nedjelja, 27.09.2009.

Lichterlauf

Jučer sam nastupio na utrci na 10km u Dusiburgu. Utrka se održavala na njihovoj verziji Jaruna (park sa regatnom stazom). Tokom dana se održavalo više utrka, a glavna utrka je bila na 10km. Ukupno je u svim utrkama nastupilo preko 3000 natjecatelja. Polovica je nastupila na 10km (međutim nismo svi bili u istoj utrci, jer je nešto ranije održana i utrka firmi na istoj stazi, pa su kasnije u rezultatima spojili te dvije utrke).

From duisburg lichterlauf

Na zagrijavanju sam se osjećao odlično, bez znakova umora od Krka. Krenuo sam jako, s prvom grupom. Grupa se pomalo osipala pa nas je nakon otprilike 1,5km ostalo pet. Tempo je bio jak, ali nije mi izgledao prejak, disanje je bilo pod kontrolom. Prva dva kilometra smo prošli za 6:21, a u trećem je tempo malo pao na 3:19. Nakon toga za mene počinju lagani problemi. Počeo sam visiti, zaostao bi par koraka, pa bi to brzo nadoknadio, a onda bi ponovno počeo zaostajati. Nešto prije 4. km sam pustio grupu i nastavio u svom tempu. A taj moj tempo je nastavio padati iz kilometra u kilometar (3:24, 3:26, 3:27, 3:30, 3:32). Pošto su se trčala dva kruga pretpostavio sam da bi na kraju mogao neke prestići za cijeli krug. Iznenadio sam se kad sam počeo prestizati već negdje između 7. i 8. kilometra. Gužva se povećavala, pa sam zadnja dva kilometra imao dosta problema. Međutim, na mene prisustvo drugih (pa taman bili puno sporiji) djeluje motivirajuće, pa sam unatoč gubljenju vremena na preticanje 9. kilometar prošao za 3:25. To mi je dalo još malo motiva da ubrzam u zadnjem kilometru jer sam izračunao da bi mogao ići brže od dosadašnjeg rekorda. Taj zadnji kilometar sam prošao za 3:21 i u cilj ušao u vremenu 33:48, što je 8 sekundi brže od starog rekorda. Završio sam na 5. mjestu u utrci, a kad su spojili rezultate sa onima iz utrke firmi, pao sam za jedno mjesto.
From duisburg lichterlauf

Stari rekord sam istrčao prošle godine, u svojoj prvoj utrci na 10km (ne uzimajući u obzir 10km u sklopu triatlona). Večer prije sam bio na svadbi, a ujutro prije te utrke sam imao trening plivanja. Kao i jučer i na toj utrci sam prvu polovicu otrčao znatno brže nego drugu.
Utrkom mogu biti i zadovoljan i nezadovoljan. Da mi je netko lani rekao da ću ove godine trčati 33:48 poslao bi ga u... Lani sam trčao 5km za 15:56, što je po McMillanovom kalkulatoru ekvivalent od 33:06 na 10km. Očekivao sam da ću ove godine trčati oko ili ispod 32 minute.
S druge strane, prije tjedan dana sam imao utrku od 5 sati. Iako mi se nije činilo da je ta utrka ostavila posljedice, vjerojatno bi trčao nešto brže da sam imao koji dan odmora više (premda, siguran sam da ne bi trčao 32 minute). Staza na kojoj smo trčali jučer ima nekoliko oštrih zavoja, 80% podloge je makadam, a ima i nekoliko kraćih uspona. Svi ti elementi uzmu po koju sekundu. Za pobjednikom sam zaostao 1 minutu, što nije puno s obzirom da on ima maraton za 2.26h.
Uglavnom, sa utrkom sam više zadovoljan nego nezadovoljan (rekord je rekord), ali sa napretkom (ili izostankom istog) ove godine nisam.
Njemci me nastavljaju ugodno iznenađivati. Pri povratku s utrke, dok sam čekao tramvaj, pitao sam nekog Njemca da li taj vozi do glavnog kolodvora. Vožnja mi se malo odužila, jer mi se na karti činilo da do kolodvora ima samo stanica ili dvije. Taj Njemac je valjda vidio da sam se malo uskomešao, pa je prešao cijeli tramvaj da mi kaže da na idućoj stanici trebam izaći. A ja mislio da su Njemci negostoljubiv i zatvoren narod...

