Tisuću mu mrvica od tosta...
Ponovo se javljam iz svog maštovitog svijeta.
Sa žalosnim vijestima.
U dubokoj boli i tuzi obavještavam blogovsko čitateljstvo
da ova astigmatizmična križanka u skorije vrijeme neće moći kupiti kućicu u cvijeću.
BWAHUHUHUHUHUHHUHUUHUUHUUUUUUUHHHUHUHU…..
Suze liju moje oči.
Iako još nismo potpuno sigurni, izgleda da kuća nema građevinsku
pa ćemo ju moći posjetiti jedino u sklopu turističkog razgledavanja
pod nazivom «Vukojebine u okolici glavne prijestolnice».
A banka tek. Mislim da bi sve banke trebale koristiti slogan
«Naši klijenti vole jaja na oko, a i nama je ta poza draga.»
Tisuću mi krušnih mrvica u soku od borovnice......
No neću o tome jer mi se ne da žderat prije vremena.
Kuma vjenčana mi je imala rođendan.
TETA, KAK SI TI STARA!!!!! =;P
A ko da smo jučer tukle dečke po srednjoškolskim hodnicima……
Ne, ček malo, to sam bila ja…..
Ma ko da smo jučer patile za dečkom iz razreda…
Ne, to si bila ti…….
Eeeeee, ali ko da smo se jučer vozile u busu kad sam te
(nakon mjesec dana što smo išle istim busom u istu školu u isti razred)
pitala «Sorry, znam da je glupo pitanje, ali kak se ti zoveš!??».
To su bili dani…….
A sad smo u svojim mlađim zrelim godinama i puno se toga promijenilo.
Iako, ruku na kardiovaskularni sustav, još se znamo dobro razvaliti.
Plus naša Smješka i pravi smo trio fantasticus.
Kad idemo to pošteno proslavit???
Morala sam napraviti pauzu u pisanju jer sam popila kavu iz obližnjeg naj birca u gradu.
Ne znam kaj taj konobić meće u kavu sa mlijekom,
ali bez problema mi otvara puteve koje nikad sunce nije obasjalo.
Stvari uvijek krenu svojim prirodnim putem pa makar se dva dana nisu micale s mjesta.
Famozno.
Trebalo bi taj napitak flaširati i prodavati svim guzicama u gradu.
Dosta za danas, oči će mi iscuriti od ovog zurenja u ekran….
