Hodam ja tako bezazleno rodnom mi Tkalčićevom kadli zadrhta Semit u meni; nešto me gleda, netko me promatra, neka hladna jeza struji mi niz kičmeni stub. Pogled uzdignuh k nebesima, možda ona odgovor kriju, a kad tamo doista!, Hitler iz moga sokaka, beštija sjedi na pendžeru, ledeno žutim pogledom odmjerava prolaznike, zalizao kosicu, ufitiljio brčić, lep sam do boli, poručuje.
Sori, ovo je najbliže što mu se moja skromna kamera uspjela prišuljat...
Post je objavljen 12.09.2007. u 00:36 sati.