Virtuelino plišano jastuče http://blog.dnevnik.hr/virtuela

nedjelja, 30.09.2007.

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Image Hosted by ImageShack.us


Gica je naučila riječ KIŠA i što znači MOKRO.
Gledamo u sivo nebo i zajednički kisnemo pred "Krokodilom". Belzebuba se ne da pospremiti pod krov, u suho.
Kada sam zadnji put jezikom lovila kišne kapi???

30.09.2007. u 21:09 • 16 KomentaraPrint#^

četvrtak, 27.09.2007.

Les Oreilles

Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je priča koju sam čula od stare gospođe Daucourt kraj koje su me posjeli na Severininoj i Adolfovoj svadbi prije desetak godina u Belfortu na istoku Francuske.

Iako je starica bila Severinina baka, dakle najbliža rodbina, a ja tek slučajna gošća u pratnji Adolfovog prijatelja, baka i ja zatekle smo se na kraju stola jedna pored druge, daleko od mladenaca i uvaženijih svatova. Najžalosnije ipak bijaše to što stara Daucourtica nije govorila ništa osim francuskoga, a kako ja nikada nisam pošteno savladala njezin jezik, tako smo u sveopćem veselju stara dama i ja bile osuđene na šutnju.

I tako sjedimo baka i ja jedna pored druge, ljubazno se smješkamo i prevrćemo hranu po tanjurima, žmirkamo i šutimo, sve dok mi se u jednom trenutku gospođa Daucourt ipak ne obrati!

Kimajući glavom prema preplanulom srednjovječnom muškarcu u razdrljenoj bijelo-plavoj prugastoj košulji (s neizbježnim zlatnim lancem na maljavim prsima), koji se provlačio među svatovima s nevjerojatno širokim osmjehom i zubalom dostojnim morskoga psa, Stara mi na iznenađujuće dobrom engleskom povjeri:

"Ono je Michel. Veliki kurviš (play-boy!). Oženjen je za onu tamo, Chantal!".

Chantal je pak sjedila sa ženskim dijelom obitelji. Uščuvana i vrlo zgodna pedesetogodišnjakinja koja je u svoje doba bez sumnje i sama palila & žarila generacijsko-erotskom scenom.

NB. Čujem da su Francuzi u tom smislu neumorni. Severine mi objašnjava kako ih se od malena odgaja da je ljubav najvažnija i da se život sastoji od neprekidnog udvaranja i međusobnog zavođenja. Žena zavađa muža, muž ženu, zavađaš svog mesara, piljara, ginekologa i zubara. Život je erotski vrtuljak; Severine i ekipa vrte se u kovitlacu kontinuirane strasti od jednog senzualnog iskustva do sljedećeg, od opijajuće romanse do gorkoga rastanka, opetovano, neumorno i stalno. A pri tome dobro jedu.

"Ali, reći ću Vam", nastavila je u međuvremenu stara, "Chantal za njega već dugo ne mari. Otkako su doselili u Francusku, taj brak opstoji samo na papiru".

"Kako mislite, doselili u Francusku?", upitala sam sad već jednako znatiželjna po pitanju Chantal i Michela koliko i iznenađena bakinim lingvističkim sposobnostima.

"Iz Afrike. Iz kolonija. Kada su ih Crni potjerali, tada su se s djecom doselili u Francusku", odgovorila je Daucourtica.

"Aha", kimnula sam s razumijevanjem.

Onda smo opet sekundu dvije šutile pa sam ja primijetila:

"A Vi – govorite engleski?".

"Pa, malo", skromno je odgovorila baba. "I njemački također... Naučila sam od vojnika... Znate kod nas u Alsaceu prvo su godinama bili Nijemci, a poslije su došli Amerikanci. Ja sam tad bila mlada ženskica. Nije bilo teško naučiti koliko treba za komunikaciju".

Opa!

"Michel i Chantal, to su vam rođaci?".

"Da. Chantal je Severinina sestrična, kćer moje sestre. Puno starija, naravno. Mi smo vam velika familija, puno rađamo, kod nas žena dugo traje".

"To je lijepo", odgovorila sam.

"Kako se uzme. No, što je tu je...", promrmljala je stara i nastavila promatrati Michela koji se smijao s mladim gošćama preko puta.

Malo je šutila, a onda uzdahnula:

"Vrag je to, taj Michel i dan-danas, a kamoli ranije kad su još bili bogati...".

"A Chantal?", pitala sam.

"Pa i ona je vrag, ali znate, otkako su došli u Francusku, nije to više ona ženska. Nju je to slomilo. Čak mu je i za uši rekla...".

"Što mu je rekla??".

"Za uši", ponovila je Daucourtica. "Za uši mu je rekla, toliko je bila očajna".

"Što je bilo s ušima?".

"Vidite", rekla je baba, žmirkajući prema Chantal i njezinom društvu, "moja sestra Claire, Chantalina majka, bila je najljepša od sviju nas sestara Diligent. A Chantal pak sa svoje strane bijaše najljepša od sestara Maras, tako se prezivao njihov otac, Clairein muž... Chantal se rodila tamo, u Africi, tamo su se Claire i Jacques preselili odmah nakon rata... Imali su veliko imanje tamo dolje, dobro im je išlo... Dok ih nisu potjerali...".

"A uši?", podsjetila sam baku.

"Ah, uši... Chantal je, rekla sam, bila najljepša od svih djevojčica... I još je najljepša među sestrama, ako se mene pita. Od sviju je najljepša Severine, rekla bih, ali u svoje doba Chantal je bila Broj Jedan... Ali, vidite, netko je u toj familiji, mislim na pokojnog Jacquesa, netko je u toj familiji morao imati ogromne, pa još klempave uši, kod nas toga nema, i mala se nažalost rodila s tim užasom na glavi. Zamislite kako je to bilo strašno: tako lijepa djevojčica, a one uši - strše! Nitko u široj ni u užoj obitelji nema takve uši osim Chantal! Grozno!".

