E, pa da i ja probam
Svake godine sam izbjegavala pisanje «Novogodišnjih odluka»
u strahu da će mi se na kraju godine vratiti kao udarac u lijeno dupe.
No ove, 2007. godine ću navršiti četvrt stoljeća postojanja,
pa mislim da je dobar način za počinjanje slijedeće četvrtine
zadavanje nekih životnih ciljeva.
Pa da krenem.….
Moja prva lista novogodišnjih odluka:
1. smršaviti 20 kg.
Naime, usprkos mojem upornom negiranju, udebljala sam se ko prasica!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Fu..ing Oprah Winfrey!!!!!
Sjećam se «davne» prošlosti od prije 6 godina kad sam bila sama.
Single.
Whatever.
Možda jesam bila nesretna što nikako ne mogu naći Mr. Righta ,
ali bi mi jedan poletni skokić na vagu popravljao raspoloženje.
A i stala sam u bordo suknju veličine 38.
Danas moram opreznim korakom stati na vagu samo da bih,
na svoj posvemašnji užas otkrila da su mi zubi i želudac radili previše sati prekovremeno.
Vraga sati, DANA.
Iako mi ona suknja i sad seže do koljena.
Na moju preveliku žalost, seže sa sa krive, donje strane.
Naravno da je svemu tome kriv moj Zakoniti.
Ne znam kak, ali znam da je on krivac.
2 . Prestati piti vodku.
Postoji jedna studija koja je dokazala da alkohol u vodki
doslovce ubija moždane stanice i to više od bilo koje druge vrste alkoholnog pića.
Dugo nisam vjerovala u tu tvrdnju, ali sad, sa odmakom od 6 godina,
mogu odgovorno tvrditi da je moj IQ opasno ugrožen.
Kako to znam?
Zato što mi je prije tri dana trebalo dva i pol sata da složim igračku iz kinder jajeta.
Koja je ukupno imala dva kotačića, osovinu i snješka u sredini.
Na kraju sam uzela super ljepilo.
U crnoj kronici je zamalo osvanuo naslov «Dobila kinder jaje na oko!»
3. Naći pouzdanu ginekologicu.
Naime, ova sadašnja me u cijelom životu vidjela ukupno 4 puta.
Ne smijem imenovat ni mjesto ni vrijeme radnje jer bih sa idućeg pregleda
mogla izaći hodajući ko John Wayne.
4. Prestat čitat Ribafiševe recenzije čevapara.
Pogledaj pod stavku 1.
5. Raditi generalku u stanu jednom mjesečno.
Opaska: dobra tjelovježba, ali prilikom svake treba Zakonitog potjerat k njegovima.
Kasnije mu NE reći što je otišlo u smjeru Jakuševca, Caritasa ili najbliže spalionice.
6. Pronaći posao dobar ko sadašnji ali da se više plaća!
Objašnjenje nepotrebno.
7. Za svaki odlazak u shopping napisati listu onoga što mi je zaista potrebno.
U to se NE ubrajaju:
-gedore
-čang-šlang krama za trenutno mršavljenje
(nuspojave su proljev i psovke za koje ni ne znaš da ih znaš)
-prašak za veš od 10 kg jer 20 dag dobiš ipak besplatno. Je, i bruh k tome.
-figurice, magnetići, vazice, kurci i palci za skupljanje prašine.
Nastavak slijedi.
Božićni post
Nikad ne znam kako započeti tekst posta.
Pa ću odmah prijeći na stvar.
Za Božić sam dobila najbolji poklon kojem sam se uopće mogla ponadati.
MP3.
SA baterijom.
I kabelom.
I instalacijskim CD-om.
I slušalicama.
Philipsov.
Plakila bi se od sreće ali neću.
Ipak su blagdani.
Pošto smo Božić slavili kod The Svekrivih (svekar i svekrva!) nisam mogla niš mogla nasnimiti nego sam morala čekati večer kad smo se vratili doma.
