Taajni svijet

Ne, ne...

ne fali mi kuća, niti išta u njoj, ne fale mi ljudi, ne fale mi pogledi... fali mi dječji smijeh na zelenoj površini subotom kad pogledam kroz Krozor, fali mi šum borova kojima šapuće vjetar... i da, fali mi onaj zvuk koji se svakog proljeća budi... kreketanje žaba koji dolazi izdaleka i miješa se sa mirisom toplijih noći...

27.02.2012. u 20:48
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |