31

nedjelja

prosinac

2006

MA DA,MA DA!!! SVE NAJ,SVE NAJ!!!

Image Hosted by ImageShack.us

...PA SRETNO NAM BILO...


17

nedjelja

prosinac

2006

...

jednom kada postanem zvijezda
bit će tako lako
postaviti svjetlost
pod pravim kutem na tvoje lice..
i osmijeh koji predugo
skrivaš u tami
napokon će biti viđen.
sigurna sam da će se svijetu svidjeti
šarm tvojih bora..

Copyright: / +Zero+ / 2006.


09

subota

prosinac

2006

n/r Bitnima

Vaš znak :)
Naš znak :(

PISMO NAMJERE

Poštovani,

necu se praviti usamljenim jahacem apoklipse
ja sam tek djecak usnulih obraza
navikao da sanjam crna bojna polja
mačeve u rukama i grimiznu boju..

necu se praviti da razumijem ono što nemam
ja nisam jedan od vas i vi me ne razumijete
moja strateška postrojavanja i ciljane napade..

ne umijem dizati glavu visoko
kao da za nju negdje gore postoji mjesto
zacijelo ste me zamijenili s nekim kog znate..

pričam u prazno riječi suvisle još samo zidovima..
radije cu se drzati tla,smisleno kao da opravdavam religije
kao da jesam zrno praha
rasipano u urnama življenja,
saživljen i postojan u nijansi kapaciteta sjećanja i osjećanja..
na neka davna vremena kad sam još nudio nešto
nekome voljenom i jačem od sebe.

kao takav neću se vrednovati svojim postignućima
znajući da ona na kraju ionako ne vrijede
iako su se činila sasvim ispravna za ono vrijeme,
razdoblja posvećenosti i suživota..

dodao bih još kako se osjećam veoma malim,
ovako naglo prekinut,ugasnut kao svijeća..
pogrbljen od tereta emocija i želja..
skutren pod slutnjom da negdje završava glazba
i prestaju niti..,žice mojih glazbala
rafiniranog,otužnog zvuka...

ne najavljujem ali iščekujem kraj..
umoran od pravljenja da mogu i znam
kako izdržati tu beskrajnu tužnu notu,
začarane kružnice brige i očekivanja..

takav..
ipak najviše žalim sva ona obećana brda
i suncem okupane doline..
oni kojima su bile namijenjene znaju i zašto..
prvi će ponuditi oprost i nikada me se
više sjetiti s gorčinom,
premda okus ljubavi još nije definiran..


Sa štovanjem...+Zero+ / 2006.


U PRILOGU: Krivnja (molim gore naslov za pljesak)

06

srijeda

prosinac

2006

PROKLETSTVO DOSUđENE STVARNOSTI

Ovih dana muči me nesanica
zrak ima čudnu aromu
preteške svijesnosti zbivanja
tišina je najednom preglasna
a glavobolja neizdrživa.
sustiže me na svakom koraku
osjećam..
prokletstvo dosuđene stvarnosti
pa se ponavljam..

rez!

idemo ispočetka..
negdje unutra viče
glasnije nego u stvarnosti
moj privatni woody allen
umanjen za onoliko
za koliko je onomad bio uvećan..
dakle jako mali..
u malom amfiteatru...
s kukuljicom na glavi...
po vlastitom izboru,molim!

rez!

pokušala sam još jednom
izbaciti iz glave dosuđenu stvarnost
i samo se priglupo ceriti..,
prestati pušiti...,
okaniti se lošeg vina i
teških večeri..
od svega uspjela sam samo
pronaći posao...
kapitalizam je daklem
još jednom odnio pobjedu..
woody je digao sidro..

hm?

obećah sebi da to neću
proglasiti izdajom..
kvragu ionako nikada nije
bio mojim favoritom
pa vjerovatno ni nemam
to pravo..
jebi se mlakonjo..
procijedila sam nezaintersirano
kroz zube zapele na cigaretu..
opet se lovim u razmišljanju..

ah,who cares?

sutra će ionako sve opet
biti drugačije uz prvi dan
na novom poslu..
kako ipak...
ne mogu se oteti pitanju:
vraćam li se ja to u normalu
ili je se samo svečano odričem
za plaću?

Copyright: / +Zero+ / 2006.