Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
Najkraći post ikada...
Bill je napravio moju omiljenu žensku frizuru... Ajoj...
I ove crvene pantalone na pruge...
I pogled na drugoj slici...
P.S. Evo prošlo je 10 minuta od prvog pogleda na slike... Odvojio sam ( jeeedva nekako ) oči od Billa i video kako je smešna Gustavova faca, a kako se tek Tom seljački obukao...
Bill se pretvara u Kira iz Cinema Bizarre... Pametan mali, baš bih voleo da se njih dvojica smuvaju...
P.P.S. Ovo sam upravo našao... Još jedna slika sa onog photoshootinga za Nokiju... Pokušavam da nađem veću verziju
Pronasao sam i trejler za 2. deo filma Artur i Minimoji... weeee!
DOPUNA POSTA
Sutra putujem u Valjevo kod mame i nece me biti neko vreme... Nemam vremena da uploadujem sve slike za novi post tako da vam ostavljam nesto sto sam ja napisao... Nevezano za Tokio Hotel...
Pre toga samo da porucim zabrinutoj ( neka osoba koja komentarise ) da nadje svoj zivot... Toliko...
MONOLOG U KOME SI I DALJE GLAVNI LIK
Pišem sve što ne mogu da ti kažem. Sve reči koje moje kamene usne ne umeju da smrve i prospu ti u lice. Da ti se oštra prašina zarije u oči i zaledi na obrazima.
Neću te lagati. Volim te. Svaki atom mog bića te toliko očajnički želi da mi to raseca kožu. Krvi je sve manje, a rane su sve dublje. Ma koliko naređivao sebi da te mrzim – ne mogu. Nažalost ne mogu, a mrzeo bih te kao što te niko nikad nije mrzeo. Sa tolikom silinom, da bi te moj pogled mogao ubiti. Ali, ne mogu.
Ima nešto jače od mene. Jedna majušna sprava koja mi razbija grudi i na najmanju pomisao o tebi. Ta sprava je gluva za moje naredbe i ravnodušna na moje vapaje. Kao buntovnik je. Buntovnik koji pokida sve vene, zapali krv i navuče mi osmeh na lice kada si tu.
Idi negde daleko. Toliko daleko da ti i ime zaboravim. Nestani dugo. Toliko dugo da ti čak i lik izbrišem. I ne vraćaj se. Jer kad se vratiš, opet ćeš jednim pogledom zgužvati sva moja pravila.
Nećeš da ideš? U redu.
Pokušao sam ja da odem, ali od sebe ne možeš pobeći. Senka je uvek na jedan uzdah iza. Svoje stope ne možeš izbrisati.
U redu je. Podneću i to.
Podneću tvoje prisustvo. Mirno. Tiho. Bez glasa i osmeha. Kao voštana figura. Gledaću te i pokloniću ti samo ravnodušnost i prozirne oči. Oči bez sjaja, bez suza. Oči koje su od danas prazne za tebe.
Možda ti to zasmeta, možda ne obratiš pažnju. Tvoja stvar. Ne interesuje me ništa što ima i najmanje veze sa tobom.
Dobro glumim, znam. Ali, kad-tad se ugase reflektori i spusti se zavesa.
Tada ostanem sam. Moja maska se istopi. A moj veliki oklop postane samo gomila gvožđa.
Da mi tada priđeš, tada dok sam sam, možda bi opet videla moje pravo lice, koje si samo jednom videla. Samo one večeri dok su zvezde šaputale, a tvoje usne glasno rekle: „Ne!“ Glasno, glasnije, najglasnije. Eho koji razbija sve nade, sve snove, koji razbije mene. Videla si to. Videla si lutka koji postaje bezoblična krpa i gomila pliša.
Video sam osmeh. Ciničan, pobednički, sa dozom sažaljenja. Koktel koji ubija.
Ubija ili učini otpornim na sve.
Ponovo navlačim na sebe gvozdeni oklop, nasmejanu masku i u ruci grčevito držim oštro koplje. Bolje ne prilazi. Izdaleka gledaj moju predstavu. Moj monolog u kome si i dalje glavni lik.