27.09.2009. u 16:32 • Komentiraj (3) Print#

subota, 26.09.2009.

Kraj sezone ili ipak ne

Prije utrke na Krku već sam bio umoran od treninga i trebalo mi je malo odmora. Mislio sam nakon Krka uzeti pauzu, pa nakon toga početi pripreme za novu sezonu. U prilog tome je išla i činjenica da sam odmah nakon Krka trebao ići na mjesec dana u Njemačku (poslovni put). Međutim, kako sam se počeo odmarati za utrku, tako sam počeo gledati ima li kakva utrka u Njemačkoj u periodu dok sam tamo. Ispostavilo se u tih mjesec dana održavaju maratoni (sa polumaratonima) u Kolnu, Bruxellesu, Eindhovenu i Amsterdamu, a svi ti gradovi su manje od 2h vlakom udaljeni od Aachena. Osim toga, održava se i dosta "manjih" utrka. Danas idem na jednu takvu, manju utrku sa oko tisuću natjecatelja u glavnoj utrci. Utrka se održava u Duisburgu, a sav prihod ide u financiranje rasvjete koju su postavili u gradski park. Glavna utrka se trči na udaljenosti od 10km, a start je tek u 20.45h. S obzirom da sam imao utrku od 5 sati prošli vikend, ne znam što mogu očekivati. Iako, poslije Krka nisam uopće bio zgažen. Vjerojatno mi je prerano nestalo goriva, pa nisam ni stigao "spržiti" noge.
Što se tiče gradskih maratona, najviše bi volio ići u Amsterdam, ali taj vikend se vraćam u Zagreb, tako da ću najvjerojatnije otrčati polumaraton u Eindhovenu 11.10.. Eindhoven također ima dosta jaku utrku sa oko 8000 natjecatelja na polumaratonu i 10-ak tisuća na maratonu.

Evo za kraj novi uradak Remi Galliarda.

LE TOUR DE N'IMPORTE QUI (REMI GAILLARD)
Hochgeladen von nqtv. - Klicke hier für mehr Fun Videos.

26.09.2009. u 07:03 • Komentiraj (0) Print#

ponedjeljak, 21.09.2009.

PH 2xolimpijski triatlon - nikad zadovoljan

!!!!!!!!Upozorenje: (pre)dug post (za one koji samo gledaju slike, ima i toga, ali skroz na dnu)!!!!!!!!!!!

