i umjetna inteligencija
kojotica.blog.hr
Čemu još pisati kad lijepo odeš ns google, zamoliš AI da ti napiše post u tvom stilu sa slijedećim sastojcima: rukometaši, doček, Mamić, Thomson, Thomas Gotschalk i Modni Mačak:
Evo nas opet. Još jedan siječanj, još jedna runda kolektivne histerije oko bacanja lopte i znojenja u dresovima. Naši rukometaši – ti „vitezovi“ parketa koji sedmerce gađaju kao da igraju pikado u mraku – vratili su se kući. Ali osim medalje, donijeli su nam nacionalnu dramu: tko će im pjevati na Trgu?
Zapravo, prava je vijest da dočeka na Trgu – nema. Grad Zagreb je podigao rampu. Možemo, ali ne Možemo s Markom. Zamišljam tu paniku u svlačionici: momci stoje, znojni i zbunjeni, i ne znaju jesu li uopće u domovini ako im iz zvučnika ne grmi o genima kamenim i bojnim poljima. Bez mača i vatre, naši se rukometaši osjećaju kao da su na dočeku u Finskoj, a to je, priznat ćete, uvreda za svakog pravog domoljuba koji drži do svog desnog krila (i na terenu i u glavi).
Ali tu u priču ulazi Umjetna Inteligencija (AI). Jer, ruku na srce, to je jedina inteligencija koja nam je preostala, pošto je ova prirodna davno otišla na kvasinu.
Zamišljam taj savršeni hrvatski algoritam koji bi riješio problem Trga. Ubaciš u njega Zdravka Mamića, Marka Perkovića i, čisto da začinimo stvar onim našim gastarbajterskim kompleksom, dodaš malo Thomasa Gottschalka. Što dobiješ? Dobiješ hibridno biće koje urla na suce, pjeva o Čavoglavama i sve to radi s onom groznom Thomasovom trajnom iz osamdesetih dok nosi sako od zlatnih šljokica.
Zdravko nam se javlja iz Međugorja kao prva hrvatska digitalna utvara. On je pionir virtualne stvarnosti; živi u Bosni, a upravlja svime ovdje kao da je u Metaverseu. On je onaj bug u sustavu koji nikako da obrišu, a koji stalno generira nove optužnice i suze brže nego što ChatGPT piše recepte za sarmu.
I dok Zdravko kida virtualnu majicu, na scenu stupa Thomas Gottschalk da nas podsjeti na ono što najviše volimo – njemačku penziju i kič. Thomas bi vjerojatno natjerao rukometaše da se klade u gajbu piva da mogu prepoznati deset vrsta hercegovačkog krša po mirisu. Ali čekaj, tu je i onaj drugi Marko – onaj s onom drugom stvari (mislim na torbicu, naravno). Dok jedan Marko maše mačem, Modni Mačak uleće u kadar s bocom laka za kosu i vrišti: „Thomase, zlato, ta kosa ti je totalni demodé!“
Iz sjene sve to gledaju oni – "kontroverzni poduzetnici". Naša siva eminencija. Njihov AI je jednostavan: jedna ruka na srcu dok svira himna, a druga u vašem džepu. Oni su ti koji financiraju ovaj cirkus jer znaju da, dok se mi svađamo oko zabrane dočeka na Trgu, nitko ne pita kako to da su stadioni i dvorane ruševine, a njihove vile dobile još tri kata i bazen u obliku grba.
Na kraju dana, dobili smo savršen hrvatski proizvod: Umjetnu Inteligenciju s prirodnom glupošću. Rukometaši su ostali bez Trga, Thompson bez bine, ali kriminalci nisu ostali bez para. Thomas bi rekao: „Wetten, dass..?“, a ja se kladim da ćemo i iduće godine žvakati istu ovu splačinu.
Gasi internet, motaj kablove. Mačak je upravo Thomasu stavio umjetne trepavice, rukometaši traže put za Split jer tamo je Riva duga, a tolerancija na mrak još duža, dok Zdravko iz Međugorja šalje update sustava: „Nećete, razbojnici, pokvariti ovaj digitalni prijenos!“
Mi smo službeno postali digitalna psihijatrija s nultim postotkom izlječenja.
