PROKLETNIK

Nek sam proklet
Ulice grada ne liče na sebe
Ovaj grad liči na Pariz
Ovaj grad liči na Berlin
Tokio kao oči stare nemilosrdne kurve
Kao Prokletnik
Umro sam noćas kao stranac
Samom sebi

Bio sam nekad zlatna vojska
I ostao nakraju samo limeni dječak
Hrđavih krila

Nisam nikad bio velik

Nisam nikad bio mlad

To je samo vrijeme inzistiralo na meni
I tražilo svoje

Moja ispucala usta prelijevaju se licem..
Pokušavaju osmijeh
Stranci nas dvoje
Ja I moje odijelo u boji kože
Kojem sam mijenjao boje ..često

Proklet u prokletom gradu
I rekao da sam gotov
Ne, tek sam počeo
Težak samome sebi od vlage
Imao sam najteže cipele ikad
Nosile su mene.

Bio sam klaun zlog osmijeha
Svim ljubavima na koje sam naišao putem
Nijedna nije bila vječna
I sve su bile vječne u satima
Koji su sadržavali sate
U plahtama koje su tkali snovi I dim moje cigare
Plahte koje su davno istrunule.
nikad od suza!

Bog zna da smo davnih dana
Objavili rat jedan drugome
Ja I moja davno već pogubljena konjica prošlosti
Protiv povijesti I zidina ovog grada

Nikada nisam podigao bijelu zastavu prijatelji
Niti izdao svoje redove
Nema krvi na ovim rukama osim moje
Ništa ovdje nije crveno
Ni moji obrazi, ni moje srce..

Danas sam stranac sebi, starac u starome gradu
Mršav čovjek upalih očiju sa štapom u ruci
Danas sam putnik, pješak, ulični hodač,
Johnny fucking Walker
Sinatrin ljubavnik presvučen kišom
Postoji razlog tome.

Istina leži negdje u mome kaputu
U koji više ni potplaćena kurva ne usuđuje gurnuti ruku
Ja nisam od danas, ja sam čovjek od jučer
Jučer koje je nekad bilo sutra.. tada kada sam bio
Čovjek od sutra I nikada me zapravo nije ni bilo ovdje.
Umro sam večeras, vlastitom voljom proklet.