Vjeran
Sjećaš li se Vjerane kako si me gledao
u kafiću dok smo ispijali naše prve kave?!
Kako sam te samo željela ljubiti
suzdržana kao sam mramor ispod nas.
Zagrljaji na rastancima su nam trajali
koji sekund duže nego dozvoljeno,
a uvjeravali smo se da nam nije ništa.
Tada sam lebdila do stana,
praviti kolačiće za sutrašnji dolazak.
čekala sam tvoje poruke kao klinka
željna pažnje i nježnosti,
njih šalješ još i danas,
a moji apetiti za tobom su sve veći.
Znaš li kakav je osjećaj kada gledam
u tvoje oči plave?
One su jedino more u kojem mogu plivati.
Tvoje usne su jedine usne
koje predano mogu ljubiti.
Tvom umu jedino sve mogu oprostiti.