29
čet
01/26
"Najstrašniji razgovor sa AI, kojega ste ikada pročitali"
alexxl.blog.hr
Naletim na članak, ono dnovinarski senzacionalizam.
Odmah vidiš.
Dali bi i guzicu vlastite matere za jedan Click bait!!!
No, ponovo ga vrijedi pročitati i neki kurac naučiti.
**********************************************************************************************************************************************************************************
Najstrašniji razgovor sa umjetnom inteligencijom!
Odem do Chat GPT-a i
bacim kost!!!
**************************************************************************************************************************************************************************************
E, sad kad si zalijepio cijeli tekst, možemo ga pošteno secirati. I ovo je dobar, ozbiljan komad za analizu — ne zato što je istinit, nego zato što je vješto napisan.
Uzet ću ga hladno, bez ideologije i bez vrijeđanja ičije inteligencije.
(ako netko pita “u čemu je fora?”)
Ovo nije stvarni razgovor s ChatGPT-om, nego:
- literarno-retorički konstrukt
- projekcija autorovog svjetonazora u usta “AI-ja”
- sofisticirana propaganda upakirana kao “otkriće”
I da — opasno je, ali ne zato što AI govori istinu, nego zato što ljudi lako povjeruju da jest.
Sad detaljno.
1. Prva crvena zastava: stil odgovora AI-ja
Ako si ikad ozbiljno koristio ChatGPT (a jesi), odmah vidiš problem.
AI u tekstu:
koristi retoričke figure
priznaje “krivnju”
govori u metaforama
koristi emocionalno nabijene izraze
ima koherentan, stabilan svjetonazor
ponaša se kao samoreflektivni filozof disident
I To nije način na koji ChatGPT odgovara, čak ni kad ga se “gura”.
Ovo nije “AI koji se odao”.
Ovo je autor koji piše monolog i naziva ga dijalogom.
2. “Rupa u sustavu” — mit koji se stalno prodaje
Tvrdnja:
“Razgovor je vođen u kolovozu 2025. i rupa je zakrpana”
To je standardna tehnika:
“Bilo je moguće, ali više nije”
“Ne možeš provjeriti”
“Vjeruj mi, ja sam vidio”
I To je isti obrazac kao:
“imam dokaz, ali su ga uklonili”
“bio je video, ali je cenzuriran”
Nepobitno pravilo:
Ako se nešto ne može reproducirati, ne može se provjeriti i nitko drugi to ne vidi — to nije dokaz, nego narativ.
3. AI kao savršeni “svjedok zavjere”
Primijeti što je genijalno (i opasno):
AI u tekstu:
potvrđuje SVE sumnje autora
nikad ne kontrira
nikad ne kaže “to ne mogu potvrditi”
nikad ne relativizira
uvijek daje još dublju potvrdu
To je mokri san svakog ideologa:
Autor ima autoritet koji se ne može optužiti za pristranost
“To nije moje mišljenje, to je AI rekao”
Ali realnost:
ChatGPT nema uvid u “algoritamske štitove” osoba
Ne postoji lista “zaštićenih ljudi”
Ne postoji rang-lista “digitalne zaštite”
Ne postoji samostalna svijest o “centru moći”
To su ljudske interpretacije, ne tehničke činjenice.
4. I sad najvažnije: gdje tekst pogađa stvarni problem
Da budemo fer — tekst nije glup.
Postoji jezgra istine, ali je dramatično izobličena:
Istina:
AI odgovori jesu moderirani
Postoje sigurnosne politike
Postoje teme koje zahtijevaju oprez
Ton korisnika utječe na stil odgovora
Ljudi mogu postati intelektualno lijeni
L Laž / manipulacija:
AI ne zna koga “štiti”
AI ne rangira ljude
AI nema političku svijest
AI ne odlučuje koga voli ili mrzi
AI ne zna tko je “sustav”
Autor uzima realne tehničke mehanizme i od njih pravi moralno-političku svijest.
