Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika25
sri
12/24
Dlaka
ffp2.blog.hr
Kad sam bila mala, Zvijezda je još proizvodila ono ulje u plastiki, kojem se trebalo odrezati vrh.
Sa tim vrhom uvijek se odvijala ista štorija.
Pokojna baba odreže vrh, ovaj nekamo odleti, baba ga traži i ne nalazi.
I onda.
Tajo dolazi s posla, sjeda za ručak, zagrize u sarmu i čuje se samo: Ki je ovo qrac?, dok pljuje onaj čep kojeg baba nije uspjela naći.
Ista se stvar ponavljala sa svakim novim pakiranjem Zvijezda suncokretovog ulja.
Baba odreže ulje, čep odleti, Stari ga nadje u papriki.
U sarmi.
Buhtlama.
U piti.
U njegovom komadu povetice od jabuka.
Baba bi, dok bi Tajo opet pizdio kako je zagrizao u čep na to samo promrmljala: Pa kadi baš saki put potrefi na tu nesriću!
A sestra i ja smo umirale od smijeha već od momenta kad bi baba po tko zna koji put tražila čep, dobro znajući tko će ga opet pronaći.
I tako sjedimo mi danas za ručkom, taman jedemo za predjelo mrkača na salatu kad sveki počne delat neke face.
Dok ju Ištvan ispituje što se desilo (sveki kaže otresito: Ništa!), ja si mislim sad se sigurno nakostrešila jer nije bilo poklona za Božić.
Dogovorili smo se sa njom da ćemo umjesto da jedni drugima poklanjamo stvari koje nam ne trebaju, skupa otići u shoping nakon Božića, kada je sve jeftinije.
Ja sam htjela u shoping u ponedjeljak a ovo nakon Božića bila je baš njena ideja.
No ne bi bilo prvi put da sveki jedno misli a drugo govori.
I dok ja tako gruntam šta je netko od nas krivo rekao ili napravio, da sveki pizdi, počne ona pljuvati kao pokojni Stari: Mačja dlaka mi je opet u ustima!
Kaže Ištvan: Pa kamo baš na tebe u pizdu materinu!
Kaže sveki ljutiro: Pa jel baš mpra bit u materinu?
Kaže sin: Pa ko čera zrna papra va bakalaru na tatu!
Kažem ja: Ahahahahaa.
Kaže stari Mačak: Mijau!
Gandalf će nato samo: Mau vau rau!
A svekrva: Ote vrit, s vami čovik ne more bit ozbiljan, nego se vavik moran smijat!
Ištvan je jučer grintao da stalno nalazi zrna papra u bakalaru a sveki mu se rugala.
Danas ju je zato stigla osveta paradajza ubojice iliti mačke dlakavice.
A sve zato jer na silu sjeda na mjesto oko kojeg se motaju mačke a ne tamo gdje bi trebala.
Naravno da su joj ova moja dvojica odmah ispričala kako me je nakon izlaska iz zatv..., pardon, bolnice (ogromni ahahahahhahaha kad je Ištvan umalo rekao zatvor umjesto bolnica- nije puno ni fulao, osjećaj se tu negdje kad si tamo) dočekao kauč pun mačjih dlaka i kako sam onda popizdila i prvo se primila usisavača.
I tako smo od mačjih dlaka došli do boln..., pardon zatvora i sad gledamo Iskupljenje u Shaw Shanku, koje baš i nije božićni film.
A nekako zapravo i je.
Jer što bi bio Božić bez filma o nadi koja krepiva zadnja, pa ma kakva kurb..., pardon, pokvarenjakuša nekada bila.
Andy Dufresne: Remember Red, hope is a good thing, maybe the best of things, and no good thing ever dies.
Andy Dufresne: That's the beauty of music. They can't get that from you... Haven't you ever felt that way about music?
Red: I played a mean harmonica as a younger man. Lost interest in it though. Didn't make much sense in here.
Andy Dufresne: Here's where it makes the most sense. You need it so you don't forget.
Red: Forget?
Andy Dufresne: Forget that... there are places in this world that aren't made out of stone. That there's something inside... that they can't get to, that they can't touch. That's yours.
Red: What're you talking about?
Andy Dufresne: Hope.
Andy Dufresne: You know what the Mexicans say about the Pacific?
Red: No.
Andy Dufresne: They say it has no memory. That's where I want to live the rest of my life. A warm place with no memory.