Sad sam već bezobrazno blejala u nesretnu Chantal koja je ništa ne sluteći, živahno brbljala sa susjedom.

"Pa ima sasvim normalne uši", promrmljala sam.

"Da, da. Sad se ne vide... Kad je maloj bilo nekih petnaest godina to se više nije moglo tolerirati pa su je poslali k nama i to smo dali operirati! Hvala Bogu, Jacques je bio razuman čovjek!".

"Nakon toga, sve je bilo u redu", nastavila je stara. "Poslije je srela Michela, dolje u Africi, pa su se vjenčali. Slovili su kao najljepši par, jako su bili zaljubljeni. A i dobro im je išlo, dobili su novaca i od njezinih i od njegovih, znate kako je, mi se držimo na kupu, hvala Bogu".

"Lijepo je kad je obitelj složna".

"Posebno kada se rode djeca. Tek tada treba pomoći! Chantal i Michel su ih dobili dvojicu, sinove. Krasni dječaci! Ali problem je bio u tome što, vidite, ona mu nije rekla za tu svoju operaciju, a kako su prolazile godine, tako joj je bilo sve neugodnije. Baš obrnuto od uobičajenog! Kad su ljudi dugo zajedno mislite da si sve mogu reći, a vidite, njoj je bilo neugodno, valjda je on vjerovao da mu je žena savršena, a njoj je to pasalo i tako... nikada mu nije rekla".

"No, pa što?".

"Problem je što su se dječaci rodili s tim ogromnim klempavim ušima!".

"Aha!".

"A Michel je cijelo vrijeme ponavljao – pa ne razumijem kako su se rodili s takvim ušima, ni ti ni ja nemamo takve uši, nema ih nitko u familiji, odakle su samo dobili tako klempave uši??? I što da mu čovjek na to odgovori? Mislim, ako mu neće Chantal ništa reći, nećemo ni mi pa nek si on i dalje razbija glavu s njihovim ušima!".

"Svakako", složila sam se.

"Ali onda je počelo to dolje. Paljevine i ubojstva... Kažu, dekolonizacija...".

"I onda su se vaši vratili u Francusku?".

"Da. Claire i Jacques su ubijeni. Izgorjeli su na farmi".

Tu sam zašutjela.

"A cure su se vratile, sve do jedne. S obiteljima. Tako i Chantal... Sve su izgubili, sve! A mislili smo da se takvo što više ne može ponoviti, nakon onog rata... I onda mu je rekla. Za uši, mislim. Više joj nije bilo ni do čega, ni do njega ni do ušiju... Možda je tu bilo još nečega osim Afrike, ne znam, ali rekla mu je...".

* * *

Severine i njezini roditelji bili su jako iznenađeni kada sam im u pismu zahvale spomenula da smo se gospođa Daucourt i ja lijepo ispričale tijekom svadbenog objeda. Nitko u obitelji nije znao da stara Maman govori strane jezike. Neke se stvari doznaju s godinama, a neke možda i nikad.

27.09.2007. u 22:30 • 17 KomentaraPrint#^

srijeda, 26.09.2007.

Iz inozemnog tiska

There were reports of a restaurant in Tokyo where patrons could rape an animal before eating it.
"When people have got money and done everything else," said a lawyer who'd had the pork, "they turn toward bestiality."


Image Hosted by ImageShack.us


A dismissed trial-court judge in the Philippines was fighting to be returned to the bench along with his three elves, Angel, Armand, and Luis the Avenger.

Image Hosted by ImageShack.us


An Iowa State University study sested that the happiest marriages are those in which the husband defers to the wife in all decisions.


Image Hosted by ImageShack.us


Virtuela je pronašla novu zanimaciju. Kad ČTK javi o podivljaloj vjeverici u Stromovki, znajte, it's only me, vaša hiperaktivna čigra.

26.09.2007. u 01:06 • 22 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.09.2007.

Izgubljeno-Nađeno (5): Estetska jama

Image Hosted by ImageShack.us


Kraj škole su odlučili graditi vrtić. Na poljani gdje će početi gradnja, srušili su staro seosko imanje, isplatili vlasnike i poslali ih neznano kud.

Mi smo stanovali na drugoj strani, preko livade. Tog smo jutra odjenuli novu odjeću koju nam je mama dan ranije donijela iz Trsta. Ja sam imala lijepu traper suknju i tamnoplave espadrile, a Brat traperice i crvene tenisice s Mikijem. Otrčali smo do srušenog imanja i tamo se igrali. Ne znam koliko smo se dugo naganjali po nekoć zatvorenom dvorištu, između cigli i razbacane šute, kada je Brat ugazio u najstrašniju jamu koju su moje oči ikada vidjele; tamnu smrdljivu melasu po kojoj su plutali krupni ružičasti crvi.

- Mamaaaaaaaaa!!!!!!!!!!, potrčala sam preko livade, Tooooomicaaaaa je upao u govnaaaaaaaaaaaa!!!!!!
(* Names have been changed to protect the innocent).

Vuuuuuuuuuuuuuššššššššš, proletila je pored mene kometa u žutom frotirnom haljetku!

Zaboravi Olimpijade, zaboravi Marion Jones i svjetske rekorde, prozujala je matera onom livadom poput divlje zečice u rosno praskozorje i već u sljedećem trenutku teglila usranog Tomicu preko polja, skidajući mu komad po komad apsolutno neprepoznatljive odjeće. U mraku i smrdljivoj dubini željezne kante za smeće nestadoše crvene Miki tenisice, talijanski traper, sjaj i bijeda tršćanskih kurtizana.

Dok je iza vrata kupaone zasrani Tomica revao kao magare, a mama ga zaljevala vrućom vodom, ja sam objašnjavala teti Mari i teti Mariji, susjedama s lijeve i s desne strane, da je Tomica upao u estetsku jamu te da smo ga mama i ja od estetske jame spasile.