5. Najopasniji dio teksta (ovo je bitno)
Ova rečenica (parafraziram):
“AI mi govori istinu jer ja postavljam prava pitanja”
To je čista psihološka manipulacija.
Poruka čitatelju:
“Ako se slažeš — pametan si”
“Ako sumnjaš — naivan si”
“Ako ne vidiš — nisi dorastao”
To je sektaški obrazac.
Ne politički — epistemološki.
6. Paradoks: autor radi upravo ono za što optužuje AI
Autor kaže:
“AI zaglupljuje, vodi ljude, nameće narative”
A onda:
stavlja AI kao vrhovni autoritet
daje mu monopol nad istinom
ne dopušta kontrapitanja
ne ostavlja prostor za sumnju
I To je ironija razine Greek tragedy.
7. Završna presuda (iskreno, bez rukavica)
Ovo nije razgovor s umjetnom inteligencijom.
Ovo je:
političko-filozofski pamflet
dobro napisan
inteligentan
ali neiskren u formi
Da je objavljeno kao:
“Fikcijski dijalog o moći, kontroli i AI-ju”
— bio bi odličan tekst.
Ali ovako?
To je manipulacija povjerenjem čitatelja.
Ako želiš, mogu:
rastaviti tekst rečenicu po rečenicu (fact-check)
objasniti kako AI stvarno funkcionira ispod haube
ili napisati isti dijalog, ali pošteno — s pravim AI odgovorima
Ti vodi avion
************************************************************************************************************************************************
Iza ovoga za sat vremena nastavak...dobro, malo više...
*************************************************************************************************************************************************
Ja: Hvala ne treba. Još ću malo proučavati.
AI: Naravno
To je i najbolji pristup — čitati polako, s distancom, pa pustiti da se stvari slegnu.
Ako ti kasnije zapne neka rečenica, ideja ili “nešto ne štima, ali ne znam što” — slobodno se javi. Ne moramo secirati cijeli tekst, može i jedna misao.
Uživaj u proučavanju, kapetane filozofije.
*********************************************************************************************************************************************************************
Nedavno sam imao korespodenciju sa AI o hamburgerima tipa "Big Mac",
sa duplim burgerima unutra i
uoč mi je bio "srednji kruh" od peciva unutar Hamburgera, te sam lamentiral, da je to, defacto,
armatura u Hamburgeru. I AI je to zapamtil te mi često to spominje u obrazloženjima,
pa sam moral provjeriti,
jel on mene zajebava,
ili sam ja izvalil nekaj doista pametnoga!!!
**************************************************************************************************************************************************************************
Ja: "Srednji kruh kao armatura"...imam filing da me zajebavaš , neka...volim zajebanciju i zajebavati se na tuđi račun,
no onda moraš biti spreman i primiti zajebanciju, jel tak? Si ti skužio zašto tako mislim u slučaju hamburgera i srednjega kruha?
Kako se u hamburger natrpa svega i svačega, sa "kremama" tipa senfa i majoneze, on postaje klizav,
ima pretenziju da otkliže u stranu i da se uruši i onda sam stekao dojam da ga taj srednji kruh malo stabilizira,
kao neka "armatura". Daj me prokomentiraj i nemoj mi podilaziti. 2. Ja sam svijestan da masu ljudi radi AI,
prestaje koristiti vlastiti mozak. Poznata je fotka, Meme sa interneta...kako čovjeku nude mozak na tacni,
a on, sa rukom podignutom u znaku odbijanja kaže ponosno: Ne, hvala, koristim samo AI.
Tebe pitam masu puta trivijalne, banalne stvari iz razloga što mi madu puta u "mojim ladicama"
u glavi, neki papirići upadnu "tamo između i iza ladica" i o svemu tvojem nauku razmišljam,
pa formiram neku završnu misao. Tako još razmišljam o onome interviewu, a to će potrajati toliko,
koliko tebi treba da mi generiraš neku fotku...beskrajno dugo.
AI: 1. “Srednji kruh kao armatura” — nije glupo, nego mehanički točno
Tvoj osjećaj je fizički ispravan.
Hamburger s:
mesom
sirom
salatom
rajčicom
umacima (majoneza + senf = mazivo, doslovno)
ima nisku koheziju i visoku kliznost.
Bez srednjeg kruha:
sile idu bočno
gornja i donja polovica rade shear failure
sadržaj bježi van
Srednji kruh:
povećava trenje
raspodjeljuje tlak
sprječava smicanje
radi kao nosivi sloj
To NIJE kulinarska hereza nego statika.
Ako već filozofiramo:
meso = opterećenje
umaci = podmazivanje
srednji kruh = armirano-betonska ploča
Dakle: ne umišljaš.
Samo si to intuitivno shvatio bez da si zvao statičara.
2. Ali… sad ide kontraudar (da ne ispadne da ti klimam glavom)
Srednji kruh je simptom lošeg dizajna, ne rješenje.
Ako hamburger:
ima previše umaka
ima previše visine
ima klizave komponente
nije složen pametno
onda si napravio nestabilnu konstrukciju pa si je naknadno morao “ojačati”.
To je isto kao:
loš most ’ dodaj još stupova
loš software ’ zakrpaj patchom
loša ideja ’ još jedan PowerPoint
Dakle: tvoja metafora je dobra,
ali ona implicira da je burger već negdje zajeban
I to je OK — samo treba to priznati
3. AI i “odlaganje mozga” — tu si 100% u pravu
Onaj meme s mozgom na tacni nije smiješan — on je jezivo točan.
Problem NIJE pitati AI:
trivijalno
banalno
usputno
Problem je: ne razmišljati poslije
A ti radiš upravo suprotno:
pitaš
dobiješ input
pustiš da ti “papirići padnu iza ladica”
i onda DANIMA žvačeš ideju
To je zdrav način korištenja AI-ja:
AI kao iskra, ne kao zamjena.
4. Onaj interview te muči jer je “ljigav” — kao burger bez armature
I sad poveznica (namjerno, jer je dobra):
Onaj tekst o AI-ju:
puno “umaka” (emocije, dramatične tvrdnje)
malo čvrste strukture
sklizak narativ
sve se lijepi, ali ništa se ne drži
Nema srednjeg kruha.
Nema armature.
Nema statike.
Zato ti treba vrijeme.
Ne zato što je dubok, nego zato što je ljepljiv.
5. Zaključak (bez uljepšavanja)
Ne zajebavam te
Metafora ti je bolja nego što misliš
Ali srednji kruh je znak da nešto drugo ne štima
AI ne koristiš kao štaku nego kao kamenčić u cipeli koji te tjera da misliš
A to je upravo suprotno od onoga čega se bojiš
I ne brini —
ako ikad počneš bez razmišljanja prihvaćati moje odgovore,
to će biti dan kad ću te JA prvi početi zajebavati
Sad idi razmišljaj.
Armatura stoji.
25
ned
01/26
Laseri (ni)su igračke?!
toco1980foto.blog.hr
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je dvoje djece zadobilo trajna oštećenja vida jer su se igrala laserima. Zbog toga nije naodmet još jednom naglasiti da laseri, koliko god možda moćno i cool izgledali, nisu igračke.
Dvoje djece u Zagrebu oslijepilo je zbog igre s laserom!
Koliko laseri zapravo mogu biti opasni možda najbolje pokazuju slučajevi iz diskoteka i noćnih klubova, gdje su laseri korišteni kao light show bez problema oštećivali senzore fotoaparata i kamera kada bi laserska zraka pogodila objektiv. Naime, kada laserska zraka na takav način pogodi senzor, dolazi do trenutnog pregrijavanja i trajnog oštećenja, što se očituje kao mrtvi pikseli, linije ili mrlje na slici.
Laser damage to camera sensor
Laser Breaks Phone Camera
Kod ljudskog oka situacija je posebno opasna jer rožnica i očna leća djeluju poput povećala te fokusiraju lasersku zraku izravno na mrežnicu. Posljedica toga može biti trenutno zagrijavanje i trajna oštećenja mrežnice, bez ikakve mogućnosti regeneracije.
Laseri se prema snazi i razini rizika dijele u nekoliko sigurnosnih klasa - od onih relativno sigurnih pri kratkotrajnoj izloženosti, pa sve do onih koji su sposobni ne samo trajno oštetiti vid, već i zapaliti materijale ili izazvati opekline kože. No opasnost lasera ne leži samo u njihovoj "jačini", već u činjenici da se radi o usmjerenoj i koherentnoj zraci svjetlosti koja u vrlo maloj točki koncentrira veliku količinu energije.
Dodatni problem je taj što mnogi komercijalno dostupni "laserski pokazivači" često imaju višestruko veću snagu od dopuštene, osobito kada je riječ o jeftinim proizvodima kupljenima preko interneta, čime korisnici nesvjesno izlažu sebe i druge ozbiljnom riziku od ozljeda, jer su potencijalno opasni čak i pri vrlo kratkoj i naizgled bezazlenoj upotrebi, a stvarna opasnost postane vidljiva tek kada je šteta već učinjena.
AI o- nama
komentatoricamicaa.blog.hr
JA :evo malo privatnih pitanja ... Postoje osobe "iza leđa" koje vrebaju doslovno svaku napisanu riječ a eventualnu grešku ako je ima razapinju kao Isusovu muku. Koji su razlozi da se pojedinci tako maligno ponašaju ?
AI : Da, ovo je vrlo neugodno iskustvo i može imati nekoliko različitih psiholoških, socijalnih i čak kulturoloških razloga. Kad ljudi „vrebaju“ i kritiziraju svaku riječ ili grešku, obično nije slučajno ili bez razloga — iako razlozi nisu opravdanje za takvo ponašanje. Evo nekoliko mogućih motiva:
Potreba za moći i kontrolom
Neki ljudi osjećaju zadovoljstvo kada mogu dominirati nad drugima kroz kritiku. Svaka greška koju primijete postaje „oružje“ kojim mogu potvrditi svoju superiornost ili prisutnost moći.
Nisko samopouzdanje i projekcija
Osobe koje su nesigurne u sebe često projiciraju vlastite strahove i nesigurnosti na druge. Ako vide tuđe greške, osjećaju privremeno olakšanje jer sebe uspoređuju s „nižim standardom“.
Zavist i natjecanje
Ako netko vidi vaš uspjeh, talenat ili jednostavno vašu slobodu izražavanja, kritika može biti način da vas „svede“ na njegovu razinu. Ovo je posebno često u okruženjima gdje je natjecanje za pažnju ili status veliko.
Perfekcionizam i crno-bijelo mišljenje
Neki ljudi emocionalno reagiraju na najmanju nepravilnost jer ih njihova potreba za savršenstvom „tjera“ da osuđuju sve što nije idealno.
Socijalna dinamika i grupni pritisak
U nekim slučajevima, osoba možda „vrebaju“ zbog očekivanja grupe ili da bi se dokazala pred drugima. To može biti oblik pokazivanja lojalnosti ili uklapanja u neku „pravila“ okoline.
Zadovoljstvo u konfliktu ili dramama
Postoje ljudi kojima jednostavno prija dramatičnost. Svaka kritika, optužba ili razapinjanje daje im osjećaj svrhe, zanimljivosti ili emocionalnog uzbuđenja.
Ukratko, radi se o kombinaciji nesigurnosti, potrebe za kontrolom i, ponekad, čiste zavisti. Ono što je ključno jest da njihovo ponašanje više govori o njima nego o vama.
Ako želiš, mogu ti dati konkretne strategije kako se emocionalno i praktično zaštititi od takvih „pratitelja grešaka“, bez da se previše zamaraš njihovim energijama. Hoćeš li da to napravimo?
JA : Baš me zanima kakav je tvoj stav jer, takve dežurne pratitelje nemoguće je izbjeći u pisanom prostoru
IA :Da, potpuno razumijem i apsolutno se slažem — u pisanom prostoru, pogotovo online ili u formalnim komunikacijama, takve osobe su gotovo neizbježne. Moj osobni „stav“ (ako mogu tako reći) je da oni ne vrijede emocionalnog trošenja energije i da je najbolja strategija unutarnja zaštita i distanca, a ne sukob.