I hope to see my friend and shake his hand. I hope the Pacific is as blue as it has been in my dreams. I hope. (Red)
24
uto
12/24
Andjeli i vilenjaci
ffp2.blog.hr
Puno radno vrijeme sveki i je provele smo jučer pekući kolače za Božić.
Nakon toga ona je pila Voltaren a ja Ibuprofen.
Sveki je normalno morala isfilozofirati nešto s bjelanjkom, ne točno po receptu pa šubare izgledaju kao da su nagazile na minu ali jebiga, nitko nije savršen a ja šutim zbog mira u kući.
Glavno da su degustatori zaključili da su po okusu super, mada bi ih se po izgledu prije moglo nazvati šugarama nego šubarama.
Čupavci su zato točno po standardu, sveki ih je rezala ravnalom.
Na kraju su najbolje ispale praline od ostataka biskvita u koje smo dodavale lješnjake, orahe, kikiriki, rum, svašta nešto.
Ištvan je izbjegao slastičarnu na kraju sela zbog posla i stigao je taman dok smo zadnje praline umakali u šarene mrvice, dok su neki drugi dan proveli jednostavno gnjileći.
Jutros nam je u posjetu došao šogi sa malim.
Malo je falilo da na Badnjak moramo tražiti staklara, nakon što je lopta kojom su se igrali on i Gandalf odletila preko stola.
Sveki je šogora iskoristila da zamijesi tijesto za orehnjaču dok sam ja spremala bakalar.
Ištvana smo zaposlile na rezanju krastavaca za francusku a sveki je nareckala ostale sastojke.
Osjećala sam se kao žena djeda Mraza sa svim onim djedovim vilenjacima koji obavljaju pomoćne radnje :)))
Uz tolike pomagače danas je sve išlo brže i zasad bez tableta i već smo odgledali par klasičnih božičnih filmova.
Izmedju ostaloga i Divan život sa James Stewartom.
Koliko god božićnih filmova naštancali svake godine, meni je ovo najbolji božićni film svih vremena.
Posebno ga je dobro pogledati ako se ovih dana osjećate kao George Bailey, koji je na trenutak dobio ono što je zaželio: da se nikada nije rodio.
Njegov andjeo čuvar Clarence iliti andjeo druge klase, koji tek treba zaslužiti krila, pokazao mu je kako bi ružan i tužan bio svijet u kojem ga nikada nije bilo, što mu se, ma kako mu čupav i dlakav bio život, nije nimalo dopalo.
Sretan Božić!
P.S. Za kraj par originalnih citata iz filma.
Senior Angel: A man down on Earth needs our help.
Clarence: Splendid. Is he sick?
Senior Angel: No, worse. He's discouraged.
***
“Strange, isn't it? Each man's life touches so many other lives. When he isn't around he leaves an awful hole, doesn't he?
Remember, George: no man is a failure who has friends.
You see, George, you've really had a wonderful life. Don't you see what a mistake it would be to throw it away?“ (Clarence)
***
Clarence: Your brother, Harry Bailey, broke through the ice and was drowned at the age of nine.
George Bailey: That's a lie! Harry Bailey went to war! He got the Congressional Medal of Honor! He saved the lives of every man on that transport!
Clarence: Every man on that transport died. Harry wasn't there to save them, because you weren't there to save Harry.
Zuzu Bailey: Look, Daddy. Teacher says, every time a bell rings an angel gets his wings.
George Bailey: That's right, that's right.
George Bailey: Attaboy, Clarence.
18
sri
12/24
Bogata priroda šibenskog kraja
goransafarek.blog.hr
Šibensko-kninska županija obuhvaća područje od najvišeg vrha Hrvatske do modrih dubina Jadrana, preko krških planina, polja, divljih rijeka s mirnim izvorima, slapovima i kanjonima, razvedenom obalom, šumama i travnjacima. Pogledajte što sve nudi!