24.09.2007. u 00:15 • 17 KomentaraPrint#^

utorak, 18.09.2007.

Hrenovka od tisuću tona

Image Hosted by ImageShack.us


Ako se s praških Vinohrada spuštate prema metro stanici Museum, odmah iza velikog Kodakovog studija u čijem se izlogu koči mamut publikacija Helmuta Newtona, predstoji vam pedesetak metara preružnog vlažnog podhodnika kojim se spajaju Vinohradi i Novo Mjesto.

Ovaj gradski detalj unikatne ružnoće zaostao je iz vremena kada se češkim urbanizmom bavio svijet temeljito operiran od estetskih kanona, a svaki se izlet u individualan doživljaj ili Bože prosti, izražaj ljepote, dočekivao s podozrivošću i sumnjom.
Kako je svjetonazor agresivnog straha od malograđanske estetike monolitno pokrivao sve aspekte društvenog života, tako su i ondašnje zgrade, tenkovi, ženske cipele, dječja kolica, frižideri i kutne garniture, sve je vremenom počelo nalikovati jedno na drugo, upravo fascinantno u svojoj ružnoći!
Mračni hodnik kod Muzeja nije iznimka. Takav kakav jest pripada jednom prošlom vremenu, a zanimljiv je jedino po tome što se nalazi u ‘pristojnom’ dijelu grada koji je sagradila buržoazija u doba Prve republike pa je takav klaustrofobični prolaz, inače tipičan za socrealističku prašku suburbiju, na Vinohradima iznimno rijedak.

Dakle, putniče namjerniče! – dok ti nad glavom tutnji pozamašna tonaža automobilskog lima i ispušnih cijevi, znaj da u tih pedesetak metara zapravo prelaziš srednjočešku magistralu! Tunel ima svoj razlog za postojanje. Nije prokopan za lijepe oči.

Moj praški prijatelj, inače čovjek s talentom za urotništvo i konspiraciju, plus poznavatelj povijesti latinoameričkih vojnih hunti, zastupa tezu da razlog što češki auto-put nema zaobilaznicu već siječe sam centar rezidencijalnog Praga treba tražiti u predostrožnosti komunističkih urbanista. Navodno su tom mjerom osigurali da armijski tenkovi što brže zauzmu položaje oko zgrade federalnog parlamenta. A parlament se – gle slučajnosti! – kočeperi tik uz auto-cestu! Na isti je način argentinska hunta uredila prilaz parlamentu u Buenos Airesu.

Međutoa, život je kučka pa se koincidencijom historijskog slučaja gradnja čehoslovačkog federalnog zdanja produljila. Komunistički je parlament stolovao na srednjočeškoj magistrali tek nekoliko godina. Odmah po Revoluciji, nova se politička elita preselila na drugu obalu Vltave u stare Masarykove i Benešove urede, a u bivšem se parlamentu ugnijezdila američka radio postaja. Betonski blokovi i protuoklopna vozila raspoređeni oko stakleno-željeznog giganta danas čuvaju ‘Slobodnu Europu’ od nekih novih neprijatelja. Na Zapadu, a ni na Istoku, baš ništa novo…

No, vratimo se mi otužnom podhodniku kojim se spuštate s Vinohrada na Vaclavske namjesti. Gradski su ga oci nedavno oplemenili nizom minijaturnih trgovina ne bi li područna uprava ušićarila nešto nameta od sitnih trgovaca, a istom mjerom smanjuju i rizik da vas u mračnom katunu džankiji upitaju za junačko zdravlje.
Zato su tunel uzduž prepolovili na dva dijela – jednim će narod prolaziti, a u drugom će narod trgovati. Taj trgovački dio potom su podijelili u sablasno osvjetljene špelunke iz kojih vas sada vabe maske za mobilne telefone, listići za lutriju, vijetnamske tenisice i sintetičke trenerke.
Na zidu sa suprotne strane, tamo gdje ljudi prolaze, sloj na sloj lijepe se plakati i obavijest. Meditacijske vježbe, spiritualni susreti, DJ Maruška u noćnom klubu ‘Radost’, koncerti na otvorenom, koncerti na zatvorenom, predavanje o biljnim dodacima prehrani, akupunktura bez boli, izgubljena chihuaha odaziva se na ime Šlehačka, Shiatsu masaža, liječenje dodirom, terapija magnetima, terapija kristalima, predavanje o iscjeliteljskoj praksi šlezskih šamana, plesna škola za početnike i napredne, Aleksandrovci, najpoznatiji ruski muški pjevački zbor – koncert rasprodan, mistični ples vinohradskih derviša, i tako dalje, i tome slično – sve to, samo za vas!

Kasnije uvečer, kada trgovci i pekari zatvore dućane i spuste željezne roletne, pod sumorni se neon smješta mladi čovjek sa Statson šeširom i akustičnom gitarom. Do posljednjeg vlaka u metrou on će pjevušiti counrty balade. Ako te put nanese kraj ovog trubadura, dobaci mu par kruna - on ti pruža jedino prijatno iskustvo u sljedećih tristotinjak metara koliko treba da se spustiš iza leđa Svetom Vaclavu i stupiš na najveći gradski trg gdje te u hipu preuzimaju nigerijski imigranti i podhranjene moldavske striptizete.

Eh, sad kad sam vam dala intro, vrijeme je da zapletem radnju…

* * * * *

Bilo je to u hladno februarsko predvečerje.

