vjerna (ne)vjera
Sretna sjeta se širi zadnjih dana,
kada pišem i čitam,
dok stari hrast moćno svoje grane širi
daleko u nebo plavilom iskovano,
sunčevim zrakama osunčano.
Ostali smo djeca obljubljena
majčinim milovanjem po kosi,
istučena i utučena,
pomalo glupa, kada promislimo,
nakon svega, neka,
vječni smo i dalje.
Dotjeravamo se i dalje,
i dalje gubimo nade,
ali snivamo snove,
topli smo i dragi,
tko još može o sebi tako pričati,
ako je ostao u ništavilu života.
Priče su davno ispričane,
istinite nisu bile,
lagali smo si,
a naša imena smo još kao mali snivali.
Lijepa imena nosimo,
to znamo i ti i ja.
Zato, idemo dalje svojim putem,
put koji nas vodi u raj,
gdje ćemo se smijati i plakati,
zajedno sanjati,
i dalje se voljeti i grliti,
a drugi će nas gledati,
čuditi se, samo čuditi.