Svaka triatlonska staza ima svoje specifičnosti (konfiguracija terena, vremenski uvjeti...), pa je teško ocjeniti pojedini rezultat samo na osnovu ostvarenog vremena. Zbog toga obično ocjenujem rezultate na osnovu plasmana ili vremenske razlike u odnosu na neke konkurente. Uvijek mi zasmeta ako, nakon što nekoga dobijem, pročitam da je taj imao nekakvih problema tokom ili prije utrke koji su ga usporili, jer to automatski umanji moj uspjeh (barem u mojim očima). Zbog toga paragraf ispod vjerojatno ne bi ni trebao pisati, ali pošto mislim da su neki događaji znatno utjecali na razvoj utrke ipak ću ih spomenuti.
Carboloading obično počinje 3 dana prije utrke. U četvrtak sam potpuno izgubio apetit, ali ionako sam taj dan imao odmor od treninga, pa sam mislio da ću na račun smanjene aktivnosti početi puniti zalihe, a ova dva iduća dana su dovoljna da potpuno popunim rezerve. Petak (2 dana prije utrke) je obično ključan dan carboloadinga, a taj dan ponovno nisam skoro ništa jeo. Ne zato što nisam htio, nego zato što nisam mogao. Ono malo što sam pojeo je vrlo brzo pronašlo put do WC školjke. Navečer sam odradio lagani trening sa par ubrzanja i nakon tog treninga su me mišići boljeli kao da sam upravo završio Ironman. Tada sam se već počeo brinuti. Na utrke od 4-5 sati se ne može ići na prazan želudac. Preko noći se nije mnogo promjenilo, tako da sam se u subotu probudio sa bolnim mišićima i grčevima u stomaku. Tada sam čak počeo razmišljati hoću li uopće biti u stanju startati utrku. Ipak, kako je dan odmicao počeo sam se osjećati sve bolje, tako da sam ipak uspio nešto pojesti, a bol u mišićima se povukla.
Na Krk sam išao sa Sašom i Dariom iz Zrinskog Novatec. Sa Dariom sam po dolasku obišao jedan dio biciklističke staze (blaži dio). Planirao sam napraviti cijeli krug po stazi, ali zbog bolesti sam od toga odustao. Kad sam idući dan vidio kakav je taj drugi dio staze bilo mi je drago da ga nisam pogledao dan prije.
Na dan utrke sam doručkovao malo manje nego inače, jer me još uvijek bilo strah da ću na utrci umjesto ciljne crte tražiti WC-ove.
A sad malo o utrci. Nadam se da neću zvučati prepotentno ako kažem da sam na Krk došao po pobjedu. Nisam nikad pobjedio na nekoj triatlon utrci koja je „državnog ranga“, a osjećao sam da sad imam dobru priliku. Pošto je utrka ujedno bila i državno prvenstvo, pobjeda bi mi automatski donijela i naslov prvaka države. Glavne konkurente sam vidio u Matjažu Kovaču i Saši Franiću. Matjaž je ove godine imao nekoliko zapaženih rezultata na Ironman utrkama, a znao sam da Saša može iznenaditi ako ne napravi neku grešku. Mitja Mori se prijavio malo kasnije, tako da ga nisam vidio na startnoj listi, pa automatski nisam ni računao na njega. Pošto on ove godine ima rezultat ispod 10h na najtežem Ironmanu iz Ironman serije (Lanzarote) i na njega bi obratio pažnju da sam prije saznao da će nastupiti. Ovako mi se ime činilo poznato, a nisam se mogao sjetiti njegovih rezultata, pa samim tim nisam bio siguran hoće li mi biti konkurent u utrci.
Na startu plivanja sam ostao zatvoren, tako da sam jedno vrijeme plivao u grupi. Nakon par stotina metara došlo je do pada u tempu, pa sam otišao malo u stranu i uspio se odvojiti. Na prvoj bovi mi se priključio i Mitja Mori. Nakon prve bove sam imao nekih navigacijskih problema. More je bilo uzburkano, a razmak između prve i druge bove je dobrih 700-800m. Uz to bove su bile poprilično male, pa ih je bilo gotovo nemoguće uočiti. Par minuta smo plivali napamet, a onda sam s lijeve strane zapazio Krešu Jurlina u kajaku koji nam je ispravio pravac i vodio nas kroz ostatak plivačke dionice. Da nije bilo njega tko zna gdje bi završili. Do kraja prvog kruga smo plivali rame uz rame, a tempo mi nije bio pretjerano težak. Palo mi je na pamet kako bi lijepo bilo izaći prvi iz vode, pa sam otišao malo u stranu i pokušao se odvojiti. Međutim, čini se da je i Mitja slično razmišljao, tako da sam ja na bovi umjesto prednosti imao mali zaostatak. Nakon toga su kola krenula nizbrdo. Mitja se malo po malo odvajao i do kraja dionice mi pobjegao 1:15 min. Osjetio sam da sam izgubio snagu u zaveslaju, ali nisam mogao vjerovati da mi je stvorio toliku razliku na zadnje dvije bove.
