Duga utrka, još duži izvještaj

ponedjeljak, 25.05.2009.

Kao što većina vas zna, jučer sam nastupio na Ironman Austria 70.3 utrci u St. Poltenu. Utrka je ove godine znatno narasla. Lani je bilo oko 800 natjecatelja, a ove godine 2400. Smještajni kapacitet tog dijela Austrije je skroman, pa su skoro svi kreveti u radijusu 30 km bili rezervirani još u zimskim mjesecima. Mi do petka nismo bili sigurni hoćemo li imati gdje spavati. Tek tada smo našli sobu u nekom mjestašcu 20 km od St. Poltena.

Dan prije

Dijelom i zbog neizvjesnosti oko traženja smještaja u Austriju smo krenuli tek u subotu. Nakon 4,5 sata vožnje obavili smo prijavu, te postavili stvari u zone izmjene. Područje na kojem se održavala utrka je ogromno. Od jedne do druge zone izmjene ima dobrih 15 minuta hoda, pa se sve to dosta odužilo. Na prijavama nas je neki Australac zamolio da se slikamo sa njim. Rekao je da ga možemo zvati Macca sretan .
Vlasnik hotela u kojem smo boravili nije bio oduševljen kad je čuo da bi mi došli predvečer, nakon pasta party-a, tako da smo morali otići do hotela, preuzeti sobe i praktički se odmah vratiti u St. Polten. Planirao sam napraviti lagane tonizacijske treninge u sva tri sporta, te memorirati ulazak i izlazak iz zona izmjene, ali za to na kraju nije bilo vremena. Sve u svemu dosta naporan dan. Dosta dugo putovanje, puno stajanja na nogama i puno stajanja na suncu. Daleko od idealnog pred utrku, ali barem smo našli krov nad glavom.

Dan D

Pretpostavio sam da će u St. Poltenu biti kaos, pa sam se ustao pola sata ranije od ostalih (u 4:30h) na brzinu doručkovao i otišao na 20-minutno trčanje. Nakon trčanja sam obavio potrebne "pripreme" u WC-u i praktički sam bio spreman za utrku. Napravio sam dobar posao jer sam obavio zagrijavanje, razbudio organizam i izbjegao čekanje u redu za WC u St. Poltenu. Start za PRO kategoriju je bio već u 7:00h, tako da smo u autu bili već oko 5:35. Na ulasku u zonu gdje se održavala utrka dočekala nas je gužva, tako da smo iz auta izašli tek oko 6:10-6:20. Prvo je trebalo napumpati gume na biciklu (iz kojih sam ispustio zrak dan prije da ne eksplodiraju na suncu). Zatim sam krenuo na start do kojeg je bilo dosta hodanja. Presvukao sam se u neopren, spremio ostatak stvari u "Streetware bag" (vrećica sa stvarima koju preuzimaš nakon utrke i u kojoj možeš ostaviti presvlak, šampon i bilo što drugo što bi moglo biti korisno), predao tu vrećicu i u tom trenutku sam čuo spikera koji je rekao da ima 9 minuta do starta. Otplivao sam 100m, pogledao oko sebe i vidio da su već svi na pontonu. Uhvatila me panika da će još označiti start prije nego što se vratim, ali to se na sreću nije dogodilo. Volio bi da sam imao malo više vremena za zagrijavanje i da nisam morao žuriti s jednog mjesta na drugo, ali eto, barem nisam zakasnio (i sreća da sam taj WC obavio ujutro).

Plivanje 1,9 km

Nakon kratkog predstavljanja natjecatelja uslijedio je start utrke. Po običaju, startao sam dosta loše. Fali mi čiste, sprinterske brzine, a u prvih 200m se svi zalete da zauzmu dobre pozicije za ostatak plivanja, tako da ja u takvim okolnostima prolazim dosta loše. Nakon prve bove tempo je očekivano pao i počeo sam se probijati naprijed. Vidio sam da se stvorio mali razmak između natjecatelja neposredno ispred mene i grupe ispred njega, pa sam otišao naprijed i pokušao spojiti grupu. To je dosta dugo trajalo, ali sam uz pomoć još jednog natjecatelja do izlaska iz vode na 900m uspio anulirati zaostatak. Prije utrke sam se veselio što u sred plivanja ima 200-300m trčanja između dva jezera jer sam mislio da bi tu mogao stizati brže plivače. Međutim, ubrzo sam shvatio da trčanje u neoprenskom odjelu nakon jakog plivanja nije nimalo lagano i na kraju sam bio sretan što mene nisu stizali na tom dijelu. Do kraja plivanja se nije ništa puno događalo, nije čak bilo ni puno tučnjave. Cijelo vrijeme sam mislio da idem dosta loše, a tek nakon utrke, kad sam vidio rezultate shvatio sam da sam u stvari plivao dosta dobro. Isplivao sam za 26:20, u drugoj grupi. Prva grupa je bila 2 minute ispred. Da imam bolju startnu brzinu bilo bi to još dosta bolje. Plivanje mi je bila nepoznanica jer zbog pada sa bicikla nekoliko tjedana prije utrke nisam mogao normalno povući zaveslaj sa lijevom rukom, tako da bi i iz tog razloga trebao biti zadovoljan.

Bicikl 90 km

Nakon tranzicije u kojoj sam izgubio još 30-ak sekundi u odnosu na najbolje (ne znam kako) slijedio je krug od 90 km na biciklu. Prvih 20 km se vozilo po auto cesti. Na izlasku iz grada prestigao sam jednog natjecatelja i prvih 10-ak minuta na autocesti vozio sam. Vozio sam 41-42 km/h što je s obzirom na lagani vjetar u prsa bilo dosta dobro (nije puhalo direktno u prsa nego malo s boka). Onda me prestigla grupa od otprilike 5 natjecatelja, svi na top modelima kronometarskih bicikala, sa dubokim karbonskim kotačima i aero kacigama. Inače, ja i Mijo Bebić smo bili jedini u PRO kategoriji koji smo vozili na cestovnim biciklima (svi drugi na kronometarskim) i jedini koji nismo imali visoko profilne kotače. Na ovoj utrci su kotači profila 50mm izgledali kao niskoprofilini jer svi voze 90mm, a dobar dio i sa diskom pozadi. Bio sam sretan što su me ovi prestigli jer sam mislio da ću imati grupu za ostatak biciklističke dionice. Drafting nije dozvoljen ali i na dozvoljenih 7m iza se osjete njegovi efekti, a osim toga psihički se lakše natjerati na napor kad stalno vidiš nekoga ispred sebe. Pustio sam ih ispred sebe i povukao se na 10m iza (3m više za svaki slučaj, a i onako nisam imao namjeru varati). Brzina je malo porasla, ali nije mi bilo pretjerano teško. Počeli smo stizati neke natjecatelje ispred. Između ostalih relativno brzo smo uhvatili i Ginu Fergusson, pošto sam znao da je ona bivša plivačica pomislio sam da možda i nisam toliko loše plivao. S druge strane, nas je stigao Michael Weiss. Otišao je na čelo grupe i brzina je dodatno porasla, tako da smo sad već vozili oko 45 km/h. Sad mi već nije bilo toliko ugodno, ali sam to i dalje držao bez većih problema. Međutim, problemi su nastali kad sam malo izgubio fokus (vjerojatno sam u tim trenucima jeo gel), pa je razmak sa 10m narastao na 20m. Bio sam pun samopouzdanja, pa nisam tome predavao preveliku pažnju, mislio sam da mogu bez problema ponovno uhvatiti priključak. Prešaltao sam na veću brzinu, ubrzao na 46-47, ali razmak se nije smanjivao. Vozio sam tako dobrih 5-6 minuta, ali uzalud. Nisam mogao vjerovati da vozim 47 km/h u vjetar i da ne mogu nadoknaditi ni centimetra u odnosu na ove ispred sebe. Da sam bio koncentriraniji i držao se na 7-10m do ovoga ne bi došlo, ali znao sam da na 25. km dolazi brdo, pa sam se nadao da bi tu ponovno mogao nekoga uhvatiti. Brdoviti dio bio je dug oko 4 km, ali je bio zavojit i dosta nepregledan. Vidio sam da stižem neke natjecatelje, pa sam pomislio da sam ponovno došao na rep grupe, tako da do vrha i nisam išao maksimalno. Međutim, kasnije sam shvatio da sam stigao samo ekipu koja je otpala iz grupe, a većina je i dalje bila van dosega. Na tom brdu sam prestigao Evu Dolinger i vodeću ženu, Lucie Zelenkovu. Bilo mi je drago jer je Živac prije trke rekao da neću pobjediti prvu ženu, a sad sam bio siguran da se to neće dogoditi :-). Njih dvije su otpale još na brdu, a uz mene je ostao Danac Nilsson. Nas dvojica smo vozili zajedno (ali obojica pošteno) i ubrzo smo sustigli još jednog koji je iscurio iz grupe, Austrijanca Fruhwirtha. Za razliku od nas on se nije ustručavao draftati, ali se stalno okretao iza sebe da ga slučajno ne uhvate suci zbog čega je u par navrata umalo izletio s ceste. Uspio sam se malo odvojiti od njih dvojice, pa sam idućih 30-ak kilometara vozio sam, ali pred drugo brdo su me ponovno uhvatili. To drugo brdo je ispalo strmije nego sam očekivao. Na profilu staze sam vidio da je dugo 8,17 km sa 350m visinske razlike, što bi dalo prosječan nagib od 4,2%. Međutim, početnih 3km je dosta blago, a onda ide dosta velika strmina. Uspon je usporediv sa Zelenom magistralom u Zagrebu. Dijelovi su mi čak izgledali i strmiji (možda zbog vjetra u prsa). Na jednom od tih dijelova brzina mi je pala na 12 km/h. Ovaj Austrijanac koji se do brda šlepao, sad je odlučio napasti (pitam se odakle mu svježina :-)) pa je do kraja uspona on diktirao tempo. Danac je počeo gubiti priključak, a mi smo sustigli još jednog natjecatelja, čini mi se da je to bio Njemac Muhlbauer. Na spustu je Nilsson ponovno uhvatio priključak i do kraja smo nas četvorica ostali skupa. Sa ovim dijelom utrke mogu biti i zadovoljan i nezadovoljan. Krivo mi je što sam na glup način izgubio grupu. Da sam održao priključak možda sam mogao do kraja odvoziti sa njima jer oni (na krono biciklima + duboki kotači) nisu u prednosti u odnosu na mene (cestovni bicikl) na brdima, a na ravnom bi ih mogao držati na 7-10m razmaka. To bi u konačnici značilo 10 minuta brže vrijeme. S druge strane, tko zna, da nisam otpao na 15-om km otpao bi možda na 30-om. Općenito sam zadovoljan svojom vožnjom. Na ravnoj stazi bi sigurno imao prosječnu brzinu preko 40 km/h. I ovako sam u podnožju drugog brda imao prosjek nešto ispod 40 km/h. Isto tako, siguran sam da bi sa opremom koju je imao ostatak ekipe držao bi grupu bez problema. Imao sam osjećaj da mi ne fali 1 km/h ni 0,5 km/h nego 1s/km. Inače, navodno je staza malo promjenjena u odnosu na godinu prije tako da je sad bilo 2 km viška (a lani par km manjka).

Trčanje 21,1 km

Na ulasku u tranziciju netko je viknuo natjecatelju ispred mene da je 41. Nadao sam se da nismo previše izgubili u odnosu na ove ispred jer je na red došla moja najjača disciplina, pa sam očekivao da ću popraviti plasman. Nisam imao nikakav plan, ali znao sam da mogu držati tempo ispod 3:40 min/km. U tranziciji sam izgubio par sekundi jer sam ipak odlučio obući čarape, tako da sam na trčanje izašao iza Njemca i Austrijanca, a ispred Danca. Nisam se osjećao pretjerano dobro, ali nisam ni očekivao da ću pucati od snage. Nadao sam se da će se situacija popraviti nakon nekoliko uvodnih kilometara, što mi se često dogodi na triatlonima. Nakon jednog kilometra prestigao me Danac i činilo mi se da ide dosta dobrim tempom. Mislio sam pokušati trčati sa njim, ali onda sam se predomislio i odlučio sačekati još koji kilometar da vidim kako ću se osjećati. Ionako sam mislio da se ovaj vjerojatno precijenio pa da će poslije znatno pasti (nisam bio u pravu jer je ovaj otrčao 1:12h). Prvi kilometar nisam štopao, drugi sam prošao za 3:30 što nije loše, a onda sam iduća dva prošao za 3:45. Prvo sam se malo razočarao, ali kasnije sam shvatio da su ta dva kilometra vjerojatno na laganom usponu, a i trči se po makadamu. Iduća dva kilometra prolazim za 3:40 i 3:36 što mi je vratilo samopouzdanje. Prestigao sam Austrijanca i došao na 10-ak metara od Njemca. Onda je ponovno uslijedio pad. Prvo blagi na 3:42 i 2 x 3:43, a onda malo jači na 3:53. Nakon tog prolaza sam se pokušao malo trgnuti, ali to nije dugo trajalo. Tempo je počeo tonuti prema 4:00, a s njim i moja motivacija. Puls je bio nizak, disanje lagano, ali noge više nisu slušale i motiv je već bio dosta nizak (pogotovo kad me u drugom krugu prestiglo par ljudi koji su startali kasnije i to im je bio prvi krug). U zadnja dva kilometra me prestiže Austrijanac i odmah nakon njega James Cunnama. Potonjeg sam prepoznao po dresu od tima TBB, a nedavno je bio 6 na Ironmanu u Južnoj Africi i 6 na polu – Ironmanu u istoj državi. Na trenutak sam pomislio da bi bilo dobro ubrzati da u cilj uđem ispred njega, ali i za mozak i za noge je utrka već odavno bila gotova. U cilj sam ušao kao 45. ukupno. Kasnije sam pričao sa Jamesom, rekao je da mu je na početku bicikla pukla guma, pa je izgubio oko 5 minuta na mjenjanje. Ako uzmem u obzir tih 5 minuta ponovno nije imao puno bolje vrijeme bicikla od mene, a plivao je sporije. To je dokaz koliko je konkurencija u Austriji bila jaka. Da sam se utrkivao na utrci iz ove serije u Južnoj Africi možda bi bio među 10 ukupno.
Sve u svemu mogu biti i zadovoljan i nezadovoljan. Očekivao sam više, dosta više. Da sam se prijavio kao amater bio bi 1. u svojoj kategoriji i 4. ukupno u toj konkurenciji. S tim da bi vjerojatno imao veće društvo na biciklu na račun kasnijeg starta i više motiva na trčanju (nije isto kad se boriš za 1. mjesto ili za 41.), pa bi i ukupno vrijeme vjerojatno bilo malo bolje. Za prvi put nije bilo loše.