Još jedna misao dana

Ja uopće nisam luda.

Samo vodim bogat unutarnji život.

Zato ćete me ponekad (često!) vidjeti kako hodam ulicom i bez nekog očitog razloga se počnem drapat od smijeha jer sam pomislila na meni omiljenu knjigu "Tri čovjeka u čamcu" ili "Blago bogova".

Ili pjevušim u tramvaju, a glazba se nalazi isključivo u mojoj glavi.

Ili ću podići pogled sve dok mi glava nije okomita na ostatak tijela i promatrati ću oblake.

Ponekad mi i zasuze oči kad se sjetim kako moj Sinak mali zna plakati.

Jednom sam, prije nekih 10-tak godina, hodala u žutoj kabanici po Ilici prema trgu i iz sveg glasa pjevala uz neku pjesmu iz walkmana.

Volim sanjariti.
Možda tako uljepšavam vlastitu stvarnost.

Sanjam cijele filmove sa glavnim i sporednim glumcima,
za zapletom, kulminacijom i raspletom radnje,
jedino što u snovima nemam foršpane ni odjavne špice.

Sanjam i na hrvatskom, i na engleskom i na njemačkom jeziku.

Moja najčudnija želja koju sam imala u životu je bila i još uvijek jest je da mogu preskočiti cijeli život i saznati što se sa mnom i mojima događa na kraju, a onda se vratiti u sadašnjost i proživiti život do tog kraja.
Kao kad povirim na zadnju stranu knjige i saznam kakav će biti kraj,
ali bez da znam kako je do tog kraja došlo pa ionako moram sve pročitati.

Najdraža poslovica mi je "čovjek uči dok je živ" jer ako ne naučiš ništa za svojeg života to je isto kao i da nisi živio.

Kad posuđujem knjige u knjižnici, rijetko kad dolazim znajući koju knjigu želim posuditi. Najčešće se zavučem u redove između polica i puštam da mi koja knjiga zapne za oko. onda pročitam sažetak ili pitam knjižničarku o radnji tog djela, a onda tek odlučim da li ju želim čitati ili ne.

U Životu u svemu tražim sreću i pozitivnu stranu.

Mislim da za ovaj post ne postoji bolji zaključak od toga.



31.07.2009. u 15:25 | 4 Komentara | Print | # | ^

misao dana


NEMOJ NAŠPRANJITI PIMPEK NA PLOT


SAMO ZATO JER NA NJEMU PIŠE


"PIZDA"!

28.07.2009. u 16:17 | 0 Komentara | Print | # | ^

Već sam u zadnjem postu konstatirala da mi blogiranje uz malo dijete nikak ne bu išlo i da sam po tom pitanju bila definitivno u zabludi.
No sad sam napokon počela raditi pa bum sad mogla češće prosipati ove bisere što ih postovima zovem.
Kak sam?
Fala na pitanju, gura se.
Kako muž i dijete?
Pa, eto, odrastaju.
Oboje.
Pomalo.
Jer zna se da sam ja jedina odrasla i normalna jedinka u našem kućanstvu.
Ne.
Kak mi je vratiti se na posao?
Ko da nikad otišla nisam.
Sve je ostalo isto pa mi opće nije onakav šok kak sam mislila da bu mi bilo. Jedino mi je muka kaj mi je Sinak Mali u vrtiću i kaj sad niti normalno spava, niti jede.
Danas mi baš nekak duhovitost ne ide.
Al zato sam čula dobar vic, mislim da je iz 24 sata:
došao mali Ivica na bazen učiti plivati i nakon 15 min veli treneru
- Mislim da mi je dosta za danas
- Kaj si se već umoril?- pita trener
– Ne, al više stvarno nisam žedan!
HA-HA-HA-HA, jel da?

BTW, ste znali ovo: ak vam dijete ponjupa pun tanjur kupina i/ili ribizla, da bu se pokakilo svaki put kad se nasmije, kihne ili ga poškakljate po trbuhu?
Nisam ni ja znala.
Al sad znam.
Bem ti bobičasto voće.

27.07.2009. u 16:21 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (12)
Srpanj 2006 (10)
Lipanj 2006 (6)

Tko sam ja?

Sanjalica.
Tvrdoglavka.
Mama Sinka maloga.
Žena Muža svoga.
Knjiški crv.
Sanjalica.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Što želim reći kad mi dođe kraj?



Vau, koja luda vožnja!!!

nutnutnutnutnutnut

Ne žalim za ničim!!!

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Najdraži ritual

Kad se osjećam grozno/poraženo/napušteno/neshvaćeno

zahvalim se na svemu dobrome u svojem životu

dok slušam pjesmicu MontyPhytonovca

iz filma

"The meaning of life".

"Just remember that you're standing
on a planet that's evolving
and revolving at 900 miles an hour.
Its orbiting at 90 miles a second,
so it's reckn,
a sun that is
the source of all our power.
The sun,
and you and me,
and all the stars that you can see
are movin at a milion miles a day
in an outer spiral arm
at 40 thousand miles an hour
of a galaxy we call the Milky way.

Our galaxy itself
contains a 100 bilion stars
it's a 100 thousand light years
side to side.
It bouldges in the middle
60 thousand light years thick
but out by us it's just 3 thousand light years wide.
We're 30 thousand light years
from galactic center point
we go round every 200 milion years
and our galaxy is only
one of milions and bilions
in this amazing and expanding universe.

The universe itself
keeps on expanding and expanding
in all of the directions
iz and wiz.
As fast as it can go
the speed of light, you know,
12 milion miles a minute
and that's the fastes speed there is.
So remember when youre feeling
very small and insecure
how amazingly unlikely is your birth
and there must be intelligent life
somewhere out in space
cause it's ber all
down here on Earth!"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se