Moj dragi je prije toga kod Shogora the najmlađeg prošao svu potrebnu obuku za nasnimavanje pjesama pa me iznenadio sa cjelokupnim opusom moje trenutne sjajne zvijezde pop neba, Pink!
Kad su se iz slušalica izvili u moje uho prvi taktovi pjesme «Stupid girl» automatski sam se vratila u prošlost na njen nedavni koncert u Ciboni.
Fantastičan doživljaj.
Ekstatičan.
Kožonaježeći, dapače.
Koncert je bio famozan jer je cijelo vrijeme bila neka vrsta klupskog ozračja.
Nije bilo pretjerane gomiletine ljudi, svi smo znali (skoro) sve riječi svih pjesama, rock u zraku, svi buntovni i mladi…..
A žena ima glas za 10.
S takvim glasom bi mi mogla otpjevati i «Milo moje» i ne bi je prestala slušati.
Tolko dobro pjeva.
A zgleda ko dvomjesečni plaćeni godišnji + povrat poreza i božićnica zajedno.
Slinocur.
A nisam gay.
Jedino joj Kumek nije mogla oprostiti kaj nije otpjevala «U &Ur hand».
I šteta samo kaj nije duže trajalo. Sat i pol je prekratko za takav event.
Možda se Pinkica još koji put navrati k nama pa bu bolje.
Da se vratim na temu darova.
Ove godine mi je Zakoniti prečesto dizao živac pa je za Božić dobil samo Nutellu, vino i dva para čarapa sa likovima iz «Alana Forda». Koje su mu uz to i prevelike. Nisam mu ja kriva kaj nam se brojevi nogu razlikuju ko oni od Pepeljuge i zlih polusestara. (da ne bi bilo zabune, on je Pepeljuga). I sad je jednom zauvijek valjda naučil da se ženi ne diže živac dva dana pred Božić. Inače bu za idući dobil vestu koju sam ja isplela po odokativnim mjerama i bez volje za pletenjem. Sa upozorenjem da u slučaju NEnošenja nastupa restrikcija reproduktivne tjelovježbe.
S obzirom da mu je 9-tog rođendan možda mu se zalomi i nešto bolje. Šal, recimo.
Najdražem konobiću Ajgoru koji nam ponekad posluži u svrhe bračnog savjetovanja i koji se svaki slobodni trenutak posvećuje podvodnom ribolovu smo poklonili Nutellu i onu igru pecanja. Znate onu kaj se cijelo jezerce okreće oko svoje osi, a ti sa udičicom moraš uloviti ribicu iste boje ko tvoj štapić za pecanje. Uglavnom, takav izraz nepatvorene radosti i iznenađenja nisam vidjela nikad. Osmjeh oko glave, zubići ko u zečeka i okice pune suza. E da mi ga je bilo uslikati.
Kad je vidil poklon prvo se podrobil od smijeha, no na kraju dana je jecao u kutu jer ga je u igri uspio pobijediti slijepi paralitik sa refleksima umorne kornjače.
Bar je imal Nutellu da ga ugrije te hladne i neuspješne večeri.
Danas se pohvalil da ju je do pol počistio isti dan kad ju je i dobil. Nije ni do stana izdržala. Kamoli do Božića. E, da i svekrva mu se poderala od smijeha kad je vidjela igru. «Viš ti kak te svi znaju ko velkog ribičahahahahahahaa!!!» bio je komentar. HI HI-HO HO-HA HA!
Na kraju ovog nesuvislog posta koji mi se ne da ispravljati ni editirati jedna forvarduša od čestitke:
Kako u vrijeme Božića razlikovati majku od supruge?!??
Majka: Za Božić je uz sebe najvažnije imati obitelj.
Supruga: Za sve ostale dane uz sebe imamo Mastercard.
Sretan vam Božić čak i ako me ne čitate.
Oprez, deda na cesti.
Što kaže plavuša kad joj priopćite da ima vakuum u glavi?
«Bolje išta nego ništa.»
Slična je situacija i u mojoj glavi, barem što se tiče ispisivanja humorističnih aluzija.