Kad sam kretao na bicikl čuo sam kako spiker najavljuje da iz vode izlazi Saša. Očekivao sam da ću imati veću prednost na kraju plivanja, ali dobro, što je tu je, utrka tek počinje. Nadao sam se da ću uhvatiti Mitju i preuzeti kontrolu nad utrkom, ali svi koje sam prestizao su nastupali na olimpijskom triatlonu. Mitju sam vidio tek na prvom okretu (10. km). Mimoišli smo se kod oznake „200m do okreta“, što znači da je u tom trenutku njegova prednost iznosila 400m. Inače, vozila su se 4 kruga (do okreta i nazad). S jedne strane je dosta jako brdo, koje je na dijelovima jako strmo, a s druge strane je uspon nakon kojeg se ovo prvo brdo čini kao ravnica. Za one koji su iz Zagreba ta strmina bi se mogla usporediti sa onom kod crkve na Šestinama kad se ide iz pravca sv. Duha, samo za razliku od tog uspona, ovaj je bio dug 2km. Nakon prvog uspona na zloglasno brdo, moj pristup utrci se znatno promjenio. Po glavi su mi se počela vrtiti 3 slova (D, N i F). Obično na utrkama ove distance na biciklu gazim koliko ide, ali ovaj put sam shvatio da se neću moći uspeti 4 puta uz to brdo ako se na ostatku staze ne budem štedio. Na drugom okretu je zaostatak za Mitjom ostao nepromjenjen, a nakon toga su kola krenula nizbrdo po drugi put. Mitja je iz kruga u krug povećavao prednost. Nisam pojačavao tempo iz straha od "zlobrda". Ja sam na utrku došao koliko toliko utreniran, pa mogu misliti kako je bilo onima koji su trenirali višestruko manje od mene (vidio sam ih puno koji su gurali bicikl). Izgubio sam nešto malo vremena i kad mi je u 2. krugu pao lanac i zaglavio se, pa sam morao sići s bicikla da ga namjestim, te u zadnjem krugu kad sam stao na okrepi da napunim bidone (popio sam 3,5l tekućine na biciklu). Mitja je do tranzicije imao ogromnih 9 minuta prednosti. Tješila me činjenica da sam kontrolirao situaciju iza sebe. Obično ne gubim pozicije na trčanju pa sam mislio da će tako biti i ovaj put, a nadao sam se da se Mitja preforsirao. Još da napomenem da je vjetar stvarao dosta problema na nizbrdicama, pogotovo jer je puhao na mahove. Mitja kaže da je nizbrdo išao 100 km/h, što dovoljno govori o nagibu, ali i o njegovoj tehnici na biciklu (moja maksimalna brzina je bila 79 km/h i jedva sam kontrolirao bicikl nizbrdo). Vjetar nam je puhao u leđa na zloglasnom usponu, ne znam (ali mogu pretpostaviti) što bi bilo da je imao suprotan smjer.
Na početku trčanja se nisam osjećao pretjerano dobro, ali na taj osjećaj sam navikao. Obično mi se noge vrate u život nakon nekoliko kilometara, ali čini se da danas nije bio uobičajen dan. Na okretu (5. km) sam vidio da Mitja ide dosta dobro i da je uspio čak malo povećati prednost. S druge strane, natjecatelji iza mene su počeli opasno nagrizati moju prednost. Plan je bio da otrčim prvu polovicu laganije pa da ubrzam u drugoj. Međutim dok sam došao do druge polovice već sam bio potpuno zgažen. Prestigao me Kregar, a ubrzo me sustigao i Saša s kojim sam otrčao do kraja. U zadnjem kilometru me onda prestigao i Danac Claessen, ubrzao sam i pokušao ga pratiti, ali jednostavno nije išlo. Utrku sam završio na 4. mjestu, ali i prvi od Hrvata, tako da sam postao prvak države. Unatoč tomu nisam pretjerano sretan. Na utrku sam došao u prvom redu pokazati plodove ovogodišnjeg mukotrpnog treninga, a u tome nisam uspio. Što je najgore priliku za popravni moram čekati do proljeća.
Čestitke Mitji na prvom mjestu apsolutno, Ivi koja je priredila iznenađenje u ženskoj utrci, ali i svima koji su uspjeli doći do cilja bilo na olimpijskom ili na dvostrukom olimpijskom triatlonu. Inače, na olimpijskom triatlonu su pobjedili Alberto Casadei iz Italije i Darija Pletikapa.
Utrka je bila dosta dobro organizirana, samo je staza po mom mišljenju bila malo preteška. Krk je inače jako lijep otok i nadam se da će se tamo i dalje organizirati utrke (sa malo većim bovama, laganijom stazom i bolje označenim trčanjemsretan).
Isprike za (pre)dug post.

