17
četvrtak
srpanj
2008
Blind
promatram..
zaključujem..ni tebi ne trebaju usta..
otkidam od lica nevidljivim prstima..prelazim po tvojim obrazima
ne dišem, vrištim iznutra..zaključujem disanje ti ne treba..
negdje u meni ne postoje granice..silujem sebe u razmišljanju..
tvoj nos baca sjenu na moju ideju tvog lica kao prazne plohe
podložne mom dodiru..
ostavljam oči jer želim još dugo piljiti u njih..
čitati iz treptaja kojima određujem brzinu..
biram težinu svakog pogleda..zaključujem da si slijep
odlučujem pridružiti se slijepilu..
vrištim iznutra..okupana željom..lijepim se u vlazi i nastojanju
da skrenem taj pogled pa da budemo slijepi u istom smjeru ..
slijepi ..fokusirani tek na nevidljiv dodir nama nevidljivih ruku..
pitam se koliko još ovo treba trajati..
bolna ..odcjepljujem se, okrećem zvjedama van tvojih očiju..
i šaputam još dugo poslije..sama sebi.. o našem slijepom ludilu
i kako je sve dobro i sve će biti u redu ako ne pričamo o tome..
nastavljam sama..neke se stvari ne mijenjaju u vremenu..
Blind
komentiraj (10) * ispiši * #