RAT I OSTALE GAD.... PARDON, RADOSTI
Evo jednog mog razmišljanja koje već neko vrijeme želim obznaniti naciji.
KAKO SPRIJEČITI MASOVNA RATOVANJA?
Na ideju sam došla kad sam kao dijete od 10-tak godina čitala Odiseju i Ilijadu.
Uvijek sam se pitala zašto je rat za Troju trajao 10 godina.
Nisam preveč vjerovala u Homerovo objašnjenje
da se par tisuća Grkljana i Trojanaca tuklo zbog neke zgodne,
mlade piletine imenom Helena, jer je ona nakon 10 godina rata
ipak morala prije ličiti na staru, žilavu kokoš.
Ondak sam porasla i ostarila par godinica pa sam slučajno shvatila
da je Troja bila famozna napredna metropola koja je imala nadzor
nad tada najprometnijim morskim putem pa je slijedom toga
imala i popriličan godišnji neto prihod od poreza i trgovine.
Nepotrebno je reći da su Grke vjerojatno malo više lupali po džepu
nego vlastitu čeljad, pa kad je Grcima to dopizdilo,
a i dlanovi ih zasvrbili od tolike love, lijepo su odlučili napasti Troju
pod izgovorom da im je vladar osramoćen ženinim bijegom.
Da napokon dođem do poante; kako se to ratovanje moglo spriječiti?
E, pa, ja bi na mjestu tih građana Troje i Grčke rekla da mi se neće u rat,
nego nek se zavađeni vladari izvole međusobno pomlatiti.
U to vrijeme je kralj Troje, Prijam, imao dva sina (Parisa i Hektora)
koji su se komotno mogli potuć umjesto starog pljesnivca.
Za Grke su se mogli potući Ahilej i Odisej, obojca u najboljoj formi.
Na taj način bi se mogla dogoditi jedna od dvije stvari:
1. ili bi kandidati rekli «Zakaj da se mi tučemo zbog nečijeg ćefa?»
pa do sukoba ne bi ni došlo.
2. ili bi se potukli pa ko pobijedi njihova Troja.
Takav model ratovanja bi se i danas mogao primijeniti.
Npr. SAD protiv terorizma
S jedne strane Bush, a s druge Bin Laden.
Svako od njih bi trebao imati zvučan nadimak ko u wrestling borbama.
Npr. «u desnom kutu izazivač George «svrbe me dlanovi za lovom» Bush.
Visok 1.75m, težak par miljona (američkih, pokradenih) dolara.
U lijevom kutu Bin «pustinjski pijesak mi je u dimijama» Laden.
Visok 1.25m jer su mu se noge ukočile od sjedenja.
Težak, također par miljona (američkih, sponzoriranih) dolara.»
Ak pobijedi Bush dobije jednu naftnu bušotinu po pobjedi.
I godišnju pretplatu na Playboy.
(da mu priložene slike daju poticaj za čitanje pripadajućih članaka.
Navodno podižu poten… pardon, inteligenciju).
Ak pobijedi Bin Laden dobije jednu djevicu po pobjedi
(primale bi se isključivo dobrovoljne prijave za posao dežurne djevice).
I Camayevu kupku za «kožu meku kao bebina».
Sav prihod od kupljenih ulaznica se donira Udruzi za rješavanje međunarodnih sukoba,
u svrhu organiziranja novih međunarodnih borbi.
Pouka:
Kad bi sve vojske svijeta podigle srednji prst svojim zapovjednicima
umjesto da ko ovce odu na međusobno klanje
(jer i ratni profiteri moraju od nečega živjeti)
ne bi rata ni bilo.
Tisuću mu mrvica od tosta...
Ponovo se javljam iz svog maštovitog svijeta.
Sa žalosnim vijestima.
U dubokoj boli i tuzi obavještavam blogovsko čitateljstvo
da ova astigmatizmična križanka u skorije vrijeme neće moći kupiti kućicu u cvijeću.
BWAHUHUHUHUHUHHUHUUHUUHUUUUUUUHHHUHUHU…..
Suze liju moje oči.
Iako još nismo potpuno sigurni, izgleda da kuća nema građevinsku
pa ćemo ju moći posjetiti jedino u sklopu turističkog razgledavanja
pod nazivom «Vukojebine u okolici glavne prijestolnice».
A banka tek. Mislim da bi sve banke trebale koristiti slogan
«Naši klijenti vole jaja na oko, a i nama je ta poza draga.»
Tisuću mi krušnih mrvica u soku od borovnice......
