utorak, 24.11.2009.
Antiteatar
Sklonimo li scenske djelatnike
dobit ćemo dekonstruiranu bjelinu
praznine
reduciranu na dvije sasvim udaljene zrcalne refleksije:
moje ime, tvoje ime.
Dvije točke na pravcu:
koliko god bili blizu
uvijek je moguće učiniti distancu
sa neznatnim zrnom prašine
koji će predstavljati balvan
na inače prohodnim putovima.
Rođendan ti je uskoro.
Slavi li se to
nakon što prestaneš nalikovati
mlađem punoljetniku?
Ne znam još želim li ti poželjeti najbolje.
Nabolje je u tvom slučaju
pokopati me, čekati da strunem,
zatim me otkopati,
kolcem mi probosti srčani mišić,
spaliti me na lomači
i, za svaki slučaj,
moj pepeo razasuti na različite dijelove svijeta.
Iz sebičnih razloga
ne znam još želim li ti najbolje.
Znam samo da je klonulo vrijeme
paljenja stihova na kolodvorima,
policijskih ophodnji,
remećenja javnog reda i mira
kada smo zaključani u oluji.
Jedino što bih voljela znati je
zašto si došao za mnom
ako nisi mislio ostati?
Još malo i inspicijent će mahnuti rukom
da je showtime;
ja sam od danas u mirovini.
Znam, narodnjak, ali koga briga:
- 15:41 -