Bučno je i užurbano. Tramvaji zvone, automobili trube, nervozne kolone razvlače se s jednog kraja grada na drugi. Kamioni tutnje preko tramvajskih tračnica, autobusi s turistima glasno stenju pred pješačkim prijelazima, hitne pomoći, vatrogasci i policija, svi pale denver-blue pulsirajuća svjetla i glasno odšarafljuju sirene čim se približe semaforima. Zrak je iznenađujuće težak. Prolaznici vunenim šalovima zamataju usta i noseve i dišu na uši. Nad Pragom se spustila ‘inverzija’, ustajali nepomični smog koji se ne miče ni gore ni dolje, ni lijevo ni desno. Radio javlja da astmatičari i nemoćni ostanu u kućama. Prljavi zrak poput golemog olovnog pokrova pritišće rasvjetljeni grad.

Nekim sam zaboravljenim poslom krenula u centar grada. Trebam prohodati komad Vinohradske; od Rossmana do metro stanice Museum, a potom zelenom linijom do Staromjestskih namjesti i dalje, još popriličan komad pješačenja, od Karpove preko Starogradskog trga do Duge ulice.

Iza jarko rasvjetljenog Kodaka, brzim se koracima spuštam u šugavi mali podhodnik gdje se u suženom prostoru naglo sudaram s masom iz suprotnog smjera. Užurbana mrzovoljasta gomila koja se vraća iz ureda, škola i supermarketa, koja kao i ja žuri u suho i toplo, koja hita svojim domovima ili gdje već, koja također brza u vlastiti nespokoj.
Tlo je mokro i blatno. Na stotine nogu preskače otopljeni snijeg ustajao u golemoj prljavoj bari. Šljapkamo, šljiskamo, štrcamo i špricamo.

Na tom mokrom i prljavom tlu, odmah pored plakatima obljepljenog zida, iznenada primijetih odbačenu, dopola pojedenu hladnu hrenovku!

Image Hosted by ImageShack.us


Leži ta hrenovka izgubljena i zaboravljena, gotovo tragikomična. Nečijom je nespretnošću ispala iz peciva i sad strpljivo iščekuje labradora, avlijanera ili mopsa da zastane, da je onjuši, da zategne uzicu i zaustavi vlasnika te da je već sljedećeg trenutka munjevito proguta u blaženom neznanju da upravo opslužuje svemirski poredak stvari, da realizira smisao i svrhu hrenovkine egzistencije. Gutat će te, hrenovko i staro i mlado, u znoju lica svog!

Dakle, u tom praškome mraku, u tom srednjoeuropskom blatu, leži izgubljena zagriznuta hrenovka; biće neopjevano, u trenutku nespretnosti možda opsovano, ali svakako već prežaljeno i zaboravljeno.

Bio je to trenutak Proustovski. Ono kada malome Marcelu u nedjeljno jutro u Combrayu tetka Léonie namoči madeleine u lipov čaj i tutne mališi kolačić pod jezik. Trenutak koji “nepokolebljivo nosi cijelu golemu zgradu uspomena”. I baš kako je sićušna madeleine izronila sjećanje na sivu kuću piščevih roditelja, odbačena me je hrenovka u prljavoj lokvi zapljusnula slikom jednog drugog zdanja – goleme betonske zgrade u novozagrebačkim Dugavama, u neko vruće ljeto ratnih devedesetih.

Visoka je to deveterokatnica ispunjena siromašnim svijetom, njihovim izvoženim automobilima po parkiralištu i satelitskim antenama po prozorima. Kod ulaza je niz išaranih poštanskih sandučića. Svaki treći je provaljen i nezaključan, a iz njih strše reklamni listići koje mjesecima nitko ne raščišćava. Vidim olupani lift sa spaljenim i otopljenim gumbima, dizalo iz kojeg neumoljivo zaudara dok me sporo vuče na osmi kat, a ja se u mislima molim da ne ostanem zaglavljena između katova, u milosti indolentnih susjeda i sporih vatrogasaca. Vidim susjedu koja ulazi na četvrtom katu, majku dviju kćeri i sina petnaestogodišnjeg vandala, kolovođu uništavača liftova. Vidim je kako nosi golemu kantu za smeće koju valja isprazniti u zajednički kontejner, a iz dupkom natrpane kante proviruju krupne životinjske kosti. (Ovčja lubanja!). Znatiželjno se naginjem nad njenu kiblu; zamišljam obitelj za nedjeljnim ručkom kako predano glođe kilograme mesa, a zatím lijeno preživa na kaučima. Na osmome katu vidim dugački hodnik i crni gumeni pod, vidim naša okrhana vrata od iverice i skupu sigurnosnu bravu na ulazu u stan. Vidim dnevni boravak s pariško-plavim plastičnim tapisonom, s desperatnim mačkama u potrazi za hladnim kutem i lošom ventilacijom u kupaonici iz koje dopire vonj prženih lignji s devetog kata. Vidim naših trideset satelitskih kanala, preružnu sofu od golubije sive sintetike na kojoj sjedi desetogodišnji dječak i pije slatko gazirano piće, gricka kuhane hrenovke sa senfom i hipnotizirano zuri u Cartoon Network.

Te sam noći radila do kasno. Bio je četvrtak; noćima s četvrtka na petak, do ranih jutarnjih sati pisala sam trećerazredne sinopsise za trećerazrednu emisiju na trećerazrednoj radio stanici, a sve to na šestorazrednom kompjutoru s printerom van svake standardizacije. Negdje u četiri ujutro sinopsis je bio gotov. Ispraznila sam pepeljare, spremila boce s alkoholom u frižider, oprala zube, legla u krevet i pala u nesvjest.

Ne znam koliko je prošlo do trenutka kada sam kroz san čula svog malenog sina kako plače. Sjedio je do madraca na podu i budio me.
“Mama, jako mi je zlo”, plakao je, “povraća mi se…”.
“Pa povraćaj…”, rekla sam bunovno i okrenula se na drugu stranu.
Dečko je ustao i otišao. Čula sam ga kako povraća nad zahodskom školjkom i u hipu ponovo zaspala.
Ujutro je došao dječakov otac. Potpuno onemoćalog na rukama ga je odnio do kola i odvezao do bake. Ja sam odjurila na posao, u svoju trećerazrednu redakciju, emitirati svoj trećerazredni radio program.

