kaos i malenkost
slušam,
pričam,
tražim vaš uzrok, ne površnost.
gledam i pazim, povremeno mazim,
ocijenjujem vas pomno, niste vidjeli,
skrivena sam oduvijek bila.
željna skinuti kožne dugačke rukavice,
ostaviti ruke da se zrače
i postanu tamne, osunčane.
da su mi nokti barem crni, nisu.
da su mi barem izgriženi, nisu.
milovane kose bujne, zaranjam u njih.
suze ću ostaviti na jastučnici,
pa da, danas kao i sunce sja.
kava je pregorka, ne kuham kao on,
muškarci uvijek kuhaju bolju,
kada samo to i kuhaju.
silovana, odlučila voditi ljubav,
ponovo silovana, otuđena.
izlomljena, skupljam svoje komadiće,
stavit ću ih u staklenku, pa na
vrh vitrine iz prošlog stoljeća.
prekriveno, da se ne vidi.
kupati se malo u moru, sjediti popodne
na brodskrom podu u potkrovlju,
jer tamno drvo volim dirati kožom,
povežemo se onda u jedno.
navečer ću se pomno urediti,
kose namirisati, nitko me neće dirati,
a ja ću gledati kako se mlade koke nude,
te kako ih mladi frajeri jebu u dobrim pilama,
bit će nam savršeno, mom kaosu u prsima i meni,
nadasve usamljeno, a opet nismo sami.
čak i zabavno, na moru smo barem, što nam fali !?
i za kraj - istina je,
dobro ste rekli, koja se veličina može nositi
s mojom malenkosti !?