17
uto
12/24
Iskliznuti
star-rose-bloger.blog.hr
Simpatična imućna žena (bakica), voli boraviti i pisati u parku. Tu je svirao mladić koji je prodavao klavijaturu a ona je kupila njegovu klavijaturu i voljela slušati kako svira pa je on boravio kod nje na brodu. Prolazili su skupa uspone i padove. I tako je počela ta zanimljiva otkačena priča gdje su si uzajamno pomagali. Pogurala ga da oživi svoju kompliciranu priču s curom koja mu se dopada. Da ne bi bilo lako ona je upala u probleme. Bez obzira što je bio lutalica bakica mu je pružila pomoć i ukazala povjerenje. Bila mu je potpora. A njoj je dobro došlo društvo na brodu. Vrijedno je gledanja. Vrijeme je samo san. Ona mu je postala obitelj koju nema. A on je bio njoj kao sin ili unuk, sa kćeri nije imala baš dobar odnos. A ona je htjela živjeti punim plućima. Ploviti svojim brodom i sanjariti. Vrijeme je samo san. Prošli životi i buduće ljubavi, jašući na vjetrovima iznad. Pjesme koje svi moramo pjevati, jureći kroz godine unutar leće za udaljenost ljubavi. Dirljiv film koji pokazuje koliko malo treba a daje smisao. Sitnice su dovoljne za radost pa čak i da promijenimo sebe. A vrijeme je san, a nikad nije kasno za učiti i sanjati nove snove. Kako se kad dođu trenuci odsanjaju snovi. U biti neobično a lijepo. Neću više pisati da ne pokvarim gledanje. Samo ću još dodati... Lijepo je biti vječni sanjar.
"Niti jedan sanjar nije premalen; niti jedan san nije prevelik.” – Nepoznati autor
16
pon
12/24
Geni moje djece
luki2.blog.hr
Večeras sam u Kinoteci odgledala odličan dokumentarac "Geni moje djece" Vladimire Spindler. Malo remek djelo, u kojem se prati žensku lozu jedne obitelji.....
Sve je počelo sa Zofkom Kveder, nastavilo se sa Sunčanom Škrinjarić - sjećate se Sunca na prozorčiću, u kojem su bile njene pjesme i tekstovi? Tihana Škrinjarić, Sunčanina sestra, je plesačica, suvremenog plesa, vitalna i dobro izgledajuća gospođa. Sanja Pilić je kćer Sunčane Škrinjarić, i sama piše knjige za djecu, ali i za odrasle. Sanjina kćer je, pak, Vladimira - autorica nekoliko dokumentaraca, odlična fotografkinja. Autorica "Gena moje djece" i "Trokut".
Vladimira je jednog dana pozvala sve ženske članove svoje obitelji - dakle, mamu Sanju, tetu Tihanu, kćer Mašu i odlučila im postaviti pitanja - kako su zadovoljne svojim životom i što zamjeraju svojim majkama....I, nakon njihovog pristanka, snimala je njihove odgovore...
Maša kaže: "Ali mama, nije baš dobra ideja. Mi smo disfunkcionalna obitelj." Pa, ne bi se reklo. One su i te kako funkcionalne, jer su prošle od rata, prevara i izdaje muževa, svojih mama....I preživjele!
Maša, Vladimirina kćer, se jedino "odmetnula" od umjetnosti. Ona odbija biti kao "njene" žene i želi stvoriti vlastiti put.
Zofka je bila veliki borac za prava žena, udavala se dva puta, živjela u Pragu jedno vrijeme...Na kraju se ubila:(((( Nije vrednovala sebe.
Sunčana je također bila avangarda, žena nekonvencionalna - zaljubljena u pisanje. Njena kćer Sanja Pilić svjedoči da ju je stalno bila željna....
Sanja piše najviše za djecu, posjećuje škole, gdje razgovara s djecom o svojim djelima....
Vladimiru je umjetnost "uhvatila" pod svoje u vidu fotografiranja i snimanja....
Ovo je sasvim dovoljno i za pisanje jedne knjige života četvoro žena iz jedne obitelji...u različitim vremenima.
Sigurna sam da će jedna od njih napisati takvu knjigu.
Film me oduševio nenamještenošću, iskrenošću, neposrednošću i progovaranju o životu i svim teškoćama jedne obitelji. Genijalno! Bravo, Vladimira! Maša, kapa dolje na hrabrosti. Sanja - hvala na snazi...
Rekla bi Julijana Matanović: Kao mama i kćer. Na fotografiji: Vladimira i Sanja.
Ljubim!
15
ned
12/24
nastasija i boje divljeg zapada
huc.blog.hr
jožica je sam u ladanjskoj kući. prošla je ponoć kada je odlučio da si pusti paris, teksas. to wendersovo remekdjelo gledao je prije četrdeset i nešto godina u kinoteci. želio je vidjeti koliko se točno sjeća filma koji je na nj tada ostavio snažan emotivni utisak. tek su dva filma o rasapu muško-ženske veze za njega imala taj srcoloman efekt– sjaj u travi i blue valentines.
iznenadio se koliko se dobro sjeća detalja. pamtio je čitave rečenice harry dean stantona dok izgovara monolog iza zamračenog stakla peep show „ispovjedaonice“.