From krk '09

From krk '09

21.09.2009. u 19:37 • Komentiraj (12) Print#

utorak, 08.09.2009.

Tri Motion Saalfelden

Nakon mjesec dana pauze od utrka, ovaj vikend sam ponovno bio u akciji. Nastupio sam na Tri Motion utrci u Saalfeldenu (Austrija). Utrka je u formatu 2-80-22 km.
Na utrku sam otputovao s Dejanom i Giovanniem. U Austriji nas je dočekao veliki zastoj, pa smo izgubili otprilike 4 sata u koloni. Dok smo se dovukli do Saalfeldena već je pao mrak, pa je planirani trening plivanja otpao. Uz mrak, dočekala nas je i temperatura kakvu nisam osjetio već duže vrijeme. Nakon večere u talijanskom restoranu, čiji su vlasnici Srbi nastanjeni u Austriji, a konobar je Bosanac, zaputili smo se u obližnje mjesto Maria Alm gdje smo bili smješteni. Dejan je dobio veliki apartman (110 m2) koji je bio i više nego dovoljan za svu trojicu.
Kiša je preko noći prestala, oblaci su se razišli i otvorio se pogled na okolne planine čiji su vrhovi osvanuli prekriveni snijegom. Dolina se nalazi na otprilike 800m nadmorske visine, a neki od okolnih vrhova prelaze 3000m.

From saalfelden 09

Temperatura se spustila na 7C, pa mi je bilo drago da je start tek u 13:30h.
Prije naše utrke održala se „for fun“ utrka (300m-13km-3km) na kojoj je nastupio i Govind, Dejanov instruktor joge. Sama utrka je izgledala puno ozbiljnije nego što naziv („for fun“) sugerira. Dosta sudaca koji kontroliraju drafting, puno navijača, natjecatelji na skupim biciklima...
Do starta naše utrke malo je zatoplilo, ali ne previše (14-15 C). Plivali smo dva kruga u malom i mutnom jezeru. Temperatura vode je bila 19C, pa je bilo dopušteno korištenje neoprenskih odjela. Svih 500-tinjak natjecatelja je startalo skupa, tako da je bilo dosta borbe nakon što je sudac dao znak za start. Startao sam dosta loše, pa sam se kasnije morao probijati kroz gužvu. Sredinom prvog kruga izbio sam na čelo grupe i ostao na toj poziciji do izlaska iz vode. Zaostatak u odnosu na grupu ispred je bio konstantan, pa bi, da sam bolje startao, vjerojatno mogao komforno plivati u toj grupi. Iz vode sam izašao kao 21. za 27:25 minuta. Nisam zadovoljan sa zaostatkom kojeg sam imao u odnosu na vodeće. Čini se da mi je plivačka forma dosta pala tokom ljeta, što mi se dogodi svake godine.
Imali smo 3 kruga na biciklu na poprilično brdovitoj stazi sa preko 800m vertikalnog uspona na 80km. Svi usponi su uglavnom kraći, maksimalno 700-800m dužine. U prvom krugu sam lovio grupu koja je bila 30-ak sekundi ispred mene, međutim nisam im se uspio značajnije približiti. Pri kraju kruga me prestigao Moser s kojim sam vozio do najjačeg uspona u krugu. Prije utrke, dok sam postavljao bicikl u tranziciju, imao sam problema sa šaltanjem na veliku šajbu. Bilo me strah da se više neću moći vratiti na veliku šajbu ako prešaltam na malu, pa sam odlučio taj uspon proći na velikoj šajbi. To se pokazalo kao loša odluka. Uspio sam se uspeti, ali mi je trebalo vremena da dođem sebi nakon toga, pa su mi Moser i još jedan natjecatelj malo pobjegli. Oni su kasnije uhvatili i onu grupu koju sam gonjao, a ja sam sve to promatrao 30s iza. Na usponima bi im se malo približio, ali bi mi oni ponovno pobjegli na nizbrdicama i na ravnim dijelovima. Pred kraj kruga me sustižu dva natjecatelja (Priglinger i Keller), pa sam skupa s njima do kraja biciklističke dionice malo popravio plasman. Bilo mi je znatno lakše pratiti ih na usponima. Na ravnom, pogotovo na vjetrovitim dijelovima sam se dosta mučio da zadržim priključak. Strmi uspon je iz kruga u krug izgledao još strmiji, pa sam ga vozio na maloj šajbi, na velikoj ga vjerojatno više ne bi ni mogao preći. Onaj strah da neću moći vratiti na veliku šajbu se pokazao neopravdan. Inače, na tom usponu je bilo dosta navijača koji su svojom bukom znatno olakšavali uspon.
Staza za trčanje je dosta zahtjevna sa dosta uspona i oštrih nizbrdica. Trčali smo dva kruga od Saalfeldena do Maria Alma i nazad. Odmah na izlasku iz tranzicije dočekalo nas je 700-tinjak metara nizbrdice, koja dodatno uništi ionako teške noge. Nisam gledao na druge natjecatelje nego sam se koncentrirao na sebe. Postupno sam se osjećao sve bolje i nakon prvog okreta u Maria Almu počeo sam prestizati natjecatelje isped sebe. Na okretu sam vidio da nisam previše zaostao za vodećima, što mi je dalo dodatni poticaj. Drugi okret je bio u centru Saalfeldena (gdje je bio i cilj). Na tom je mjestu bilo puno navijača od čije sam se buke naježio. U drugom krugu je zagužvalo, pa nisam znao tko je u mom krugu, a koga prestižem za cijeli krug. Tempo mi je malo pao i otprilike 3km prije cilja su me ponovno prestigli Priglinger i Seigmann. Dosta su ubrzali i taj tempo nisam mogao pratiti, tako da sam u cilj ušao na 12. mjestu, u vremenu 4:02 h.
Dejan je nakon odrađene kazne zbog draftinga u cilj ušao kao 16., a Giovanni je zauzeo ukupno 275. mjesto i 21. u svojoj kategoriji.
Proglašenje pobjednika se održalo idući dan na mjestu gdje je dan prije bio cilj. Skupilo se dosta ljudi, jer su svi natjecatelji dobili i besplatan doručak. Dan prije, nisam pogledao kako sam se plasirao u kategoriji, pa sam se iznenadio kad su me prozvali kao trećeplasiranog u elite1 kategoriji (24-30 godina).
From saalfelden 09