Deset godina kasnije, u mračnom podhodniku tuđega grada i tuđe zemlje, potpuno nenadano, u zimskome blatu i prljavoj post-tranzicijskoj vodi, dočekao me moj suhomesnati nemesis! Naoko nevina odbačena hrenovka, izgubljena u zimskome smogu i mraku.

“No passaran!!!”, zaprijetila je ta osvetnička kobasa potpuno nenadano i ja sam je namah poslušala!
Stojim u stuporu pred njezinom mračnom prijetećom silom i otada ne mogu dalje – nikako da izađem iz prljavog podhodnika pod češkom magistralom! Kao da sam začarana. Omađijana. Zaglavljena između jučer i sada, pod zemljom, u mraku...

Jeste li ikada vidjeli filipinsku Kalvariju? Onaj neobičan običaj kada se tamošnji muškarci šakama pribijaju na križ pa se s golemom masom na plećima, goli i krvavi, spotiču od jedne planinske postaje do druge? Kada od podnožja do vrha istegle to raspelo, tu gromadu našeg kolektivnog grijeha, glogov križ na kojem je izdahnuo Gospodin naš, iskupitelj?

Tako se nekako osjećam u ovom mračnom praškom tunelu. Umjesto križa na mojim je leđima golema hrenovka – hrenovka od tisuću tona! Bolno se savijam pod njenim olovnim teretom. Pritišće me neumoljivo, težinom od koje pucaju kosti i svo tijelo se grči. Jedva jedvice dišem pod uspomenom kojom me objahala. Valja mi umrijeti i nanovo uskrsnuti da njezin teret potpuno nestane. Vjeruj mi, virtualni prijatelju, ovo je najteža hrenovka na svijetu.



PSSSSS! Ovo je priča iz neobjavljene "Zbirke razočaranja". Posvećena je Davidu i nosi nadnaslov:
"Mom malom Aligatoru,
Tvoj mali Aligator..."

18.09.2007. u 12:33 • 23 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.09.2007.

Ruža

Image Hosted by ImageShack.us


Ulaz u bivše kraljevsko lovište Stromovku nalazi se tik ispod prozora moje radne sobe. Hodam po tom golemom imanju svakoga dana i bit će da sam zahvaljujući tim dugačkim pesovlasničkim šetnjama daleko uravnoteženija nego što bi to bila da recimo, svakodnevno pizdim u auto-koloni pred letnjanskim tunelom. (Moj glas ZA metro pa makar se zbog podvodnih voda ukrcavali u amfibije).

Najljepše je ujutro. Sve se posloži u nebesku ravnotežu. Stabla, vjetar, voda, ja, tišina. Možeš od nas kalendar da praviš. Čisti New Age.

Keruša trči po suhom lišću među stablima i kosim sunčanim zrakama. Patke se domunđavaju u šašu i lijeno klize po jezeru. Promatram vjeverice i svadljive svrake. Ako mi nije do ljudi, pravim se da ih nema. Park je toliko velik da se ne moramo ni sresti.

Jučer sam primijetila da je među svrakama krenula teška koketerija. Šareni ljepotan oblijeće musavu ženku i komično širi krila, a ona se kao nećka i premišlja. Sa strane još dvojica kavalira čekaju svoju šansu. Ne znam kako to funkcionira sa svrakovljem, jesu li monogamni ili se praskaju kao na Woodstocku, ali nikako ne kužim kako to da sad pred zimu idu raditi djecu?

(Ako netko od vas biologa zna, neka mi javi; starica majka sugerira da možda sada formiraju ‘brakove’).

No, dobro. Gledam ja tako svraku i svrakana i padne mi na pamet:


Gledam ja goluba golubicu
Gledam ja lastavi lastavicu
Gledam ja jedan drugog miluje
Gledam ja životu se raduje


I sjetim se svoje majke koja uvijek pjeva sevdah dok radi po kući i kako mi je jednom davno, dok je prala suđe, otpjevala ovu pjesmu i rekla: "Zamisli samo kako velika mora biti tuga kada te kao mladu ženu, kao da si stvar, udaju za starca. O tome ona pjeva".

I misao za mislom, svrake i dalje neumorno skakuću, a ja se sjetim Džule, djevojčice Albanke s kojom sam odrasla u Retkovcu.

Džula je bila valjda godinu dana mlađa, imala je tri starija brata koja su s ocem radila u pekarnici u Dubravi, i vrlo neprimjetnu majku koju sam vidjela možda dva-tri puta zirkajući iza Džuline visoke ograde, a koja kuću, koliko je meni poznato, nikada nije napustila. Moja mi je pak majka otkrila da Džula znači Ruža.

Džula je bila fakinka. Nosila je onu prestrašnu 'lokica' frizuru i imala upravo ludo jantaraste mačje oči. Prostačila je, nije izlazila iz traperica, a pušila je ko parna lokomotiva u grmlju oko škole. U osmom razredu zajedno smo snifale tutkalo u olupini TAM-ovog kamiona na rubu naselja. Posljednji put smo se srele na dječjem igralištu gdje sam kao teenage-mama dovela svog dečkića. Ne sjećam se o čemu smo pričale. Nekoliko mjeseci kasnije vidjela sam na rasvjetnom stupu njezinu osmrtnicu. Netko mi je rekao da se Džula ubila. Puškom. Udali su je za starca u Slavoniji. Džula je prvo pobjegla pa su je uhvatili i vratili u Slavoniju. Onda se upucala.