Zapravo, Kuma mi je ostavila komentar da napišem nekaj smiješno, jer ju muči kronični nedostatak odvalitisa.
Keka, a da nazoveš vicomat.
Nisam ti ja Mujo ni vjerni mu sidekick Haso, pa da mogu svaki dan izvaliti glupost.
Ja sam ti više ko ćorava kokoš koja tu i tam na zrno naleti.
Samo što je to u nepravilnim razmacima.
Ali barem je tvoj komentar pokazao onom Frkachuu da me ne čita samo on. =:P
Danas sam pročitala genijalnu knjigu o majčinstvu.
Zove se «Dnevnik jedne mame», a napisala ju je teta Branka Valentić.
Preporučam je svakoj potencijalnoj majčici kao obavezno štivo.
Citat:
«Susjeda s 9-tog kata me naziva svaki dan da mi kaže da preglasno hodam….
Htjela sam joj reći da sam na Rebru bezecirala broj za transplantaciju organa.
Dat ću da mi djeci ugrade anđeoska krila da joj ne lupaju.»
Ko da svoju sestru slušam. Tak se i njoj sused žalil da zakaj ona mora saugati stan.
«Znate vi kak je taj sauger bučan. A kak tek kotači ruže.»
Čovjek bi pomislil da mi sestra u stanu nema parkete nego makadam.
Onaj krupni. Ličko-Senjski.
Iz takvih i sličnih razloga si mužjak i ja oćemo kućicu. Nek je mala ali nek je naša.
A ne da moramo hodati ko po jajcima u vlastitom životnom prostoru.
«Pa kaj ona jošte nije odustala od te Fate i Morgane??»
A, ja, ba. Šta ćeš. (čevape i pivu za van s lukom).
Fakat sam ko don Kihot. Jedino mi je koplje malo.
Mislila sam na jezik. Ko koplje. Ipak sam ženskog roda.
Bar sam još bila kad sam zadnji put na veceu sjedila.
Predložio mi je Šogor the Najmlađi (znate, onaj kaj voli zajebavat mene v mojoj kuruzi; e baš taj) da si uredim blog. «Jer kad metneš one reklame, bannere, onda moš zaradit hrpu love.» Meni to preveč smrdi na Amway.
Ne znam zakaj ali u obitelji mog dragog općenito prevladava komunikacija po načelu
«ma znaš, ono zaono».
«Odeš tam na onu (koju?) stranicu, znaš, i klikneš i onda ti on (ma koji to, majke ti?) prikaže, znaš, ono, ne, ma ono, (ama koje?) popis, pa si ti naštimaš kaj god hoćeš, znaš pa poklikaš i onda moraš znati HTML kodove (Koga? Čega? Kakav? Kolik? Uzvik «Oj, matere što me rodi») i to ti je to.»
Ma šalim se. Objasnil je on to meni fajn razumljivo, ali kakve koristi kad je meni sve to izvjetrilo iz glave čim sam izašla iz auta i potražila ključeve od kuće.
Sutra imam sastanak sa Smješkom i Kumom. Dogovorile bumo strategiju dolaska, odlaska, pijenja, pušenja, komada rušenja, a sve to vezano uz Pinknin koncert.
Još me nitko nije obavijestio da li se konfisciraju fotići ili ne.
Guknite, vi golubovi sitnoga zuba. Pardon, bez zuba.
Jedna dobra provala mog dragog.
Znamo se pohrvati tu i tam tek tolko da ispucamo višak energije.
Redovito mu velim da si pazi na jaja.
A on mi redovito odgovara da nije tica i da nema jaja.
Mudonja moj najdraži.
Pjesma o petku. U prozi. Pjesma, mislim. Pjesma u prozi.
Sutra je petak.
Dan za kožni metak.
Doći će mi tetak.
Napisala bum novi post.
Ma dobro, neće mi doći tetak.
Samo bum post napisala.
Obećajem.
Ili ObeČajem.
A danas još vrtim placima.
PALcima, nemam pojma kaj su PLAci.
Kesim se samoj sebi, upravo sad.
I kasnije.
Ke ne!?!