Sve u svemu, jako lijepa utrka. Odlična organizacija, dosta navijača, dva besplatna obroka, masaža, jako lijep krajolik...

rezultati

još par slika

08.09.2009. u 11:15 • Komentiraj (1) Print#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Sponzori

Giant

Sailfish

Continental

Tacx

Novatec

Briko

Mizuno

Rezultati

2010. godina

11.4. Sprint duatlon Umag – 8. mjesto

8.5. Austrian 1/2 Iron, Graz – 2. mjesto

5.6. Sprint triatlon Pula – 9. mjesto (4. za PH)

12.6. Jarunska triatlon liga, 1.kolo - 1. mjesto

19.6. Olimpijski triatlon, Zagreb – 5. mjesto

26.6. Europsko prvenstvo u dugom triatlonu, Vitoria Gasteiz, Španjolska – 8. mjesto

10.7. Jarunska triatlon liga, 4.kolo - 1. mjesto

18.7. Sprint triatlon Stubica - 1. mjesto

24.7. Sprint triatlon Kostrena

1.8. Svjetsko prvenstvo u dugom triatlonu, Immenstadt, Njemačka

2009. godina

1. PH dugi triathlon

12. Tri Motion (2-80-22km), Saalfelden, Austria

14. ITU Long Distance World Series, Brasschaat, Belgija

28. Ironman 70.3 Antwerpen (4:06h)

45. Ironman 70.3 Austria (4:20h)

6. Duisburg Lichterlauf, trčanje 10km

16. Eindhoven polu-maraton, rezultat 1.13.50h

34. ITU Long Distance Rankings




click tracking

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se