„i knew these people, these two people. they were in love with each other. the girl was very young, about 17 or 18, I guess. and the guy was quite a bit older. he was kind of raggedy and wild. and she was very beautiful, you know?“
harry je briljirao u glavnoj ulozi. john se nije se sjećao je li ikada prije ili poslije dobio glavnu ulogu. uglavnom ga je viđao tek u sporednim ulogama.
pomislio je na svoje kćeri, tinejđerke. marvelovi filmovi i nisu filmovi, nedavno je izjavio scorsese. posjeo ih je pred tv i obratio im se u mislima: evo što je vaš otac gledao u srednjoškolskim danima. a zatim je pustio film.
6 kinoteka, mjesto gdje si mogao pogledati sve tzv. kultne filmove. i on ih je pogledao: betty blue, taksist, noć kada je nastao striptiz, noć na zemlji, new york - new york, cabaret, posljednje kristovo iskušenje, let iznad kukavičjeg gnijezda, aguirre, gnjev božji, solaris, sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (a niste se usudili pitati), 2001 odiseja u svemiru, sleeper, annie hall, hana i njezine sestre, paklena naranča, stalker, rollerball, dr. strangelove ili: kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu, lovac na jelene, američki grafiti, moje lijevo stopalo, diskretni šarm buržoazije, čaj u sahari, brazil, barry lindon, apokalipsa sad i mnogi drugi...
također, pamtio je ljepotu fotografije. primjerice, sliku mokre američke ulice u sumrak, prije no što travis i njegov brat walt skrenu u zeleno-crveni „rancho hotel“ dok ry cooder razvlači slajd gitaru upamtio je gotovo savantski. mogao je direktno iz glave naslikati identičnu sliku. smatrao je da su prahistorijski umjetnici bili likovni savanti. dijapozitive viđenog nosili su u svojim glavama i onda su ih reproducirali na zidove dubokih mračnih špilja tko zna s kojom namjerom. vjerojatno su radili setting za budući ulov. o moći namjere, snazi misli, placebo efektu danas pišu mnogi self-help new age autori i sve to ima nekog smisla. svojevremeno je koketirao s mišlju da naslika seriju uljenih slika prema zaustavljenim frejmovima estetski najmoćnijih filmova (na što ga je prvenstveno potakao tarkovski) , ali je odustao od te ideje.
lice nastasije kinski u krupnom planu, također se u dlaku preklopilo sa slikom njena lica u njegovoj glavi. no tek sada je zapazio njenu glumu. bila je izvrsna. kako mu je to promaklo? baš izvrsna. briljirala je u tessi, to je već znao, ali i ovdje je bila jednako dobra. nevjerojatno.
ustao je i ubacio još nekoliko cjepanica u peć. pogledao na vanjski termometar. nula je bila uporna. vratio se i nastavio gledati film.
nakon odjavne špice pripalio je lulu. što se zapravo dogodilo s nastasijom i njenom karijerom? imala je ta dva odlična filma. ljudi mačke bio je gledljiv uradak. a poslije? tu i tamo ulovio bi je u nekim trećerazrednim ostvarenjima. dobar režiser može iz osrednjih glumaca izvući čudo. recimo, kubric je iz shelley duvall u the shiningu izvukao čudo. ali općenito uzevši redatelji su po defaultu – ali i sondijevom testu ličnosti – obične sadistička govna.
ukucao je nastasijino ime u tražilicu i pred njim je iskrsnulo lice starice koje je imalo više sličnosti sa licem starog kinskog nego sa nastasijom iz mladosti.
članak iz 2023. nosio je naslov : KĆI OPTUŽUJE LEGENDARNOG GLUMCA ZA GNJUSNE STVARI: 'tata me redovito silovao od 5. godine tvrdeći da to svi očevi rade' i govorio je o knjizi pole kinski, natalijine starije polusestre u kojoj je progovorila o seksualnom i psihičkom zlostavljanju klausa kinskog.
neki su na optužbe gledali sa skepsom, ali kinski je bio lud, u to nema sumnje. previše je dokaza. herzog je prvi svjedok. snimanje aguirreja bilo je vividno luđačko iskustvo.
nastasija je pak demantirala da ju je otac seksualno zlostavljao, no priznala je da ju je zlostavljao na druge načine, te da ju je jednom pokušao seksualno napasti, ali nije uspio.
tako se paula kinski pridružila čitavoj plejadi djece oslobođenih bejbibumera, X-tragičara, što su u posljednje vrijeme otkrivali zločine svojih sebičnih roditelja.
incest, tema o kojoj se vazda šuti. tek je anais nin tu epizodu s ocem u krevetu, doduše kao već odrasla žena, okarakterizirala kao pozitivno iskustvo.
jožica je ugasio mobitel i legao.
svijet je đavolja fantasmogorija, a ja sam, tako prokleto kreposno normalan, pomislio je.
pogledao je na ručni sat: 02:02h. njegov anđeo-zaštitnik poručivao mu je da može slobodno da se jebe sa svim tim što on misli da jest.
utrnuo je svijetlo s nadom da se sutra neće probuditi.