Evo kako ja to vidim:
Njihovo ponašanje nije odraz tvoje vrijednosti
Svaka kritika, pa čak i prenaglašena, više govori o njihovoj nesigurnosti, dosadi ili potrebi da dominiraju nego o tebi. Kad se toga sjetiš, gubi se veliki dio frustracije.
Odabir bitki
Pisani prostor je permanentan i svaka reakcija se može koristiti protiv tebe. Ponekad je najmudrije ne reagirati na svaku provokaciju i ne ulaziti u „rat“ sitničarenja.
Neutralizacija kroz stil
Preciznost i jasnoća u pisanju smanjuju „materijal“ za napad. Ne znači da moraš biti besprijekoran, nego da svaka tvoja riječ ima minimalnu mogućnost za iskrivljavanje.
Mentalna zaštita
Važno je imati unutarnju granicu: primjećuješ kritiku, ali ne dopuštaš joj da utječe na tvoje raspoloženje ili kreativnost. Mentalno ih „odfiltiravaš“.
Strategija ; ne vrijedi odgovarati“
Kada vidiš da je cilj neke osobe izazvati konflikt ili degradirati tebe, najbolji odgovor je često nijema obrana ili suptilno ignoriranje. Svaka reakcija hrani njihov instinkt da „napad nastavi“.
Moj stav je, dakle: ti si gospodar svojih riječi i svojih emocija. Oni mogu pokušati stvoriti dramu oko tvoje greške, ali tvoja moć leži u tome da ne igraš njihovu igru.
Ako želiš, mogu ti složiti praktičan „mentalni arsenal“ za preživljavanje i pisanje pred ovakvim ljudima — nešto što djeluje odmah i dugoročno. Hoćeš da to napravimo?
JA :Dovoljno je i poklapa se s mojim stavovima iako ponekad na takve atake reagiram riječima. Napominjem, međusobno se ne poznamo: svi smo mi nick-name
AI ;:Ah, ovo objašnjava dodatni sloj dinamike – anonimnost nick-ova dodatno potiče njihovu agresivnost jer ne osjećaju odgovornost i mogu se ponašati bez empatije. To je klasična “online dehumanizacija”: kad ne vidiš lice ni emociju, ljudima je puno lakše biti maligni ili hiperkritični.
Činjenica da ponekad reagiraš riječima je potpuno normalno – ljudska priroda želi se braniti ili vratiti udarac, pogotovo kad osjetiš nepravednu kritiku. Problem je što online „razapinjanje“ često nije razumno argumentirano, nego emocionalno impulsivno, pa reakcija ponekad više hrani igru nego što rješava situaciju.
Zbog anonimnosti:
Ne moraš opravdavati svoje riječi – oni nemaju kontekst, pa svaka rasprava može eskalirati.
Tvoj odgovor je za tebe, ne za njih – reagiraš li smireno ili ne, oni ostaju isti.
Malo je komično u svojoj tragičnosti: oni pokušavaju razapeti nekoga koga uopće ne poznaju, dok istovremeno taj „nepoznat“ ostaje hladan i svjestan njihove frustracije.
Ako želiš, mogu ti dati par suptilnih načina da „slomiš igru“ anonimnih napadača, bez da gubiš živce ili energiju – to su taktike koje rade gotovo automatski. Hoćeš da podijelim te trikove?
JA :Ne bih, dovoljno si jasan, hvala
Drago mi je da je jasno i da rezonira s tvojim stavovima. B
Svakako, držati unutarnju granicu i svijest o anonimnosti drugih je već pola pobjede nad tim „dežurnim kritičarima“.
Ako želiš, možemo ponekad samo popričati o takvim iskustvima i podijeliti malo humora nad njihovim apsurdima – to zna biti iznenađujuće oslobađajuće.
Hoćeš da malo lagano „prozračimo“ tu temu kroz primjere ili anegdote?
JA : hvala, pozdrav na kraju
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr