Kraj škole su odlučili graditi vrtić. Na poljani gdje će početi gradnja, srušili su staro seosko imanje, isplatili vlasnike i poslali ih neznano kud.
Mi smo stanovali na drugoj strani, preko livade. Tog smo jutra odjenuli novu odjeću koju nam je mama dan ranije donijela iz Trsta. Ja sam imala lijepu traper suknju i tamnoplave espadrile, a Brat traperice i crvene tenisice s Mikijem. Otrčali smo do srušenog imanja i tamo se igrali. Ne znam koliko smo se dugo naganjali po nekoć zatvorenom dvorištu, između cigli i razbacane šute, kada je Brat ugazio u najstrašniju jamu koju su moje oči ikada vidjele; tamnu smrdljivu melasu po kojoj su plutali krupni ružičasti crvi.
- Mamaaaaaaaaa!!!!!!!!!!, potrčala sam preko livade, Tooooomicaaaaa je upao u govnaaaaaaaaaaaa!!!!!!
(* Names have been changed to protect the innocent).
Vuuuuuuuuuuuuuššššššššš, proletila je pored mene kometa u žutom frotirnom haljetku!
Zaboravi Olimpijade, zaboravi Marion Jones i svjetske rekorde, prozujala je matera onom livadom poput divlje zečice u rosno praskozorje i već u sljedećem trenutku teglila usranog Tomicu preko polja, skidajući mu komad po komad apsolutno neprepoznatljive odjeće. U mraku i smrdljivoj dubini željezne kante za smeće nestadoše crvene Miki tenisice, talijanski traper, sjaj i bijeda tršćanskih kurtizana.
Dok je iza vrata kupaone zasrani Tomica revao kao magare, a mama ga zaljevala vrućom vodom, ja sam objašnjavala teti Mari i teti Mariji, susjedama s lijeve i s desne strane, da je Tomica upao u estetsku jamu te da smo ga mama i ja od estetske jame spasile.
Post je objavljen 24.09.2007. u 00:15 sati.