Braću sam još sretala dok sam stanovala u tom dijelu grada. Forsirali su nehaj, vedrinu i nasmijanost. Kužila sam ja običaje, konvenciju i prenemaganje. Džula je bila velika sramota u obitelji i kakti nije zaslužila žalovanje. Ipak, bilo mi je čudno kako tako mladi dečki, inače sasvim simpa tipovi, naoko ni po čemu drugačiji od mene, prihvaćaju pod 'normalno' sav taj plemenski bullshit.
Dok sam šetala bebu, zirnula sam kroz živicu visoke Džuline ograde. Majka je bila u crnini.





Stade se cvijeće rosom kititi

Stade se cvijeće rosom kititi
Stade se biser zlatom nizati
Stade se srebro srmom srmiti
Stadoše momci cure prositi

Samo ja nemam nigjede nikoga
Samo ja nemam ašik dilbera
Samo ja tužna tugu tugujem
Samo ja žalna žalost žalujem

Gledam ja goluba golubicu
Gledam ja lastavi lastavicu
Gledam ja jedan drugog miluje
Gledam ja životu se raduje

Nikad me nije nitko grlijo
Nikad me nije nitko ljubio
Nikad ja nisam zorom zorila
Nikad ja nisam se namrzila

16.09.2007. u 01:08 • 27 KomentaraPrint#^

srijeda, 12.09.2007.

Hitler na demirlih pendžeru

Image Hosted by ImageShack.us


Hodam ja tako bezazleno rodnom mi Tkalčićevom kadli zadrhta Semit u meni; nešto me gleda, netko me promatra, neka hladna jeza struji mi niz kičmeni stub. Pogled uzdignuh k nebesima, možda ona odgovor kriju, a kad tamo doista!, Hitler iz moga sokaka, beštija sjedi na pendžeru, ledeno žutim pogledom odmjerava prolaznike, zalizao kosicu, ufitiljio brčić, lep sam do boli, poručuje.

Sori, ovo je najbliže što mu se moja skromna kamera uspjela prišuljat...

12.09.2007. u 00:36 • 20 KomentaraPrint#^

utorak, 11.09.2007.

Jao, ljudi...

... ja plačem....

11.09.2007. u 12:12 • 15 KomentaraPrint#^

Radimlja slavi

Image Hosted by ImageShack.us


Noćas je tvoje čelo teško,
noćas se tvoje maskare tope,
o, štucat ćeš, xiolo noćas,
štucat ćeš noćas od ljepote!!!
partypartypartypartypartyparty


11.09.2007. u 00:03 • 15 KomentaraPrint#^

petak, 07.09.2007.

Šumska policija

Image Hosted by ImageShack.us


U Karlin studiju je ekipica svojevremeno zajednički izlagala, a ja ih spominjem zbogradi instalacije drugara, donedavnog susjeda i neposlušnog supruga vrlo naporne pjesnikinje Vjere - Filipa Tureka. Instalacija se zove "Šumska policija". Evo je gore na slici.

Kad sam daklem, vidjela Turekovu Šumsku policiju, od iznenađenja me maltene kapnulo gdje kap već udara. To isto, u brk i u uniformu, odsanjah vlastohipnotično prije zilion godina!!! Moji su šumski policajci izgledali baš k'o Turekovi panduri!!!

Nakon desetak mjeseci konačno sam u gomili prastarih i sto puta preseljenih papira pronašla svoju staru sanoteku iz godine 1991. Evo sna o Šumskoj policiji. Turek i ja smo pri porodu razrezani sijamski blizanci, nezakonita djeca grofa Matijaža koju posvojište dobri ljudi da ih grofica ne pojede. Zato sanjamo isto.

Veljača 1991.

Uspjela je pobjeći od Šumske Policije zahvaljujući pomoći prijatelja Jazavca. Dašćući od iznemoglosti u jarku punom požutjelog hrskavog lišća, iznenada se sjeti da je u bijegu izgubila sve svoje stvari, uključujući i ono najvažnije - svoju bilježnicu!
Znala je gdje su joj stvari ispale: bilo je to na samoj granici jednog gaja u drugi gdje su se ona i Jazavac stuštili nevjerojatnom, paničnom brzinom. Vozila je nečiji stari rasklimani bicikl, a Jazavac je sjedio ispred nje na prečki. Ležeći sada u jarku, prisjećajući se izgubljenog, ona osjeti silnu bol. Što je značilo pobjeći od Šumske Policije bez svoje bilježnice?

"Gospodine Sietz", zamoli Feniks Jazavca (on joj je u povjerenju odao svoje pravo ime) - "vi ste ipak jazavac. Na vas možda neće posumnjati ukoliko su još uopće tamo - biste li bili toliko ljubazni da odete do Granice i pokušate pronaći moje stvari? Moju bilježnicu pogotovo?".

Jazavac je poslušno otišao, a Feniks se osjećala krivom što ga žrtvuje.

Međutim, gospodin Sietz se vratio. Ne sjećam se je li išta donio, ali smo putovanje nastavili smireno što znači da sam ipak dobila natrag vražju bilježnicu i krivnje je nestalo.

San se nastavio u mutnom, usporenom padanju.
Padajući u duboko plavo jezero, usporeno je proletila pored grane na kojoj je ležao Shere Khan.
(Čitala "Knjigu o džungli" pred spavanje).

Iznenada, više nije bilo ni gospodina Sietza, ni šume, ni životinja, ni padanja. Stojim pred Mamom i Očuhom s komadom tkiva koje sam upravo izrezala s vlastitog lica. Posebno mi je žao očnog kapka, ali tada mi Očuh kaže da je moj postupak iznimno mudar te da će mi zbog te geste unuci biti zahvalni. Nazvao je to "odgodom ugode". Mama stoji kraj njega i prešutno se slaže s njegovom procjenom budućnosti.

Feniks se tješi da će lice (prije ili kasnije) ponovno zarasti. Do tada ću ga obmotati svilenom maramom i svijet promatrati jednim okom.

07.09.2007. u 23:02 • 12 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!
Image Hosted by ImageShack.us



adopt your own virtual pet!