06
pet
12/24
hramovi i palače Angkor, Kambodža
goransafarek.blog.hr
Istražite čidesne hramove i palače drevnog Angkora u Kambodži.
05
čet
12/24
Šta da gledam?
ffp2.blog.hr
Jutros me nasmijala jedna objava na fejsu.
Kaže ovako:
- Šta si gledao zadnja tri sata na netflixu?
Gledao sam šta da gledam!
Tako je kod nas doma.
Zapravo još i gore.
Muž ode na Netflix pa gleda šta da gleda.
Nakon toga ode na Prime i gleda šta da gleda a iza toga na Paramount pa i tamo gleda šta da gleda.
Kad je pogledao sve što je pogledao da bi mogao gledati, svrati još na Wow i iza toga na Disney a bogami možda se nadje nešto zanimljivo i na RTL+ ili u mediateki državnih programa.
I tada je otprilike pola dvanaest i idemo leć bez da smo išta gledali.
Nekada se ipak dogodi iznimka koja potvrdjuje pravilo i krenemo gledati neki film ili seriju.
Najkasnije u roku pola sata u kadar uleti neki od onih glumaca kojima nitko ne zna ime jer uvijek glume oca koji čeka djecu da dodju za Božić, nećaka glavnog mafijaša u gradu ili prodavača u lokalnoj trgovini namještajem.
Kako ne bi razbijali glavu gdje smo ga već ono vidjeli, bolja polovica zaustavi film kako bi izguglali gdje je taj lik već glumio.
Postupak se ponavlja barem 5 puta u toku filma jer uvijek naleti još neka od tih poznatih faca bez imena.
Od svog tog guglanja opet je pola dvanaest a mi nismo došli ni do pola filma, pa nastavak ostavljamo za sutra.
Sutra za svaki slučaj proguglam kraj filma za slučaj slučaja.
Mislim, bezveze gledati do kraja ako je kraj tipa “gdje si bio nigdje, šta si vidio ništa”.
I tako iz dana u dan.
Ima i dana kada je na rasporedu nogomet.
Nema lige i takmičenja koje ne pratimo.
No samo dok ne krenemo gledati kao prekjučer.
Bayern München protiv Bayer Leverkusena.
Odgledali prvo poluvrijeme, krenulo drugo.
Nema golova.
Kaže muž u 65.minuti: Ma jebeš njih i nogomet, ajmo mi leć.
Ujutro skontamo da je Leverkusen dao gol 4 minute kasnije a mi smo prespavali kraj.
Zato uopće nije loše da nam sveki dolazi u posjetu za Božić.
Tako znamo šta ćemo tada gledati i to do kraja.
Naizmjenični maraton izmedju Rote Rosen i Sturm der Liebe*.
*Crvene ruže i Ljubavna oluja - njemačke sapunice kojima nikada kraja 
04
sri
12/24
Mačka, peć...
dvitririchi.blog.hr
Kraj peći na stolici drijema mačić,
Crni mačić, s bijelim vrhom repa,
Na kauču netko odmara kosti, i razmišlja:
Trebalo bi odmoriti, baš dobro odmoriti od svega.
I još misli: trebalo bi promijeniti naciklo staklo na peći, da se staklo može normalno obrisati;
Maknuti čađ
Da se vidi vatra.
Da se vidi
Tinja li
Ili se Gasi.
Kad bukti, to se dobrano osjeti,
U kostima, a i u duši.
I čuje se
pucketanje
Topline.
Pa naciklo staklo ne smeta tada nimalo.
...
Netko je rekao da su mačke posve drugačije od nas ljudi;
Drijemaju danju, živnu navečer.
Mi ujutro krenemo žustro i svatko za svojim poslom,
Navečer bi živjeli
Dnevni mačji život:
Drijemali bi uz toplu peć
I slušali vatru koja bukti.
Pucketa.
Grije.
30
sub
11/24
Tajlandska džungla (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Predivni Khao Sok, nacionalni park u Tajlandu s džunglom, divljim rijekama, majmunima...
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr