O Anđelima, demonima i druženju sa princezom (2)

petak , 29.09.2006.

Primio sam pismo od Princeze iz priče od 05.09.06. (disclaimer: ovaj blog se odvija u magičkoj realnosti, a ne u površnoj 'stvarnosti').


"Priča započinje tvojim odlaskom iz Yasire (našeg svetišta) i odlaskom sve djece zore...

Ti si otišao među prvima, nitko nije znao kamo, nedugo iza tebe Ujko se vratio korjenima svojih predaka, a Sick Boy je završio na blagotvornim ritualima odvikavanja.

Ja sam pak napustila Pirga i imala prilično jasnu sliku stvari. Krenula cestom snova u želji da ću te pronaći, reći ti da si jedini nositelj strijele. Žudnja za tim da se vratiš u Genay`asu i da ti kažem koliko te zaista volim bila je veća i od mene same, ali cesta snova do tebe bijaše zatvorena i tamna... Posljednji put posjetila sam Jezero triju dubina i ostavila poruku za slučaj da se ikada vratiš...

Bez svih vas, a posebno bez tebe Yasira je postala tmurno i usamljeno mjesto, pa sam i ja odlučila otići... Tada ni sama nisam bila sigurna kamo... Kroz razna traženja i nenalaženja na kraju sam se zaposlila u struci kao pravnik na ovrhama u Vodopskrbi i odvodnji...Bilo je to nimalo dolično mjesto za jednog hipersvemirskog anđela poput mene, pa sam unatoč blistavoj karijeri koja me tamo očito čekala na sveopće zaprepaštenje napustila struku.

U meni je zaživjela kreativna pramajka, prva-u-stvaranju-rođena i znala sam da je vrijeme da napustim prvu kuću. Ne trebam ti posebno pričati o razočarenju koje je to prouzročilo kod moje majke i ostale prijateljske i neprijateljske okoline...

Ignorirala sam to stanje i otvorila studio za grafički dizajn i sama se pitajući pri tome što ću s tim, ali ako ja to nisam znala onaj drugi u meni jeste pa me spretno vodio dalje. U hodu sam vrlo brzo stekla potrebna znanja, a klijentela se spontano našla...

U to sam vrijeme bila briljantna i sve se savršeno slagalo...Obnovila sam Yasiru i iako sam bila sama u svetištu nije mi se više činilo praznim i pustim mjestom, baš naprotiv. Posjetila sam i Jezero triju dubina i Genay`asu, ali i dalje si bio nedostupan, no nisam željela odustati od toga sve dok se nije dogodio fantomski poziv iz bolnice.

Jednom je prilikom moja dramatična majka popila poveću dozu barbiturata i pala te razbila zube i ko zna što još sve ne, pa sam je vozila u bolnicu... U čekaonici na Rebru moj je mobitel ničim izazvan sam od sebe pozvao tvoj broj. Čula sam te prvi put nakon jako, jako dugo vremena i zamrznula sam se u trenutku... Nisam imala osjećaj da je važno što ću reći, jer mislila sam da bi morao znati što zaista govorim cijelo vrijeme... No ti si bio nekako dalek, odsutan, neuhvatljiv... u tom trenutku se sve savršeno uklopilo u sliku... tebi je zaista bilo žao što si me upoznao...

Održala sam posljednji ritual posvećen tebi u Dvorani suza i krenula dalje nastojeći se ne osvrtati... Dobila sam nekoliko manjih nagrada za web, te nekoliko priznanja za suradnju na konceptualnim umjetničkim projektima u Japanu i Londonu...

Nedugo nakon Japana poželjela sam se duplicirati, pa sam ostala u drugom stanju i nakon 9 mjeseci rodila prekrasno dijete crne kose poput mraka i alienovski krupnih crnih očiju... Majčinstvo je bilo krajnje zabavno, ali je kratko trajalo, jer Li je neobična, samostalna i vrlo napredna pa od nje mogu samo učiti...

U međuvremenu Ujko se oženio i reproducirao, te se odjednom pojavio u Yasiri...Bilo je to početkom ove godine... Za njim je odmah došao i Sick Boy...Izmješali smo se i ispričali neispričano i shvatili i previše toga... Ujko me volio i patio i Sick Boy me volio, ali on voli i patiti, pa je njemu najbolje, ja sam voljela tebe i pustila sam te, a to sam i njima savjetovala da učine... I tako su stvari krenule dalje... Nađemo se svako toliko na Kamenu oproštaja i hodamo cestama snova, a tako je bilo i 05.09. ove godine...

Na kraju ti samo mogu reći Sinya`a du-n`sha é-d`treyesa inro (želim da pronađeš svjetlost koja sije iznad luka)"

<< Arhiva >>