Image and video hosting by TinyPic

Image Hosted by ImageShack.us


Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....


Arhiva

Izgubljeno-Nađeno (14): Ribar i Pionirka - 3 za 1: Krokodil, Medo & Vjeverka - Majke i kćeri (3): Virtuela i Mama - O Vojtechu - ŽTP Zelengrad - Entropa i druge priče iz Bohemije - Trijumf nade nad inteligencijom - Forwarduša - Vezir, slon i Mikulaš - Draga gošća - Češi, prihajamo! - Došlo momče iz svemira da me mazi, da me dira... - O jednoj propuštenoj prilici - When the party's over, turn out the lights - The Moćni Albion - Sa Sajma - Ođe ja na Sajam knjiga... - Milan Kundera - Uboga guščarica iz Zadimljenog zaljeva - Back in Bljak - Leda seli na jug - Kineska kuhinja - Precjednik - IQ Test - O prokletstvu socijaldemokracije - Nebo - Feminizam allegro - Majke i kćeri (2): Radka, Eva i baka + Prijateljice - Majka selica - Pernata prijateljstva i neprijateljstva - Pernata poznanstva - Traži se EGZORCIST - Treslo se brdo lave - Rođendani in absentia - Nepodobni - Istjerivanje zmajeva žudnje - Sudbinski susret kod Toshiba korala - Izgubljeno-Nađeno (13): Iza sedam gora + Pajo više ne stanuje ovdje - Monika više ne stanuje ovdje - Viđe Putina!!! - Eye Movement Desensitization - Majke i kćeri: Mirha i Arnela + Nicholasu Wintonu, sretan rođendan! - Kako smo se obogatili - Marko Vidojković: "Kandže" - Glađu do jadranske plaže - Izgubljeno-Nađeno (12): Aritmetika završene ljubavi + Elijahova stolica - Mahatma Update - Kokoška 2 i Kundera + Baba Jaga - Bubamare napadaju! + Jutarnji haiku - Srdelico, ova ti vrijedi - Lager Tango + Hillary u Qurcu - Sodoma, Gomora, Berlin i Tokio - Lovčevi zapisi - Masakr na plišanom jastučetu - Blogdek@meronsko nedonošće - Majstor i Virtuela - Mački i Inžinjeri - Izgubljeno_Nađeno (11): Balada o zaklanim zečevima - Pink&Punk - Razglednica od mame - Pirjati na maslacu - Noć padajućih zvijezda - Pepeljaro, generacijo moja! - Jedno ubojstvo i nekoliko sasvim male djece - Izgubljeno-Nađeno (10): Dnevnički zapisi, srpanj 2001 - Diskretni šarm malvazije - Češkim šarmom do igelitke - Hamlete, Hamlete!!! - Čitulja + Tajne šifre i skrivene poruke - Češko slavi! + Gdje je Domov moj (1): Margareta - Nedjeljom postam instrukcije - Striček - Izgubljeno-Nađeno (9): Štefek i Nadica - Nogometni dan, ja plutam baj-baj... - Sunce subotom - Svi moji porodi - Budi moj Valent-in! - Woof! - Duplex + Saldi Saldi! Utsala Utsala! - Put putuujeeeem!!! - Baksuz Terry + Pad - Ben had a bit of a fall... - El Presidente!!! - Izgubljeno-Nađeno (8): Prsten + Kurvin sin + Meni mucho drag lik - Nebeska stvorenja + Ring of Fire - Robertek - Božićna Rapsodija - Na sunčanoj cesti - Kralik utješitelj - Sirena sa Sjevera - Shalom Auslander, Beware of God: Waiting for Joe + Heimish Knows All + Somebody Up There Likes You - O Šćepankinom porodu - Arcimboldo - Moja voodoo kolekcija - Zaboraviti - Šnel šnel Šnapi + Hrčki koje niko niš ne pita - Boris Buden, Barikade: Recenzija + Sretan vam Dan Republike! - Jedna virilna - Dečko iz Vinkovaca - Suze i pingvini - Oh, Glory Day!!! - Starina Jeljcin + Neptunova mornarica - Izgubljeno-Nađeno (7): Utopenci - Kristalne noći i drugi demoni - Kratka forma, duga priča - Obznana - Virtuela voli Erika - Sjećanja jedne gejše - Nokia pamti - Kad jaganjci umuknu - Parapličko revisited + Izgubljeno-Nađeno (6): Sretni dani sitnih podlosti - Pjesnici su čuđenje u svijetu - Les Oreilles - Iz inozemnog tiska - Izgubljeno-Nađeno (5): Estetska jama - Hrenovka od tisuću tona - Ruža - Hitler na demirlih pendžeru - Jao, ljudi + Radimlja slavi - Šumska policija - Viktor Peljevin: Sveta knjiga vukodlaka (2) - Obznana - Viktor Peljevin: Sveta knjiga vukodlaka (1) - Napušena Srdelica - Začarata - Životi životinja, četveronožnih i dvonožnih - Kassel i Bujon - Nuklearna pastorala - Purgatorij - Bek in Flek - Viktor Jerofejev: Enciklopedija ruske duše (7) - Slunovrat - Junak našeg doba - Viktor Jerofejev: Enciklopedija ruske duše (6) - Izgubljeno-Nađeno (4): Mikrofon - Bling Bling Under the Ocean - Blues Dobrih Namjera - Jevgenij Zamjatin: "Mi" - Izgubljeno-Nađeno (3): Do poda! - Jelenino svedočanstvo - Klinika na kraju grada - Sirotinjo, i Belzebubu si teška... - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (5) - Što je tvoje jeste moje, Seka vrišti, išće svoje - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (4) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše (3) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (2) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (1) - Izgubljeno-Nađeno (2): Pahuljice - U liftu - Rodbina iz Afrike - Izgubljeno-Nađeno (1): Crvena i Plava - Jan Švankmajer i Rodbina iz Texasa - Mrtva jesam, dakle nisam - Promeny - Vijesti iz bezsvijesti - Bromova u Carstvu Psihodelije - Bal na pomičnoj trakitraci - Anche I Ricchi Piangono (4) - Anche I Ricchi Piangono (3) - Anche i Ricchi Piangono (2) - Anche I Ricchi Piangono (1) - Xanadu za autostopere! - Altamira i još ponešto - Altamira obećanje - Krista za kralja! - Raste kao nada - Zamilovah se u Aliena - Ću da kupim šuze dok čekam na plesačke muze - Votre signe astrologique: Gemeaux! - Išo medo u dućan - Achtung! Achtung! Stevo na cesti! - Proces u Holešovicama - Kako ubiti Lentilku bez suvišnih zašto - Jedna dobra i jedna loša vijest - Ne mi dihat za ovratnik, koza nora - Pasmaterkuracpičkasisajebanje - La Danse Macabre - Povratak ratnice - Kurve, teroristice i druge zaposlene žene - Slavlje na Lezbosu - Bernardo Atxaga - "The Lone Man" - Černi pes - Tko je??? - Budi moja voda - Gospođice iz Avijona - Berliner krafnica - Vjetrenjače trulo srce - Milke i Burboni - Lepi Cane - Tina B. - Pisci i štakori - Triler - Nedjelja ujutro - Majke i sinovi (2) - O drami i njezinim žanrovima - Majke i sinovi (1) - Kostelecke delikatese + Franči i prijatelj - Priče iz divljine - Primavera - Disin udvarač - Subotnja - Jedna šećerna - Rozmarina beba - Kad si sretan lupi glavom ti o zid - Virtuelino plišano jastuče + Kokooodaaaak! - Zaboravom do identiteta - Putnik - I.R. Baboon - Sreća - O otajstvu spoznaje + Follow the Links - O djeci i roditeljima - Blatt Festival: Noć 4+5 - Pismo iz Helsinkija + Blatt Festival: Noć 3 - Blatt Festival: Noć 2 - Blatt Festival + YMCA - Traktori - Don Branko Sbutega 1952-2006 - Paljenje vještica u Bohemiji - Sa suđenja Brodskom - U životu svake žene jedan je presudan trenutak... - Magnum Ruža - Još iz "Gulaga" - Gulag priredba - Istinita priča - Šiškin - jedanput, dvaput, prodano!!! - Jelabuga - Braco i Seka - Nomen est Omen, est Roaming, est... - Eros i Tanatos (2) - Muke po Veneri - Eros & Tanatos - Vrati se, Mužu Broj 1!!! Sve ti je oprošteno!!! - Ubojite misli - Jahač na dupinu/delfinu/whatever - Dan sjećanja na žrtve Holokausta - Medek - Drama Queen - Andrija Warhola među Hrvatima - O psihomotoričkim (ne)sposobnostima, ljubiteljima dlakavih žena i još nekim sitnicama - Žmirkajuća svjetla i Svi + Sve - Nevolje s Nobelom - Burning Love - Sumrak slobode - Fatalne inverzije - Stara/Nova godina - Vrchni Prchni + Ana Žube Revisited - Dobrodošlica Vadičepu - Utz + Beauty killed the Beast - Tiha noć - Ljubav i patnja u Santa Feu - Blast from the Past - Katarina Krokodilova ljubi i ubija + Pajo u snijegu - O šupku i šupcima - Vođe i Heroji - Min Tanaka - Žrtva marketinga - Kako za/iz/liječiti slomljeno srce? - 7 + Bijeli Hotel - Uzgoj i odgoj ovaca te ine stoke sitnog zuba - Randy i Mikulaš - La Famiglia - Le soleil d'Austerlitz - Electronic Theatre - Ognjišta - Ljubav i prepreke - Jindrich Chalupecky - Poći ću s vama jer volim šalu + The Devil's Progress - Pablo Escobar - Mugimama is this monkeymusic? - Nobuyoshi Araki - Kristla + T.G.Ash + G.Grass - Mrs. Robinson - Pulp Fiction + Truch-Trach - Imagine Life After - Aenne Burda + Hermann Nitsch - Šta je pesnik mislio da kaže? - Muke po Veneri + Barbarin u Aziji + Glas + Ćurkom za bolji libido - Misterije Organizma + Osvrt na Ironiju - Tulum u Beču - Ptičja gripa u našem sokaku + Autoportret u makadamu - Rosa Parks - Oleg i Caroline skaču - Lactating Prego u Modnoj Patroli - Norman Davies - Independent People - Roman za žene - NeŽgance - Krvoproliće u Cetoni - Obožavanje Kunsta - Autoportret u travi - Ihajhaj i boca ruma! - Skandal+Reykjavik, petkom navečer - Marcel+Amnio - Album - Vita Activa - Wittgensteinov nećak - Stephen King+Na rubu pameti, Mirekove i moje - Annelies Štrba - Dveri Vrta Istočnoga - Sibirski masakr motornom pilom - Krici, jauci i šaputanja u posljednja dva tjedna - The White Stripes, Govno u Noći i Izlet na Slapovima - 20 Years On - Makondo - Vjerin Party i Mizerni Parketar - Noći i Dani - Produžavam penise. Jeftino! - Čečka, the Furious Snowflake!!! - Popjevka o ljeljenu+Pajo i Pata Patkovi - Teacup Storm - Pod novim krovovima - Spermolov na Simonovoj svadbi - Niccolo de Krizhanitjeva+Kako se Geoffrey Klempner obogatio i još ponešto - Rapsodija u Crvenom - Česi su šampinjoni! - Cold Water - Čičak - Krafnobacač - Kraljevstvo za centimentar!!! - Bang! Plonk! Plonk! Ovdje Radio Praha! - Nekoliko razloga ZA eutanaziju starih i nemoćnih

© Nataša Babić







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se