twirl-dječak sa šibicama

sklopio je taj nesretni ugovor sa izdavačkom kućom
100 priča. u godinu dana.
pice of kake, štob' englezi rekli
u danima slave, kad su priče iz njega istjecale poput vode iz slavine
ooo, kako je samo lijepo bilo biti on, tih dana..prisjećao se
i onda je stalo.
slavina je bila zavrnuta
ili je izvor presušio
ili je negdje puštala cijev
bilo kako bilo, priča nije bilo
a ugovor je bio neumoljiv
vremena sve manje, teret na krhkim mu plećima sve teži..
-što ćeš sad twi?-naježio se je kad je shvatio da je sam sebi počeo tepati, nebi li se nagovorio da počne pisati
brrrrrr
brrrrrrrrrrr
sve je pokušao. sve
napisao bo nekoliko redova, i nezadovoljan bacio laptop u koš..
uskoro je koš postao premali. a i laptopa mu je ponestajalo
-ovo je dno- pomislio je.
čak je pokušao tipkati nasumično, poput onih majmuna što tipkaju šekspirova djela, ali ono što se na ekranu vidjelo, nije dalo ni naslutiti (barem ne neupućenom čitatelju) da se radi o djelu toliko velikom i značajnom, poput šekspirovog
više je stvar izgledala ovako nekako:
dbglghoergnlotrngoešf nsjvofnnvfhfjlonv rjpqwđm flćdsfčfjopgr ohrrofefkniroghoerhfflfjkifjn vžflžf
wq
cdlpefkqžmfekpf gjrećhjgo4fškdćs a
njemu osobno se čak i sviđalo, ali nije s time mogao izdavaču
bio je svjesan toga
mora se okanuti šekspira i lijepe književnosti, ne želi li ostatak života čistiti cipele šćućuren pod izdavačevim stolom
a baš mu je lijepo krenulo...
cfkughfuefhčvsip fnđvšžl
regkrogjpodshnfvinjdsdfhonclkxchnsak
avskmvnlds
a i brzo bi riješio sve zaostatke, uhvatio priključak...
no, kako da uvjeri izdavača da je riječ o kriptiranom izdanju novog romana?
kriptiranom da ga netko nebi preduhitrio i oteo mu svu slavu ...a njemu, izdavaču, novac...
neeee
ovaj izdavač nije glup. neće na to nasjesti...
mora postojati način da uistinu napiše priču,...mora...moraaa...
noćna mora, da...
nije više spavao, nije jeo, ...nije pi..(dobro, pio je, i to poprilično, ako ćemo biti pošteni, a nećemo)..nije pio
samo je tupo gledao kroz prozor i slušao kako pada kiša....
a u svemiru univerzalno pravilo glasi: sve što vam zaista treba za preživljavanje, nalazi se u vašoj neposrednoj blizini. i to je stoga što ako se nebi nalazilo, nebiste preživjeli...
u njegovoj pećini nije bilo ničeg. osim kiše...
dakle, kiša...da, kiša!
-kiša je tvoj prijatelj- uvjeravao se
kao kad počneš brojati ovce i utoneš u prekrasan san..samo obrnuto
-kako se toga nisam ranije dosjetio-odmahivao je u nevjerici
svaku svoju priču počet će sa opisom kiše...a završit će kompliciranim zapletima, neobičnim i nepredvidivim raspletima, najromantičnijim trenucima koje dodiruju dušu, igraju se srcima poput povjetarca sa jesenjim listom, plešu sa maštom tango mortale.. ...nošen kapima kiše ništa ga više nije moglo zaustaviti
slavina se otvorila, iz izvora je poteklo jače nego ikad.
danima, sjedio je i u grčevitom zanosu pisao priču za pričom, svaka bolja od prethodne
a sve su počinjale kišom
tim neobičnim darom sa neba koji se čas jednolično, čas promjenivim intenzitetom, tonom i ritmom spuštao na zemlju, darom od kojeg se svi nagonski sklanjaju...
darom tako veličanstvenim i dragocjenim
svaka pojedina kap što se za svojom predhodnicom bacala u zagrljaj gravitacije, izdvajajući se iz jednolične mase u oblacima, i završavajući svoj put u masi bezbrojnih kapi u obliku malenih lokvica, potočića...svaka je bila zaseban dar, svaka je zasluživala posebnu pažnju...

100. uspio je. u manje od godinu dana...jeeeeeeeeeeeee

...-sviđa mi se ovo o kiši- mrmljao je sebi u bradu izdavač, prelistavajući donešene priče
-ako izbacimo ove gluposti iza, kojima samo kvariš početni dojam, spojimo sve početke u jednu cjelinu, mogla bi se napraviti jedna cjelovita priča o kiši...
-ok, recimo da imaš jednu...po ugovoru ti treba još 99..nadam se da su pred završetkom..-
....