No neću o tome jer mi se ne da žderat prije vremena.
Kuma vjenčana mi je imala rođendan.
TETA, KAK SI TI STARA!!!!! =;P
A ko da smo jučer tukle dečke po srednjoškolskim hodnicima……
Ne, ček malo, to sam bila ja…..
Ma ko da smo jučer patile za dečkom iz razreda…
Ne, to si bila ti…….
Eeeeee, ali ko da smo se jučer vozile u busu kad sam te
(nakon mjesec dana što smo išle istim busom u istu školu u isti razred)
pitala «Sorry, znam da je glupo pitanje, ali kak se ti zoveš!??».
To su bili dani…….
A sad smo u svojim mlađim zrelim godinama i puno se toga promijenilo.
Iako, ruku na kardiovaskularni sustav, još se znamo dobro razvaliti.
Plus naša Smješka i pravi smo trio fantasticus.
Kad idemo to pošteno proslavit???
Morala sam napraviti pauzu u pisanju jer sam popila kavu iz obližnjeg naj birca u gradu.
Ne znam kaj taj konobić meće u kavu sa mlijekom,
ali bez problema mi otvara puteve koje nikad sunce nije obasjalo.
Stvari uvijek krenu svojim prirodnim putem pa makar se dva dana nisu micale s mjesta.
Famozno.
Trebalo bi taj napitak flaširati i prodavati svim guzicama u gradu.
Dosta za danas, oči će mi iscuriti od ovog zurenja u ekran….
NOVOSTI, ZANIMLJIVOSTI.....NE...
Nije me bilo dosta dugo.
Imam dostojnu ispriku.
BILA SAM NA GE OU!!!!!!!
Al da me krstiš, pričestiš i krizmaš, ne bi se mogla sjetiti
na kaj sam potrošila taj 21 dan blaženoga mira i odmora.
Rekapitulacija tih dana bi bila vrlo mršava:
1. malo sam spavala….ne
2. išla sam na more….ne
3. radila sam na potomstvu……ne baš
4. vozila sam bicikl….. ne.
5. skinula kile…..BWAHAHAHAHAHAHA…dobar, dobar
No, da, ali barem smo napokon našli kuću.
Izvan Zagreba.
40-tak minuta do posla.
Mir, tišina, totalna izolacija.
Uglavnom, život o kakvom smo uvijek sanjali jer zbog pomanjkanja susjeda
možemo u miru božjem napravit tulumčinu «džinovskih» razmjera,
trčat goli po kući uz klaćenje pokretnih dijelova tijela,
vriskanje za vrijeme…hm…tekme ….
Već smo se dragi i ja dogovorili da ćemo napraviti privatni igrokaz o Adamu i Evi.
Banane umjesto jabuke, suknjice od trave umjesto smokvinih listova…..
Raj na zemlji.
Bez zmija.
Naravno da postoji caka s ogromnim «C».
Procjena nekretnine.
Hororčina.
Nemremo se opustiti dok to ne prođe.
Pa nam klateći dijelovi pate od pomanjkanja……hm…tekme.
Najdublja isprika mojim dugogodišnjim supatnicama
Kumi vjenčanoj(i na dobrom putu da joj nikad ne uzmanjka ..Tekme..u životu),
te Smješki(na istom putu kao i gorenavedena).
Zanemarih svete dužnosti našeg sestrinstva pa su izostala
jednomjesečna opijanja uz prepričavanje anegdota o homo erektusima
iz našeg bližeg i daljeg prirodnog okruženja.
Ali zato svakodnevno primah emajle sa poukama iz života.
Jedna nadasve inspirativna je bila od Kume:
«Kad je zadnji put bio potres u Crnoj Gori?
-Kad su crnogorci primili lopate, a Zemlja se pukla smijati!»
Izgleda da me prehlada hvata jer sam morala pauzirati
da ogulim sa ekrana ono kaj izleti kad se kiše.
Mislim da bi i kod prehlade funkcionirala poslovica:
«Svaka je zlatna koja u meni ostane».
Ili je žuta ili zelena.
Ovisi o stupnju oboljenja.
Dragom Frkachuu također najljepši pozdravi.
Jedini se potrudio kliknuti na moj blog, a da ga ne poznam.
Usrećuješ me svakim javljanjem jer onda svaki put posjetim tvoje pričice i sve mi nekak bude toplo oko…. terena za Tekmu.
Updatiranje:
FALA, FALA, FALA, FALA ZA VITZEVE!!!!!
OĆU JOŠ………
=:)